REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 125/2023-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. M. iz S., OIB ..., zastupanog po punomoćniku A. C., odvjetniku u Z., protiv tuženika ureda ..., Z., OIB ..., zastupanog po punomoćniku I. Ć., odvjetniku u Odvjetničkom društvu G. i P. d.o.o., Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji obaju stranaka protiv presude i rješenja Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž- 1075/2021-2 od 27. listopada 2021., kojim su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn- 276/2019 od 13. travnja 2021., u sjednici održanoj 4. srpnja 2023.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaćaju se revizije tužitelja i tuženika i ukida se drugostupanjska presuda u dijelu u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda pod toč. I. i III. izreke; ukida se prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. I. i III. izreke; ukidaju se drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje u dijelovima koji se odnose na trošak parničnog postupka, a predmet se u ukinutim dijelovima vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Nalaže se tuženiku ured ..., Z., OIB ...,platiti tužitelju G. M., iz S., OIB ..., na ime naknade štete zbog izgubljene zarade iznos od 121.579,00 USD u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, s pripadajućim zateznim kamatama, koje teku od dospijeća pojedinačnih mjesečnih iznosa, kako slijedi:

- na iznos od 2.291,61 USD od 10. lipnja 1997.

- na iznos od 5.920,00 USD od 10. srpnja 1997.

- na iznos od 5.920,00 USD od 10. kolovoza 1997.

- na iznos od 5.920,00 USD od 10. rujna 1997.

- na iznos od 5.920,00 USD od 10. listopada 1997.

- na iznos od 3.628,39 USD od 10. studenog 1997.

- na iznos od 5.920,00 USD od 10. veljače 1998.

- na iznos od 5.920,00 USD od 10. ožujka 1998.

- na iznos od 5.920,00 USD od 10. travnja 1998.

- na iznos od 5.920,00 USD od 10. svibnja 1998.

- na iznos od 5.920,00 USD od 10. lipnja 1998.

- na iznos od 6.931,00 USD od 10. rujna 1998.

- na iznos od 6.931,00 USD od 10. listopada 1998.

- na iznos od 6.931,00 USD od 10. veljače 1999

- na iznos od 6.931,00 USD od 10. ožujka 1999.

- na iznos od 6.931,00 USD od 10. travnja 1999.

- na iznos od 6.931,00 USD od 10. svibnja 1999.

- na iznos od 6.931,00 USD od 10. lipnja 1999.

- na iznos od 6.931,00 USD od 10. rujna 1999.

- na iznos od 6.931,00 USD od 10. listopada 1999.

pa do isplate, sa kamatom po stopi koju banka u mjestu ispunjenja plaća na devizne štedne uloge po viđenju u USD do 31. prosinca 2005., od 01. siječnja 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi zakonske zatezne kamate koja se određuje po čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Gornji iznos prilikom isplate umanjiti za već isplaćenih 78.055,54 USD u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate i to na način da se uračunavanje vrši tako što se prvo otplaćuju troškovi, zatim kamata i napokon glavnica (čl. 313. ZOO/91).

II. U dijelu kojim je na dosuđeni iznos bila zatražena isplata zateznih kamata po stopi koja se određuje po čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2005., tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

III U preostalom dijelu preko dosuđenog, u sveukupnom iznosu od 809.315,00 USD sa zatraženim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne mjesečne iznose kako slijedi:

- na iznos od 3.628.39 USD od 10. lipnja 1997.

- na iznos od 2.291,61 USD od 10. studenog 1997.

- na iznos od 1.011,00 USD od 10. veljače 1998.

- na iznos od 1.011,00 USD od 10. ožujka 1998.

- na iznos od 1.011,00 USD od 10. travnja 1998.

- na iznos od 1.011,00 USD od 10. svibnja 1998.

- na iznos od 1.011,00 USD od 10. lipnja 1998.

- na iznos od 6.931,00 USD od 10. Srpnja 1998.

- na iznos od 6.931,00 USD od 10. kolovoza 1998.

- na iznos od 6.931,00 USD od 10. srpnja 1999.

- na iznos od 6.931,00 USD od 10. kolovoza 1999.

- na iznos od 6.931,00 USD od 10. veljače 2000.

- na iznos od 6.931,00 USD od 10. ožujka 2000.

- na iznos od 6,931,00 USD od 10. travnja 2000.

- na iznos od 6,931,00 USD od 10. svibnja 2000.

- na iznos od 6.931,00 USD od 10. lipnja 2000.

