Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 46 Gž R-390/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Tomislavu Aralici, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice S. B., V., OIB: …, koju zastupaju punomoćnice K. P. i G. G., zaposlenice N. s., protiv tuženika D. S. B. C. d.o.o., sa sjedištem u B., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik S. M., odvjetnik iz V., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, poslovni broj Pr-149/22-6 od 13. veljače 2023. dana 4. srpnja 2023.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, poslovni broj Pr-149/22-6 od 13. veljače 2023. u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke te u dijelu pod točkom II. i III. izreke.
r i j e š i o j e
Odbacuje se kao nedopuštena žalba tuženika izjavljena protiv toč. I. izreke presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, poslovni broj Pr- 149/22-6 od 13. veljače 2023. u dijelu u kojem nisu dosuđene zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu te pod toč. I. izreke.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I. Nalaže se tuženiku D. S. B. C. d.o.o. sa sjedištem u B., OIB: … da isplati tužiteljici S. B. iz V., OIB: … ukupan novčani bruto iznos od 217,20 EUR/ 1.636,471 kn na ime neisplaćene razlike preostalih 5% naknade plaće u razdoblju od mjeseca lipnja 2021. do mjeseca listopada 2021. zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznose:
- za lipanj 2021. na iznos od 19,04 EUR / 143,55 kn od 10. srpnja 2021., do isplate,
- za srpanj 2021. na iznos od 50,11 EUR / 377,52 kn od 11. kolovoza 2021., do isplate,
- za kolovoz 2021. na iznos od 50,11 EUR / 377,52 kn od 11. rujna 2021., do isplate,
- za rujan 2021. na iznos od 50.11 EUR / 377,52 kn od 09. listopada 2021., do isplate,
- za listopad 2021. na iznos od 47,83 EUR / 360,36 kn od 11. studenog 2021., do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31. prosinca 2022. određivala za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja se od 01. siječnja 2023. određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, izuzev na isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima, sve u roku 15 dana.
II. Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika koji glasi:
"Nalaže se tužiteljici-protutuženici S. B., OIB: …, da tuženiku-protutužitelju D. S. B. C. d.o.o., OIB: … isplati ukupan novčani neto iznos od 280,59 EUR / 2.114,14 kn na ime preplaćene naknade za bolovanje u periodu od mjeseca studenog 2021. godine pa do mjeseca svibnja 2022. godine, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznose od:
40,08 EUR / 302,02 kn od 15. 12. 2021. do isplate
40,08 EUR / 302,02 kn od 15. 1. 2022. do isplate
40,08 EUR / 302,02 kn od 15. 2. 2022. do isplate
40,08 EUR / 302,02 kn od 15. 3. 2022. do isplate
40,08 EUR / 302,02 kn od 15. 4. 2022. do isplate
40,08 EUR / 302,02 kn od 15. 5. 2022. do isplate
40,08 EUR / 302,02 kn od 15. 6. 2022. do isplate
po stopi u smislu čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinanciranim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena tekućom od dana presuđenja pa do isplate, a sve navedeno u roku od 15 dana."
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka."
2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenog razloga propisanog odredbom čl. 353. st. 1. t. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP), s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Žalba je djelomično neosnovana i djelomično nedopuštena.
4. Prema odredbi čl. 358. st. 3. ZPP-a žalba je nedopuštena ako je istu podnijela osoba koja nije ovlaštena za podnošenje žalbe, ili osoba koja se odrekla prava na žalbu, ili ako osoba koja je podnijela žalbu nema pravnog interesa za podnošenje žalbe.
5. Budući da pod u dijelu toč. I. nisu dosuđene zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu tuženik je u tom dijelu uspio u postupku pa nema pravni interes za podnošenje žalbe protiv navedenog dijela presude.
6. Slijedom navedenoga na temelju odredbe čl. 367. st. 1. ZPP valjalo je odbaciti kao djelomično nedopuštenu žalbu tuženika podnesenu protiv dijela presude pod toč. I. u dijelu u kojem nisu dosuđene zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu pa je stoga odlučeno kao u ovom rješenju.
7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad od 43 dana do kraja 6 mjeseca privremene nesposobnosti za rad. Tužiteljica za to razdoblje potražuje razliku naknade plaće obračunate i isplaćene po osnovici od 70% do naknade plaće obračunate prema osnovici od 75%. Istovremeno tuženik protutužbom potražuje da mu tužiteljica vrati razliku, prema tuženikovim navodima, više obračunate naknade plaće u vremenu od isteka 6 mjeseca trajanja privremene nesposobnosti za rad pa nadalje (razliku obračunate i isplaćene naknade plaće iznad osnovice od 75%).
