Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 9 Gž-2322/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gabriele Topić Kordej, kao predsjednika vijeća, Suzane Radaković, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Sandre Artuković Kunšt, univ.spec.iur. člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Ž. R. iz S., OIB: …, koju zastupa punomoćnica N. B., odvjetnica iz S., protiv tuženika H.-O. d. s. d.o.o., OIB: …, E. S., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-247/2021-10 od 1. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 4. srpnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-247/2021-10 od 1. travnja 2022.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka nastalih povodom pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

„Odbija se tužbeni zahtjev:

„1. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici na ime materijalne štete:

a) u vidu izgubljene zarade iznos od 834.020,00 kuna, zajedno sa zateznom kamatom koja:

- na iznos od 466.940,00 kuna teče od 20. kolovoza 2011.,

- na iznos od 367.080,00 kuna teče od 18. ožujka 2014.,

do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

b) u vidu izgubljene dobiti s osnova starosne mirovine iznos od 159.435,00 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 18. ožujka 2014. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. c) za neophodnu sanaciju na objektu tužitelja iznos od 239.672,10 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 20. kolovoza 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

2. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe s naslova neimovinske štete i to povrede prava na dostojanstvo, ravnopravnost, vlasništvo, rad, socijalnu sigurnost, isplatiti tužitelju iznos od 100.000,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 25. listopada 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

3. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe platiti tužitelju trošak parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“

2. Protiv presude žali se tužiteljica iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakonom o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 02/2007- Odluka USRH, 84/2008, 96/2008 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019, 80/2022 i 114/2022 - dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda u smislu žalbenih navoda preinači ili ukine te stavlja zahtjev za naknadom troška sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom štete po tužbi njezinog pravnog prednika koji temelji na činjenici da je njezin pravni prednik pok. suprug na čest. 1046/8 k.o. S. koju je stekao na temelju Kupoprodajnog ugovora od 12. srpnja 1988. sagradio kuću s osam apartmana s namjerom iznajmljivanja time da mu tuženik nije nikada spojio električnu energiju iako se na njegovoj nekretnini i nalazi trafostanica s koje je i spojena struja susjedu, a radi čega trpi štetu i tužbenim zahtjevom potražuje naknadu štete radi izgubljene zarade obzirom da pok. suprug nije iznajmljivao apartmane, izgubljene dobiti s osnove starosne mirovine, naknadu štete za neophodnu sanaciju na objektu te naknadu neimovinske štete zbog povrede prava na dostojanstvo, ravnopravnost, vlasništvo, rad i dr. u sveukupnom iznosu od 1.333.127,10 kuna sa zateznim kamatama uz zahtjev za naknadom troškova postupka.

6. U žalbenom postupku, sporan je osnov tužbenog zahtjeva odnosno da li je tužiteljici nastala šteta propustom tuženika i da li postoji odgovornost tuženika kao i visina štete, dok je nesporno da predmetni objekt 2016. spojen na gradilišni priključak i nije priključen ne elektromrežu time da je tužiteljica zadnji zahtjev podnijela u lipnju 2019. i da je sklopljen je Ugovor o priključenju na novu trafostanicu 1. srpnja 2017. koji nije realiziran.

Nadalje, nesporno da je postojeća trafostanica uklonjena 11. lipnja 2019., a nova je puštena u rad 6. ožujka 2019.

7. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koje nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa nije ostvarena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11.

ZPP-a na koju upire tužiteljica.

9. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s obzirom na to da je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

10. Nisu osnovani niti žalbeni navodi da je ostvarena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP-a obzirom da je prvostupanjski sud odlučio u granicama postavljenog tužbenom zahtjeva sukladno čl. 2. ZPP-a prema podnesku od 26. listopada 2017. (list 232-233 spisa) time da rješenjem suda od 28. rujna 2017. (list 231 spisa) nije dopuštena preinaka tužbenog zahtjeva prema podnesku tužiteljice od 18. ožujka 2014. (list 108 spisa).