- na iznos od 6.931,00 USD od 10. srpnja 2000.

- na iznos od 6.931,00 USD od 10. kolovoza 2000.

- na iznos od 6.931,00 USD od 10. rujna 2000.

- na iznos od 6.931,00 USD od 10. listopada 2000.

- na iznos od 6.931,00 USD od 10. veljače 2001.

- na iznos od 6.931,00 USD od 10. ožujka 2001.

- na iznos od 6.931,00 USD od 10. travnja 2001.

- na iznos od 6.931,00 USD od 10. svibnja 2001.

- na iznos od 6.931,00 USD od 10. lipnja 2001.

- na iznos od 6.931,00 USD od 10. srpnja 2001.

- na iznos od 6.931,00 USD od 10. kolovoza 2001.

- na iznos od 6.931,00 USD od 10. rujna 2001.

- na iznos od 6.931,00 USD od 10. listopada 2001.

- na iznos od 6.931,00 USD od 10. veljače 2002.

- na iznos od 6.931,00 USD od 10. ožujka 2002.

- na iznos od 6.931,00 USD od 10. travnja 2002.

- na iznos od 6.931,00 USD od 10. svibnja 2002.

- na iznos od 6.931,00 USD od 10. lipnja 2002.

- na iznos od 6.931,00 USD od 10. srpnja 2002.

- na iznos od 6.931,00 USD od 10. kolovoza 2002.

- na iznos od 6.931,00 USD od 10. rujna 2002.

- na iznos od 6.931,00USD od 10. listopada 2002.

- na iznos od 6.931,00 USD od 10. veljače 2003.

- na iznos od 6.931,00 USD od 10. ožujka 2003.

- na iznos od 6.931,00 USD od 10. travnja 2003.

- na iznos od 6.931,00 USD od 10. svibnja 2003.

- na iznos od 6.931,00 USD od 10. lipnja 2003.

- na iznos od 6.931,00 USD od 10. srpnja 2003.

- na iznos od 6.931,00 USD od 10. kolovoza 2003.

- na iznos od 6.931,00 USD od 10. rujna 2003.

- na iznos od 6.931,00 USD od 10. listopada 2003.

- na iznos od 7.648,00 USD od 10. veljače 2004.

- na iznos od 7.648,00 USD od 10. ožujka 2004.

- na iznos od 7.648,00 USD od 10. travnja 2004.

- na iznos od 7.648,00 USD od 10. svibnja 2004.

- na iznos od 7.648,00 USD od 10. lipnja 2004.

- na iznos od 7.648,00 USD od 10. srpnja 2004.

- na iznos od 7.648,00 USD od 1. kolovoza 2004.

- na iznos od 7.648,00 USD od 10. rujna 2004.

- na iznos od 7.648,00 USD od 10. listopada 2004.

- na iznos od 8.426,00 USD od 10. veljače 2005.

- na iznos od 8.426,00 USD od 10. ožujka 2005.

- na iznos od 8.426,00 USD od 10. travnja 2005.

- na iznos od 8.426,00 USD od 10. svibnja 2005.

- na iznos od 8.426,00 USD od 10. lipnja 2005.

- na iznos od 8.426,00 USD od 10. srpnja 2005.

- na iznos od 8.426,00 USD od 10. kolovoza 2005.

- na iznos od 8.426,00 USD od 10. rujna 2005.

- na iznos od 8.426,00 USD od 10. listopada 2005.

- na iznos od 8.426,00 USD od 10. veljače 2006.

- na iznos od 8.426,00 USD od 10. ožujka 2006.

- na iznos od 8.426,00 USD od 10. travnja 2006.

- na iznos od 8.426,00 USD od 10. svibnja 2006.

- na iznos od 8.426,00 USD od 10. lipnja 2006.

- na iznos od 8.426,00 USD od 10. srpnja 2006.

- na iznos od 8.426,00 USD od 10. kolovoza 2006.

- na iznos od 8.426,00 USD od 10. rujna 2006.

- na iznos od 8.426,00 USD od 10. listopada 2006.

- na iznos od 9.400,00 USD od 10. veljače 2007.

- na iznos od 9.400,00 USD od 10. ožujka 2007.

- na iznos od 9.400,00 USD od 10. travnja 2007.

- na iznos od 9.400,00 USD od 10. svibnja 2007.

- na iznos od 9.400,00 USD od 10. lipnja 2007.

- na iznos od 9.400,00 USD od 10. srpnja 2007.

