Republika Hrvatska
Poslovni broj Gž R-436/2021-3
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivanke Maričić- Orešković predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Lidije Oštarić Pogarčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. M. iz M., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici A. H., odvjetnici u R., protiv tuženice RH, Ministarstvo, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u R., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-382/2019 od 15. veljače 2021., u sjednici vijeća održanoj 5. srpnja 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-382/2019 od 15. veljače 2021. u točki 2. izreke te u odbijajućem dijelu odluke o troškovima postupka iz točke 3. izreke.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja u točki 1. izreke naloženo je tuženici da tužitelju isplati u roku od 15 dana iznos od 1.277,13 eur / 9.622,53 kn[1] neto, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom preciziranom u stopi i tijeku na pojedinačne mjesečne iznose, u točki 2. izreke zahtjev tužitelja odbijen je u preostalom dijelu iznad iznosa od 1.277,13 eur / 9.622,53 kn[1] do iznosa od 1.808,78 eur / 13.628,24 kn[1] (za iznos od 531,65 eur / 4.005,71 kn ) te je u točki 3. izreke naloženo tuženici u roku od 15 dana isplatiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 294,48 eur / 2.218,75 kn[1] sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom dok se s preostalim dijelom zahtjeva kao neosnovanim, tužitelj odbija.
2. Protiv presude sadržane u točki 2. izreke te u odbijajućem dijelu odluke o troškovima postupka iz točke 3. izreke, žalbu podnosi tužitelj pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. - dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev kao i zahtjev za naknadu troškova postupka, uključujući i žalbeni trošak, prihvati u cijelosti, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za nabavu građanskog odijela za razdoblje od 2014. - 2018. godine u ukupnom iznosu od 1.808,78 eur / 13.628,24 kn[1] .
6. U provedenom je postupku utvrđeno:
- da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženice, raspoređen u Operativno-komunikacijski centar policije na radnom mjestu službenik kriptološke sigurnosti, u zvanju viši policajac, u Policijskoj upravi P. – G.,
- da tužitelj tvrdi da je poslove svog radnog mjesta obavljao primjenom policijskih ovlasti u građanskom odijelu,
- da je u utuženom razdoblju tužitelj zaduživao dijelove službene policijske odore, međutim, nije dobio naknadu za nabavku građanskog odijela u potpunosti.
7. Između stranaka visina tužbenog zahtjeva u djelomičnom iznosu od 1.277,13 eur / 9.622,53 kn[1] nije sporna, u toj visini je sud prvog stupnja prihvatio kao osnovan tužbeni zahtjev nepobijanom točkom 1. izreke (protiv koje odluke tuženica nije podnijela žalbu).
7.1. Sporno je pripada li tužitelju naknada za nabavku građanskog odijela za utuženo razdoblje u preostalom zatraženom iznosu od 531,65 eur / 4.005,71 kn[1] s obzirom na utvrđenje da je u utuženom razdoblju tužitelj zaduživao dijelove policijske odore.
8. Vezano za sporno činjenično i pravno pitanje je li tužitelji policijski službenik koji prilikom obavljanja svojih poslova primjenjuje policijske ovlasti te ima li u vezi s tim pravo na naknadu za građansko odijelo, prvostupanjski sud je zaključio da je tužitelj policijski službenik koji primjenjuje policijske ovlasti te da ima pravo na naknadu za nabavu građanskog odijela za razdoblje od 2014. - 2018. godine.
9. Pritom se prvostupanjski sud pozvao na odredbu članka 28. Zakona o policiji („Narodne novine“ broj: 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16. - dalje: ZP) kojom je propisano da policijski službenik zadužuje službenu značku, službenu iskaznicu, oružje i streljivo, službenu odoru te drugu propisanu opremu (stavak 1.); iznimno od stavka 1. ovoga članka, službenu odoru ne zadužuje policijski službenik koji poslove svog radnog mjesta obavlja isključivo u građanskom odijelu (stavak 2.); pravo na građansko odijelo ima policijski službenik koji obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti, isključivo u građanskom odijelu (stavak 4.); način i uvjete za ostvarivanje prava na građansko odijelo propisat će ministar pravilnikom (stavak 5.).