11. Na žalbene navode tužiteljice valja reći prvenstveno da je u tužbi tužbeni zahtjev postavljen na način da prednik tužiteljice zahtjeva naknadu štete radi nemogućnosti iznajmljivanja, popravka kuće i povrede prava osobnosti, pa su žalbeni navodi da je u podnesku od 18. ožujka 2014. samo specificiran zahtjev koji je odnosi na naknadu za korištenje zemljišta i neosnovanog bogaćenja koji je već stavljen ranije, neosnovani budući da isti nisu niti postavljeni u tužbi, i kao takvi su suprotni stanju spisa.

12. Stoga, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je utvrdio da je podneskom od 18. ožujka 2014. tužiteljica postavila novo potraživanje, a kojoj preinaci se tuženik i protivio prema zapisniku od 19. ožujka 2014. (list 152 spisa) i podnesku od 25. veljače 2015. (list 173 spisa).

Naime, na žalbene navode vezano za tužbeni zahtjev prema podnesku od 18. ožujka 2014. tužiteljica ispušta iz vida da iz sadržaja zapisnika sa ročišta 19. ožujka 2014. (list 152 spisa) kada je tuženiku i uručen navedeni podnesak od 18. ožujka 2014. isti je i naveo da se protivi u cijelosti uređenom tužbenom zahtjevu i da si pridržava pravo detaljno se očitovati, a što je i učinio podneskom od 25. veljače 2015.

13. Suprotno tvrdnji tužiteljice, u iznesenom činjeničnom kontekstu pravilno je postupio prvostupanjski sud kada imajući u vidu protivljenje tuženika nije dopustio preinaku tužbenog zahtjeva prema podnesku od 18. ožujka 2014. te je pravilno primijenio odredbu čl. 190. ZPP-a kada je odlučio na navedeni način i za svoje uvjerenje dao jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pa su žalbeni navodi neosnovani.

Pored navedenog, potrebno je reći i to da što se tuženik i upustio u raspravljanje o glavnoj stvari nakon protivljenja preinaci prema navedenom zapisniku s ročišta i podnesku od 25. veljače 2015., a o kojoj preinaci je sud odlučio tek rješenjem suda 28. rujna 2017., ne znači da je i pristao na preinaku.

14. Međutim, žalbeni navodi pogrešne primjene materijalnog prava dijelom su osnovani time da pravilnom primjenom materijalnog prava jednako je odlučeno. 15. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio:

- da je tužitelj tijekom postupka umro i da je postupak prekinut i nastavljen po nasljednici, supruzi sada tužiteljici temeljem rješenja o nasljeđivanju br. O-7015/15 od 18. studenog 2015. (list 193-200 spisa);

- da je konačan tužbeni zahtjev postavljen podneskom od 26. listopada 2017. kojim je i odlučeno pobijanom odlukom;

- da je prednik tužiteljice bio vlasnik objekta sagrađenog na čest. zem. 1046/8 k.o. S., a koji objekt se sastoji od prizemlja, prvog kata, drugog kata i potkrovlja te je izveden u grubim građevinskim radovima s vanjskom stolarijom i ožbukanom fasadom;

- da opisani objekt nije priključen na električnu mrežu i da su na njemu nastala oštećenja u iznosu od 239.672,10 kn;

- da je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj I-P 265/06 od 24. srpnja 2009. (list 6 spisa) po tužbi tužitelja ovdje tuženik obvezan u roku od 15 dana uspostaviti prijašnje stanje na nekretnini oznake čest. zem. 1046/8 k.o. S. na način da u potpunosti ukloni s navedene nekretnine vlasnosti tužitelja izgrađeni objekt trafostanicu oznake S. S. 4 zajedno sa željezno pocinčanom trakom-uzemljenjem i visokonaponskim vodovima;

- da je navedena odluka postala pravomoćna 17. veljače 2011., a ovršna 30. ožujka 2011.;