- na iznos od 9.400,00 USD od 10. kolovoza 2007.

- na iznos od 9.400,00 USD od 10. rujna 2007.

- na iznos od 9.400,00 USD od 10. listopada 2007.

- na iznos od 10.800,00 USD od 10. veljače 2008.

- na iznos od 10.800,00 USD od 10. ožujka 2008.

- na iznos od 10.800,00 USD od 10. travnja 2008.

- na iznos od 10.800,00 USD od 10. svibnja 2008.

- na iznos od 10.800,00 USD od 10. lipnja 2008.

- na iznos od 10.800,00 USD od 10. srpnja 2008.

- na iznos od 10.800,00 USD od 10. kolovoza 2008.

- na iznos od 10.800,00 USD od 10. rujna 2009.

- na iznos od 10.800,00 USD od 10. listopada 2008.

- na iznos od 10.800,00 USD od 10. veljače 2009.

- na iznos od 10.800,00 USD od 10. ožujka 2009.

- na iznos od 10.800,00 USD od 10. travnja 2009.

- na iznos od 10.800,00 USD od 10. svibnja 2009.

- na iznos od 10.800,00 USD od 10. lipnja 2009.

- na iznos od 10.800,00 USD od 10. srpnja 2009.

- na iznos od 10.800,00 USD od 10. kolovoza 2009.

- na iznos od 10.800,00 USD od 10. rujna 2009.

- na iznos od 10.800,00 USD od 10. listopada 2009.

- na iznos od 10.800,00 USD od 10. veljače 2010.

- na iznos od 10.800,00 USD od 10. ožujka 2010.

pa do isplate po stopi koja se određuje po čl.1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate do 31.12. 2007., a od 01.01.2008. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31.07.2015., a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.“.

1.1. Prvostupanjskim je rješenjem riješeno:

„I Djelomično se uvažava prigovor presuđene stvari i tužba odbacuje u dijelu kojim tužitelj potražuje isplatu izgubljene zarade za mjesec listopad u svakoj godini, počevši od 1998. do zaključno 2009., u sveukupnom iznosu od 97.086,00 USD u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate sa zatraženom zateznom kamatom koja teče na pojedine mjesečne iznose od desetog u slijedećem mjesecu (studenom) do isplate i to na iznos od 6.931,00 za 1998., 1999., 2000., 2001., 2002., 2003; iznos od 7.648,00 za 2004; iznos od 8.426,00 za 2005 i 2006; iznos od 9.400,00 za 2007. te iznos od 10.800,00 za 2008. i 2009. , po stopi koja se određuje prema čl.1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate do 31.12.2007, a od 01.01.2008. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31.07.2015., a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se u preostalom dijelu, ukoliko se odnosi na daljnje potraživanje u dijelu kojim je bio odbijen tužbeni zahtjev presudom ovog suda IP-635/00 od 20. listopada 2000., prigovor odbija kao neosnovan.

II Odbija se kao neosnovan prijedlog za određivanje privremene mjere koji glasi:

'' Dužan je tuženik isplaćivati tužitelju 3.250,00 kn mjesečno od dana nastalog spora 01.10.1997. sa pripadajućim zateznim kamatama do isplate, koja će trajati do pravomoćnog okončanja spora i da žalba ne zadržava izvršenje.

Dužan je tuženik u roku od 8 dana od dana donošenja rješenja isplatiti tužitelju iznos od 50.000,00 USD u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate.

Žalba protiv ovog rješenja ne odgađa ovrhu.“

III Odbija se kao neosnovan tužiteljev prijedlog za određivanje privremene mjere koji glasi

"Nalaže protivniku osiguranja UREDU ..., OIB ..., isplatiti predlagatelju osiguranja M. G., OIB ..., S., iznos od 1.988.618,85 kuna u roku 15 dana od dana donošenja ovog rješenja, a koja mjera će trajati do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pod brojem Pn-276/2019 kod Općinskog suda u Splitu, a žalba na ovo rješenje ne odgađa njegovu ovršnost."

IV Dužan je tužitelj u roku od 15 dana isplatiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 825.120,07 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“.

2. Drugostupanjskom je presudom suđeno:

„Odbijaju se žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-276/19 od 13. travnja 2021.“.

2.1. Drugostupanjskim je rješenjem riješeno:

„I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-276/19 od 13. travnja 2021., pod točkom II. i III. izreke.

II. Odbijaju se žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-276/19 od 13. travnja 2021. pod točkom IV. izreke.“.

