REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1949/2023-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske OIB 52634238587, u svoje ime, a za korist Vodovod - graditeljstvo d.o.o. u stečaju, OIB 10167011700, Osijek, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku protiv tuženika Vodovod - Osijek d.o.o. OIB 43654507669, Osijek, Poljski put 1, zastupanog po punomoćniku Krešimiru Rastiji, odvjetniku u Osijeku, radi pobijanja pravnih radnji stečajnog dužnika, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-1398/2022-2 od 24. siječnja 2023., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-117/2019-13 od 19. veljače 2020., na sjednici vijeća održanoj 4. srpnja 2023.
r i j e š i o j e:
Tuženiku se dopušta podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-1398/2022-2 od 24. siječnja 2023. u odnosu na pitanje:
„Je li sud ovlašten u parničnom postupku svoju odluku o pobijanju pravnih radnji stečajnog dužnika utemeljiti na razlozima različitih od razloga na koje se tužitelj pozvao u tužbi i je li sud prekoračio tužbeni zahtjev time što je svoju odluku temeljio na činjeničnoj osnovi drukčijoj od one na koju se poziva tužitelj?“.
Obrazloženje
1.1. Tuženik je podnio prijedlog da mu se dopusti podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-1398/2022-2 od 24. siječnja 2023. kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-117/2019-13 od 19. veljače 2020., a radi četiri pravna pitanja, smatrajući da su ista važna za odluku u sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.
1.2. Pitanja glase:
„1. Je li sud u parničnom postupku ovlašten svoju odluku o pobijanju pravnih radnji stečajnog dužnika utemeljiti na razlozima različitim od razloga na koje se tužitelj pozvao u tužbi?
2. Je li sud prekoračio tužbeni zahtjev ako bi svoju odluku temeljio na činjeničnoj osnovi drugačijoj od one na koju se poziva tužitelj?
3. Mogu li se pravne radnje stečajnog dužnika, prema odredbama Stečajnog zakona, pobijati ako je stečajni dužnik u vrijeme poduzimanja tih pravnih radnji bio prezadužen, ali ne i nesposoban za plaćanje?
4. Štite li se odredbama Stečajnog zakona o pobijanju pravnih radnji dužnika isključivo interesi i prava stečajnih vjerovnika čije pravo na ujednačeno namirenje je povrijeđeno uslijed poduzete pravne radnje stečajnog dužnika i koji su stavljeni u nepovoljniji položaj uslijed poduzete pravne radnje stečajnog dužnika ili se tim odredbama štite interesi i prava svih vjerovnika u stečajnom postupku, uključujući i prava i interese različnih i izlučnih vjerovnika?“.
1.3. Kao razlog važnosti 1. i 2. postavljenog pitanja tuženik ističe da pravno shvaćanje drugostupanjskog suda odstupa od pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske o tim pitanjima (Rev-2790/91). Za 3. i 4. pitanje pak tuženik opširno obrazlaže zašto smatra da je pobijana presuda donesena pogrešnom primjenom materijalnog prava.
2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
3. Postupajući po odredbi čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da su ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. al. 1. ZPP za pravna pitanja navedena u izreci ovog rješenja, jer je riječ o pravnim pitanjima važnima za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi, što opravdava intervenciju revizijskog suda. Za preostala pitanja istaknuta u prijedlogu, u skladu s odredbom čl. 389. b. st. 3. ZPP, smatra se da je prijedlog u odnosu na njih povučen.
4.1. Naime, prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev za pobijanje pravnih radnji stečajnog dužnika u suštini zbog toga što u vrijeme poduzimanja tih pravnih radnji dužnik nije bio nesposoban za plaćanje, a to je jedna od pretpostavki za pobijanje iz čl. 199. st. 1. Stečajnog zakona („Narodne novine“, broj: 71/15 i 104/17 - dalje: SZ), pri čemu je prvostupanjski sud zauzeo stav da nisu ispunjene ni pretpostavke iz čl. 200. i 201. SZ. Drugostupanjski sud je, preinačujući presudu, zauzeo stav da sud nije vezan pravnom osnovom pobijanja koju je naveo tužitelj te je preinačio prvostupanjsku presudu i prihvatio tužbeni zahtjev jer da se radi o namjernom oštećenju vjerovnika u smislu čl. 202. SZ.
4.2. Tuženik se u prijedlogu pozvao na odluku ovog suda Rev-2790/91 prema kojoj je tužbeni zahtjev prekoračen kad sud svoju odluku utemelji na drugačijoj činjeničnoj osnovi od one na koju se pozvao tužitelj.
5. Načelno su važne činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev, jer iz odredbe 186. st. 3. ZPP proizlazi da sud nije vezan za pravnu osnovu koju je tužitelj naveo. Ta odredba je tako glasila i u vrijeme donošenja odluke iz 1991. na koju se pozvao tuženik.
Međutim, za ukazati je da je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 80/22 - dalje: ZID ZPP/22) izmijenjen je čl. 5. tako da prema stavku 4. toga članka sud ne može svoju odluku utemeljiti na pravnoj osnovi koja je bitno različita od one o kojoj se u postupku raspravljalo i koju savjesna i brižljiva stranka nije mogla razumno predvidjeti (ova odredba se prema čl. 107. st. 2. ZID ZPP/22 primjenjuje i na postupke koji su pokrenuti prije stupanja na snagu toga Zakona). Imajući na umu sadržaj odredbe čl. 186. st. 3. i čl. 5. ZPP važno je za osiguranje jedinstvene primjene prava da revizijski sud zauzme stav o značenju pravne osnove koju je naveo tužitelj imajući na umu intenciju zakonodavca da suzi „slobodu“ suda da umjesto tužitelja „pronalazi“ pravnu osnovu.
6. Neovisno o prethodno navedenom, u konkretnom slučaju promjena pravne osnove ima za posljedicu i promjenu činjenične osnove jer su različite pretpostavke za pobijanje kada je u pitanju namjerno oštećenje vjerovnika iz čl. 202. SZ. Već sam naslov iznad tog članka „Namjerno oštećenje“ ukazuje na to da se (pored općih pretpostavki iz čl. 198. SZ) mora utvrditi postojanje namjere. Činjenicu postojanja namjere oštećenja vjerovnika dužan je iznijeti tužitelj (kao i činjenicu oštećenja ili pogodovanja vjerovnika).
7. Zbog iznesenih su razloga ispunjene pretpostavke za intervenciju suda putem izjavljene revizije pa je valjalo, na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP, riješiti kao u izreci.
Zagreb, 4. srpnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
