REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 5096/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Jasmina Biloš, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika FB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zdenko Duvnjak, odvjetnik u Trogiru, radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Varaždinu br. Gž- 612/19-2 od 17. travnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu br. P-1605/18 od 23. studenoga 2018., u sjednici održanoj 4. srpnja 2023.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila da se naloži tuženiku da joj isplati iznos od 425.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom, trošak parničnog postupka sa zateznom kamatom, kao i zahtjev kojim se tuženik oslobađa prethodno navedene obveze ukoliko izjavom volje ovjerenom pred javnim bilježnikom raskine Ugovor o kupoprodaji sklopljen s tužiteljicom 25. srpnja 2008. pod brojem ovjere 20020/8 javnog bilježnika Damira Andrašića i radi neizvršenja obveze isplate kupoprodajne cijene iz Ugovora o kupoprodaji dozvoli da se u zemljišnim knjigama za kč. br. [katastarska čestica], površine 1694 m2 i kč. br. [katastarska čestica] površine 273 m2 sve upisano u ZU 102 KO [katastarska općina], u naravi zemljište s izgrađenom kućom, briše upisano pravo vlasništva na ime tuženika i uspostavi ranije zemljišno knjižno stanje na ime tužiteljice bez njegovog daljnjeg pitanja i dozvole (toč. I.). Ujedno je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 30.717,50 kuna (toč. II.).
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.
3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužiteljica je pravodobno podnijela reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju, pobijanu odluku preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija tužiteljice nije osnovana.
6. Prema odredbi čl. 392. a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da je Ugovorom o kupoprodaji nekretnine od 25. srpnja 2008. tužiteljica, kao prodavateljica, prodala tuženiku, kao kupcu, nekretnine čest. zem. [katastarska čestica], vrt ograda u selu površine 1694 m2 i čest. zem. [katastarska čestica] kuća s dvorištem površine 273 m2 upisane u zk.ul. Lipovljani za cijenu od 15.000,00 Eura,
- da je prema Ugovoru tužiteljica primila kupoprodajnu cijenu od kupca i taj primitak potvrdila potpisom Ugovora kao i da nema daljnjih potraživanja prema kupcu,
- da je tuženik upisani vlasnik gore označenih nekretnina prema vlasničkom listu od 2. srpnja 2012.,
- da je tužiteljica podnijela tužbu protiv tuženika pred Općinskom sudom u Kutini, Stalna služba u Novskoj, radi utvrđenja ništetnosti i poništenja Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 25. srpnja 2008. te je u postupku vođenim pod brojem P-181/09 odbijena s tužbenim zahtjevom, koja odluka je postala pravomoćna nakon što je Županijski sud u Sisku presudom broj Gž-208/11 od 19. travnja 2012. odbio žalbu tužiteljice i potvrdio prvostupanjsku presudu,
- da sadržaj Ugovora o kupoprodaji, ishod parničnog postupka vođenim pred Općinskim sudom u Kutini, ali i pojedini dijelovi iskaza tužiteljice i svjedokinje, njezine kćeri KB i svjedokinje TB, kao i iskaz svjedoka ZB, oca tuženika koji je sa svog bankovnog računa na tuženikov račun prebacio iznos od 21.000,00 Eura radi kupnje zemljišta za uzgoj puževa, upućuju da su nekretnine u Lipovljanima bile predmet prodaje, a ne korištenja kako to tvrdi tužiteljica,
- da tuženik tvrdi da je cjelokupni iznos kupoprodajne cijene tužiteljici isplatio na ruke u dva navrata do potpisivanja ugovora kod javnog bilježnika zbog čega pregled bankovnih podataka s njegovog i tužiteljičinog računa ne mora biti od odlučnog značaja,
- da iz prometa po ispisu Societe Generale – Splitske banke d.d. od 30. rujna 2015. proizlazi da je 11. srpnja 2008. na račun tuženika deponiran iznos od 18.000,00 Eura koji je do sklapanja ugovora od 25. srpnja 2008. umanjen za 14.200,00 Eura što kronološki i po novčanom iznosu nije u suprotnosti s njegovim tvrdnjama o isplati ugovorene cijene, a da je na računu tužiteljice prema prometu po njezinom računu od 1. lipnja 2008. do 1. rujna 2009., osim redovnih uplata mirovine svakog 1-og u mjesecu, evidentirano niz internih uplata većih novčanih iznosa i to 15. srpnja 2008. u iznosu od 5.600,00 kuna, 24. srpnja 2008. u iznosu od 8.500,00 kuna te nakon toga do 14. kolovoza 2009. u više navrata u ukupnom iznosu od 49.655,00 kuna,
- da je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora tuženik bio u vezi sa kćerkom tužiteljice te ga je tužiteljica držala budućim zetom,
- da je sudski vještak za graditeljstvo u svom nalazu utvrdio tržišnu vrijednost nekretnina koje su bile predmet ugovora u iznosu od 425.000,00 kuna.