3. Povodom prijedloga obaju stranaka za dopuštenje revizije protiv drugostupanjskih odluka, ovaj je sud, rješenjem poslovnog broja Revd-455/2022-5 od 14. rujna 2022., dopustio strankama podnošenje revizije izrekom kako slijedi:

„I. Dopušta se tužitelju podnošenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1075/2021-2 od 27. listopada 2021., u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn- 276/2019 od 13. travnja 2021. pod točkom III. izreke te rješenje u dijelu pod točkom

IV. izreke, zbog pravnih pitanja:

1. Je li, u parnicama radi naknade štete zbog izgubljene zarade zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti, teret dokazivanja većeg stupnja aktivnosti traženja posla s preostalom radnom sposobnosti od prijave na Zavod ... na tužitelju ili je, u situaciji kada je tužitelj bio bezuspješno prijavljen na Zavodu ..., na tuženika prelazi teret dokaza činjenice da se tužitelj mogao zaposliti s preostalom radnom sposobnosti?

2. Mora li sud omjer uspjeha u parnici za naknadu štete ocijeniti imajući na umu uspjeh stranaka u pogledu osnove i u pogledu visine zahtjeva, a ne samo u pogled visine zahtjeva, u situaciji kada je tijekom spora bila prijeporna i osnovanost i visina zahtjeva zbog čega su izvođeni dokazi?.

II. Dopušta se tuženiku podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1075/2021-2 od 27. listopada 2021., u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-276/2019 od 13. travnja 2021. pod točkom I. izreke, zbog pravnih pitanja:

1. Je li odredbama Zakona o osiguranju („Narodne novine“ broj 4/94, 20/97 i 46/97. - službeni pročišćeni tekst) izričito propisan limit obveze ureda ... u pogledu šteta nanesenih uporabom vozila s inozemnom registracijom i ako jest, do kojeg iznosa?

2. Je li za pravilnu primjenu pravila o redu uračunavanja ispunjenja iz odredbe čl. 313. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine“, broj: 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 107/95., 7/96., 91/96.) odlučan isključivo dan kada je izvršena djelomična isplata i time djelomično prestala obveza ili je dopušteno kao dan uračunavanja ispunjenja odrediti neki budući datum (konkretno, dan buduće isplate cjelokupne obveze)?“.

4. Slijedom toga rješenja, obje su stranke podnijele reviziju zbog navedenih dopuštenih pravnih pitanja, pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), koji se primjenjuje u ovome predmetu temeljem čl. 107. st. 1. i 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 80/2022).

5. Svaka je stranka podnijela odgovor na reviziju protivne stranke te su se njihovim revizijskim navodima usprotivili i predložili odbiti revizije protivnih stranaka. Svaka je stranka potražila trošak odgovora na reviziju.

6. Revizije su osnovane.

7. Predmet spora u ovome stupnju postupka je zahtjev za naknadu materijalne štete u vidu izgubljene zarade u periodu od svibnja 1997. do veljače 2010., s obzirom na činjenicu nemogućnosti obavljanja posla (zaposlenja) zbog posljedica (tužiteljevih ozljeda) prometne nezgode koju je 5. svibnja 1997. skrivila treća osoba upravljajući motornim vozilom stranih registracijskih oznaka za koju štetu tužitelju odgovara tuženik sukladno odredbama Zakona o osiguranju („Narodne novine“, broj 4/94, 20/97, 46/97 - dalje: ZO), pri čemu je u postupku utvrđena isključiva odgovornost treće osobe za nastanak prometne nezgode.

Posebno o reviziji tužitelja

8. U okviru potrebnog za odlučivanje o postavljenim pravnim pitanjima tužitelja za navesti je da su nižestupanjski sudovi odbili tužbeni zahtjev za razdoblje po završetku liječenja, pri čemu prvostupanjski sud prethodno obrazlaže polazeći do utvrđenja da tužitelju nadležno tijelo nije priznalo pravo na invalidsku mirovinu, odnosno utvrdilo je da kod tužitelja nema invalidnosti i profesionalne odnosno opće radne nesposobnosti, nego samo pojedinih kontraindikacija za obavljanje određenih poslova. Nastavlja da tužitelj više nije mogao, zbog pogoršanog zdravstvenog stanja, obavljati posao koje je do tada obavljao (pomorac - upravitelj stroja) i da, zbog izrazito kvalitetne konkurencije, nije za očekivati da bi se mogao zaposliti kod ikojeg brodara, pa niti na nekim poslovima koje bi inače mogao na brodovima obavljati. No, utvrđuje da je srednja stručna sprema tužitelja - strojar, a da tužitelj u okviru te stručne spreme nije aktivno tražio zaposlenje. Naime, iako je bio prijavljen na zavod ... (dalje: H.), taj mu zavod nije tražio poslove u okviru potonje stručne spreme, nego da iz dopisa tog tijela proizlazi da mu je tražio posao isključivo unutar radnog mjesta „voditelj poslovnog sustava jahti“, a tužitelj prema H.-u u tom smislu da nije adekvatno intervenirao. Ocjenjuje neuvjerljivim tužiteljev iskaz u dijelu kojim iskazuje o usmenom traženju posla kod nekih poslodavaca.

