Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj :Gž R-339/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A.T., P., OIB: 92922420395, kojeg zastupa M. L., odvjetnica iz D.protiv tuženika Republike Hrvatske za Ministarstvo Obrane, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj 10 Pr- 280/2018-18 od 15. prosinca 2020., 05. srpnja 2023.

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj 10 Pr- 280/2018-18 od 15. prosinca 2020. u točki I izreke do iznosa od 397,14 eur/ 2. 992,29 kn sa zateznom kamatom na iznos od 173,32 eur /1.305,88 kn od 16. svibnja 2014. do isplate te na iznos od 223,82 eur/1. 686,41 kn od 16. lipnja 2014. do isplate, u točki II izreke i u točki IV. izreke do iznosa od 887,25 eur/6. 685,00.

2. Preinačuje se citirana presuda u točki I izreke za iznos od 986,28 eur/7. 431,17 sa zateznom kamatom na iznos od 872,16 eur/6. 571,32 kn s tijekom od 16. svibnja 2014. do isplate i na iznos od 114,12 eur/859,85 kn od 16. lipnja 2014. do isplate te u točki IV. izreke za iznos od 776,42 eur/5.850,00 kn sa zateznom kamatom te se odbija tužbeni zahtjev i zahtjev za naknadu troška u tom dijelu.

3. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 92,90 eur/700,00 kn u roku od 15 dana dok se preostali zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 10. 423,46 kn bruto sa zateznom kamatom kao u tom dijelu izreke, izuzev kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak. Točkom II izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos do 2.954,28 kn bruto sa zateznom kamatom kao u tom dijelu izreke, izuzev kamata na iznos poreza na dohodak. Točkom III izreke odbijen je ostali dio tužbenog zahtjeva za isplatu zateznih kamata na mjesečne iznose od 15 do šesnaestog u mjesecu za tekući mjesec dok je točkom IV izreke naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove postupka u iznosu od 11. 937,50 kn sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi kao u tom dijelu izreke.

2. Protiv usvajajućeg dijela te presude žali se tuženik svih zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP).

3. Tuženik u žalbi tvrdi da je za eventualno ostvarene prekovremene sate kroz preraspodjelu radnog vremena tužitelj dobio na korištenje slobodne dane te da ostvareni prekovremeni sati trebaju biti umanjeni za iskorištene slobodne dane. Tvrdi da u spornom razdoblju nije postojala obveza dostavljanje rješenja o preraspodjeli radnog vremena te da činjenica što tuženik nije dostavio dokaz da je tuženik koristio slobodne dane po osnovu preraspodjele radnog vremena ne znači da sud nije trebao uzeti u obzir slobodne radne dane. Kada nema podataka o prekovremenom radu tužitelja teret dokaza da je na tužitelju, a ne na tuženiku. Tvrdi i da tužitelj nema pravo na isplatu naknade za dva dana neiskorištenog godišnjeg odmora jer da je Ministarstvo obrane rješenjem utvrdilo pravo na trajanje godišnjeg odmora od 18 dana protiv kojega da je tužitelj mogao podnijeti redovan pravni lijek.

4. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da prilikom donošenja pobijane odluke nije počinjena neka od tih povreda.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja, djelatnika Ministarstva obrane, za isplatu razlike plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad za rad proveden na terenu u razdoblju od 06. ožujka 2013. do 22. rujna 2014. te za isplatu naknade za plače za dana neiskorištenog godišnjeg odmora od ožujka 2013. do rujna 2016. zbog pogrešno utvrđenog broja dana godišnjeg odmora (18. umjesto 20 dana).

8. Između stranaka nije sporno da je tužitelj u predmetnom razdoblju bio zaposlen u Ministarstvu obrane Oružanih snaga RH, raspoređen u HKOV, Gardijska motorizirana brigada 1, mehanizirana bojna T. ustrojbeno mjesto zapovjednik desetine s mjestom službe u P..

9. Prvostupanjski je sud utvrdio:

- da je tužitelj kao djelatna vojna osoba radom na terenu, pored redovnih sati, ostvario i prekovremene sate i da je dužnost tuženice postupati sukladno odredbi članka 4. stavka 1. i 2. Zakona o radu („Narodne novine broj“ 149/09. – dalje: ZR) tj. voditi evidencije o radnom vremenu i o korištenju slobodnih dana, koja bi sadržavala precizne podatke o tome po kojoj točno osnovi su isti korišteni i odobreni te da o korištenju slobodnih dana donese posebno rješenje,

- da u vezi korištenja slobodnih dana između stranaka postoji spor i da je teret dokaza na tuženiku (članak 131. stavka 4. ZR-a) koji da nije na pravno relevantan način dokazao tvrdnju o preraspodjeli radnog vremena i da nije dostavio točan podatak o korištenju slobodnih sati s osnove prekovremenog rada na terenu,

