1                                          Poslovni broj: UsI-3538/23-4

 

Poslovni broj: UsI-3538/23-4 

 

                    

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Tamari Bogdanović, uz  sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice A. S. iz Z., OIB: …, koju zastupa opunomoćenica S. T., odvjetnica u Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., OIB: …, radi utvrđivanja obveze doprinosa, 2. veljače 2024.,

 

p r e s u d i o  j e

 

              Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-411-10/20-01/457, URBROJ: 513-04-23-2 od 20. lipnja 2023. i zahtjev za naknadu troškova.

             

Obrazloženje

 

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-411-10/20-01/457, URBROJ: 513-04-23-2 od 20. lipnja 2023. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva, KLASA: UP/I-411-01/2020-08/00198, URBROJ: 513-07-01-02-2020-01 od 27. listopada 2020., kojim se tužiteljici, osiguranici po osnovi člana uprave/izvršnog direktora trgovačkog društva/likvidator/upravitelj zadruge, utvrđuje obveza doprinosa za 2019. prema stavkama navedenima u tom rješenju.

2. Tužiteljica u tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika, navodi da je 10. veljače 2012. majka tužiteljice V. H. prestala biti direktor tvrtke S. A. d.o.o. i to je postala tužiteljica, a majka je postala prokurist, te je 14. studenoga 2018. V. H. kao tada jedini član navedenog društva sklopila ugovor o prijenosu poslovnog udjela sa stjecateljem M. K., a koji je temeljem tog ugovora postao jedini član navedenog društva,

3. Prema informacijama koje je tužiteljica dobila od svoje majke stjecatelj M. K. se obvezao odmah promijeniti osobu direktora i otkazati prokuru, te su tužiteljica i njena majka bile uvjerene da će javni bilježnik poduzeti sve radnje za prodaju tvrtke i prestankom obveza tužiteljice i njene majke.

4. Kako je tužiteljica neprekidno od 26. veljače 2014. do 13. ožujka 2020. boravila u Kanadi, nije bila u mogućnosti provjeravati jesu li izvršene promjene u sudskom registru, a što dokazuje potvrdom Generalnog konzulata Republike Hrvatske od 13. ožujka 2020.

5. Novi vlasnik tvrtke je umro …, a ostavinski postupak je trajao pune četiri godine, a što dokazuje rješenjem br. O-1929/2022., tužiteljica je bila uvjerena da je sve pravno riješeno i da nema nikakvih daljnjih obveza, tim više što je bila u radnom odnosu neovisno o samoj tvrtki, a što je i tijekom ovog postupka utvrđeno.

6. Tužiteljica smatra kako tuženik pogrešno tumači svrhu i namjeru zakonodavca prilikom donošenja odredbe članka 187.c Zakona o doprinosima, te ističe da nije obavljala nikakve dužnosti člana uprave ili direktora, niti koristila bilo kakve dobrobiti zdravstvenog sustava u Hrvatskoj, pa smatra da se navedena odredba odnosi na osobe koju su zaista obavljale dužnosti na koje su imenovane, a što dokazuje izvodom iz konačnog prijedloga Zakona.

7. Ističe da rješenje tuženika nije svrhovito, te da je povrijeđeno načelo utvrđivanja materijalne istine i zakonitosti, te nisu sagledane sve činjenice konkretnog slučaja, pa se radi o pretjeranom pravnom formalizmu, a kakvo postupanje je i Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio neprihvatljivim u odluci broj U-III-2184/2009 od 13. studenoga 2014.

8. Podredno ističe i prigovor zastare za razliku doprinosa, te da je iznos obveze iz prvostupanjskog rješenja pogrešno određen.

9. Predlaže sudu da poništi osporavano drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje i sam riješi stvar na način da se tužiteljica oslobodi plaćanja obveze doprinosa, te da naloži tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak upravnog spora za sastav tužbe u iznosu od 49,77 eur.  

              10. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja.

11. Predlaže sudu da bez održavanja rasprave odbije tužbeni zahtjev.

12. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

13. Sud je riješio spor bez održavanja rasprave, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 36. stavka 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21), jer tužiteljica osporava primjenu prava i nije izričito zatražila održavanje rasprave.

14. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika priložen uz odgovor na tužbu.

15. Odredbom članka 187 e Zakona o doprinosima (Narodne novine, broj: 84/08, 152/08, 94/09, 18/11, 22/12, 144/12, 148/13, 41/14, 143/43, 115/16 i 106/18) propisano je da se godišnja osnovica za obračun doprinosa utvrđuje kao razlika između osnovice na koju su doprinosi utvrđeni prema osnovi osiguranja temeljem koje je prijavljen kao obvezni osiguranik i najniže osnovice za člana uprave, izvršnog direktora, likvidatora i upravitelja zadruge iz članka 21. stavka 2. ovoga Zakona odnosno članka 37. stavka 2. ovoga Zakona.

16. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.

17. Naime, tužiteljica ne osporava da je prema podacima iz OIB sustava, a koje Porezna uprava preuzima iz nadležnog sudskog registra, bila u 2019. direktor trgovačkog društva S. A. d.o.o. i da je u istom razdoblju bila prijavljena kao osiguranik na osnovi radnog odnosa, prema osnovici za obračun doprinosa 518,78 kn, a na temelju kojih činjenica je u upravnom postupku bilo osnove za određivanje obveze razlike doprinosa, koji su prema iznosu godišnje osnovice obračunani sukladno članku 187. d Zakona o doprinosima po stopama za obračun propisanim člancima 13., 14. i 17. Zakona o doprinosima.

18. Tužiteljica ne osporava da je postupak brisanja navedenog društva pokrenut tek rješenjem Tt-22/52323-1 od 28. studenoga 2022., te je sud uvidom u ugovor o prijenosu poslovnog udjela od 14. studenoga 2018. utvrdio da u navedenom ugovoru nije bila ugovorena obveza stjecatelja da opozove tužiteljicu kao direktora, niti njenu majku kao prokurista, a što znači da tužiteljica ničim nije dokazala eventualan dogovor sa stjecateljem da bude opozvana kao direktor, pa sud nema izbora nego pokloniti vjeru podacima iz javnog registra, te se tužiteljica ne može pozivati na vlastiti propust da bude brisana u sudskom registru predmetne tvrtke kao direktor radi otklanjanja zakonito joj određene obveze razlike doprinosa u 2019. za vrijeme dok je u sudski registar bila upisana kao direktor društva i istovremeno bila osigurana po osnovi radnog odnosa, te tužiteljica pogrešno smatra da za nastanak obveze doprinosa po navedenoj osnovi zakon  traži da osoba zaista i obavlja poslove direktora.

19. Tužiteljici se napominje da u konkretnom slučaju od nastanka obveze razlike doprinosa u 2019. do donošenja drugostupanjskog rješenja 20. lipnja 2023. nije nastupila zastara iz članka 229. Zakona o doprinosima, koja upućuje na primjenu zastarnog roka od šest godina od nastanka do utvrđivanja obveze iz Općeg poreznog zakona.

20. O trošku upravnog spora sud je odlučio na temelju članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. 

21. Iz navedenih razloga, sud je osporavana rješenja ocijenio zakonitima.

22. Stoga je sud na temelju odredbe članka 57. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, presudio kao u izreci.

 

U Zagrebu 2. veljače 2024.

 

Sutkinja:

                                          Tamara Bogdanović, univ. spec., v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

              Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.