REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 374/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. G., OIB … iz Z., kojeg zastupa punomoćnik Z. Š., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Š. & Š., u Z. protiv tuženika H. u. o., OIB … Z., kojeg zastupa punomoćnik H. L. iz Odvjetničkog društva M. & L., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž- 134/2018-3 od 14. travnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1669/15-33 od 29. studenoga 2017., u sjednici održanoj 4. srpnja 2023.,
p r e s u d i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužitelja i preinačuje se presuda Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž -134/2018-3 od 14. travnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1669/15-33 od 29. studenoga 2017. u dijelu koji se odnosi na tijek zatezne kamate na iznos od 42.314,86 kn i sudi:
Uvažava se žalba tužitelja i preinačuje se prvostupanjska presuda u dijelu koji se odnosi na tijek zatezne kamate na iznos od 42.314,86 kn (točka II.) na način da se nalaže tuženiku platiti zatezne kamate na iznos od 42.314,86 kn i za razdoblje od 19. lipnja 2012. do 28. studenog 2017., sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav revizije i sudske pristojbe na reviziju.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u točki I. naloženo je tuženiku isplatiti iznos od 42.314,86 kuna sa zateznom kamatom od 29. studenog 2017. do isplate, u roku od 15 dana. U točki II. odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva za iznos zateznih kamata tekućih na iznos od 42.314,86 kuna od 19. lipnja 2012. do 28. studenog 2017. U točki III. naloženo je tuženiku platiti troškove parničnog postupka u iznosu od 12.687,50 kuna zajedno sa zateznim kamatama počevši od 29. studenog 2017. do isplate. U točki IV. odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.
2. Presudom suda drugog stupnja u točki I. odbijene su žalba tužitelja i tuženika i potvrđena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 1669/15-33 od 29. studenog 2017.U točki II. odbijeni su zahtjev tužitelja i tuženika za naknadu troškova žalbe kao neosnovani.
3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-2650/2020 od 7. listopada 2020. dopustio reviziju protiv drugostupanjske presude u odnosu na pitanje:
„Da li početak tijeka zatezne kamate na imovinsku štetu nastaje u trenutku predaje odštetnog zahtjeva u mirnom postupku ili kamata počinje teći od dana donošenja prvostupanjske odluke, a riječ je o sporu vezano za obvezno osiguranje u prometu?“
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je protiv navedene presude podnio reviziju pozivom na odredbu članka 382. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP-a), zbog materijalno pravnog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju tužitelja i preinači pobijanu drugostupanjsku presudu, a podredno da djelomično ukine presudu prvostupanjskog i drugostupanjskog suda te predmet vrati na ponovno suđenje. Traži trošak za sastav revizije i pristojbe na reviziju.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija je osnovana.
7. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete u iznosu od 42.314,86 kn sa zateznim kamatama od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate.
8. Nižestupanjski sudovi su u postupku koji je prethodio reviziji utvrdili da je štetni događaj (prometna nesreća) nastao 7. travnja 2012., da je u toj prometnoj nezgodi oštećeno vozilo u vlasništvu tužitelja. U tijeku postupka provedeno je prometno vještačenje, temeljem kojeg je utvrđena isključiva odgovornost osiguranika tuženika te visina štete na vozilu tužitelja u iznosu od 42.314,86 kn. 9. Na temelju ranije navedenog činjeničnog stanja, nižestupanjski sudovi nalaze osnovanim zahtjev tužitelja za isplatom imovinske štete na vozilu tužitelja u iznosu od 42.314,86 kn sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate i to iz razloga jer je zahtjev tužitelja za isplatu u mirnom postupku odbijen zbog osporene odgovornosti tuženika. Stoga da u ovoj pravnoj stvari nije bio utvrđen ni nesporni iznos naknade štete koju bi osiguravatelj bio dužan isplatiti tužitelju u smislu odredbe članka 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 - dalje: ZOOUP). Nadalje, da je odgovornost sudionika štetnog događaja utvrđena tek provedenim dokaznim postupkom, a visina štete provedenim vještačenjem, prema cijenama u vrijeme donošenja pobijane presude.
10. Mjerodavne zakonske odredbe su:
Prema odredbi članka 12. stavka 1. ZOOUP odgovorni osiguratelj je dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva te dostaviti podnositelju zahtjeva: obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporne, ili utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva u slučaju ako su odgovornost za naknadu štete i visinu štete sporne.
Stavkom 2. istog članka propisano je da ako odgovorni osiguratelj u roku iz stavka 1. toga članka oštećenoj osobi ne dostavi obrazloženu ponudu za naknadu štete, odnosno utemeljeni odgovor, oštećena osoba može protiv njega podnijeti tužbu. Tužba podnesena protiv odgovornog osiguratelja ili odgovorne osobe prije proteka roka iz stavka 1. toga članka smatrat će se preuranjenom (članak 12. stavka 2. ZOOUP). Prema stavku 3. istog članka ZOOUP odgovorni osiguravatelj je dužan isplatiti iznos naknade štete u roku iz stavka 1. toga članka. U slučaju nemogućnosti utvrđenja visine konačnog iznosa štete, odgovorni osiguratelj je oštećenoj osobi dužan isplatiti iznos nespornog iznosa naknade štete kao predujam u roku propisanom stavkom 1. toga članka.
U slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz stavka 1. toga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (stavak 4. tog članka).
11. U odnosu na odgovor na pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija, ovaj sud je u nizu svojih odluka (Rev-550/14 od 18. studenog 2015., Rev-934/14 od 5. travnja 2017., Rev-2026/2016-2 od 8. svibnja 2019.) izrazio pravno shvaćanje prema kojem je pri donošenju odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu sud dužan cijeniti odredbu članka 12. stavka 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz članka 12. stavka 1. ovoga članka oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.
11.1. Stoga odgovor na postavljeno pitanje glasi:
„Pri donošenju odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu imovinsku štetu, a koja šteta proizlazi iz spora vezano za obvezno osiguranje u prometu, sud je dužan cijeniti odredbu članka 12. stavka 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz članka 12. stavka 1. ovoga članka oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.“
11.2. Obzirom da pobijana drugostupanjska odluka nije u skladu sa ranije iznesenim pravnim shvaćanjem revizijskog suda, a činjenica je da se tužitelj u mirnom postupku obratio tuženiku sa odštetnim zahtjevom, valjalo je temeljem odredbe članka 12. stavka 4. ZOOUP obvezati tuženika na plaćanje zateznih kamata na dosuđeni iznos imovinske štete i za razdoblje od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (19. lipnja 2012.) do dana donošenja prvostupanjske presude (28. studenog 2017.), pored već dosuđenih zateznih kamata za razdoblje od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.
12. Iz tih razloga, valjalo je preinačiti drugostupanjsku presudu u dijelu koji se odnosi tijek zatezne kamate za razdoblje od 19. lipnja 2012. do 28. studenog 2017., temeljem odredbe članka 395. stavka 1. ZPP-a te odlučiti kao u izreci.
13. Zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav revizije i sudske pristojbe na reviziju valjalo je odbiti, jer tužitelj u revizijskom stupnju postupka uspio samo glede sporednog potraživanja (točka II. izreke).
Zagreb, 4. srpnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
