REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 1975/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić, članice vijeća, Dragana Katića, člana vijeća i Darka Milkovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CO, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ranko Zatezalo, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, OIB 14036333877, iz Zagreba, Slavonska avenija 6, koga zastupa punomoćnik Domagoj Petrinović, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-552/2022-2 od 22. veljače 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama broj P-114/2021-11 od 20. travnja 2022., u sjednici održanoj 4. srpnja 2023.,

r i j e š i o j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-552/2022-2 od 22. veljače 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama broj P-114/2021-11 od 20. travnja 2022.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je naznačio sljedeća pravna pitanja u odnosu na koja predlaže da mu se dopusti podnošenje revizije:

"1. Je li tužba tužitelja Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača (''Udruga Potrošač''), podnesena Trgovačkom sudu u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. travnja 2012.g., radnja vjerovnika poduzeta protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, 35/05)?

2. Treba li individualni restitucijski zahtjev potrošača na isplatu pojedinačnih iznosa plaćenih prije 4. travnja 2007. kao posljedica utvrđene ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli sadržanoj u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF ili denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF, uslijed nastupa zastarnog roka meritorno odbiti kao neosnovan, ako je pravozaštitni zahtjev na isplatu tih iznosa potrošač podnio u petogodišnjem zastarnom roku od ništetnosti utvrđene u postupku kolektivne zaštite potrošača, a tužena banka istaknula prigovor zastare?

3. Pripada li potrošaču kao posljedica utvrđene ništetnosti dijela odredbe potrošačkog ugovora o kreditu denominiranog u CHF/denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to dijela odredbe o valutnoj klauzuli, isplata razlike između iznosa kamate izračunatog po prosječnoj kamatnoj stopi za kredite u kunama i iznosa kamate izračunate po stopi određenoj odlukom banke ili isplata razlike između iznosa koji je potrošač platio i iznosa izračunatog na temelju početno ugovorene kamatne stope?

4. Od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedica utvrđene ništetnosti dijela ugovorene odredbe o načinu promjene kamatne stope i odredbe o valutnoj klauzuli sadržane u potrošačkom ugovoru u kreditu denominiranom u CHF/denominiranom u kunama s valutnoj klauzulom u CHF?".

3. Postupajući sukladno odredbama čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da je predlagatelj naznačio pravna pitanja, istaknuo da praksa viših sudova nije jedinstvena te se pozvao na niz drugostupanjskih odluka kao razlog važnosti (odluka Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-460/2022 od 9. svibnja 2022., Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1996/2019 od 14. rujna 2020. i druge).

4. U odnosu na prvo naznačeno pitanje pobijana presuda ne odstupa od pravnog shvaćanja izraženog u odluci ovog suda broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., a nije riječ o pravnom pitanju u pogledu kojeg bi trebalo preispitati sudsku praksu stoga se ne radi o pitanju koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

5. U odnosu na drugo, treće i četvrto naznačeno pitanje revizijski sud je ocijenio da nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovog suda broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019.

6. Slijedom iznesenog ovaj sud je ocijenio da u ovoj pravnoj stvari sukladno čl. 389.b st. 1. ZPP nije riječ o važnim pitanjima u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP stoga je riješeno kao u izreci.

Zagreb, 4. srpnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Žabčić