REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 74/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HM, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Davor Eterović, odvjetnik Odvjetničkog društva Eterović i Šarac iz Zagreba, protiv tuženika Poliklinika za reumatske bolesti, fizikalnu medicinu i rehabilitaciju dr. Drago Čop, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ladislav Škrinjar, odvjetnik Odvjetničkog društva Smolek & Škrinjar iz Zagreba, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-561/2021-7 od 16. rujna 2021. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-5034/2020-45 od 8. travnja 2021., u sjednici održanoj 4. srpnja 2023.,

p r e s u d i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tuženika te se preinačuju presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-561/2021-7 od 16. rujna 2021. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5034/2020-45 od 8. travnja 2021., i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je nedopuštena i nezakonita Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 15. listopada 2016. te se nalaže tuženiku vratiti tužitelja na rad i obavljanje poslova radnog mjesta "II vrste - viši terapeut" sukladno odredbama Ugovora o radu od 20. svibnja 2015, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna (331,80 €) sa zakonskim zateznim kamatama po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena".

II. Nalaže se tužitelju HM, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], u roku od 15 dana, naknaditi tuženiku Poliklinici za reumatske bolesti, fizikalnu medicinu i rehabilitaciju dr. IM, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], parnični trošak u iznosu od 670,25 € (5.050,00 kuna) sa zateznom kamatom koja teče od 4. srpnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja baka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Presudom je suda prvog stupnja u točki I. izreke utvrđeno da je nedopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 6. listopada 2016. te je naloženo tuženiku vratiti tužitelja na rad i obavljanje poslova radnog mjesta "II vrste - viši fizioterapeut" sukladno odredbama Ugovora o radu od 20. svibnja 2015. Odlukom je o parničnom trošku sadržanoj u točki II. izreke naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna (331,80 €) sa zakonskim zateznim kamatama po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koja teče od 8. travnja 2021. do isplate.

2. Drugostupanjskom je presudom odbijena kao neosnovana žalba tuženika te je potvrđena prvostupanjska presuda uz istovremeni ispravak te presude u točki I. izreke u odnosu na datum Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu na način da umjesto "6. listopada 2016." treba ispravno stajati "15. listopada 2016.".

3. Tuženik podnosi reviziju iz članka 382.a stavka 1. alineja 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/ 11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) pobijajući je u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

4. Tužitelj je odgovorio na reviziju tuženika, ocijenio ju je neosnovanom te ju je predložio odbiti.

5. Revizija je osnovana.

6. Pobijana je presuda, sukladno odredbi članka 391. stavka 2. ZPP, ispitana u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Neutemeljeno tuženik ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP zato što su u pobijanoj drugostupanjskoj presudi dani jasni i razumljivi razlozi za činjenice utvrđene u vezi s provođenjem prethodnog postupka prije otkazivanja ugovora o radu tužitelju. Drugo je pitanje jesu li pravilni svi zaključci do kojih su nižestupanjski sudovi došli na temelju tih činjenica, ali to se pitanje tiče pravilnosti primjene materijalnog prava, a ne bitne povrede na koju revident ukazuje.

8. Predmet je postupka zahtjev tužitelja kao radnika upravljen prema tuženiku kao poslodavcu za utvrđenje nedopuštenosti Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 15. listopada 2016. uz zahtjev za vraćanje na rad na radno mjesto II vrste - viši fizioterapeut.

9. U postupku provedenom pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su slijedeće pravno odlučne činjenice:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 20. svibnja 2015. na radnom mjestu II vrste - viši terapeut,

- da je tuženik otkazao tužitelju ugovor o radu Odlukom o izvanrednom otkazu od 15. listopada 2016. (u prvostupanjskoj presudi pogrešno navedeno 6. listopada 2016.) zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa počinjene time što tužitelj nije došao na posao od 19. do 26. rujna 2016., a njegova odsutnost nije evidentirana kao korištenje godišnjeg odmora, plaćeni ili neplaćeni dopust jer je potvrdom od 30. rujna 2016. o privremenoj nesposobnosti za rad tužitelj opravdao razdoblje odsutnosti s posla od 27. rujna 2016. pa nadalje, pri čemu je ocijenjeno da takvo ponašanje negativno utječe na radnu atmosferu jer dovodi do poremećaja međuljudskih odnosa i narušavanja djelotvornog funkcioniranje tuženika,

- da je tužitelj zaprimio odluku o izvanrednom otkazu 18. listopada 2016.