-da je provedeno vještačenje na okolnosti utvrđenja visine razlike plaće za prekovremeni rad proveden na terenu u skladu s Pravilnikom o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine „ broj 118/2009:dalje Pravilnik) te Zakonom o radu („Narodne novine“ broj 49/09 i 93/14:dalje ZR). Obračun neplaćenih sati rada vještak je utvrdio koristeći dnevnu evidenciju radnog vremena tužitelja koja je iskazana po satima rada, a iz koje je vidljivo u koje je dane tužitelj radio, koliko je sati radio, koliko je proveo u radu noću, subotom i nedjeljom te koliko je sati radio prekovremeno. Kako tuženik nije dostavio dokumentaciju iz koje bi se sa sigurnošću moglo utvrditi kada su, u kojem trajanju i za koji prekovremeni rad odobravani pojedini slobodni dani, vještak je izradio dvije varijante prvu po kojoj je izračunao prekovremeni rad bez slobodnih dana i drugu u kojoj od ostvarenog prekovremenog rada oduzeo slobodne dane (koji po evidencijama definitivno postoje) bez slobodnih dana za stražu i dežurstvo za koji rad se ne ostvaruje dodatak za prekovremeni rad. Prema prvoj varijanti tužitelj ostvaruje pravo na razliku plaće po osnovi prekovremenog rada u iznosu od 10.423,46 kn, a prema drugoj varijanti u iznosu od 2.992,29 kn,

- da je pravilan izračun vještaka po prvoj varijanti u kojoj se prekovremeni rad ne umanjuje za korištene slobodne dana i da temeljem odredbe članka 10. stavak 3. Zakona o obrani („Narodne novine“ br. 33/02., 58/02. i 76/07.:dalje ZO), članka 96. stavak 1. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07. i 88/09.adlje ZOSUOS“) i Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“ br. 118/09.:dalje- Odluke o raspodjeli ) tužitelj po osnovi prekovremenog rada za rad na terenu ostvaruje pravo na razliku plaće u iznosu od 10.423,46 kn,

- da je od kolovoza 2013. u primjeni Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 104/13.:dalje- KU/13 ) te da je u smislu odredbe članka 13. i 19. stavka 2. KU-a /13 osnovano potraživanje tužitelja s osnove razlike naknade plaće za neiskorišteni godišnji odmor zbog manje utvrđene osnovice tužitelju (18 dana umjesto 20 dana) i to za 2013. u iznosu od 406,45 kn, za 2014. u iznosu od 826,89 kn, za 2015. u iznosu od 841,35 kn te za 2016. u iznosu od 879,59 kn i da tužitelju po toj osnovi pripada iznos od 2.954,28 kn jer da temeljem odredbe članka 13. KU-a/13 službenik i namještenik ima za svaku kalendarsku godinu pravo na plaćeni godišnji odmor u trajanju od najmanje 20 radnih dana.

10. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da tužitelj ostvaruje pravo na isplatu razlike plaća za prekovremeni rad proveden na terenu, ali je pogrešno dosudio razliku plaće u iznosu od 10.423,46 kn utvrđujući da tužitelju pripada naknada za sve dane prekovremenog rada bez umanjenja za evidentirane slobodne dane.

11. Odredbom članka 131. stavak 4. ZR/09, odnosno odredbom članka 135. st. 4. ZR/14, propisano je da u slučaju spora u vezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz odredbe članka 4. stavak 1. i 2. ZR/09, odnosno članka 5. stavak 1. i 2. ZR/14, teret dokazivanja radnog vremena leži na poslodavcu. Međutim, u situaciji kada se vodila dnevna evidencija radnog vremena iz koje su vidljivi oblici rada tužitelja kao i broj ostvarenih slobodnih dana i kojom je dokazano koliko je tužitelj u spornom razdoblju ostvario sati odnosno dana rada, a koliko je ostvario slobodnih dana, na tužitelju je teret dokaza da je slobodne dane koristio po nekoj drugoj osnovi (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev 4029/2019-2 od 26. siječnja 2021.) .

12. Budući da tužitelj evidenciju tuženika u tom smislu nije osporio i tijekom postupka nije tvrdio ni dokazao da je ostvarene slobodne dane koristio po nekoj drugoj osnovi, a ne na ime ostvarenih prekovremenih sati rada na terenu u spornom razdoblju, relevantna je varijanta knjigovodstvenog vještačenja u kojoj su ostvareni prekovremeni sati rada umanjeni za evidentirane slobodne dane (bez slobodnih dana za stražu i dežurstvo koji su posebno evidentirani i na koje tužitelj ne ostvaruje naknadu za prekovremeni rad) i tužitelj prema tom izračunu ostvaruje pravo na razliku plaće po osnovi prekovremenog rada u iznosu od 397,14 eur/2. 992,29 kn i iz sadržaja nalaza proizlazi da je tražbina u iznosu od 173,32 eur/1. 305,88 kn dospjela 16. ožujku 2014. dok je tražbina u iznosu od 223,82 eur/1. 686,41 kn dospjela 16. lipnja 2014., u smislu odredbe članka 84. stavak 3. ZR/09 odnosno 92. stavka 3. ZR/14.