- da je Rješenjem E. S., O. E.-T., T. od 11. rujna 1989. broj … odbijen zahtjev pok. tužitelja za izdavanje elektroenergerske suglasnosti za priključenje postrojenja i instalacije navedenog objekta na mrežu „E.“ S., O. „E.-T.“ T. (list 22 spisa) time da isto sadrži napomenu: „stranka nije prisutna pa se nisu mogli utvrditi tehnički uvjeti“;

- da tužitelj nije dokazao tvrdnju da je uložena žalba na isto;

- da je Rješenjem ureda u S.-d. ž., klasa: …, URBROJ: … od 27. veljače 2003. izvršen upis novog obrta bez početka obavljanja obrta vlasnika pok. S. R. iz S.,;

- da prema dopisu H.-O. d. s. d.o.o. od 13. travnja 2011., dakle nakon pravomoćnosti naprijed navedene odluke tužitelj je pozvan da dana 18. travnja 2011. pristupi tuženiku radi dogovora u svezi pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu, i zahtjeva za priključenjem stambenog objekta na elektronsku mrežu (list 68 spisa);

- da prema Rješenju Općine S., komiteta, odjela, odsjeka od 23. prosinca 1988. pok. predniku tužiteljice S. R. odobrava se izgradnja obiteljske kuće u otvorenom način izgradnje na čest. zem. 1046/8 k.o. S.;

- da prema prethodnoj elektroenergetskoj suglasnosti broj od 14. svibnja 2013. ista se izdaje kupcu pok. tužitelju radi sagledavanja mogućnosti priključenja za građevinu, a koja se odnosi na novu trafo stanicu (list 83-84 spisa) time da stranke nisu sklopile Predugovor o priključenju od 14. svibnja 2013.;

- da su tužiteljica i tuženik zaključili 21. prosinca 2016. Ugovor o izgradnji priključka gradilišta na temelju elektroenergetske suglasnosti od 21. prosinca 2016. (list 285-287 spisa);

- da je tuženik izdao Prethodnu energetsku suglasnost broj … od 1. srpnja 2019. kojom se izdaje Kupcu Ž. R., Posebni uvjeti za lokaciju građevine, II. Stvaranje tehničkih uvjeta u mreži i po III. tehničko energetski uvjeti;

- da su stranke sklopile Ugovor o priključenju dana 1. srpnja 2019. na temelju prethodne energetske suglasnosti od 1. srpnja 2019. na lokaciji S., k.č. 1049, k.zgr. 1046/8 K.O. S., a za koje priključenje se tužiteljica obvezala platiti iznos od 12.420,00 HRK (list 291-295 spisa);

- da su stranke sklopile I. Dodatak ugovora o priključenju Ugovora o priključenju broj … od 1. srpnja 2019. radi reguliranja uplate novčanog iznosa;

- da su treće osobe kao potrošači priključene na električnu energiju sa sporne trafostanice i nakon rješenja od 11. rujna 1989.,

- da se prednik tužiteljice odnosno tužiteljica obraćala glede svog zahtjeva za priključak na elektro mrežu tuženiku tijekom 1989. te 13. prosinca 2010., potom 9. lipnja 2011., tijekom 2015., 2016. i 2019.;

- da između stranaka nije došlo do ugovornog odnosa sve do udovoljenja zahtjevu iz studenog 2016.;

- da je na okolnost visine izveden dokaz knjigovodstvenog i građevinskog vještačenja (list 162 i 189 i list 212-218 i 2237 spisa);

- da nije bilo moguće na nedvojben način utvrditi odgovornost tuženika odnosno iz kojih razloga tužiteljica nije spojena na mrežu;

- da tužiteljica nije dokazala da joj je nastala šteta koju potražuje.