- da je tužitelj pravovremeno podnio zahtjev za zaštitu prava 2. studenoga 2016. i predmetnu tužbu sukladno odredbi članka 133. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR),

- da je tužitelj koristio bolovanje u razdoblju od 6. lipnja 2016. do 29. kolovoza 2016., a potom je koristio godišnji odmor od 30. kolovoza 2016. do 16. rujna 2016.,

- da se tužitelj nije pojavio na poslu od 19. do 30. rujna 2016. kada je poslodavcu predao liječničku potvrdu kojom je opravdao razloge nedolaska na posao u razdoblju od 27. do 30. rujna 2016., dok vremensko razdoblje nedolaska na posao od 19. do 26. rujna 2016. nije pravovremeno, a ni naknadno opravdao niti se javio tuženiku u tom vremenu;

- da je tuženik dopisom od 30. rujna 2016. zatražio očitovanje od tužitelja u vezi s doznakama za bolovanje jer se one odnose samo na razdoblje od 26. do 30. rujna 2016., a ne i na razdoblje od 19. do 26. rujna 2016.

- da se tužitelj 3. listopada 2016. očitovao s tim u vezi, u bitnom, navodeći da nikome nije u interesu da dobije otkaz ugovora o radu, predlažući da mu poslodavac izda opomenu;

- da je odredbom članka 29. tuženikova Pravilnika o radu propisano da je radnik dužan obavijestiti poslodavca o bolesti ili drugoj okolnosti koja ga onemogućuje ili bitno ometa u izvršenju ugovorenih poslova ili koja ugrožava život ili zdravlje drugih radnika s kojima radi, da je radnik dužan što je prije moguće obavijestiti nadležnu osobu kod poslodavca, a najkasnije u roku od tri dana dužan je dostaviti liječničku potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad i njezinom očekivanom trajanju;

- da je odredbom članka 94. spomenutog Pravilnika o radu propisano da radnik krši obveze iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom i u slučaju neopravdanog izostanka s posla jedan dan, dok je odredbom članka 95. istog Pravilnika izostanak s posla više od jednog dana propisan kao osobito teška povreda obveza iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom,

- da je tužitelj osoba s invaliditetom zbog čega je tuženik bio dužan zatražiti suglasnost radničkog vijeća na otkaz u skladu s odredbom članka 151. stavka 1. točke 3. ZR,

- da je u očitovanju radničkog vijeća od 12. listopada 2016. o namjeravanoj Odluci o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužitelju navedeno da je radničko vijeće mišljenja da je poslodavac postupio u skladu sa zakonom i da su radničkom vijeću dostavljeni svi relevantni podaci za očitovanje na isti u vezi s namjeravanom Odlukom o otkazu Ugovora o radu tužitelju,

- da je u odredbi članka 109. tuženikova Pravilnika o radu propisano da je namjeru da otkaže određeni ugovor o radu tuženik kao poslodavac dužan priopćiti radničkom vijeću, te je dužan o toj odluci savjetovati se s radničkim vijećem na način i pod uvjetima propisanim Zakonom,

- da je u odredbi članka 109. stavka 3. tuženikova Pravilnika o radu propisana obveza poslodavca ishoditi suglasnost na otkaz sindikalnog povjerenika sindikata kojeg je radnik član,

- da je tuženik od sindikalnog povjerenika NM zatražio suglasnost za donošenje predmetne odluke o otkazu tužitelju i da je sindikalni povjerenik uskratio suglasnost na otkaz ugovora o radu tužitelju.

10. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja sud je prvog stupnja ocijenio da je tužitelj neopravdano izostao s posla u vremenskom razdoblju od 19. do 26. rujna 2016., a kako se na temelju tuženikova Pravilnika o radu neopravdani izostanak s posla više od jednog dana smatra osobito teškom povredom obveza iz radnog odnosa, sud je prvog stupanja zaključio da je time tužitelj narušio proces rada kod tuženika i počinio povredu radne obveze. No ovaj sud nadalje utvrđuje da tuženik nije zatražio od radničkog vijeća potrebnu suglasnost na otkaz ugovora o radu tužitelju, cijeneći da u spomenutom očitovanju radničkog vijeća od 12. listopada 2016. nije naznačeno daje li radničko vijeće prethodnu suglasnost ili uskraćuje suglasnost na otkaz Ugovora o radu tužitelja. U takvim okolnostima sud prvog stupnja zaključuje da je tuženik time povrijedio zakonsku odredbu iz članka 151. ZR koja se odnosi na postupak suodlučivanja s radničkim vijećem prilikom donošenja odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju i zbog toga utvrđuje da Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju nije zakonita, pa prihvaća tužbeni zahtjev.

11. Drugostupanjski sud, polazeći od sadržaja odredbe članka 151. stavka 1. točke 3. ZR prema kojoj poslodavac može donijeti odluku o otkazu radniku s invaliditetom samo uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća, nalazi da su razlozi prvostupanjske presude o činjenici provođenja suodlučivanja s radničkim vijećem proturječni sadržaju isprava u spisu i izvedenim dokazima, pa je činjenicu suodlučivanja poslodavca s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci o otkazu ugovora o radu utvrdio koristeći se ovlaštenjem iz članka 373.a stavka 1. točke 2. ZPP.