10. Dalje sud utvrđuje da je člankom 2. Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika na građansko odijelo („Narodne novine“ broj: 64/11. - dalje Pravilnik) regulirano da pravo na građansko odijelo prema odredbama ZP-a i toga Pravilnika ima policijski službenik koji, sukladno opisu poslova radnog mjesta, tijekom kalendarske godine, obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu, dok članak 3. Pravilnika propisuje da se popis policijskih službenika iz članka 2. toga Pravilnika (koji ostvaruju pravo na građansko odijelo) sastavlja na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije (stavak 1.), te da policijskim službenicima iz stavka 1. toga članka Ministarstvo unutarnjih poslova jednom godišnje osigurava pravo na građansko odijelo (stavak 2.).
11. Cijeneći nadalje odredbu članka 13. stavak 1. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima („Narodne novine“ broj: 76/09., 92/14., 50/19. - dalje: ZPPO), kojom su propisane policijske ovlasti te odredbu članka 3. stavak 1. citiranog Zakona, kojom je propisano da su policijski poslovi, između ostalog, sprječavanje kaznenih djela i prekršaja, njihovo otkrivanje i prikupljanje podataka o tim djelima i počiniteljima, traganje za počiniteljima kaznenih djela za koja se progoni po službenoj dužnosti i prekršaja i njihovo dovođenje nadležnim tijelima, a da se navedeni policijski poslovi sukladno odredbi članka 3. stavak 2. ZPPO-a obavljaju primjenom policijskih ovlasti, prvostupanjski sud je zaključio da je tužitelj policijski službenik koji svakodnevno radi na poslovima vezanim uz sprječavanje kaznenih djela i prekršaja, njihovo otkrivanje, prikupljanje podataka o kaznenim djelima i počiniteljima, te da stoga sukladno citiranim zakonskim propisima ima pravo na nabavu građanskog odijela.
12. Slijedom toga, kako tuženica u razdoblju 2014. - 2018. nije tužitelju osigurala službenu odoru u potpunosti ili građansko odijelo, istu obvezuje isplatiti tužitelju naknadu za građansko odijelo koju umanjuje za iznose za koje je tužitelj nesporno zaduživao dijelove policijske odore (Polo majica i niske cipele), koje iznose je po pojedinim godinama sud utvrdio iz kartona osobnog zaduženja i izdatnica, pa u konačnici s navedene osnove nalaže tuženici da isplati tužitelju iznos od 1.277,13 eur / 9.622,53 kn[1] sa pripadajućim zateznim kamatama te ga odbija u preostalom dijelu zahtjeva u visini od 531,65 eur / 4.005,71 kn[1] dok odluku o troškovima postupka temelji na odredbama članka 154. stavak 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a.
13. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, pa tako niti apsolutno bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se neosnovano upire žalbom tužitelja budući da pobijana presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ih je moguće valjano pravno ispitati.
14. Nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sporne odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu članka 8. ZPP-a, no, ostvaren je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava na koji ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
14.1. Međutim, tuženica žalbom nije pobijala usvajajući dio presude (točka 1. izreke), dok povodom žalbe tužitelja treba reći da je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo jednako odlučiti o spornom dijelu tužbenog zahtjeva te ga odbiti kao neosnovanog kako je to učinio sud prvog stupnja pobijanom točkom 2. izreke presude.