16. Pošavši od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je zaključio da nije mogao na siguran i nedvojben način utvrditi da je tuženik odgovoran za ne priključivanje električne energije na objekt tužiteljice odnosno pravnog prednika i da ne postoji protupravnost u postupanju tuženika, time da tužiteljica nije dokazala da joj je nastala šteta koju potražuje te odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučio na navedeni način.

17. Zaključak prvostupanjskog da je neovisno o činjenici da je tuženik na predmetnu trafostanicu omogućio priključak trećim osobama, ali ne i tužiteljici, bilo potrebno utvrditi postojanje tehničkih uvjeta za priključivanje na elektro mrežu odnosno postojeću trafostanicu u razdoblju od 1989. pa nadalje, odgovarajućim vještačenjem, pa da stoga nije dokazano da su postojale odnosno nisu postojale zapreke da bi tuženik morao i mogao priključiti objekt prednika tužiteljice na elektro mrežu tijekom 1989. pa do 2016. kada tužiteljica dobiva gradilišni priključak, nije pravilan zbog pogrešnog pravnog pristupa, a kako će biti nastavno obrazloženo.

18. Međutim, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljica nije dokazala da joj je nastala šteta koju potražuje obzirom da nije dokazala da bi u predmetnom objektu i obavlja turističku djelatnost kao niti s time u vezi izgubljenu dobiti s osnova starosne mirovine koju bi ostvarila iznajmljivanjem, a niti činjenicu da su oštećenja na objektu isključivo posljedica ne spajanja na elektro mrežu kao niti da joj nastupila šteta radi povrede prava osobnosti.

19. Prvenstveno, valja reći da iz stanja spisa proizlazi kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud da je u postupku koji je pokrenuo pok. prednik tužiteljice pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj I-P 265/06 od 24. srpnja 2009. (list 6 spisa) tuženik obvezan u roku od 15 dana uspostaviti prijašnje stanje na nekretnini oznake čest. zem. 1046/8 k.o. S. na način da u potpunosti ukloni s navedene nekretnine u vlasništvu pok. tužitelja izgrađeni objekt trafo stanicu oznake S. S. 4.

20. Ovdje valja reći da je navedeni postupak pokrenut 31. prosinca 1999., te da je presuda postala pravomoćna 17. veljače 2011., a ovršna 30. ožujka 2011.

21. Između ostalog, za ukazati je i na činjenicu da je trafo stanica uklonjena tek 11. lipnja 2019., dakle 8 godina nakon pravomoćnosti i ovršnosti, a nova trafo stanica je izgrađena i stavljena u pogon 6. ožujka 2019., a što je među strankama nesporno. 22. Nadalje, iz stanja spisa proizlazi da se prednik tužiteljice obraćao tuženiku za priključenje na električnu mrežu kako i nakon rješenja od 1989. kada je njegov zahtjev odbijen i to 13. listopada 2010., 9. lipnja 2011., te tijekom 2015,. 2016. i 2019. godine obzirom da dostavljenu dokumentaciju.

23. Također, pravilno je zaključio prvostupanjski sud da tužiteljica nije dokazala da je na rješenje tuženika od 11. rujna 1989., a kojim je odbijen zahtjev pok. tužitelja na izdavanje energetske suglasnosti uložila žalbu (list 273 spisa).

24. Pored navedenog, iz stanja spisa proizlazi da je tuženik 18. travnja 2011. pozvao prednika tužiteljice radi dogovora vezano za predmetni priključak te da je 14. svibnja 2013. i 2. srpnja 2015. izdana prethodna elektroenergetska suglasnost i predugovor o priključenju time da je sklopljen samo Predugovor priključenju 2. srpnja 2015., a koja energetska suglasnost i predugovori su se odnosili na spajanje iz postojeće trafostanice time da je prema Dodatku ugovoru od 2. srpnja 2015. navedena energetska suglasnost poništena na zahtjev prednika tužiteljice (list 273-287 spisa).