8. Nižestupanjski sudovi odbili su tužbeni zahtjev ocjenjujući da je tuženik u potpunosti ispunio svoju obvezu iz ugovora o kupoprodaji nekretnine i isplatio tužiteljici cjelokupan iznos ugovorene cijene od 15.000,00 Eura slijedom čega za nju nije nastala šteta.
Nadalje, nižestupanjski sudovi zaključuju da u odnosu na nesklad isplaćene cijene i tržišne cijene predmetnih nekretnina tužiteljica kod ugovaranja nije bila izložena pritisku, prisili ili prinudi tuženika ili trećih osoba te da je cijena ugovorena sukladno slobodnoj volji i odluci tužiteljice.
9. Suprotno navodima revizije tužiteljice sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane presude, odnosno isprava i zapisnika o iskazima svjedoka koji se nalaze u spisu. Također revizijski sud ocjenjuje da su u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju.
10. Revizijski prigovori tužiteljice koji se sadržajno odnose na to da je prvostupanjski sud propustio ocijeniti činjenice na način predviđen čl. 8. ZPP, ovaj sud ocjenjuje neosnovanim. Naime, prema odredbi čl. 8. ZPP koje će se činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Pa kako je sud upravo postupajući u smislu odredbe čl. 8., ZPP ocjenom izvedenih dokaza i rezultata cjelokupnog postupka utvrdio dokazanim činjenice na temelju kojih je odlučio kao u izreci prvostupanjske presude, to se neosnovano prigovara sadržajno u reviziji opisanoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 8. u svezi s odredbom čl. 354. st. 1. ZPP.
11. U odnosu na navode tužiteljice iznesene u reviziji, kojima u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i daje vlastitu ocjenu provedenih dokaza treba istaknuti da revizijski sud takve, po svojoj prirodi činjenične, navode nije mogao uzeti u razmatranje. To stoga što prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
12. Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
13. Prema ocjeni revizijskog suda pravilno su nižestupanjski sudovi na temelju utvrđenog činjeničnog stanja ocijenili neosnovanim zahtjev tužiteljice za isplatu novčanog iznosa i zahtjev radi raskida ugovora i izdavanja tabularne isprave kojom bi se uspostavilo ranije zemljišnoknjižno stanje.
14. Naime, sukladno odredbi čl. 360. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO) u dvostranoobveznim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili, pod pretpostavkama predviđenim u idućim člancima, raskinuti ugovor jednostranom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete.
15. Sukladno odredbi čl. 376. st. 1. ZOO ugovorom o kupoprodaji prodavatelj se obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu.
16. Obzirom na utvrđenja nižestupanjskih sudova u odnosu na ispunjenje obveza stranaka iz predmetnog kupoprodajnog ugovora i to isplate kupoprodajne cijene, kao i predaje nekretnine u posjed kupcu, koji se u zemljišnim knjigama upisao kao vlasnik, čime je navedeni ugovor realiziran i ovaj sud nalazi pravilnim zaključak nižestupanjskih sudova o tome da nisu ispunjeni uvjeti za raskid ugovora, kao niti eventualni zahtjev za isplatom kupoprodajne cijene iz te osnove, obzirom da je kupoprodajna cijena prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova isplaćena tužiteljici, pa su zahtjevi za raskidom kupoprodajnog ugovora i isplatom kupoprodajne cijene pravilno odbijeni.
17. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava na kojeg se tužiteljica poziva u reviziji.
18. Radi navedenog valjalo je reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu na temelju čl. 393. ZPP.
Zagreb, 4. srpnja 2023.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
