Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 627/2023-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ROYAL HOTELS & RESORT d.o.o. (ranije IMPORTANNE RESORT d.o.o.), Kardinala Stepinca 31, Dubrovnik, OIB 41984487913, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici dr. sc. Branimir Škurla, Goran Durmiš i Hrvoje Spajić iz Odvjetničkog društva Bekina, Škurla, Durmiš i Spajić d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž 3212/2020-2 od 5. rujna 2022., kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-164/2021 od 15. lipnja 2022., u sjednici održanoj 4. srpnja 2023.,

r i j e š i o j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na prvo pitanje se odbacuje.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na preostala pitanja (od 2. do 5.) se odbija.

III. Prijedlog za dopuštenje revizije temeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP-a se odbacuje.

Obrazloženje

1. 1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž 3212/2020-2 od 5. rujna 2022., kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-164/2021 od 15. lipnja 2022., pozivom na odredbe čl. 385.a st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP).

1. 2. U prijedlogu je postavio slijedeća pravna pitanja:

''1. Traži li tužitelj u ovoj parnici da se utvrdi granica pomorskog dobra, kako se zaključuje u Prvostupanjskom i Pobijanom rješenju ili postojanje odnosno nepostojanje pravnih odnosa koji se ukazuju od prejudicijelnog značaja za donošenje odluke upravnog tijela o utvrđivanju granica pomorskog dobra?

2. Predstavljaju li zahtjevi za utvrđenjem da određena građevina odnosno određeni dio nekretnine (u konkretnom slučaju restoran izgrađen na kat. čestici [katastarska čestica] i dijelu kat. čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) nije (niti je ranije bio) u neposrednoj funkciji plaže odnosno kupališta pa da nije u funkcionalnoj vezi s pomorskim dobrom odnosno s korištenjem mora u smislu članka II. točka 2. Naputka za rad povjerenstva za granice pomorskog dobra na morskoj obali, zahtjeve za utvrđenjem činjenica ili pravnih odnosa?

3. Predstavljaju li zahtjevi za utvrđenjem da određena građevina odnosno određeni dio nekretnine (u konkretnom slučaju restoran izgrađen na kat. čestici [katastarska čestica] i dijelu kat. čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) predstavlja (ili je predstavljao) neodvojivi dio jedinstvene funkcionalne i tehničke cjeline (u smislu čl. 41. Pravilnika o razvrstavanju, kategorizaciji i posebnim standardima ugostiteljskih objekata iz skupine hoteli i čl. 102. Zakona o obveznim odnosima) tužiteljevog poduzeća odnosno pogona kao jedinstvenog pravnog i ekonomskog entiteta, zahtjeve za utvrđenjem činjenica ili pravnih odnosa?

4. Predstavljaju li zahtjevi za utvrđenjem da određena građevina odnosno određeni dio nekretnine (u konkretnom slučaju restoran izgrađen na kat. čestici [katastarska čestica] i dijelu kat. čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) nije (niti je ranije bio) namijenjen općoj upotrebi (u smislu čl. 3. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima odnosno čl. 3. st. 1. Zakona o pomorskog dobru i morskim lukama), zahtjeve za utvrđenjem činjenica ili pravnih odnosa?

5. Predstavljaju li zahtjevi za utvrđenjem da određena građevina odnosno određeni dio nekretnine (u konkretnom slučaju restoran izgrađen na kat. čestici [katastarska čestica] i dijelu kat. čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) po svojoj prirodi ili namjeni ne služi (niti je ranije služio) korištenju mora u smislu članka II. točka 2. (b) Naputka za rad povjerenstva za granice pomorskog dobra na morskoj obali, zahtjeve za utvrđenjem činjenica ili pravnih odnosa?

6. Predstavljaju li tužbeni zahtjevi kojima se u njihovoj ukupnosti zahtjeva utvrđenje statusa poduzeća hotelskog kompleksa, zahtjeve za utvrđenjem činjenica ili pravnih odnosa?''.

1. 3. Ujedno je podnio prijedlog i pozivom na odredbu čl. 385.a st. 2. ZPP-a.

1. 4. Kao razloge važnosti postavljenim pitanjima navodi odluke: Županijskog suda u Rijeci broj Gž-5612/2013 od 13. travnja 2016., Županijskog suda u Zagrebu broj Gž- 4627/2017 od 10. rujna 2019, Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2585/15 od 25. svibnja 2017., rješenje Županijski sud u Šibeniku broj Gž-566/2020 od 8. rujna 2020. i odluku VSRH broj Rev-x 32/14-2 od 4. ožujka 2014.