11.1. Tako drugostupanjski sud, primarno cijeneći sadržaj očitovanja radničkog vijeća o namjeravanoj odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju od 12. listopada 2016., utvrđuje da je prije otkazivanja ugovora o radu tužitelju kod tuženika proveden postupak suodlučivanja s radničkim vijećem upravo u skladu s odredbom članka 151. stavka 1. točke 3. ZR u kojem se radničko vijeće suglasilo s izvanrednim otkazivanjem ugovora o radu tužitelju. To stoga što je u spomenutom očitovanju radničko vijeće potvrdilo da mu je tuženik kao poslodavac dostavio relevantnu dokumentaciju s potrebnim podacima o namjeravanoj odluci da tužitelju izvanredno otkaže ugovor o radu o čemu je radničko vijeće raspravljalo na sjednici od 11. listopada 2016. na kojoj je utvrđeno da je tužitelj počinio tešku povredu obveza iz radnog odnosa i da je radničko vijeće mišljenja da je poslodavac postupio u skladu sa zakonom. Sud drugog stupnja ocjenjuje da ovakav sadržaj očitovanja radničkog vijeća ima značaj suglasnosti na otkaz ugovora o radu tužitelju otklanjajući pritom zaključak suda prvog stupnja da u očitovanju radničkog vijeća od 12. listopada 2016. nije naznačeno daje li to vijeće prethodnu suglasnost ili uskraćuje suglasnost na otkaz Ugovora o radu tužitelja. To stoga što je saslušanjem svjedokinje SM, predsjednice radničkog vijeća tuženika, utvrđeno da je tuženik dopisom od 6. listopada 2016. od radničkog vijeća u vezi s namjeravanom odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju od radničkog vijeća zatražio suglasnost na otkaz, jednako kao što je zatražio i savjetovanje s radničkim vijećem na što je radničko vijeće odgovorilo da je poslodavac postupio u skladu sa zakonom zbog utvrđene teške povrede obveze iz radnog odnosa i dalo suglasnost na otkaz ugovora o radu tužitelju. U tom je smislu sud drugog stupnja utvrdio da je prije otkazivanja ugovora o radu tužitelju proveden postupak suodlučivanja s radničkim vijećem u skladu s odredbom članka 151. stavka 1. točke 3. ZR ocjenjujući osnovanim navode tuženika kao žalitelja da nije bilo osnove za utvrđenje nezakonitosti odluke o otkazu zbog neprovođenja postupka suodlučivanja s radničkim vijećem.

12. Usprkos tome, drugostupanjski sud ne prihvaća žalbu tuženika i potvrđuje prvostupanjsku presudu imajući na umu da je tužitelj osoba s invaliditetom i član Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi te da temeljem odredbi članka 109. stavaka 2. i 3. tuženikova Pravilnika o radu tužitelj ostvaruje dodatnu zaštitu od otkazivanja. To stoga što je tim odredbama propisano da je prije otkazivanja ugovora o radu za radnike s invaliditetom potrebno pribaviti prethodnu suglasnost sindikalnog povjerenika, koju je suglasnost tuženik kao poslodavac zatražio, ali je nakon ocjene da se sindikalni povjerenik nije očitovao u propisanom roku o tome, u skladu s odredbom članka 109. stavka 4. Pravilnika o radu, presumirao suglasnost sindikalnog povjerenika na namjeravanu odluku o otkazu. Drugostupanjski sud u ovom dijelu prihvaća utvrđenje suda prvog stupnja da je sindikalni povjerenik NM uskratio suglasnost na namjeru otkazivanja ugovora o radu tužitelju u roku, pa je ocijenio da je iz ovog razloga tuženik donio odluku o otkazu protivno odredbi članka 109. stavka 2. i 3. Pravilnika o radu i da zbog toga otkaz nije dopušten slijedom čega je tužitelj ovlašten zahtijevati vraćanje na rad u skladu s odredbom članka 154. stavka 1. ZR.

13. Osnovano tuženik osporava pravilnost primjene materijalnog prava kod prihvaćanja tužbenog zahtjeva. Naime, odredbom je članka 151. stavka 1. točke 3. ZR propisano da poslodavac može samo uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća donijeti odluku o otkazu radniku kod kojeg je zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti došlo do smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost ili do smanjenja radne sposobnosti uz djelomični gubitak radne sposobnosti, odnosno otkazu radniku s invaliditetom. S druge strane, sindikalni povjerenik, u skladu s odredbom članka 153. stavka 3. ZR, preuzima sva prava i obveze radničkog vijeća propisane ZR, tek u slučaju ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće.