8.1. Drugostupanjski sud nadodaje da se prema obavijestima H.-a tužitelj prijavljivao kao nezaposlen od 1998. s dužim prekidima te konačno i preuzevši obvezu sam naći zaposlenje, pa da se ne može zaključivati o neprekinutom i kontinuiranom prijavljivanju kako je to u svom stranačkom iskazu tužitelj prikazao, a da nema dokaza da su mu bilo kakvi poslovi nuđeni te da osim svog iskaza da je tražio posao u S.-u, G. te E. o., tužitelj nije ponudio nijedan drugi dokaz da je prema svojoj stručnoj spremi i utvrđenih ograničenja bio odbijen za zaposlenje. Nastavno zaključuje da tužitelj nije dokazao visinu štete koja se očituje kao razlika između plaće i radnog mjesta prvi strojar koju je mogao ostvariti na radnom mjestu s preostalom radnom sposobnosti te da iz stanja spisa proizlazi da se tužitelj nije angažirao iako se mogao zaposliti, pa stoga sud i ne zna kolika bi bila razlika u primanjima, odnosno visinu štete.

9. Navedeni pravni pristup nižestupanjskih sudova u ovome, konkretnom slučaju revizijski sud ocjenjuje pogrešnim.

10. Prvenstveno je za navesti da nižestupanjski sudovi navode o „dugim prekidima“ u prijavama na H., no ostaje nejasno, a svakako izričito neutvrđeno, koja su to duga razdoblja bila da bi se cjelokupno sporno razdoblje moglo karakterizirati neprijavljenim. Pri tome se napominje da prvostupanjski sud utvrđuje (l. 28. te odluke): „Pregledom uvjerenja zavoda ... (dalje H.) od 6.03.1998. utvrđeno je kako se tužitelj vodi u evidenciji nezaposlenih osoba od 01.07.1998. do 31.10.2004., od 24.03. 2005. do 31.07.2005, od 30.11.2005. do 31.03. 2006. i od 12.03.2007. pa nadalje.“ iz čega također ne proizlazi utvrđenje razdoblja duge neprijavljenosti na H.

11. Stoga se pravno shvaćanje u ovoj pravnoj stvari mora (bar za sada) dati u okviru okolnosti da je tužitelj ispunio svoju obvezu prijave na H. radi traženja posla te je za očekivati (a suprotno nije dokazano) da je to tijelo raspolagalo dokumentacijom o stručnoj spremi tužitelja, ne ulazeći (bar za sada - a sve s obzirom na daljnje pravno shvaćanje o teretu dokazivanja) u to je li to tijelo tražilo tužitelju zaposlenje u punom opsegu njegovih profesionalnih kvalifikacija.

12. Dajući odgovor na prvo postavljeno pravno pitanje tužitelja, a uzimajući u obzir sve prije utvrđeno (osobito u prethodnoj točki obrazloženja), naglašava se da nije isključeno dokazivati da je tužitelj mogao unutar stručne spreme ipak naći zaposlenje, ali je teret dokazivanja takve činjenice kod svega gore utvrđenog, a sve imajući u vidu utvrđenje da se inicijalni radnopravni status tužitelja nije mogao održati upravo zbog štetnog događaja za koji odgovara tuženik - na tuženiku.

12.1. Dakle, nije na tužitelju više bio teret dokazivanja nemogućnosti zaposlenja, već je u ovakvoj situaciji na tuženika prešao teret dokazivanja mogućnosti zaposlenja, a u tom smislu nižestupanjski sudovi, vođeni pogrešnim pravnim pristupom, nisu dali relevantna činjenična utvrđenja niti, posljedično, izrazili pravno shvaćanje.

12.2. Ovakav zaključak o teretu dokazivanja proizlazi i iz odluke revizijskog suda poslovnog broja Revr 126/2005 od 7. prosinca 2005.

