REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 13 Gž Ob-266/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jasenke Grgić kao predsjednice vijeća, Sabine Dugonjić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ksenije Grgić kao članice vijeća, u pravnoj stvari u pravnoj stvari tužitelja - protutuženika T. G. iz P., OIB: …, zastupanog po punomoćnici S. Z.-Š., odvjetnici u V., protiv tuženice - protutužiteljice Z. M. iz T., OIB: …, zastupane po punomoćnici N. M., odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. & M. u Š., radi isplate i utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženice – protutužiteljice izjavljene protiv presude i rješenja Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P Ob- 13/2022-19 od 31. ožujka 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 4. srpnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice - protutužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P Ob-13/2022-19 od 31. ožujka 2023.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice - protutužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P Ob-13/2022-19 od 31. ožujka 2023.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice - protutužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja - protutuženika da se naloži tuženici da tužitelju isplati iznos od 10.110,24 €[1]

/76.176,63 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog obroka do isplate kako je pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude. Pod točkom II. izreke odbijen je protutužbeni zahtjev tuženice- protutužiteljice da se naloži tužitelju-protutuženiku da tuženici-protutužiteljici isplati iznos od 54.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 15. rujna 2021. pa do isplate (toč. 1.), da se utvrdi da je ništetan Ugovor o darovanju nekretnine zaključen između parničnih stranaka od 19. prosinca 2014. ( potpis ovjeren 23. prosinca 2012. OV-10559/14 javni bilježnik Lj. M.) po kojem je Ugovoru tuženica-protutužiteljica kao darovatelj darovala tužitelju-protutuženiku kao obdareniku 1/4 dijela vlasništva nekretnine čest.zgr. 856/1 zk.ul. 5877 K.O. T. (toč. 2.) te da se naloži posebnom zemljišnoknjižnom odjelu T., Općinskog suda u Šibeniku da izvrši upis brisanja prava vlasništva nekretnine čest. zgr. 856/1 zk.ul. 5877 K.O. T. za ¼ dijela na ime „G. T. OIB: …, P.“, uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva za ¼ dijela na ime Z. M. OIB: …, T. Nadalje, pod točkom III. izreke naloženo je tuženici-protutužiteljici nadoknaditi tužitelju-protutuženiku parnični trošak u iznosu od 2.250,00 € sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate. Isto tako, rješenjem istog suda odbijen je prijedlog zabilježbe spra tuženice-protutužiteljice od 2. svibnja 2022.

2. Protiv navedene presude i rješenja žali se tuženica-protutužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 442,06 €.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja-protutuženika za isplatu iznosa od 10.110,24 €/76.176,63 kn (1/2 dijela kredita koji je tužitelj platio nakon prestanka bračne zajednice stranaka), dok je protutužbeni zahtjev tuženice-protutužiteljice isplata iznosa od 7.167,03 €/54.000,00 kn (1/2 vrijednosti koju je tužitelj ostvario u sezoni 2021. kada je iznajmljivao brodice), zatim zahtjev za utvrđenjem da je ništetan Ugovor o darovanju nekretnine zaključen između stranaka 19. prosinca 2014. po kojem je Ugovoru tuženica-protutužiteljica kao darovatelj darovala tužitelju- protutuženiku kao obdareniku 1/4 dijela vlasništva nekretnine čest.zgr. 856/1 zk.ul. 5877 K.O. T.

5. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika, a ne postoje drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP-a, koji ističe žaliteljica.