14. Imajući na umu nespornu činjenicu da je kod tuženika utemeljeno radničko vijeće te pravilno utvrđenu činjenicu da je poslodavac od radničkog vijeća zatražio i dobio suglasnost na namjeravanu odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju, revizijski sud ocjenjuje da nije bilo mjesta traženju suglasnosti i od sindikalnog povjerenika jer pitanje opsega zaštite radnika s invaliditetom u vezi sa suodlučivanjem radnika uređuje ZR kao propis više pravne snage od Pravilnika o radu kao propisa niže pravne snage. U tom smislu spomenuta zakonska norma iz članka 151. stavka 1. točke 3. ZR i članka 153. stavka 3. ZR, prema kojoj sindikalni povjerenik preuzima sva prava i obveze radničkog vijeća propisane ZR tek u slučaju ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće predstavljaju kogentnu norme što znači da imaju prisilan značaj i da obvezuju sve pravne subjekte na bezuvjetno pridržavanje bez mogućnosti odstupanja, što uključuje i nemogućnost valjanog odstupanja podzakonskim aktom.

15. Stoga kada su sudovi utvrdili da je tužitelj unutar roka od petnaest dana od dana tuženikova saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć, posebno s obzirom na radno mjesto i vrstu poslova koje tužitelj obavlja (viši terapeut u zdravstvenoj ustanovi za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju), kada su utvrdili da je tuženik kao poslodavac omogućio tužitelju kao radniku da iznese svoju obranu, kao i da je tuženik proveo postupak suodlučivanja u skladu s odredbama ZR te zatražio i dobio suglasnost radničkog vijeća na namjeravanu odluku o izvanrednom otkazivanju ugovora o radu tužitelju, tada su sudovi odbijanjem tužbenog zahtjeva pogrešno primijenili materijalno pravo, i to odredbe članka 116. stavaka 1. i 2., članka 119. stavka 2. i članka 151. stavka 1. točke 3. ZR. Sudovi su jednako tako pogrešno primijenili materijalno pravo kada su u vezi sa suglasnošću sindikalnog povjerenika primijenili Pravilnik o radu tuženika umjesto ZR kao kogentnog propisa zato što, sukladno odredbi članka 153. stavka 3. ZR sindikalni povjerenik preuzima prava i obveze radničkog vijeća tek ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, a u konkretnom je slučaju radničko vijeće bilo utemeljeno i dalo je svoju suglasnost na izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju u skladu sa ZR.

16. U opisanim je okolnostima zbog pogrešne primjene materijalnog prava valjalo prihvatiti reviziju tuženika te obje nižestupanjske presude preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev na temelju odredbe članka 395. stavka 3. ZPP, radi čega je odlučeno kao u točki I. izreke.

17. Odluka se o parničnom trošku temelji na odredbi članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP. Tuženiku je parnični trošak obistinjen u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 - dalje: Tarifa) koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka (1. prosinca 2016.), a u skladu s Tbr. 48. stavkom 4. Tarife. Tako je tuženiku priznata jednokratna nagrada za prvostupanjski postupak u visini od 265,44 € (2.000,00 kuna) prema Tbr.7. točka 2. alineja 6. u vezi s Tbr. 50 Tarife, za sastav žalbe 79,63 € (600,00 kuna) u skladu s Tbr. 10. točka 2. u vezi s Tbr. 50. Tarife i za sastav revizije 106,17 € (800,00 kuna) u skladu s Tbr. 10. točka 6. podtočka 2. u vezi s Tbr. 50. Tarife, što uvećano za trošak poreza na dodanu vrijednost od 25% odnosno iznos od 106,17 € (800,00 kuna), u skladu s Tbr 42. Tarife, daje ukupan iznos od 564,07 € (4.250,00 kuna) koji se odnosi na zastupanje po punomoćniku.

17.1. Ovom je iznosu dodano 106,17 € (800,00 kuna) koliko je tuženik platio po osnovi pristojbi žalbe i revizije, pa tako izračunat sveukupni parnični trošak tuženika iznosi 670,25 € (5.050,00 kuna). Napominje se da tuženiku nije priznat daljnji trošak sudskih pristojbi (za tužbu, odgovor na tužbu i prvostupanjsku presudu) jer iz sadržaja spisa proizlazi da tužitelj nije dostavio dokaz da je tu pristojbu platio, iako je pozvan na plaćanje.

17.2. Na dosuđeni iznos parničnog troška tuženiku je, u skladu s njegovim zahtjevom, dosuđena i zatezna kamata od presuđenja do isplate u skladu s odredbom članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17), 131/20 i 114/22), a po stopi određenoj odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22), radi čega je odlučeno kao u točki II. izreke.

Zagreb, 4. srpnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Žabčić