25. Nadalje, tužiteljica i tuženik su sklopili Ugovor o izgradnji i priključku gradilišta koji se prema toč. IV elektroenergetske suglasnosti može koristi najduže 3 godine (list 285-287 spisa) te su novi Ugovor o priključenju sklopili 1. srpnja 2019., a na temelju prethodne elektroenergetske suglasnosti od 1. srpnja 2019. (list 290 -293 spisa), a koji Ugovor nije realiziran iz razloga što tužiteljica nije u cijelosti izvršila obavezu iz Ugovora i uplatila razliku troškova priključenja a isti se odnosi na novu trafostanicu.

Ovdje valja reći da su se navedene prethodne energetske suglasnosti i ugovori o priključenju od 2015. pa nadalje odnosili na priključak na novu trafo stanicu koja je bila još u izgradnji, a ne na postojeću time da su drugi potrošači i priključeni na postojeću trafo stanicu i za vrijeme trajanja postupka kao i nakon pravomoćnosti presude kako to nastavno i slijedi.

26. U odnosu na zaključak prvostupanjskog suda da nije utvrđeno na nedvojben način postojanje tehnički uvjeta za priključenje na postojeću elektromrežu odnosno trafostanicu i da ne postoji protupravnost ukazuje se na slijedeće.

27. Prema Općim uvjetima isporuke električne energije („Narodne novine“, broj: 8/1991, 14/2006 i Pravilnika o naknadi za priključenje na elektroenergetsku mrežu i za povećanje priključne snage („Narodne novine“, broj: 28/2006) propisano je da je isporučitelj dužan dati elektroenergetsku suglasnost ako postoje energetske i tehničke mogućnosti za priključenje novog potrošača.

28. Prvenstveno, vezano za navedeno potrebno je reći da je predniku tužiteljice na temelju konačnog i pravomoćnog rješenja od 23. prosinca 1988. odobrena izgradnja predmetnog objekta (list 65 spisa).

29. Nadalje, iz iskaza svjedoka I. R. proizlazi „….da nisu postojali tehnički uvjeti za priključenje objekta na postojeću trafo stanicu jer su tu trafostanicu po odluci suda trebali žurno ukloniti“, kao i da bi „… tuženik riskirao tužbe netom priključenih potrošača u situaciji što treba ukloniti navedenu trafostanicu“. Nadalje, svjedok navodi „…da bi postojala mogućnost da tuženika potrošači tuže u slučaju ostvarenja uklanjanja postojeće trafo stanice“ kao i da je „…postojala mogućnost da i prije pravomoćnosti presude nije bilo moguće vršiti priključenje na postojeću trafostanicu iz razloga postojećih mjernih energetskih veličina“ (list 52 spisa).

Ovdje valja reći da tuženik tijekom postupka niti ne navodi koji to konkretno tehnički uvjeti nisu zadovoljeni osim što je isticao činjenicu da je tijeku bio postupak između stranaka radi uklanjanja postojeće trafostanice i da se trebala izgraditi nova trafo stanica koja je izgrađena i puštena u rad 6. ožujka 2019.

30. Između ostalog, vezano za iskaz navedenog svjedoka za ukazati je da iz podneska tuženika od 23. listopada 2006. predmeta koji je vođen radi uklanjanja trafostanice (list 237 spisa) proizlazi da se sa postojeće trafo stanice „…. opskrbljuje energijom cca 60 stambenih objekata tj. potrošača sa tog područja. Između ostalog, prvostupanjski sud je rješenjem od 3. prosinca 2012. (list 38 spisa) i pozvao tuženika na dostavu dokaza na okolnost koliki broj objekata se napaja strujom iz navedene trafostanice od 23. svibnja 1989. te je tuženik i dostavio dokumentaciju (list 55-60 spisa) u kojoj je navedeno 78 korisnika, a što navodi i u podnesku od 25. veljače 2015.

Pored navedenog, iz iskaza svjedoka J. Š. (list 95 spisa) proizlazi da se unazad 5 godina priključio Š. M. kao i da je za njega osobno kao i susjede struja uvedena s trafostanice koja se nalazi 10-15 metara od kuće tužitelja.