8. Među strankama nije sporan način na koji je tuženik kao poslodavac primijenio propise o zdravstvenom osiguranju prilikom obračuna naknade plaće tužiteljici, kao niti u računskom smislu niti iznos koji stranke međusobno potražuju tužbom odnosno protutužbom jedna od druge.
9. Sporna je pravna osnova po kojoj stranke potražuju iznos iz tužbe i protutužbe, odnosno ima li tužiteljica pravo na isplatu naknade plaće prema osnovici od 75% za utuženo razdoblje na temelju čl. 36. Kolektivnog ugovora za radnike trgovačkog društva D. S. B. C. d.o.o.; dalje Kolektivni ugovor) odnosno ima li tuženik pravo potraživati od tužiteljice povrat razlike obračunate i isplaćene naknade plaće za razdoblje iz protutužbe.
10. Sud prvog stupnja utvrdio je sve potrebne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, a naročito odlučne:
- da tumačenjem čl. 36 Kolektivnog ugovora ne proizlazi da bi postojalo vremensko ograničenje u kojemu bi radnik imao pravo na naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad u iznosu od 75% osnovice, dakle da bi se pravo na naknadu plaće od 75% osnovice odnosilo samo na razdoblje do 42 dana privremene nesposobnosti za rad,
- da ne postoji niti jedna zakonska ili podzakonska odredba kojom bi bilo zabranjeno poslodavcu da u vrijeme kada se naknada plaće zbog privremene nesposobnosti za rad isplaćuje iz sredstava HZZO-a ne obračunava naknadu plaće prema većoj osnovici od osnovice koja je propisana zakonskim ili podzakonskim odredbama,
- da je upravo obveza poslodavca da od 43 dana od početka privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti obračunava naknadu plaće u skladu s propisima o zdravstvenom osiguranju,
- da u slučaju ako je poslodavac Kolektivnim ugovorom ugovorio osnovicu za obračun u većem postotku od postotka propisanog propisima o zdravstvenom osiguranju tada je dužan prilikom obračuna primijeniti upravo osnovicu u onom postotku u kojem je istu ugovorio ako je ona povoljnija za radnika,
- da iz obračunskih lista plaće proizlazi da je upravo poslodavac odredio način obračuna naknade plaće s time da u zakonskim rokovima poslodavac ima pravo potraživati povrat naknade plaće u iznosima kako je to propisano propisima o zdravstvenom osiguranju,
- da ako je kolektivnim ugovorom preuzeta obveza isplate naknade plaće po osnovici od 75% tada je tuženik obračun trebao izvršiti i naknadu plaće isplatiti prema osnovici od 75% s tim da je od HZZO-a nastavno imao pravo potraživati razliku u visini od 70% osnovice,
- da razlika od 5% koju tužiteljica potražuje u ovom slučaju pada na teret poslodavca i isti ne može neisplatu navedene razlike opravdati činjenicom da je propisima o zdravstvenom osiguranju propisana osnovica od 70% već je dužan postupiti po obvezi koju je preuzeo prilikom ugovaranja osnovice od 75% u Kolektivnom ugovoru,
- da je tuženik prilikom sklapanja Kolektivnog ugovora u dogovoru sa sindikatima vremenski ograničio primjenu odredbe iz čl. 36. Kolektivnog ugovora tada bi iz te odredbe jasno proizlazilo do kada se ona primjenjuje,
- da se odredba čl. 36. Kolektivnog ugovora u konkretnom slučaju ima primijeniti neposredno uz ostale odgovarajuće zakonske odredbe i odredbe Pravilnika o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, br. 49/14, 51/14, 123/16, 11/15, 17/15, 129/17 i 9/21; dalje Pravilnika) jer ista nije u suprotnosti niti s jednim prisilnim propisom, a za tužiteljicu je povoljnija,
- da je nakon 6 mjeseca od početka privremene nesposobnosti za rad tužiteljici naknada plaće obračunata u visini od 80% osnovice u skladu sa čl. 86. t. 2. Pravilnika te je cjelokupan taj iznos pao na teret HZZO-a,
- da pravo na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad jedno je od prava koje tužiteljica ima kao osigurana osoba po osnovi izdvajanja plaće za obvezno zdravstveno osiguranje,
- da pravo tužiteljici kao osiguraniku pripada u vezi s korištenjem zdravstvene zaštite pa stoga i naknada plaće koja se u cijelosti isplaćuje na teret HZZO-a pripada isključivo tužiteljici kao osiguraniku u visini propisanoj odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, br. 80/13, 137/13 i 98/19; dalje ZOZO), Pravilnikom i drugim podzakonskim propisima te poslodavac ne može tražiti od radnika povrat tako isplaćene naknade plaće,