2. Na prijedlog nije odgovoreno.

3. Prijedlog djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.

4. Niži su sudovi su odbacili tužbu tužitelja primjenom odredbe čl. 16. ZPP-a uz obrazloženje da se tužbenim zahtjevom u ovoj pravnoj stvari traži utvrđenje granica pomorskog dobra, jer tužitelj podnesenom tužbom traži da se u parničnom postupku utvrde činjenice (čl. 187. st. 1. ZPP-a) koje su drugačije i koje bi možda mogle utjecati na donošenje odluke o granici pomorskog dobra, jer traži utvrđenje da predmetne čestice ne spadaju u dobro u općoj uporabi niti u pomorsko dobro, a o navedenim pitanjima se ne rješava u parničnom postupku nego u upravnom postupku u kojem se utvrđuju granice pomorskog dobra sukladno čl. 48. do 51. Pomorskog zakona (''Narodne novine'' broj 17/94 i 43/96), pa da se o ovom predmetu spora mora riješiti u upravnom postupku.

5. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da naznačeno pitanja pod 1. nije važno u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, jer je riječ o pravnom pitanju koje je činjenične naravi i ono je važno samo za ovaj spor, a odgovor na to pitanje zavisi od okolnosti svakog pojedinačnog slučaja pa on kao takav ne može biti važan za ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a osim toga nije određeno naveo razloge važnosti tog pitanja jer u prijedlogu ne navodi da bi o tim pitanjima postojala različita praksa drugostupanjskih sudova, koju bi trebalo ujednačiti, niti ukazuje na nesuglasnost pobijane odluke s nekom odlukom ovog suda, a što je bio dužan prema izričitoj odredbi čl. 387. st. 2. točka 3. ZPP-a.

6. 1. U odnosu na pitanja pod 2. do 6. nisu izneseni odgovarajući razlozi važnosti pa ni ta pitanja nisu važna. Naime, u ovome slučaju radi se o tužbi na utvrđenje iz čl. 187. st. 1. ZPP-a, i to :

- da dio nekretnine (u konkretnom slučaju restoran izgrađen na kat. čestici [katastarska čestica] i dijelu kat. čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) nije (niti je ranije bio) u neposrednoj funkciji plaže odnosno kupališta pa da nije u funkcionalnoj vezi s pomorskim dobrom odnosno s korištenjem mora,

- da on predstavlja neodvojivi dio jedinstvene funkcionalne i tehničke cjeline (u smislu čl. 41. Pravilnika o razvrstavanju, kategorizaciji i posebnim standardima ugostiteljskih objekata iz skupine hoteli,

- da taj dio nije (niti je ranije bio) namijenjen općoj upotrebi (u smislu čl. 3. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima odnosno čl. 3. st. 1. Zakona o pomorskog dobru i morskim lukama),

- da on po svojoj prirodi ili namjeni ne služi (niti je ranije služio) korištenju mora u smislu članka II. točka 2. (b) Naputka za rad povjerenstva za granice pomorskog dobra na morskoj obali,

dok se razlozi u odlukama na koje se predlagatelj poziva odnose na sasvim drugačije činjenične i pravne situacije.

6. 2. Naime, u odluci Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4627/2017 traži na povrat primljene invalidske mirovine i o tužbi za utvrđenje da je tuženik – protutužitelj obavljao gospodarsku djelatnost u namjeri ostvarivanja dohotka. Presuda Županijskog suda u Rijeci broj Gž-5612/2013-5 odnosi se na tužbu na utvrđenje da je određena nekretnina pomorsko dobro, uz koju je istaknut i kondemnatorni tužbeni zahtjev na brisanje prava vlasništva tuženika i upis nekretnine kao pomorskog dobra, primjenom odredbe čl. 118. st. 1. Zakona pomorstvo i morskim lukama ("Narodne novine" broj 158/03-123/11), dok se odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-x 32/2014 odnosi na tužbu na utvrđenje da tužitelj ima prava člana obiteljskog domaćinstva na stanu iz tog predmeta i na utvrđenje da je tužitelj bio član obiteljskog domaćinstva svojih roditelja, pa se u tom slučaju i u navedenom predmetu Županijskog suda u Zagrebu radi o tužbi za utvrđenje postojanje odnosno nepostojanja pravnog odnosa, dok je u ovom slučaju tužba odbačena zbog apsolutne nenadležnosti suda.

6. 3. Odlukom Županijskog suda u Šibeniku broj Gž 566/2020. od 8. rujna 2020. je ukinuta prvostupanjska odluka pa ona kao takva nije, niti može biti, razlog važnosti postavljenim pitanjima, jer drugostupanjski sud prilikom ponovnog odlučivanja o žalbi nije vezan iznesenim shvaćanjem toj odluci, a jednako tako ni odluka Općinskog građanskog suda u Zagrebu, na koju se poziva predlagatelj uz prijedlog za dopuštenje revizije, nije razlog važnosti u smislu navedenih odredbi ZPP-a.

