Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-397/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Noemi Butorac kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Z P iz Š, OIB:…, zastupan po punomoćnici S M, odvjetnici u Z o u M&M iz Š, protiv tuženika O b S, OIB:.., zastupan po punomoćniku D M, odvjetniku u Odvjetničkom društvu M i p j.t.d. iz Z, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1598/2022-5 od 7. ožujka 2023., 05. srpnja 2023.,

r i j e š i o  je

Odbija se žalba tuženika i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1598/2022-5 od 7. ožujka 2023.

Obrazloženje

1.Pobijanim rješenjem odbijen je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Šibeniku.

1.1.Obrazlažući zauzeto stajalište, prvostupanjski sud polazi od činjenice da je tužitelj protiv tuženika podnio tužbu radi utvrđenja djelomične ništetnosti Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke od 15. svibnja 2006., da je tuženik u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda, pretendirajući u smislu odredbe čl.48. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – u daljnjem tekstu: ZPP) na mjesnoj nadležnosti Općinskog suda u Splitu gdje je u vrijeme podnošenja predmetne tužbe imao svoje registrirano sjedište, dakle na sudu općemjesne nadležnosti za tuženika.

1.2.Imajući u vidu da je odredbom čl. 17.1. Ugovora od 15. svibnja 2006. sklopljenog između tužitelja i tuženika ugovorena mjesna nadležnost suda prema mjestu prebivališta korisnika kredita, a kako se tužitelj i tuženik u tužbi i odgovoru na tužbu nisu pozivali na označenu ugovorenu odredbu o mjesnoj nadležnosti suda, sud ugovorenu odredbu nije uzeo u obzir, a posebice jer je i sam tužitelj ukazao na ništetnost označene odredbe.

1.3.Ujedno je tužitelj u svom iskazu naveo da je predmetni Ugovor, kao i Aneks istoga zaključio u poslovnici tuženika u Š, da je kredit podignuo za privatne svrhe (renoviranje obiteljske kuće), te je naveo da s tuženikom nije pregovarao o ugovornoj odredbi koja se odnosi na mjesnu nadležnost suda. Isti je naveo da mu je djelatnica tuženika prije potpisivanja ugovora, ugovor dala da pročita, te je naveo da mu ugovor od strane javnog bilježnika nije pročitan. Tužitelj je naveo da bi mu odlazak na ročišta u Split predstavljao problem budući isti nije u financijskoj mogućnosti podmirivati troškove odlaska na ročišta jer mu mirovina iznosi 2.800,00 kuna, te je naveo da bi mu odlasci u Split predstavljali dodatan napor.

1.4.Podredno, prvostupanjski sud iznosi i daljnje stajalište prema kojemu mjesna nadležnost prvostupanjskog suda proizlazi i iz odredbe čl. 59. ZPP, kao suda na čijem se području nalazi poslovna jedinica tuženika, jer je spor proizišao iz ugovora o kreditu zaključenog upravo u toj jedinici, neovisno o tvrdnji tuženika da ta poslovna jedinica nije imala svoje registrirano sjedište u trgovačkom registru.

2.Iznesena činjenična utvrđenja kao i na njima zasnovano materijalno-pravno stajalište prvostupanjskog suda u cijelosti pravilnim i rezultatom zakonite ocjene provedenih dokaza, u smislu odredbe čl.8. ZPP prihvaća i ovaj sud te ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima žalitelja.

3.Pravodobnom žalbom tuženik pobija opisano rješenje iz svih zakonskih žalbenih razloga i s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači sukladno žalbenim navodima podredno da se ukine i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3.1. Tuženik u žalbi ustraje na tezi o sudu općemjesne nadležnosti prema njegovom sjedištu u trenutku podnošenja predmetne tužbe u Splitu i smatra da je sukladno odredbi čl.48.stav.1. ZPP-a upravo taj sud općemjesno nadležan za suđenje u predmetnoj pravnoj stvari.

3.2.Opširno izlaže i svoje stajalište prema kojemu u konkretnom slučaju ne dolazi do primjene odredba čl.59. ZPP-a koja propisuje da je za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda općemjesne nadležnosti nadležan i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi.

4.Na žalbu nije odgovoreno.

5.Žalba tuženika je neosnovana.

6.Pobijajući prvostupanjsko rješenje, kako navodi – zbog bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku – tuženik u žalbi pobliže ne navodi o kojoj se bitnoj povredi odredaba parničnog postupka radi, a niti se o tome može zaključiti iz sadržaja obrazloženja žalbe, naprotiv - iz njezinog sadržaja uopće ne proizlazi da bi se rješenje pobijalo iz tog žalbenog razloga slijedom čega se ovaj sud, u primjeni odredbe čl.365.stav.2. i čl.381. ZPP-a koncentrirao na ispitivanje eventualno počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti i posljedično tome utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od navedenih.

7.Utvrđeno činjenično stanje po prvostupanjskom sudu kao pravilno prihvaća i ovaj sud i isto nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tuženika.

8. Odgovarajući na žalbene navode od odlučnog značaja, u smislu ovlasti iz odredbe čl.375.st.1 ZPP-a valja tuženika upozoriti da se pobijano rješenje ne temelji na stajalištu o ništetnosti prorogacijske klauzule, već naprotiv na mjesnoj nadležnosti prvostupanjskog suda.

8.1. Iz Ugovora o kreditu razvidno je da je isti sklopljen u poslovnici kreditora u Šibeniku, pa okolnost koju tuženik smatra odlučnom - da se poslovnica ne upisuje u sudski registar - nije ni od kakvog utjecaja na mogućnost primjene odredbe čl.59. ZPP koja propisuje da je za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda općemjesne nadležnosti, nadležan i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi – dakle opet prvostupanjski sud.

9. Kako iznesenim žalbenim navodima tuženik nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, to je njegovu žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje pozivom na odredbu čl.380.toč.2. ZPP-a.

U Dubrovniku, 5. srpnja 2023.

Sutkinja

Noemi Butorac v.r.