6. U odnosu na žalbene navode tuženice-protutužiteljice da je prvostupanjski sud pogrešno odustao od saslušanja tuženice - protutužiteljice navodeći da nije valjano opravdala razlog svog nedolaska na sud radi saslušanja kao stranke po pozivu suda jer je tuženica priložila medicinsku dokumentaciju iz koje je razvidno kako ima dijagnozu „teški stres i poremećaj prilagodbe i da se liječi od anksioznog depresivnog sindroma i paničnih ataka, valja reći da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP na koju sadržajno ukazuje žaliteljica jer iz stanja spisa proizlazi da je tuženica-protužiteljica inzistirala da joj se omogući davanje iskaza na raspravi bez prisutnosti tužitelja odnos da se on isključi, što bi bilo u suprotnosti s osnovnim načelima parničnog postupka neposrednog raspravljanja i unakrsnog ispitivanja te nije predviđena zakonska mogućnost da se tužitelj udalji ili isključi za vrijeme davanja iskaza tuženice, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud. Osim toga, iz medicinske dokumentaciju koju je priložila tuženica-protutuiteljica ( nalaz zavoda Š. k. ž. od 23. rujna 2022.g., liječnička potvrda od 02. studenoga 2022.g. ordinacije, specijalističkog nalaz odjela OB Š. k. od 04. listopada 2022.g., nalaz i mišljenja psihologa I. Č. R. iz odjela OB Š. k. od 18. siječnja 2023.), proizlazi da ima dijagnozu reakciju na teški stres i poremećaj prilagodbe i da se liječi od anksioznog depresivnog sindroma i paničnih ataka, a nigdje ne proizlazi da je raspravno nesposobna. Također, na raspravno ročište zakazano za dan 17. veljače 2023. na koje je bila pozvana po treći put radi saslušanja ponovno nije pristupila, niti opravdala svoj nedolazak, već je samo njezin punomoćnik isticao da nije pristupila da ne bi došlo do napadaja panike, pri čemu je tužitelj naveo da su stranke nedavno bile zajedno na saslušanju u Općinskom državnom odvjetništvu u Š. i tuženica je bila u prisutnosti tužitelja, slijedom čega je pravilno prvostupanjski sud u smislu odredbe čl. 265. st.2. ZPP, odustao od njezinog saslušanja.

7. Isto tako, u odnosu na žalbene navode da je prvostupanjski sud bez obrazloženja i valjanog razloga, dokazne prijedloge tuženice - protutužiteljice za provođenje financijskog vještačenja vrijednosti jednodnevnih i poludnevnih i satnih najmova brodica (gumenjak i plastična pasara), pedalina te SUP daska za more te za provođenje očevida uz sudjelovanje vještaka mjernika na okolnost identifikacije i posjeda predmetne nekretnine, odbio kao suvišne te time počinio bitnu povredu iz odredbe čl. čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8 ZPP, valja reći da samo sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, a isto tako ukoliko smatra da je nepotrebno izvesti neki dokaz radi utvrđivanja odlučne činjenice, može i odustati od njegovog izvođenja. Naime, u smislu odredbe čl. 8. ZPP samo je sud ovlašten utvrditi koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Upravo tako je prvostupanjski sud postupio, jer je pravilno i savjesno odlučio koji će se dokazi izvesti radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja te je izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju, opravdavši svoje uvjerenje uvjerljivim i logičnim zaključcima, koje uvjerenje ima pravnu i činjeničnu utemeljenost.

8. Isto tako, ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

9. Nadalje, tuženica-protutužiteljica žalbenim navodima osporava činjenično stanje utvrđeno od strane suda prvog stupnja, te u žalbi iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja. Stoga je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP.

10. Tako je tijekom prvostupanjskog postupka na temelju izvedenih dokaza utvrđeno:

- da je brak parničnih stranaka razveden presudom Općinskog suda u Šibeniku posl. br. 89/2021 od 03. rujna 2021., dok je bračna zajednica prestala 01. studenoga 2018. kada je tuženica naputila bračnu zajednicu s tužiteljem i iselila se iz zajedničkog stana u P. u kojem su do tada živjeli te preselila u predmetni stan u kući u T., gdje i sad stanuje;

- da je tužitelj sklopio Ugovor o kreditu br. … od 26. veljače 2018. s O. B. H. d.d. Z. na kojem je 28. veljače 2018. ovjeren potpis kod Javnog bilježnika Lj. M. pod br. OV- 1444/2018., a kojim ugovorom je tužitelju-protutuženiku odobren gotovinski kredit u iznosu od 180.000,00 kn s fiksnom kamatnom stopom od 6,75 % , na rok otplate od 60 jednakih mjesečnih anuiteta, a koji kredit je zatvoren 21. studenoga 2022. a da tuženica-protutužiteljica ni na koji način nije sudjelovala u otplati kredita;.