7. 1. Prijedlog je, kako je navedeno, podnesen i zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka počinjenih u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku i to prava na pravično suđenje zajamčenog odredbom iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbom čl. 6. st. 1. Konvencije, sukladno kojima svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela. Predlagatelj tvrdi da drugostupanjski sud nije tužitelju pružio zaštitu od nezakonitog i protuustavnog postupanja prvostupanjskog suda pa je time i sam povrijedilo njegovo ustavno i konvencijsko pravo na pravično suđenje. Upirući na pravo na pravično suđenje odnosno na pravo ''dobiti odluku'' ukazuje na presudu Multiplex protiv Hrvatske, u kojoj je izraženo sljedeće pravno shvaćanje:

''S tim u vezi Sud ponavlja da članak 6. stavak 1 Konvencije jamči pravo na pristup sudu radi odluke u građanskim sporovima. Sud smatra da to pravo na pristup sudu ne uključuje samo pravo na pokrenuti postupak, nego i pravo dobiti 'odluku' o sporu od suda'',

te na odluku Ustavnog suda RH broj: U-III-1270/2008 od 25. travnja 2013., prema kojoj se

''sudski postupci moraju provesti u skladu s ustavnim načelom vladavine prava, kao najvišom vrednotom ustavnog poretka, pa tumačenje mjerodavnog prava u svakom konkretnom slučaju ne smije proizlaziti iz njegove arbitrarne i proizvoljne primjene, već mora uvažavati zahtjeve prava na pravično suđenje.''

7. 2. U prijedlogu naglašava da se navedeno pravo prava ne iscrpljuju u pukom dobivanju otpravka presude, te da stranka ima pravo očekivati odluku koja je rezultat misaonog i kognitivnog procesa čiji je onda ta odluka tek uobličeni izričaj, dok negaciju ustavnog prava na pravično suđenje predstavlja arbitrarnost u postupanju i odlučivanju, a da je u pobijanoj presudi sud propustio uzeti u obzir mjerodavne propise ili su oni primijenjeni proizvoljno, protivno njihovoj svrsi i cilju, kao i da su pobijanim rješenjem odredbe iz čl. 16. i čl. 187. st. 1. ZPP-a primijenjene arbitrarno. 8. Revizija ni po toj osnovi nije dopuštena. Naime, tužitelj je u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, uz predmetni podnesak, dostavio žalbu, a drugostupanjski sud je, odgovarajući na žalbene navode dao dostatne razloge za zaključak prema kojem se radi o tužbi na utvrđenje činjenica i o stvarnoj nenadležnosti nižestupanjskih sudova, a takav su zaključak donijeli nakon što su ocijenili sadržaj tužbenog zahtjeva kojim se traži da se utvrdi:

- da on po svojoj prirodi ili namjeni ne služi (niti je ranije služio) korištenju mora u smislu članka II. točka 2. (b) Naputka za rad povjerenstva za granice pomorskog dobra na morskoj obali, što i po ovome sude predstavlja tužbu na utvrđenje činjenica a ne na utvrđenje postojanja pravnog odnosa.

8. Pri tome se posebno naglašava da u primjeni st. 2. čl. 385.a ZPP, ne treba svaku nezakonitost olako proglašavati očitom i time pretjerano širiti privatnu funkciju revizije po dopuštenju jer i ta revizija ima javnu funkciju (kao što je imala i izvanredna) koja je funkcija primarno vezana uz donošenje presuda s precedentnim učinkom, a ne uz kontrolu zakonitosti. Stoga nije svaka nezakonitost ili nepravilnost u radu suda ujedno i povreda temeljnoga ljudskog prava. Navedeno primijenjeno na okolnosti konkretnog slučaja, a imajući u vidu sadržaj predmetnog tužbenog zahtjeva tužitelja, prijedlog tužitelja ne upućuje na vjerojatnost povrede temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje, koja bi opravdavala intervenciju najvišeg suda u smislu odredbe čl.385.a st. 2. noveliranog ZPP-a, odnosno bila razlog za dopuštenje revizije.

9. Budući da u odnosu na prvo pitanje nije ispunjena pretpostavka iz čl. 387.st. 2. t. 3. ZPP-a za dopuštenje revizije, na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP-a, riješeno je kao u t. I. izreke.

10. S obzirom da je ovaj sud ocijenio da pitanja od 2. do 6. nisu važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a ZPP-a st.1. ZPP-a, odbijen je prijedlog za dopuštenje revizije, na temelju odredbe čl. 389.b. st.1. ZPP-a, kao u t. II. izreke.

11. Kako predlagatelj nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje, u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a, valjalo je na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP-a odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije temeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP-a i riješiti kao u t. III. izreke.

Zagreb, 4. srpnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Žabčić

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte