REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 425/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. S. iz Z., OIB ..., koju zastupa punomoćnica T. P. G., odvjetnica u Z., protiv tuženika D. J. iz G. P., O. Z., s boravištem u Italiji, T., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik B. D., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu J. D., P. M., N. P., B. D., A. M. i K. B. iz G., uz sudjelovanje maloljetnog djeteta V. J. S. iz Z., OIB ..., koju zastupa posebna skrbnica T. B. U., diplomirana pravnica, zaposlenica Centra za posebno skrbništvo Z., radi izmjene odluke o roditeljskoj skrbi, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-730/2022-2 od 21. srpnja 2022. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-910/2020-28 od 26. travnja 2022., u sjednici održanoj 4. srpnja 2023.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke izmijenjena je odluka o roditeljskoj skrbi određena presudom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, poslovni broj P Ob-251/17 od 19. srpnja 2018. i to u točki II. tako da će majka ostvarivati u potpunosti samostalnu roditeljsku skrb te će sama zastupati dijete prilikom donošenja odluka o promjeni prebivališta u Njemačku dok će odluke o promjenu vjerske pripadnosti djeteta donositi uz suglasnost oca. Nadalje, pod točkom II. izreke izmijenjena je i odluka o ostvarivanju osobnih odnosa određena presudom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, poslovni broj P Ob-251/17 od 19. srpnja 2018. i to u točki III. tako da će se osobni odnosi oca i djeteta ostvarivati pod nadzorom stručne osobe koju će imenovati Centra svaku drugu subotu u trajanju od sat vremena, od 16:00h do 17:00h, na javnim površinama prema dogovoru roditelja, a ukoliko dogovor izostane tada prema odluci voditelja nadzora nad kontaktima, dok je pod točkom III. izreke izmijenjena i odluka o uzdržavanju određena presudom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, poslovni broj P Ob-251/17 od 19. srpnja 2018. i to u točki IV. tako da se ocu D. J. nalaže da za maloljetno dijete V. J. S. doprinosi mjesečno 5.000,00 kn najkasnije do 20-og u mjesecu za tekući mjesec počevši od 2. studenog 2020. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti sve sa zateznim kamatama od dospijeća svakog iznosa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište. Pod toč. IV izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna.
2. Drugostupanjskom presudom pod točkom I. izreke preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu pod točke III. i IV. izreke za iznos od 1.000,00 kuna (preko dosuđenog iznosa od 4.000,00 kuna pa do dosuđenog iznosa od 5.000,00 kuna) te je odbijen tužbeni zahtjev za iznos mjesečnog doprinosa za uzdržavanje od 1.000,00 kuna u razdoblju od 2. studenoga 2020. pa nadalje, zajedno sa zateznom kamatom i u dijelu u kojem je tuženiku naloženo tužiteljici naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.000,00 kuna (preko dosuđenog iznosa od 1.500,00 kn). Pod točkom II. izreke odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u preostalome dijelu pod točkom I. i II .izreke, zatim pod točkom III. izreke za iznos od 4.000,00 kuna te pod točkom IV. izreke za iznos troška od 1.500,00 kuna.
3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-44/2023-2 od 11. siječnja 2023., tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-730/2022-2 od 21. srpnja 2022. zbog sljedećeg pravnog pitanja:
„Može li se presuda o samostalnom ostvarivanju roditeljske skrbi temeljiti samo na prijedlogu i mišljenju Centra za socijalnu skrb i mišljenju posebnog skrbnika djeteta?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
5. U odgovoru na reviziju tužiteljica je osporila navode iz revizije i predložila je odbiti reviziju kao neosnovanu.
6. Revizija nije osnovana.
7. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je dodjeljivanje samostalne roditeljske skrbi majci djeteta.
8. Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je presudom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, poslovni broj P Ob-251/17 od 19. srpnja 2018. određeno je da će maloljetna V. stanovati s majkom i da će oba roditelja ostvarivati zajedničku roditeljsku skrb, da je maloljetno dijete s poremećajem iz autističnog spektra koje nije samostalno u odijevanju i hranjenju te da u većini radnji samozbrinjavanja ovisi o majčinoj brizi i njezi, ne kontrolira sfinktere, koristi pelene, nema razvijen govor, koristi nekoliko riječi, hiperaktivna je i stalno u pokretu, ima izražene stereotipije u vidu vrištanja i neartikuliranog glasanja, manirizma te poskakivanja u mjestu te da je izrazito privržena majci i u potpunosti ovisna o njezinoj brizi. Nadalje je utvrđeno da su djetetu priznata prava na usluge psihosocijalne podrške u Centru za rehabilitaciju zbog čega je majka s djetetom preselila u Zagreb. Iz mišljenja i prijedloga Centra za socijalnu skrb (dalje: CZSS) od 12. svibnja 2021. proizlazi da Centar smatra da je u interesu djeteta da majka ostvaruje samostalnu roditeljsku skrb o djetetu, a da roditelji o bitnim osobnim pravima djeteta odlučuju zajednički jer je riječ o djetetu s teškoćama u razvoju o kojem je kompletnu brigu i skrb preuzela majka, a otac je odsutan i do sada nije izvršavao svoje roditeljske dužnosti u potpunosti budući da radi u inozemstvu, kao i zbog činjenice da je odnos između roditelja djeteta narušen. Također je utvrđeno da je i posebna skrbnica djeteta suglasna s prijedlogom da se majci povjeri samostalna roditeljska skrb. 9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi primjenom čl. 105. st. 1., 4. i 5. te čl. 100. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15 i 98/19, dalje: ObZ) zaključuju da je interes djeteta dodijeliti majci samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi kako bi mogla samostalno i na vrijeme donositi odluke koje su potrebne za dijete, primjerice suglasnost da može upisati dijete u vrtić ili promijeniti prebivalište pa i ostvarenje zdravstvenog osiguranja. U takvoj situaciji sudovi prihvaćaju mišljenje Centra i posebne skrbnice djeteta da je u najboljem interesu djeteta da majka potpuno samostalno ostvaruje roditeljsku skrb što s obzirom na zdravstveno stanje djeteta podrazumijeva donošenje odluka o zdravlju djeteta, obrazovanju i određivanju mjesta stanovanja što zbog kvalitete života djeteta zahtijeva trenutnu odluku koja ne može ovisiti o komunikaciji između roditelja koja je teško narušena, a sudovi svoju odluku temelje prvenstveno na mišljenju i prijedlogu CZSS.
10. Odredbom čl. 105. st. 1. ObZ propisno je da jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb potpuno, djelomice ili u odnosu na odlučivanje o određenom bitnom pitanju u vezi s djetetom uz istodobno ograničavanje drugog roditelja na ostvarivanje roditeljske skrbi u tom dijelu samo na temelju sudske odluke u skladu s djetetovom dobrobiti. Stavkom 3. istog članka je propisano da jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb na temelju sudske odluke ako roditelji nisu postigli plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazum tijekom sudskog postupka, pri čemu je sud dužan posebno voditi računa koji je od roditelja spreman na suradnju i sporazum o zajedničkoj roditeljskoj skrbi sukladno članku 416. stavcima 2. i 3. ovoga Zakona. Nadalje, stavkom 4. istog članka propisano je da roditelj koji se protivi zajedničkom ostvarivanju roditeljske skrbi, odnosno sklapanju plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazumu dužan je dokazati da zajednička roditeljska skrb nije za dobrobit djeteta, u protivnom sud može samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi povjeriti drugom roditelju ako je to u skladu s dobrobiti djeteta, dok je stavkom 5. istog članka propisano da kad sud donosi odluku o samostalnom ostvarivanju roditeljske skrbi, odredit će hoće li roditelj koji samostalno ostvaruje roditeljsku skrb sam zastupati dijete u bitnim osobnim pravima ili uz suglasnost drugog roditelja sukladno članku 100. ovoga Zakona.
11. Odgovor na pitanje koje je tuženik postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije glasi: Presuda u postupku u kojem sud odlučuje o dodjeljivanju samostalne roditeljske skrbi jednom roditelju djeteta, načelno gledajući, ne bi se mogla temeljiti samo na prijedlogu i mišljenju Centra za socijalnu skrb i mišljenju posebnog skrbnika djeteta.
12. Međutim, iz činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih presuda ne proizlazi da je sud u ovom konkretnom slučaju odluku temeljio samo na prijedlogu i mišljenju Centra za socijalnu skrb i mišljenju posebnog skrbnika djeteta jer je proveo i sve druge po strankama provedene dokaze pa je tako saslušao i stranke u postupku, a iz zaključka suda proizlazi da je sud imao u vidu i njihove iskaze s obzirom da je majka djeteta iskazivala o problemima vezano za suglasnost za upis djeteta u vrtić, ostvarenje zdravstvenog osiguranja. Stoga činjenica da je sud prvenstveno imao u vidu prijedlog i mišljenje Centra za socijalnu skrb i mišljenje posebnog skrbnika djeteta ne čini odluku nezakonitom kada je iz zaključka suda i cjelokupno provedenog postupka vidljivo da je sud imao u vidu i ostale provedene dokaze. Stoga je sud pravilno primijenio materijalno pravo u dijelu u kojem je odlučio o samostalnoj roditeljskoj skrbi majke djeteta.
13. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe članka 391. st. 6. ZPP-a reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 4. srpnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
