REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 401/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Marijana Medvidovića iz Zagreba, Radnički dol 16, OIB 45589709761, zastupanog po punomoćniku Jadranku Kozariću, odvjetniku u Makarskoj, protiv tuženika Stečajne mase iza Mepling d.o.o. u stečaju, Split, Gundulićeva 26, OIB: 49662391431, zastupano po stečajnom upravitelju Ani Bašić, a ona po punomoćniku Marinu Budimiru, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Budimir & partneri d.o.o. Split, radi utvrđenja, odlučujući o tužiteljevoj reviziji protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6008/2021-3 od 25. siječnja 2022. ispravljenog rješenjem istoga suda poslovni broj Pž-6008/2021-6 od 11. travnja 2022., kojim je ukinuta presuda Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj P-213/2021 od 12. studenoga 2021., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-213/2021 od 14. ožujka 2022., i odbačena tužba, na sjednici vijeća održanoj 4. srpnja 2023.,

r i j e š i o  j e

I. Revizija tužitelja se odbija.

II. Zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju se odbija.

Obrazloženje

1.1. Ispravljenom presudom Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-213/2021 od 12. studenoga 2021., suđeno je:

"I. Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

Utvrđuje se da postoji tužiteljeva tražbina prema tuženiku u iznosu od 2.519.321,48 kn (glavnica 2.132.775,13 kn + 386.546,35 kn) kao tražbina drugog višeg isplatnog reda.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

Utvrđuje se da postoji tužiteljeva tražbina prema tuženiku u iznosu od 417.480,21 kn ( s osnove kamata) kao tražbina drugog višeg isplatnog reda."

1.2. Ujedno je ispravljenim rješenjem Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P- 213/2021 od 12. studenoga 2021. odbačena tužba za iznos od 211.571,18 kn (točka I. izreke) i naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju parnične troškove od 312.587,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama, dok je za daljnji iznos od 326.663,00 kn zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbijen (točka II. izreke).

2. Ispravljenim rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6008/2021-3 od 25. siječnja 2022. riješeno je:

"I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-213/2021 od 12. studenoga 2021., u točki I. njezine izreke i tužba se odbacuje u dijelu tog zahtjeva radi utvrđenja osnovanom tražbine tužitelja prema tuženiku u iznosu od 2.519.321,48 kn.

II. Odbacuje se tuženikova žalba izjavljena protiv presude Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj P-213/2021 od 12. studenoga 2021. u točki II. njezine izreke kao nedopuštena.

III. Preinačuje se rješenje Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj P-213/2021 od 12. studenoga 2021. u točki II. njegove izreke i rješava:

Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnične troškove u iznosu od 271.879,00 kn u roku osam dana."

3.1. Tužitelj je podnio reviziju protiv tog drugostupanjskog rješenja zbog pravnih pitanja zbog kojih mu je dopušteno podnošenje revizije rješenjem ovog suda Revd- 2856/2022-2 od 29. studenoga 2022., a koja glase:

a) "Je li nastupila zakonska presumpcija da je vjerovnik izgubio pravo na vođenje parnice ako je u ostavljenom roku od osam dana od dana primitka rješenja o upućivanju na parnicu protiv istog dužnika (tuženika) podnio novu samostalnu tužbu za istu tražbinu, umjesto da stavi prijedlog za nastavak ranije pokrenutog postupka koji je zbog otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom prekinut?"

b) "Smatra li se da je vjerovnik (tužitelj) prihvatio dužnikovo osporavanje sporne tražbine i da je odustao od tužbenog zahtjeva, ukoliko u ostavljenom roku od osam dana od primitka rješenja o upućivanju na parnicu, protiv istog dužnika (tuženika) pokrene novi postupak koji je zbog otvaranja stečajnog postupka nad istim tuženikom prekinut?"

3.2. Tužitelj je predložio da se pobijana odluka preinači i potvrdi presuda suda prvog stupnja ili da se ukine.

4. Tuženik je podnio odgovor na reviziju s prijedlogom da se odbije kao neosnovana.

Traži naknadu troškova odgovora na reviziju.

5. Revizija nije osnovana.

6. U skladu s odredbom čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijano rješenje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

7. Nije sporno da je među istim strankama o istoj tražbini koja je predmet ovog spora vođena parnica pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem P-6562/09 i da je ta parnica nastavljena (nakon prekida postupka zbog stečaja) pred Trgovačkim sudom u Splitu (kojem je predmet ustupljen) pod brojem P-29/11. Također nije sporno da je tužitelj prijavio tu tražbinu u stečajnom postupku, koja je osporena, te je rješenjem Trgovačkog suda u Splitu broj St-1/2009 od 27. siječnja 2010. upućen na parnicu, kao i da tužitelj u propisanom roku od osam dana nije podnio prijedlog za nastavak te parnice, već je umjesto toga 3. veljače 2010. podnio novu tužbu na utvrđenje da postoji njegova tražbina prema tuženiku u iznosu od 2.951.721,00 kn i time pokrenuo novu paricu koja se vodi pod poslovnim brojem P-219/2019.

8. Nije dopušteno vođenje dvije ili više parnica o istom tuženom zahtjevu među istim strankama (čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP) što je sasvim razumljivo jer bi u protivnom mogle nastati paradoksalne posljedice i potencijalno dovesti do potpune pravne nesigurnosti (primjerice da sud u jednoj parnici prihvati tužbeni zahtjev, a u drugoj ga odbije).