31. Nadalje, i sam tuženik sukladno uputi ovog suda prema rješenju ovog suda poslovni broj Gž-1613/18 od 23. veljače 2021. navodi da je i nakon pravomoćnosti presude kojom mu je bilo naloženo uklanjanje objekta vršio priključivanje novih potrošača, dakle iz postojeće stupne trafostanice (list 272 spisa), a što je u suprotnosti s načelima obveznog prava odnosno iz čl. 4. i čl. 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022 i 156/2022).

32. Za ukazati je i na činjenicu da su tuženik i tužiteljica zaključili Ugovor o izgradnji gradilišnog priključka 21. prosinca 2016. i to na tri godine, a za koji je i izdana energetska suglasnost (list 286 i 287 spisa), dakle navedeni ugovor je zaključen prije uklanjanja postojeće i puštanja u rad nove trafo stanice, a što upućuje na zaključak da su postojali tehnički uvjeti za navedeni priključak.

33. Pored navedenog, iz dopisa prednika tužiteljice od 16. svibnja 2013. proizlazi da prema navodima direktora tuženika je postojala i mogućnost postavljanja privremene montažne trafostanice, a koje navode tuženik nije osporio (list 322 spisa).

34. Stoga, u iznesenom činjeničnom i pravnom kontekstu, a kako je tuženik u obvezi pružanja javne usluge opskrbe električnom energijom, time da isti tijekom postupka svoje paušalne tvrdnje da nisu postojali tehnički uvjeti posebno niti ne obrazlaže na način da bi i naveo o kojim se to konkretno tehničkim nedostacima radi osim vođenja sudskog postupka, to je tuženik neovisno o činjenici da je između stranka vođen sudski postupak, bio u obvezi tužiteljici omogućiti isporuku električne energije, pa su žalbeni navodi u navedenom dijelu osnovani.

35. Obzirom na sve naprijed navedeno, u iznesenim okolnostima konkretnog slučaja pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da ne postoji propust i protupravnost u postupanju tuženika.

36. Međutim, neovisno o navedenom, a imajući u vidu postavljeni tužbeni zahtjev za naknadom štete pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je odbio tužbeni zahtjev navodeći da tužiteljice nije dokazala da joj je nastala šteta koju potražuje.

37. Stoga, suprotne tvrdnje tužiteljice su bez uporišta u rezultatima provedenog dokaznog postupka.

38. Naime, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužiteljica nije dokazala da joj nastala šteta koju potražuje i s time u vezi postojanje adekvatne uzročno posljedične veze između ne priključivanja objekta tužiteljice na trafo stanicu i štete koju potražuje te je za svoje uvjerenje dao jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

39. Prvenstveno, radi se o nedovršenom objektu i iz iskaza pok. pravnog prednika tužiteljice na ročištu od 3. prosinca 2012. proizlazi da je obrt koji je otvorio za iznajmljivanje i zatvorio ali ne zna točno kada time da navedenu činjenicu nije dokazao tijekom postupka, te da je apartmane izgradio 1993 ili 1994. i da objekt gradio na način da je struju pribavljao od susjeda kojem je to plaćao. Također, iz iskaza i stanja spisa niti ne proizlazi da je i imao određene dogovore vezano za sklapanje konkretnih ugovora o iznajmljivanju objekta u utuženom razdoblju (list 36 spisa).

40. Stoga, kako ne postoji adekvatna uzročno posljedična veza, a tužiteljica nije niti dokazala da bi uistinu i obavljala turističku djelatnost u predmetnom objektu, to je pravilno postupio prvostupanjski sud postupio kada je odbio tužbeni zahtjev za izgubljenom zaradom kao i zahtjev s osnova izgubljene dobiti s osnova starosne mirovine koji se temelji na činjenici da bi obavljanjem djelatnosti iznajmljivanja tijekom 15 godina pok. suprug ostvario staž osiguranja i pravo na mirovinu, pa su suprotni žalbeni navodi neosnovani.