- da činjenica što je čl. 36. Kolektivnog ugovora ugovorena osnovica od 75% bez vremenskog trajanja ne znači da tužiteljica nema pravo na naknadu plaće po višoj osnovici ako se ispune uvjeti propisani ZOZO-om ili pod zakonskim aktima, jer se ima primijeniti osnovica koja je za radnika povoljnija, a budući je naknada plaće nakon 6 mjeseca od početka privremene nesposobnosti za rad tužiteljici isplaćivana pravilnom primjenom veće osnovice čl. 86. t. 2. Pravilnika tuženik koji je obračunao i isplatio takvu naknadu plaće na temelju čl. 41. st. 3. ZOZO-a imao je pravo zatražiti povrat cjelokupnog iznosa od HZZO-a, jer cjelokupni tako isplaćeni iznos pada na teret HZZO-a,
- da stoga isti ne može od tužiteljice potraživati ništa jer su isti iznosi koje potražuje već sadržani u iznosima za koje je ostvario povrat od HZZO-a,
to je sud prvog stupnja pravilnom primjenom čl. 9. st. 3., čl. 192. st. 2., Zakona o radu (Narodne novine, broj 93/14, 127/17 i čl. 98/19), čl. 39. t. 1., čl. 41. st. 3., čl. 47.,čl. 54., čl. 55. i čl. 56. ZOZO-a, čl. 2. i 36. Kolektivnog ugovora te čl. 86. t. 2. Pravilnika prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice, a odbio protutužbeni zahtjev tuženika.
11. Na ponovljene navode tuženika o tome da bi iznos koji tužiteljica potražuje na temelju Kolektivnog ugovora predstavljao plaću na koju se obračunavaju porezi i doprinosi, a ne naknadu plaće, valja ukazati da je plaća sukladno čl. 95. st. 1. ZR-a naknada radniku za obavljeni rad.
12. Ujedno valja navesti da prema čl. 40 ZOZO-a naknadu plaće u vezi s korištenjem zdravstvene zaštite iz čl. 39. t. 1. ZOZO, što je slučaj u ovoj pravnoj stvari, isplaćuje osiguraniku poslodavac iz svojih sredstava za prva 42 dana privremene nesposobnosti, a nakon toga prema čl. 48 naknadu plaće ima pravo ostvariti na teret sredstava Zavoda. Prema odredbi čl. 55. st. 1. ZOZO naknada plaće ne može biti niža od 70% osnovice propisane Zakonom. Kod činjenice da je sam tuženik Kolektivnim ugovorom za svoje radnike zaključenim dana 30. travnja 2021. u čl. 356.st.1. propisao pravo na naknadu plaće u slučaju privremene nesposobnosti za rad u visini od 75% osnovice utvrđene propisima o zdravstvenom osiguranju, a da pri tome ni na koji način nije ograničio vrijeme na koje se to pravo odnosi, nema osnove zaključivanju da se primjena te odredbe odnosi samo na prva 42 dana privremene nesposobnosti za rad kako to tvrdi tuženik. Tvrdnja tuženika da sve isplate koje bi bile iznad zakonom propisanog najnižeg postotka naknade plaće od 70% predstavljaju isplatu plaće valja odgovoriti da radnik ne može istovremeno primati plaću za obavljeni rad i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti da taj rad obavlja. U slučaju kada bi radnik za vrijeme privremene nesposobnosti za rad radio i za svoj rad ostvarivao pravo na plaću tada bi mu u skladu s odredbom čl. 53. st. 4. ZOZO prestalo pravo na naknadu plaće uslijed privremene nesposobnosti za rad. Tuženik ne tvrdi da je tužiteljica su spornom razdoblju radila i po toj osnovi ostvarivala plaću pa su ti žalbeni navodi neosnovani. Obzirom na izneseno tužiteljici za utuženo razdoblje pripada pravo na naknadu plaće u visini 75% osnovice, kako je to tuženik i propisao kolektivnim ugovorom.
13. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju pravilne primjene odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, time da tuženik određeno niti ne prigovara načinu obračuna te broju i vrstama radnji za koje je dosuđen parnični trošak, a ovaj sud na pravilnost iste sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a ne pazi po službenoj dužnosti.
14. Slijedom iznesenog i jer tijekom prvostupanjskog postupka nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP- a, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.
Zagreb, 4. srpnja 2023.
Sudac:
Tomislav Aralica, v.r.
