REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1967/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Munja d.d., Zagreb, Koledovčina 3, OIB:18961324564, kojeg zastupa punomoćnik Vinko Knezović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika BP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Korper & partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-4268/18-2 od 13. studenoga 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-3539/17-16 od 23. ožujka 2018., u sjednici održanoj 4. srpnja 2023.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 368.970,79 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i trošak parničnog postupka u iznosu od 39.330,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama (toč. I.). Odbijen je preostali dio zahtjeva tužitelja za isplatu iznosa od 39,47 kuna sa zateznim kamatama i zahtjev za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice od 368.970,79 kuna za razdoblje od 8. prosinca 2016. do 27. lipnja 2017. (toč. II.).
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u dijelu pod točkom I. izreke (toč. I.), te je odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka (toč. II.).
3. Protiv presude suda drugoga stupnja tuženik je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju, pobijanu odluku ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija tuženika nije osnovana.
6. U smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud, u slučaju kada je podnesena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da je presudom suda prvog stupnja broj P-2598/11 od 27. travnja 2011. naloženo tužitelju platiti tuženiku iznos od 35.790,00 Eura u protuvrijednosti kuna po prodajnom tečaju Privredne banke Zagreb d.d. na dan isplate, s kamatom koju ta banka plaća na devizne štedne uloge po viđenju za euro tekućom od 27. travnja 2012. do isplate, kao i nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 69.912,50 kuna, dok je odbijen dio zahtjeva za isplatom kamate za navedeni iznos glavnice za razdoblje od 30. srpnja 2004. do 26. travnja 2012., zahtjev za naknadom parničnog troška preko dosuđenog te zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka,
- da je presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1260/13 od 3. veljače 2015. navedena presuda potvrđena u cijelosti,
- da je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Rev-x-870/15 od 27. rujna 2016. prihvatio reviziju tužitelja, te ukinuo prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i vratio predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i koji se postupak sada vodi pod brojem P-6807/16,
- da je u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom, na temelju pravomoćne i ovršne presude poslovni broj P-2598/11 s računa ovršenika Munja d.d., ovdje tužitelja, na račun u tom postupku ovrhovoditelja BP, ovdje tuženika, 20. srpnja 2015. prenijeta sredstva u iznosu od 217.974,63 kuna, a na račun njegovog punomoćnika sredstva u iznosu od 96.996,16 kuna, kao i da je s računa ovršenika ukupno ustegnuto daljnjih 202,00 kuna na ime naknade Financijskoj agenciji, odnosno da je u postupku izravne naplate zaplijenjen i na račun tuženika i njegovog punomoćnika prenesen novčani iznos od ukupno 368.970,79 kuna, kao i da je sa računa tužitelja ustegnut daljnji iznos od 39,47 kuna, ali isti nije prenesen na račun tužitelja niti njegovog punomoćnika.
8. Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev u iznosu od 368.970,79 kuna, dok su u preostalom dijelu zahtjev u iznosu od 39,47 kuna odbili na temelju odredbe čl. 1111. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/04, 41/08 i 78/15 - dalje: ZOO) obzirom obveza vraćanja odnosno nadoknada vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja je kasnije otpala, a što je u konkretnom slučaju nastalo donošenjem odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revx-870/15 od 27. rujna 2016. kojom su ukinute presude nižih sudova, dakle i ovršna isprava na temelju koje je u postupku izravne naplate tuženik naplatio predmetnu tražbinu.
9. Suprotno navodima revizije tuženika sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane presude, odnosno isprava koje se nalaze u spisu. Također revizijski sud ocjenjuje da su u pobijanoj drugostupanjskoj presudi, kao i u prvostupanjskoj presudi, navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju.
10. U okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tuženik u reviziji ukazuje i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 213. i čl. 12. ZPP budući smatra da odluka u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj P-6807/16 predstavlja prethodno pitanje za pravilnu odluku u ovoj pravnoj stvari, radi čega je u ovom postupku trebalo odrediti prekid postupka.
11. Sukladno odredbi čl. 213. st. 1. toč. 1. ZPP sud će odrediti prekid postupka ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju (čl. 12. ZPP).
12. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je pravilnom primjenom ove zakonske odredbe pravilno ocijenio da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za prekid postupka jer odluka o sporu koji se vodi kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu sada pod poslovnim brojem P-6807/16 ne predstavlja prethodno pitanje za pravilno odlučivanje u ovoj pravnoj stvari, budući je u ovom postupku nesporno da je ukidanjem pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2598/11 od 27. travnja 2011. rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revx-870/15 od 27. rujna 2016. otpala osnova temeljem koje je tuženiku isplaćena utužena novčana tražbina, vraćanje koje tužitelj zahtjeva po pravilima o stjecanju bez osnove.
13. Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
14. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
15. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.
16. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (čl. 1111. st. 3. ZOO).
17. U konkretnom slučaju iznos od 368.970,79 kuna tuženiku je isplaćen na temelju odluke suda, koja je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske ukinuta. Dakle, taj iznos je tuženik primio od tužitelja na temelju osnove koja je kasnije otpala pa su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su prihvatili tužbeni zahtjev (čl. 1111. st. 3. ZOO).
18. Kada je Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu prvostupanjskog suda br. P- 2598/11 ukinuo navedene presude nižih sudova, tada je otpala i pravna osnova za takvo stjecanje. Stoga se u reviziji neosnovano ističe da je osnova na kojoj je imovina prešla s tužitelja na tuženika pravni posao odnosno ugovor o posredovanju.
19. Slijedom navedenog valjalo je reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP i odlučiti kao u izreci presude.
Zagreb, 4. srpnja 2023.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