9. U konkretnom slučaju, pravilno je drugostupanjski sud primijenio odredbu čl. 179. Stečajnog zakona ("Narodne novine" br. 44/96, 29/99, 129/00, 123/00, 82/06, 116/10, 25/12 i 133/12 - dalje: SZ) koja je jasna i ne zahtijeva posebno tumačenje. Prema odredbi toga članka, ako je u vrijeme otvaranja stečajnog postupka već pokrenut parnični postupak pred državnim ili arbitražnim sudom, postupak radi utvrđivanja tražbine nastavit će se preuzimanjem te parnice. Prijedlog za nastavak postupka može staviti vjerovnik čija je tražbina osporena, u roku od 8 dana od primitka rješenja o upućivanju na parnicu. Ako vjerovnik osporene tražbine koji je upućen na parnicu ne predloži nastavak parnice u tom roku, smatrat će se da je odustao od prava na vođenje parnice. Tužitelj, zastupan po punomoćniku – odvjetniku, nije predložio nastavak parnice koja je bila u tijeku (poslovni broj P-29/11) već je tužbom pokrenuo novu parnicu (poslovni broj P-219/11).

10. Parnični postupak pokreće se tužbom (čl. 185. st. 1. ZPP) pa sud nije bio ovlašten po svom nahođenju tužbu zaprimljenu u sudu 3. veljače 2010., a koju je sam tužitelj označio kao "tužbu", smatrati nečim drugim, a ne tužbom. U parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (čl. 2. st. 1. ZPP). U toj novoj tužbi tužitelj je naveo da je u tijeku parnični postupak P-29/11, ali nije predložio da se taj postupak nastavi. Moglo bi se, prema shvaćanju ovog suda, govoriti o pretjeranom formalizmu tek pod pretpostavkom da je to učinio (da je taj podnesak označio kao "tužba", a predložio da se nastavi postupak P-29/11), a sud je unatoč tome tužbu odbacio, međutim ne radi se o takvoj situaciji.

11. Tužitelj se u reviziji poziva na praksu Europskog suda za ljudska prava (Jahnke i Lenoble protiv Francuske, odluka br. 40490/98 od 29. 8. 2000.) i na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III-2461/2015 od 14. 5. 2020. u kojim odlukama se govori o "pretjeranom formalizmu u tumačenju postupovnih odredbi, a taj pretjerani formalizam može biti u suprotnosti sa „zahtjevom osiguranja praktičnog i učinkovitog prava na pristupa sudu, pa može dovesti do povrede prava pojedinca na učinkovitu sudsku zaštitu. Ocjena da li se u konkretnom slučaju radilo o pretjeranom formalizmu ovisi o tome je li stranka u najvećoj mogućoj mjeri svoje zahtjeve iznijela jasno, nedvosmisleno i u razumno strukturiranom obliku."

12. Izneseno pravno shvaćanje prihvaća i ovaj sud. Međutim, nije pretjerani formalizam ako sud tužbu smatra tužbom, kada iz njezinog sadržaja proizlazi da je riječ o tužbi, a ne o nečem drugom (o žalbi, reviziji ili podnesku kojim se predlaže nastavak parničnog postupka i slično). Tužitelj je u novoj tužbi (koja je struktuirana u razumnom obliku) iznio jasan zahtjev da sud donese presudu na utvrđenje postojanja njegove tražbine, a ne zahtjev da sud nastavi prekinuti postupak. Mora postojati ravnoteža između pretjeranog formalizma i arbitrarnosti u postupanju. Postojanje jasnih procesnih pravila i zahtjev za poštivanjem propisane forme predstavlja branu koja sprečava sudove da postupaju proizvoljno. Pravna sigurnost i ravnopravnost stranaka u postupku bi bila potpuno narušena kada bi sudovi proizvoljno podneske stranaka tretirali prema vlastitoj procjeni i nahođenju (primjerice tužbu kao žalbu ili podnesak kojim se predlaže izvođenje dokaza ili nastavak postupka koji je u prekidu ili nešto treće). Pritom ovaj sud ne smatra da je odlučan sam naziv podneska, ali je bitan njegov sadržaj. Da je u konkretnom slučaju tužitelj podnesak od 3. veljače 2010. označio kao "tužba" (kao što jest učinio), ali da je iznio jasan zahtjev da predlaže nastavak postupka u predmetu poslovni broj P-29/11(što nije učinio), sud bi postupio nepravilno ako bi takav podnesak tretirao kao tužbu, a ne kao prijedlog za nastavak postupka (tada bi se radilo o pretjeranom formalizmu). Kako to nije slučaj, razlozi izneseni u reviziji ukazuju se neosnovanima.

13. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena i na koje se odnose pravna pitanja zbog kojeg je dopuštena odnosno oni ne utječu na donošenje drukčije odluke, na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci ove presude pod točkom I.

14. Kako odgovor na reviziju nije bila potrebna radnja, na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.

Zagreb, 4. srpnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa

Broj zapisa: 9-3085a-7938f

Kontrolni broj: 0f39e-50740-0deac

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Đuro Sessa, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.