- da je predmetni stan u kući u T. koja nosi kat. oznaku čest.br. 856/1 ZGR zk. ul. 5877 K.O. T. bračna stečevina stranaka te da je sav novac od kredita uložen u predmetni stan koji je napravljen za trajanja bračne zajednice i to na uređenje podova točnije kupnju i postavljanje laminata, farbanja zidova, unutarnje stolarije, kompletno uređenje kupaonice na katu kao i kupaonice sa tuš kabinom na prvoj etaži od pločica pa do sanitarija, žbukanje i postavljanje keramike, cjelokupno uređenje zidova i podova i postavljanje roleta boje lavande, dok je na drugoj etaži uređen strop s knaufom jer se spuštala visina, uređeni su svi podovi i zidovi te je kupljen namještaj za tri sobe;

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da je tuženica-protutužiteljica insistirala da se digne predmetni kredit i da se stan dovrši da se može stanovati, što mu je uvjetovala napraviti jer da će se u suprotnom razvesti pa je kredit dignut u veljači 2018., a radovi na unutarnjem uređenju ovog stana na dvije etaže su dovršeni do studenog 2018. nakon čega je tuženica jasno rekla da želi nastaviti živjeti sama u tom stanu i inzistirala je da se razdvoje, a Ugovor o kreditu je na njegovo ime jer je jedino on bio kreditno sposoban i taj kredit sve ove godine otplaćuje osobno i uredno bez ikakvog učešća tuženice-protutužiteljice;

- da iz iskaza svjedoka G. M., majke tuženice, koja stanuje ispod predmetnog stana u prizemlju kuće proizlazi da je tužitelj vodio gradnju, fizički gradio i financirao izgradnju i uređenje predmetnog stana i da je cjelokupan sporni kredit uložen u završno uređenje tog stana u koji se uselila tuženica, a do tada da je u njemu bio i s njim se koristio tužitelj koji je cijelo vrijeme imao ključeve stana dok tuženica-protutužiteljica samoinicijativno u travnju 2019. nije promijenila bravu ulaznih vrata;

- da iz Ugovora o djelomičnoj diobi bračne stečevine od 05. srpnja 2021. proizlazi da su stranke tim ugovorom utvrdile da je obrt "M. B." koji je bio u vlasništvu Z. M., bračna stečevina i da se T. G. obvezuje Z. M. isplatiti i da joj je isplatio ukupan iznos od 3.000€ u protuvrijednosti kuna, što je ona potvrdila potpisom, pa da se Z. M. tim iznosom smatra potpuno namirena u vezi svih svojih prava i potraživanja vezanih za obrt po bilo kojoj osnovi, posebice po osnovi bračne stečevine, te da se prijenos obrta izvršiti na tužitelja, a da se tuženica-protutužiteljica obvezuje u roku 7 dana istupiti iz obrta;

- da iz Ugovora o darovanju nekretnine od 19. prosinca 2014. i izvatka iz zemljišnih knjiga za zk. ul. 5877 k.o. T. proizlazi da je tuženica -protutužiteljica darovala tužitelju-protutuženiku suvlasnički dio od ¼ dijela na nekretnini kat. oznake č.br. 856/1 ZGR, štala i dvor, površine 50 m2, upisane u zk.ul. 5877 k.o. T., te da je tužitelj upisan u zemljišnu knjigu za k.o. T. u zk. ul. 5877 na predmetnoj nekretnini za suvlasnički dio od ¼ , dok je tuženica upisana za ½ dijela, a njezina majka ¼ dijela, a u naravi radi o kući u kojoj se nalazi predmetni stan stranaka na adresi T., koju je započeo graditi pok. otac tuženice koji je tamo naslijedio štalu od 40m2 i kasnije je proširio za još 40m2 i stavio pod ploču, a potom su tužitelj i tuženica na toj ploči podigli još dva kata i krov, što čini predmetni stan stranaka.

11. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka polazeći od utvrđenja da tuženica - protutužiteljica nije osporavala tvrdnju tužitelja da je nakon prekida bračne zajednice 01. studenoga 2018., tužitelj nastavio s otplatom ovog kredita i da ona ni na koji način nije sudjelovala u njegovu plaćanju, prvostupanjski sud zaključuje da otplaćeni dug po jednom bračnom drugu, ovdje tužitelju, s osnove kredita koji je uložen za povećanje zajedničke imovine stranaka ili njihove druge zajedničke potrebe, predstavlja dug koji tereti oba bivša bračna druga zbog čega kreditni dužnik koji ga je sam otplatio ima pravo od bivšeg bračnog druga zahtijevati polovicu novčanog iznosa jer u bračnu stečevinu uz stvarna prava ulaze i prava na tražbine koje izviru iz obvezno pravnih odnosa u koji su stupali bračni drugovi za potrebe bračne zajednice, slijedom čega odlučuje kao u izreci pod točkom I. pobijane odluke.

12. Isto tako, temeljem izvedenih dokaza prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj vlasnik obrta od 2021. pa time i sve imovine obrta jer je tuženica-protutužiteljica isplaćena u cijelosti za svoj udio u obrtu po osnovi bračne stečevine iz kojeg obrta je istupila 7 dana po potpisivanju Ugovora o djelomičnoj diobi, a obzirom da je tužitelj dostavio dokaz da su brodice, SUP-ovi, predanile i sl. , imovina obrta "M. B.", odnosno imovina vlasnika obrta, slijedom čega je utvrđeno da potraživanje tuženice - protutužiteljice za isplatu iznosa od 54.000,00 kn ( 7.167,03 €) kao 1/2 „vrijednosti koristi“ koju je tužitelj imao u sezoni 2021. izmamljivanjem plovila obrta nema zakonskog osnova te je odbio točku I. tužbenog zahtjeva tužene-protutužiteljice.

13. Nadalje, u pogledu točke II. i III. protutužbenog zahtjeva, prvostupanjski sud zaključuje kako iz izvedenih dokaza proizlazi da je upravo tužitelj u razdoblju od 2009. do kraja 2018. organizirao i vodio gradnju stana, osobno većim dijelom ga svojim fizičkim radom gradio, boraveći i prespavajući u istom dok je joj bilo u gradnji, a i kasnije kad se namještao i uređivao, da je imao ključ tog stana, kao i od stana u prizemlju u kojem boravi majka tuženice G. M., pa da se čak u toj kući bavio uslugom iznajmljivanja soba na svoje ime od 2016. kada je na njegovo ime glasila dozvola za iznajmljivanje. Stoga, polazeći od odredbi čl. 482. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. – u daljnjem tekstu ZOO) koja propisuje da ugovor o darovanju nekretnine treba biti sklopljen u pisanom obliku, a da ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene ( solemnizirane) privatne isprave, te utvrđujući da je predmetni ugovor sklopljen u pisanoj formi i da su potpisi ovjereni kod javnog bilježnika, te da se nedvojbeno izvršena prava predaj stvari obdareniku ( tužitelju) jer je nedvojbeno da je stupio u posjed darovane stvari, sud je utvrdio da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za ništetnost ovog ugovora po čl. 322. ZOO-a zbog nedostatka forme, slijedom čega i u tome dijelu odbija protužbeni zahtjev kao pod točkom II. izreke pobijane odluke.

14. Takva utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud te je na takvo, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbi čl.34. do 39. te 44. st. 2. i 3. Obiteljskog zakona ( "Narodne novine" 103/2015, 98/2019, 47/2020, dalje ObZ/15).

15. Dakle, neovisno o tome tko je od bračnih drugova otplaćivao kredit nakon prestanka zajednice, stvar stečena tim kreditom u tijeku zajedničkog života njihova je stvar u jednakim dijelovima, ako nisu drugačije ugovorili, što znači da i obveza nastala iz kredita ostaje zajednička obveza, odnosno obveza u jednakim dijelovima. To stoga, što se prestankom bračne zajednice i razvodom braka ne mijenjaju pravni odnosi proistekli iz zajedničke obveze (krediti/zajmovi vezano za stjecanje imovine) tako da ona stranka koja je umjesto druge isplatila u potpunosti ili djelomično kredit, ima pravo tražiti od druge strane da joj namiri ono što je ona bila dužna učiniti, dakle obveznopravnim zahtjevom, čime se ne mijenja njihov stvarnopravni odnos.

16. Stoga, imajući u vidu da su parnične stranke novčani iznos kredita utrošile za zajedničke potrebe za vrijeme trajanja bračne zajednice, to je neotplaćeni iznos kredita nakon prestanka bračne zajednice, (koja je prestala 1. listopada 2018., kako to proizlazi iz izvedenih dokaza), teret bračne stečevine koji teret snose obje parnične stranke kao bivši bračni drugovi na jednake dijelove.

17. Tuženica-protutužiteljica u žalbi osporava utvrđenje suda prvog stupnja da nije osporavala tvrdnju da ni na koji način nije sudjelovala u plaćanju kredita kojim je tužitelju - protutuženiku odobren gotovinski kredit u iznosu od 180.000,00 kuna s fiksnom kamatnom stopom od 6,75 % koji je zatvoren 21. studenog 2022. jer je već u odgovoru na tužbu osporila da je kredit u cijelosti isplatio tužitelj – protutuženik, na način da su stranke postigle dogovor da tražbina koju bi tužitelj imao prema tuženoj sa osnova otplate spomenutog kredita, isti da su dogovorili prijeboj, odnosno prebili na način da bi tužena tužitelju predala u vlasništvo sve brodove koje su stekli tijekom trajanja bračne zajednice, za slučaj izostanka tražbine Banke po osnovi kredita u odnosu na tuženicu - protutužiteljicu.

18. Međutim, sud prvog stupnja je predmetne činjenice utvrdio pravilno ocjenjujući kako materijalne, tako i personalne dokaze, na temelju kojih je pravilno utvrdio da je predmetni kredit bio obveza koju su stranke kao bračni drugovi preuzeli zajednički u vezi s bračnom stečevinom i da su za njega odgovorni u jednakim dijelovima, pa kako ga je nesporno otplatio tužitelj po prestanku bračne zajednice, tužitelju pripada pravo od drugog bračnog druga tražiti naknadu iznosa, tim više što tuženica- protutužiteljica nije dokazala da je ovaj dug prebila s tužiteljem, te su takvi navodi žaliteljice nedokazane tvrdnje za koje nije pružila odgovarajuće dokaze. To tim više što je tužitelj - protutuženik priložio Ugovor o djelomičnoj diobi bračne stečevine od 05. srpnja 2021. iz kojeg je bilo razvidno da su stranke tim ugovorom utvrdile da je Obrt za turizam i ugostiteljstvo "M. B.", koji je bio u vlasništvu tuženice-protutužiteljice bračna stečevina i da se tužitelj obvezuje tuženici isplatiti i da joj je isplatio ukupan iznos od 3.000,00 € u protuvrijednosti kuna, što je ona potvrdila potpisom, pa da se tuženica- protutužitelja tim iznosom smatra potpuno namirena u vezi svih svojih prava i potraživanja vezanih za obrt po bilo kojoj osnovi, posebice po osnovi bračne stečevine, te da se prijenos obrta izvršiti na tužitelja, a da se tužena obvezuje u roku 7 dana istupiti iz obrta.

19. Slijedom toga, kako je tužitelj vlasnik obrta od 2021. pa tako i imovine koja je registrirana za potrebe obrta, te kako je isplatio tuženicu u cijelosti za njen udio u obrtu, a kako se je protutužiteljica odrekla svih prava i potraživanja vezanih uz obrt, budući da iz točke 2.4. Ugovora proizlazi da se smatra potpunom namirenom u vezi svih svojih prava i potraživanja vezanih za obrt po bilo kojoj osnovi, posebno po osnovi bračne stečevine, neovisno o tome kada su ta prava i tražbine nastale, u što su uključena i sva eventualna buduća prava i tražbine, to tuženica - protutužitelja nema uporište za traženje iznosa od 54.000,00 kuna kao ½ vrijednosti koristi koju je tužitelj-protutuženik imao u sezoni 2021. kada je iznajmljivao plovila brodice turistima.