Ovdje valja reći i to da izmakla korist predstavlja imovinsku vrijednost koja bi prema redovnom tijeku stvari ili okolnostima konkretnog slučaja bila ostvarena da nije bilo postupka štetnika. Naime, pravo na naknadu izmakle koristi se priznaje pod pretpostavkama da je postojala ozbiljna namjera stjecanja koristi koja se zbog postupka tuženika izjalovila i da je postojala objektivna vjerojatnost da bi tužiteljica zaista stekla korist da nije bila u tome spriječena, a što kako je to navedeno nije slučaj u ovoj pravnoj stvari.

Obzirom na navedeno, pravilno je postupio prvostupanjski suda kada je odbio tužbeni zahtjev s osnova izgubljene dobiti i zarade.

41. Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke J. M. (list 212-219) i dopunskog očitovanja (list 227 spisa) proizlazi da stambeni objekt koji je nedovršen kao što je predmetni i kada se isti u takvom stanju nalazi kroz dulje vremensko razdoblje, dolazi do oštećenja pojedinih dijelova pogotovo vanjske stolarije time da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je dio oštećenja nastao uslijed nedovršenosti i utjecaja atmosferilija, dok su oštećenja fasade nastala u većem dijelu uslijed nekvalitetno izvedenih radova i da nije moguće razlučiti koja su oštećenja nastala zbog nedovršenosti objekta.

42. Imajući u vidu navedeno, navodi vještaka na koje ukazuje tužiteljica u dopunskom očitovanju o potrebi gradilišnog priključka za izvođenje određenih građevinskih radova nisu odlučni za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva s navedenog osnova time da iz iskaza prednika tužiteljice i proizlazi da je predmetni objekt i gradio bez svog priključka na električnu mrežu.

43. Stoga, kako tužiteljica dokazala postojanje adekvatne uzročno posljedične veze to je pravilno postupio prvostupanjski suda kada je utvrdio da tužiteljica nije na pouzdan način i s dovoljnim stupnjem vjerojatnosti dokazala da su oštećenja na objektu nastala isključivo radi ne priključivanja na električnu mrežu.

44. Također, pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je odbio i zahtjev za naknadom štete zbog povrede prava osobnosti obzirom da istu nije dokazala, a između ostalog niti u čemu se ista i sastoji, pa su žalbeni navodi neosnovani.

45. Obzirom na sve navedeno, žalbeni navodi tužiteljice da joj je nastala šteta koju potražuje su bez uporišta u rezultatima provedenog dokaznog postupka i kao takvi ostaju ničim dokazane i argumentirane tvrdnje

46. Imajući u vidu navedeno, ostali žalbeni navodi nisu razmatrani sukladno čl. 375. st. 1. ZPP-a.

47. Stoga, u iznesenom činjeničnom i pravnom kontekstu, suprotno tvrdnji tužiteljice, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje time da zbog pogrešnog pravnog pristupa da ne postoji propust tuženika u postupanju vezano za spajanje objekta tužiteljice na trafo stanicu i električnu mrežu materijalno pravo u tom dijelu je pogrešno primijenjeno, dok je u preostalom dijelu pravilno primijenjeno tima da pravilnom primjenom materijalnog prava jednako je odlučeno.

48. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tužiteljice iz navedenih razloga odbiti kao neosnovanu i na temelju čl. 368. st. 2. ZPP-a odlučiti kao u stavku I izreke ove drugostupanjske odluke.

49. Kako tužiteljica nije uspjela sa žalbom, to trošak povodom pravnog lijeka pada na njezin teret (čl. 154. st. 1. ZPP), pa je na temelju čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u stavku II izreke ove odluke.

U Zagrebu 4. srpnja 2023.

Predsjednik vijeća

Gabriela Topić Kordej, v.r.