REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 1627/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ADRIA RIJEKA d.o.o., OIB 04938014535, Rijeka, Užarska 28, (ranije HYPO GROUP d.o.o.) kojeg zastupa punomoćnik Alen Ivković, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženice REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstva financija – Porezne uprave, OIB 18683136487, Zagreb, Katančićeva 5, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, radi utvrđenja osnovanosti osporavanja tražbine, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4447/2021-2 od 13. listopada 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-512/2020-12 od 12. srpnja 2021. u sjednici održanoj 4. srpnja 2023.,

r i j e š i o  j e:

Tužitelju se dopušta podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4447/2021-2 od 13. listopada 2021. u odnosu na pravno pitanje:

„Da li se tijek apsolutne zastare prava na naplatu porezne obveze može prekidati?“

Obrazloženje

1. Tuženik je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4447/2021-2 od 13. listopada 2021. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-512/2020-12 od 12. srpnja 2021. postavljajući slijedeća pitanja:

„1. Čini li drugostupanjski sud bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 375. st. 1. u svezi čl. 354. st. 2. toč. 11. zpp ukoliko u presudi ne navede razloge na kojima zasniva presudu?

2. Može li založni (razlučni) vjerovnik svoju zastarjelu tražbinu, za koju ima razlučno pravo na točno određenoj stvari, namirivati u stečajnom postupku i iz preostale imovine stečajnog dužnika ?

3. Da li zastara porezne obveze s osnova poreza na promet nekretnina počinje teći od trenutka kada je porezno tijelo saznalo za postojanje porezne obveze?

4. Da li se tijek apsolutne zastare prava na naplatu porezne obveze može prekidati?

5. Da li Republika Hrvatska u stečajnom postupku može biti stečajni (osobni) vjerovnik tražbine s osnova poreza na promet nekretnina?

6. Da li ovlaštenje Porezne uprave da obavlja poslove prikupljanja poreza na promet nekretnina čini Republiku Hrvatsku stečajnim vjerovnikom tih poreza u stečajnom postupku?“ pozivajući se na drugačija pravna shvaćanja zauzeta u odlukama Revr-312/2018-3 od 21. srpnja 2020., Rev-3301/2018-2 od 26. svibnja 2020., Revt-82/13-2 od 8. siječnja 2014., Rev-136/2007 od 9. svibnja 2007., Rev- 2325/1990 od 27. ožujka 1991., Revx-485/2016-2 od 28. svibnja 2019., Revt-339/13- 2 od 25. ožujka 2014. Također navodi da pravna shvaćanja iznijeta u pobijanoj odluci odstupaju od pravnih shvaćanja zauzetih u odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (odluke: U-III-3069/2017, U-III- 4541/2016, U-III-5660/2016, U-III-4792/2017, U-III-3552/2016 od 9. srpnja 2019, te Usž321/15-2 od 15. prosinca 2016 i Usž 2400/17-2 od 26. listopada 2017.).

2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) vijeće ovoga suda je ocijenilo da je pravno pitanje navedeno u izreci ovoga rješenja važno u smislu odredbe čl. 385.a ZPP jer u odnosu na isto pravno shvaćanje pobijane presude odstupa od pravnog shvaćanja ovoga suda (Revt 339/13-2 od 25. ožujka 2014.), dok ostala postavljena pitanja (pod rednim brojem 1., 2., 3., 5. i 6.) nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

3.1. Ovo iz razloga što ovim postavljenim pitanjima tužitelj polazi od vlastite ocjene sadržaja drugostupanjske presude (odnosno tvrdnje da mu nije odgovoreno na bitne žalbene navode što nije točno – pitanje broj 1.), pa je stoga i pozivanje na odluke koje prijedlogu prilaže neutemeljeno jer iste ne koincidiraju sa okolnostima konkretnog slučaja.

3.2. Drugo postavljeno pitanje je činjenične naravi i stoga ne udovoljava kriteriju važnosti postavljenog pitanja za zauzimanje pravnog shvaćanja.

3.3. Trećim postavljenim pitanjem kao razlog važnosti tužitelj se poziva na pravna shvaćanja iznijeta u odlukama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (odluke citirane u toč. 1. obrazloženja). Međutim ovaj sud je u pogledu početka tijeka zastare iznio pravno shvaćanje (odluka Rev 2369/2017-2 od 8. siječnja 2020.) sa kojim je pobijana presuda podudarna.

3.4. U odnosu na 5. i 6. postavljeno pitanje tužitelj nije iznio razloge važnosti u smislu čl. 387. st. 3. u svezi sa čl. 385.a ZPP.

4. Slijedom navedenog, a temeljem čl. 387. st. 6. ZPP odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 4. srpnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa

Broj zapisa: 9-3085a-5b8c2

Kontrolni broj: 04491-de271-63f35

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=ĐURO SESSA, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.