15. U konkretnom slučaju relevantne su slijedeće zakonske odredbe:
- odredba članka 1. stavak 2. točka 2. ZPPO-a prema kojoj policijske poslove obavlja i policijske ovlasti primjenjuje policija prema odredbama ovog Zakona u kriminalističkim istraživanjima;
- odredba članka 2. stavak 1. točka 3. ZPPO-a koja propisuje da je policijski službenik, službenik Ministarstva, kao i službenik strane policijske službe, koji je prema međunarodnom ugovoru, ovom i drugom zakonu, ovlašten obavljati policijske poslove, primjenom policijskih ovlasti;
- odredba članka 3. ZPPO-a koja propisuje da su policijski poslovi: zaštita života, prava, slobode, sigurnosti i nepovredivosti osobe, zaštita javnog reda i mira te imovine, sprječavanje kaznenih djela i prekršaja, njihovo otkrivanje i prikupljanje podataka o tim djelima i počiniteljima, traganje za počiniteljima kaznenih djela za koja se progoni po službenoj dužnosti i prekršaja i njihovo dovođenje nadležnim tijelima, traganje za imovinskom koristi stečenoj kaznenim djelom, nadzor i upravljanje cestovnim prometom, protueksplozijska zaštita, postupanje prema strancima, nadzor državne granice, poslovi zaštite zračnog prometa propisani posebnim zakonom, poslovi na moru i unutarnjim vodama iz nadležnosti policije, osiguranje i zaštita osoba, objekata i prostora, postupanje s uhićenikom i pritvorenikom (stavak 1.), te da se policijski poslovi obavljaju primjenom policijskih ovlasti (stavak 2.);
- odredba članka 13. stavak 1. ZPPO-a koja propisuje da su policijske ovlasti između ostalog: prikupljanje, procjena, pohrana, obrada i korištenja podataka, provjera i utvrđivanje identiteta osoba i predmeta, pregled dokumentacije;
- odredba članka 28. stavak 5. ZP-a koja propisuje da način i uvjete za ostvarivanje prava na građansko odijelo propisuje ministar pravilnikom;
- odredba članka 3. stavak 1. Pravilnika koja propisuje da se popis policijskih službenika iz članka 2. Pravilnika (a to su policijski službenici koji sukladno opisu poslova radnog mjesta tijekom kalendarske godine obavljaju policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu) sastavlja na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije.
16. Prema shvaćanju ovoga suda, tumačenjem domašaja i značenja citirane odredbe članka 28. stavak 5. ZP-a valja zaključiti da tim odredbama nije propisan automatizam u priznavanju prava na građansko odijelo svim policijskim službenicima koji obavljaju policijske poslove i primjenjuju policijske ovlasti, jer se prethodno mora utvrditi (što je uvjet) da se radi o policijskom službeniku koji sukladno opisu poslova radnog mjesta tijekom kalendarske godine obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti, isključivo u građanskom odjelu. Zato se i popis takvih policijskih službenika sastavlja na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije. To znači da isključivo glavni ravnatelj policije određuje koji policijski službenik iz članka 28. stavak 4. ZP-a ima pravo na građansko odijelo, te prema pravnom shvaćanju ovoga suda, odobrenje popisa policijskih službenika koji imaju pravo na građansko odijelo ima konstitutivni značaj, jer je to uvjet za priznavanje i ostvarivanje navedenog prava.
17. Prema stanju u spisu tužitelj i ne tvrdi da je stavljen na takav popis u relevantnom razdoblju pa je očito da glavni ravnatelj policije ne smatra da poslovi koje konkretno obavlja tužitelj predstavljaju policijske poslove u smislu članka 28. stavak 4. ZP-a, slijedom čega tužitelju nije ni priznato pravo na građansko odijelo.
18. Stoga, prema ocjeni ovog suda, a s obzirom na sadržaj članka 3. i članka 13. stavak 1. ZPPO-a te opis poslova tužitelja, ne radi se o policijskim poslovima koji se obavljaju tijekom cijele godine primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu, iz kojih razloga tužitelj nema pravo na građansko odijelo u smislu članka 28. stavak 4. i 5. ZP-a.
19. Identično pravno shvaćanje u činjenično i pravno identičnom predmetu zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev-580/2021 od 20. srpnja 2021.
20. Pravilan je i zakonit pobijani dio odluke o troškovima postupka iz točke 3. izreke, s obzirom da je tužitelj odbijen s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva.
21. Stoga je žalbu tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu u pobijanom dijelu, pozivom na odredbu članka 368. stavak 2. ZPP-a.
22. Kao nepobijana ostaje neizmijenjena prvostupanjska presuda u točki 1. izreke te u usvajajućm dijelu odluke o troškovima postupka iz točke 3. izreke.
U Rijeci 5. srpnja 2023.
Predsjednica vijeća
Ivanka Maričić-Orešković, v.r.