13.Stoga je valjalo je potvrditi pobijanu presudu u točki I izreke za iznos od 397,14 eur/ 2. 992,29 kn. Kako je tužitelj tužbenim zahtjevom potraživao zateznu kamatu na predmetnu tražbinu od 15. svibnja 2014., odnosno 15. lipnja 2014., a sud sudio zateznu kamatu od 16. svibnja i 16. lipnja 2014. u granicama zahtjeva, valjalo je potvrditi i pobijanu presudu u točki I izreke i za iznos zatezne kamate na iznos od 173,32 eur /1.305,88 kn od 16. svibnja 2014. kao i na iznos od 223,82 eur/1. 686,41 kn od 16. lipnja 2014. do isplate, odnosno preinačiti ju u preostalom dijelu za isplatom iznosa od 986,28 eur/7. 431,17 (10. 423,46 kn - 2.992,29 kn) sa zateznom kamatom na iznos od 872,16 eur/6. 571,32 kn od 16. svibnja 2014. i zateznom kamatom na iznos od 114,12 eur/859,85 kn od 16. lipnja 2014. do isplate i odbiti taj dio tužbenog zahtjeva.

14. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud dosudio tužitelju naknadu plaće za po dva dana neiskorištenog godišnjeg odmora u godini za razdoblje od 6. ožujka 2013. do 22. rujna 2016. i neosnovane su žalbene tvrdnje da parnični sud nije ovlašten odlučivati o tom pravu u ovom predmetu jer se predmetna parnica iz radnog odnosa vodi radi isplate i o njoj je ovlašten odlučivati parnični sud, u smislu odredbe članka 34. ZPP-a.

15. Između stranaka nije sporno da je tužitelju u razdoblju od 2013. do 2016. odobreno korištenje godišnjeg odmora u trajanju od 18 radnih dana dok mu temeljem članka 13. KU/13 pripada pravo na plaćeni godišnji odmor u trajanju od najmanje 20 radnih dana pa je pravilno utvrdio sud prvog stupnja da tužitelj ostvaruje pravo na naknadu plaće za dva dana godišnjeg odmora u iznosu od 406,45 kn za 2013., u iznosu od 826,89 kn za 2014., u iznosu od 841,35 kn za 2015. te u iznosu od 879,59 za 2016., ukupno 2.954,28 kn i visina iznosa naknade plaće po toj osnovi tijekom postupka, a ni u žalbi nije ni dovedena u pitanje.

16.Pri tom treba kazati da je tuženik priznanjem manjeg broja dana godišnjeg odmora od broja dana koji mu pripada po odredbama KU-a, povrijedio prava tužitelja pa tužitelj ostvaruje pravo na naknadu štete u visini naknade za neiskorišteni godišnji odmor u spornom razdoblju, u smislu odredbe članak 103. stavak 2. ZR/09 i članka 111. stavak 2. ZR/14.

17. Iz navedenih razloga, primjenom odredbe članka 368. stavak 1. i članak 373. stavak 1. točka 3. ZPP-a, odlučeno je kao u točki 1 i 2. izreke.

18. Zbog izmijenjenog uspjeha stranaka u parnici kroz žalbenu fazu postupka valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka. Odluka o troškovima postupka sada se temelji na odredbi članka 166. stavak 2. ZPP- a u vezi s odredbom članka 154. stavak 2. ZPP-a. Tužitelj koji je u cijelosti uspio u pogledu osnovanosti zahtjeva te u omjeru od 44,45 % u pogledu visine (potraživao je 13. 377,74 a dosuđeno mu je 5.946,57) uspio je u sporu u omjeru od 72,23 % dok je tuženik uspio u omjeru od 27,77 % i kad se od uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika valja obvezati tuženika da tužitelju nadoknaditi 44 % po sudu prvog stupnja pravilno utvrđenih opravdanih troškova postupka u iznosu od 697,12 eur/5. 252,50 kn (1.584,37 eur/11. 937,50 x 44%).

19. Stoga je, primjenom odredbe članka 380. stavak 3. ZPP-a valjalo potvrditi pobijanu presudu u dijelu troškova postupka tužitelja za iznos od 887,25 eur/6. 685,00 kn sa zateznim kamatama, odnosno preinačiti ju i odbiti zahtjev za naknadu troškova postupka tužitelja u iznosu od 776,42 eur/5.850,00 kn, te odlučiti kao u dijelu točke 1. i 2. izreke koji se odnosi na troškove postupka.

20. Primjenom odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a i tbr. 10. točka 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12,103/14, 118/14, 107/15, dalje: Tarifa) tuženiku koji je djelomično uspio sa žalbom u omjeru od 56 % odmjeren je trošak sastavljanja žalbe razmjerno tom uspjehu u iznosu od u iznosu od 92,90 eur/700,00 kn (1.250,00x56%).

21. Nepobijani dio točke III izreke presude, ostaje neizmijenjen.

U Rijeci 05. srpnja 2023.

Predsjednica vijeća :

Tajana Polić

Broj zapisa: 9-3085a-b6b49

Kontrolni broj: 06a3f-a94e0-29de9

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Tajana Polić, O=ŽUPANIJSKI SUD U RIJECI, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na

sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-

dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba

slučaja

prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Županijski sud u Rijeci potvrđuje

vjerodostojnost dokumenta.