Poslovni broj: Usž-41/2023-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Mire Kovačić predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja M. V. iz N. G., kojeg zastupa opunomoćenik N. N., odvjetnik u N. G., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe T. T. A. d.o.o., N. G., radi ozljede na radu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-290/2022-7 od 26. listopada 2022., na sjednici vijeća održanoj 5. srpnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-290/2022-7 od 26. listopada 2022.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav žalbe.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-502-03/21-01/873, URBROJ: 338-01-06-05-22-02 od 31. siječnja 2022. i priznavanje ozljede od 15. listopada 2021. godine pod dijagnozom šifre prema MKB-u: S 01.1 i S 05.0 ozljedom na radu uz pripadajuća prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora (točka II. izreke).

2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja, Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda O., Područne službe S. B., KLASA: UP/I-502-03/21-02/348, URBROJ: 338-12-02-21-2 od 25. listopada 2021., kojim tužitelju ozljeda od 15. listopada 2021. nastala kod poslodavca T. T. A. d.o.o. pod dijagnozama S 01.1 i S 05.0 nije priznata ozljedom na radu te nisu priznata ni prateća prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

3. Tužitelj osporava presudu suda prvoga stupnja zbog svih zakonom dopuštenih razloga. U bitnome navodi da je sud pogrešno utvrdio da je do ozljede na radu došlo zbog skrivljenog ponašanja. Smatra da je za priznavanje ozljede na radu jedino relevantno da je ozljeda nastupila tijekom radnog vremena kod poslodavca. Dalje navodi da se na temelju dokumentacije koju je dostavio poslodavac, poput izjave zaposlenika T. S. i izjave zaposlenika D. S., ne može utvrditi njegova krivnja za nastanak štetnog događaja. Smatra da se izjave drugih zaposlenika poslodavca trebalo uzeti uz rezervu jer se radi o osobama koje su u podređenom položaju prema poslodavcu. Predlaže žalbu usvojiti, osporenu presudu poništiti i odlučiti sukladno tužbenom zahtjevu. Traži trošak sastava žalbe.

3. Tuženik predlaže žalbu odbiti.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporenu presudu, ovaj Sud nalazi da prvostupanjski sud nije povrijedio zakon na štetu tužitelja te je za svoju odluku naveo valjane razloge utemeljene na podacima iz spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog i procesnog prava. Naime, suprotno žalbenim navodima, osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može se ocijeniti nezakonitom ni po jednoj osnovi propisanoj člankom 66. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21., dalje u tekstu: ZUS).

6. Prema podacima spisa, ozljeda za koju tužitelj traži utvrđivanje poslovnog karaktera nastala je 15. listopada 2021. godine u vremenu između 9:00 i 9:59, a tužitelj je taj dan radio u prvoj smjeni od 6:00 do 14:00 sati. Do ozljede je došlo za vrijeme redovitog radnog dana, a u vrijeme ozljede tužitelj je radio na horizontalnom hidrauličnom stroju za savijanje hladnih predmeta obrade. Radna operacija se izvodi tako da tužitelj rukom u alat za savijanje stavi predmet obrade i zatim ga rukom vadi iz alata i stavlja u metalni sanduk koji se nalazi pored stroja.

7. Iz prijave o ozljedi na radu proizlazi da je tužitelj predmet obrade odložio na stol stroja, a ne u sanduk koji se nalazi pored stroja, te nakon toga stavio drugi predmet obrade u alat za savijanje. Prilikom savijanja drugog predmeta obrade, prvi predmet obrade je iskočio te tužitelja pogodio u glavu – desno oko. U prijavi ozljede na radu navodi se da tužitelj nije pravilno obavljao radni proces ni pravilno koristio osobna zaštitna sredstva za zaštitu očiju (naočale), jer naočalama nije prekrio oči, već ih je spustio na vrh nosa.

8. Iz podataka u spisu proizlazi da je tužitelj bio osposobljen za obavljanje poslova na siguran način te upoznat s načinom obavljanja radnog procesa.

9. Naprijed navedeno proizlazi i iz izjava svjedoka (D. S. i T. S.). Osim toga i sam tužitelj u izjavi od 19. listopada 1991. navodi da je jedan komad savijenog proizvoda ostavio na stolu stroja umjesto pravilno u košari pored stroja te na istovjetan način opisuje nastanak ozljede na radu (komad koji je bio na stolu stroja poletio je i udario ga u desno oko, a zaštitne naočale držao je na vrhu nosa).

10. Prema ocjeni ovog Suda, dokazi u spisu, prijava o ozljedi na radu, izjave svjedoka i izjave tužitelja su u suglasju te iz svih dokaza proizlazi da tužitelj radnu zadaću nije obavljao uz poštovanje pravila koja vrijede za siguran način obavljanja te vrste poslova. Osim toga tužitelj nije pravilno koristio ni osobnu zaštitnu opremu (zaštitne naočale) pa je onemogućio sprječavanje nastanka ozljeda.

11. Dakle tužitelj je svojim skrivljenim ponašanjem prouzročio nastanak ozljede pod naprijed navedenim medicinskim dijagnozama.

12. Stoga su pravilno i tuženik i sud prvoga stupnja ocijenili da u konkretnim okolnostima postoji negativna činjenica iz članka 67. stavka 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", 80/13., 137/13. i 98/19.) za mogućnost utvrđivanja poslovnosti predmetnim ozljedama.

13. Okolnosti koje tužitelj navodi da se činjenično stanje nije moglo utvrditi na temelju izjava zaposlenika zainteresirane osobe, ovaj Sud ne može prihvatiti. Naime, sama izjava tužitelja je u suglasju sa izjavama svjedoka jer iz iste proizlazi isti način i dinamika nastanka ozljede na radu odnosno da je do ozljede došlo zbog nepravilnog izvođenja radne operacije.

14. Kraj takvog stanja stvari, nema zakonske mogućnosti za donošenje pozitivne odluke o zahtjevu tužitelja.

15. Budući da tužitelj nije uspio sa žalbom, to je na temelju članka 79. stavka 4. ZUS-a zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka valjalo odbiti.

16. Slijedom navedenog, presuđeno je na temelju članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 6. ZUS-a kao u izreci.

U Zagrebu 5. srpnja 2023.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić, v.r.