20. U odnosu na daljnje žalbene navode da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je neosnovan zahtjev tuženice - protutužiteljice da je ništetan Ugovor o darovanju nekretnine zaključen između parničnih stranaka od 19. prosinca 2014. te da je izostalo obrazloženje po pitanju valjanosti pravnog posla darovanja nekretnine jer da tuženica – protutužiteljica nije dovodila u pitanje (samo) formu, već i mane volje, tvrdeći da se radi o fiktivnom pravnom poslu, valja reći da su ocijenjeni kao neosnovani. Naime, tuženica-protutužiteljica je u protutužbenom zahtjevu izričito istaknula da je ništetan Ugovor o darovanju nekretnine zaključen između stranka od 19. prosinca 2014., kojim ugovorom mu je darovala 1/4 dijela čest.zgr. 856/1 zk.ul. 5877 k.o. T. jer da tužitelj nikad nije stupio u posjed na darovanom mu suvlasničkom dijelu nekretnine, a nije tražila poništenje ugovora, slijedom čega je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je upravo tužitelj u razdoblju od 2009. do kraja 2018. organizirao i vodio gradnju stana u kojem je ostala stanovati tuženica, osobno većim dijelom ga svojim fizičkim radom gradio, boraveći i prespavajući u istom dok je još bio u gradnji, a i kasnije kad se namještao i uređivao, da je imao ključ tog stana, kao i od stana u prizemlju u kojem boravi majka tuženice G. M., pa da se čak u toj kući bavio uslugom iznajmljivanja soba na svoje ime od 2016. kada je na njegovo ime glasila dozvola za iznajmljivanje. Stoga, budući da je predmetni ugovor sklopljen u pisanoj formi i da su potpisi ovjereni kod javnog bilježnika, te da se nedvojbeno izvršena prava predaja stvari tužitelju-protutuženiku koji je nedvojbeno stupio u posjed darovane stvari, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za ništetnost ovog ugovora.

21. Valja još napomenuti da je odredbom iz čl. 322. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. – u daljnjem tekstu ZOO) normirano da je ništetan svaki ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ukoliko cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje nešto drugo. Tuženica je svoj protutužbeni zahtjev za ništetnost temeljila isključivo na tvrdnji da tužitelj nije stupio u posjed darovane nekretnine, a što je utvrđeno kao neosnovano dok iz stanja spisa ne proizlazi da bi tuženica na okolnosti ništetnosti Ugovora (ništetnost zbog drugih razloga u smislu citirane odredbe iz članka 322. ZOO-a) ponudila dokaze, a niti tvrdila bilo što u tom smislu te isto tako tuženica –protutužiteljica nije tijekom postupka isticala da bi se radilo o pobojnom pravnom poslu, a što proizlazi i iz Zapisnika sa ročišta 14. lipnja 2022.

22. Slijedom toga, kako je neosnovan zahtjev za utvrđenje da je ništetan Ugovor o darovanju nekretnine zaključen između parničnih stranaka od 19. prosinca 2014. po kojem je Ugovoru tuženica-protutužiteljica kao darovatelj darovala tužitelju- protutuženiku kao obdareniku 1/4 dijela vlasništva nekretnine čest.zgr. 856/1 zk.ul. 5877 K.O. T., posljedično tome neosnovan je i zahtjev da se naloži zemljišnoknjižnom odjelu da izvrši upis brisanja prava vlasništva nekretnine čest. zgr. 856/1 zk.ul. 5877 K.O. T. za ¼ dijela na ime „G. T. OIB: …, P.“, uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva za ¼ dijela na ime Z. M. OIB: …, T., kao i prijedlog zabilježbe spra tuženice-protutužiteljice od 2. svibnja 2022.

23. Osim odluke o glavnoj stvari i odluka o troškovima postupka je također pravilna i zakonita, kako po osnovi tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP) dosuđenih troškova tužitelju - protutuženiku primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22 i 126/22), dok tuženici - protutužiteljici ne pripada parnični trošak jer nije uspjela u parnici (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

24. Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tuženice - protutužiteljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja kao i pobijano rješenje temeljem odredbe čl. 380. st. 2. ZPP te odlučiti kao u izreci presude i rješenja.

25. Zahtjev tuženice - protutužiteljice za naknadom troška sastava žalbe nije osnovan jer sa žalbom nije uspjela te je stoga valjalo, sukladno odredbama čl. 154. st. 1. i 166. st. 1. ZPP, odlučiti kao pod toč. II. izreke rješenja.

U Zagrebu, 4. srpnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Grgić, v.r.