REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4723/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barač-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja TRAJEKTNA LUKA SPLIT d.d. iz Splita, OIB 09153277779, Gat Sv. Duje 1, kojeg zastupa punomoćnik Joško Biliškov, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika JADROLINIJA društvo za linijski pomorski prijevoz putnika i tereta, OIB 38453148181, iz Rijeke, Riva 16, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan i Jabuka u Rijeci, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6259/2016-2 od 8. travnja 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-36/2016 od 8. srpnja 2016., u sjednici održanoj 4. srpnja 2023.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj TRAJEKTNA LUKA SPLIT d.d. (dalje: tužitelj) predložio je da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6259/2016-2 od 8. travnja 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-36/2016 od 8. srpnja 2016. postavljajući slijedeća pitanja:
„1. Može li Sud materijalno pravo primijeniti, tumačiti i shvatiti potpuno drugačije od onog što je njime propisano (konkretno čl. 63., u svezi sa čl. 65., st. 4. ZPDML-a), odnosno u njegovoj primjeni, tumačenju i shvaćanju nerazmjerno ograničiti prava stranke (ovdje tužitelja) protivno čl. 16., st. 1. i 2. te čl. 50., st. 2. Ustava RH?
2. Može li, prema Ustavu RH, ZOO-u i ZPDML-u, tijelo s javnim ovlastima (u stopostotnom vlasništvu Vlade Republike Hrvatske) neograničeno i bez unaprijed zakonom određenih jasnih objektivnih i subjektivnih kriterija određivati najviše iznose naknada pod kojim će koncesionar gospodarski iskorištavati koncesiju i naplaćivati pružene usluge korisnicima usluga (ovdje tužene Jadrolinije d.d. stopostotnom vlasništvu Republike Hrvatske)?
3. Može li se jedna ugovorna stranka (Jadrolinija d.d. u vlasništvu Republike Hrvatske) svjesno i nerazmjerno okoristiti na štetu druge ugovorne stranke samo zato što je tijelo s javnim ovlastima (Lučka uprava Split u vlasništvu Vlade RH) snizilo postojeću Tarifu za više od 50%, te istodobno namjerno (jer su obje u vlasništvu Republike Hrvatske) propustilo odrediti jednoj ugovornoj stranci posebnu Tarifu za naplatu naknada drugoj ugovornoj stranci za pružene usluge, te posljedično tome može li druga ugovorna strana kao tužitelj, sukladno Ustavu RH, ZOO-u i ZPDML-u, od suda tražiti da ubog nesrazmjernog, odnosno prekomjernog oštećenja dobije protučinidbu jednake vrijednosti od tuženika, kojem je pružila uslugu, odnosno da za činidbu od tuženika dobije bilo kakvu protučinidbu?
4. Je li sud u parničnom postupku, povodom tužiteljevog prigovora nišetnosti Cjenika/Tarife lučkih naknada Lučke uprave Split, dužan kao prethodno pitanje ocijeniti je li materijalno pravo koje je primijenjeno, u konkretnom slučaju Cjenik/Tarife lučkih naknada Lučke uprave Split (kojim je Lučka uprava Split propisala cijenu po kojoj će tužitelj naplaćivati usluge od tuženika kao korisnika luke), pravno valjano ili ništetno?
5. Može li Visoki trgovački sud RH kao drugostupanjski sud mijenjati pravna shvaćanja zauzeta u prethodnim presudama, iako tako izmijenjena pravna shvaćanja nisu potvrđena na sjednici svih sudaca Visokog trgovačkog suda RH, te posljedično tome, može li drugostupanjski sud mijenjati zauzeta pravna shvaćanja u istovrsnim predmetima na način da tako izmijenjeno pravno shvaćanje uvijek bude na štetu jedne te iste stranke (ovdje Trajektne luke Split d.d.) bez obzira bila ona tužitelj ili tuženik?
6. Može li Sud u Presudi izbjeći svoju obvezu navođenja razloga o odlučnim činjenicama na kojima tužitelj temelji svoj tuženi zahtjev samo zato što je tuženik u vlasništvu Republike Hrvatske, a istodobno navesti detaljne razloge o odlučnim činjenicama na kojima tuženik temelji svoje prigovore kojima osporava tužiteljev tužbeni zahtjev?
7. Može li Sud u parničnom postupku primijeniti materijalno pravo na činjenice koje nisu utvrđene u postupku, te u svezi s tim treba li sud svoje uvjerenje o slobodnoj ocjeni dokaza i navodima bitnim za donošenje pravilne i zakonite oduke opravdati logičnim i uvjerljivim razlozima?
8. Je li Sud u parničnom postupku, ukoliko smatra da neki dokaz tužitelja nije važan za donošenje odluke i isti ne izvede, dužan u obrazloženju presude kojom odbija tužbeni zahtjev tužitelja, naznačiti koji dokaz nije izveo i navesti razlog odbijanja?
9. Je li razumljiva sudska odluka u kojoj se, u dijelu navođenja dokaza koji su izvedeni u postupku, samo navodi da je sud „izveo dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koja je priložena sudskom spisu“, bez da je pobliže naveo u što je izvršio uvid i koju dokumentaciju je čitao u dokaznom postupku ili je takva odluka nerazumljiva?“
2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), ovaj revizijski sud je zaključio da postavljena pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Ovo iz razloga što su pitanja pod rednim brojevima 1., 5., 6., 7., 8. i 9. nejasno formulirana, djelomično se svode na iznošenje činjeničnih navoda ili je odgovor na njih sadržan u odredbama ZPP pa je stoga i pozivanje na prethodno citirane odluke (toč. 1. obrazloženja) pravno neutemeljeno jer iste ne koncidiraju s procesnom situacijom koja se ostvarila u konkretnom predmetu.
5. U odnosu na pitanja pod rednim brojem 2. i 4. tužitelj nije iznio odgovarajuće razloge zbog kojih smatra da su ona važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni što je temeljem čl. 387. st. 3. ZPP dužan učiniti.
5.1. U odnosu na navode tužitelja kojima obrazlaže razloge važnosti pitanja pod rednim brojem 4. pozivajući se na presudu Visokog trgovačkog suda poslovni broj: Pž- 9017/14 valja odgovoriti da je ovaj sud presudom poslovni broj Rev 93/2016-5 od 6. ožujka 2019. odbio reviziju tužitelja (podnesenu protiv te presude) i zauzeo pravno shvaćanje da Odluka o dopuni cjenika (Tarife) Lučke uprave Split nije ništetna.
6. U odnosu na pitanje pod rednim brojem 3. isto nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe čl. 385.a ZPP jer tužitelj to pravno pitanje nije utemeljio na odlučnim činjenicama utvrđenim tijekom postupka.
7. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 6. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 4. srpnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