13. Iz obrazloženog je jasno da je ocjena revizijskog suda da su nižestupanjski sudovi, u okolnostima ovoga, konkretnog slučaja, primijenili pogrešan postupovnopravni pristup u pogledu tereta dokazivanja, slijedom čega je valjalo pobijanu presudu u dijelovima koji se odnose na odbijeni dio tužbenog zahtjeva ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, sve temeljem odredbe čl. 394. st. 1. ZPP. Prvostupanjski će sud u ponovljenom postupku donijeti novu, zakonitu odluku, uzimajući u obzir ovdje izraženo pravno shvaćanje revizijskog suda.

14. Drugo pravno pitanje tužitelja se odnosi na trošak postupka, a, imajući u vidu odluku ovoga suda u pogledu merituma ovoga spora, ovaj sud ne nalazi odlučnim dati odgovor na pitanje o trošku postupka, jer će ta odluka biti ovisna o konačnom uspjehu u sporu u postupku koji će pred nižestupanjskim sudovima uslijediti.

14.1. Ipak, korisnim se smatra uputiti na odluke u kojima ovaj sud izražava pravno shvaćanje o potrebi uzimanja u obzir, kako kvantitativnog, tako i kvalitativnog sagledavanja uspjeha u sporu prilikom određivanja troška postupka (tako, npr., Rev 727/2022-2 od 19. listopada 2022., Rev 1817/2018-2 od 13. travnja 2022.).

Posebno o reviziji tuženika

15. U pogledu prvog pravnog pitanja tuženika je za navesti da su nižestupanjski sudovi, u dijelu u kojem su prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja za izgubljenu zaradu za vrijeme liječenja, u ovom slučaju isključili primjenu limita u odnosu na tuženika, uz odlučno obrazloženje da su člankom 4. ZO-a definirana društva za osiguranje i da su to dioničko društvo za osiguranje, društvo za uzajamno osiguranje, vlastito društvo za osiguranje i javno društvo za osiguranje, a koja društva obavljaju poslove osiguranja, dakle, tuženik da nije jedan od njih, pa da se na njega ne može niti primjenjivati odredba čl. 80. st. 1. ZO-a kojom je propisano da obveza društva za osiguranje naknade štete po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti ne može po jednom štetnom događaju biti veća od iznosa što ga na prijedlog Direkcije za nadzor društva za osiguranje utvrdi Vlada Republike Hrvatske, ako ugovorom o osiguranju nije utvrđen veći iznos.

16. Međutim, Vrhovni sud Republike Hrvatske je, na drugoj sjednici Građanskog odjela, održanoj 5. lipnja 2023. (izvod iz zapisnika broj: Su-IV-101/2023-5), zauzeo sljedeće pravno shvaćanje:

„Odredbama članka 80. Zakona o osiguranju („Narodne novine“, broj 4/94, 20/97 i 46/97, proč. tekst - dalje ZO/94) obveza ureda ... (H.) na osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti po jednom štetnom događaju u odnosu na štete koje su nanesene uporabom nepoznatih ili neosiguranih vozila, kao i vozila s inozemnom registracijom limitirana je do iznosa kojeg je na temelju odredbe članka 85. stavak 1. ZO utvrdila Vlada RH na prijedlog Direkcije za nadzor društava za osiguranje, s tim da u odnosu na vozila s inozemnom registracijom H. iznimno nije limitiran najnižom svotom osiguranja ako ugovorna jamstva stranog osiguratelja prelaze uvjete ili ograničenja propisana domaćim zakonima.“.

17. I ovdje primjenjujući citirano pravno shvaćanje, za ocijeniti je da je sud u pobijanoj odluci primijenio pogrešan materijalnopravni pristup u pogledu limita odgovornosti tuženika u konkretnom slučaju.

18. Dalje odgovarajući na prvo postavljeno pitanje tuženika je za obrazložiti da je, imajući u vidu da je štetni događaj nastao 5. svibnja 1997., primjenjiva Odluka o utvrđivanju iznosa za naknadu štete po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti („Narodne novine“, broj 74/94), pa je obveza u konkretnom slučaju bila limitirana na 1.000.000,00 kuna, osim u slučaju utvrđenja iz posljednje alineje citiranog pravnog shvaćanja u toč. 16., odnosno ako ugovorna jamstva stranog osiguratelja prelaze uvjete ili ograničenja propisana domaćim zakonima.

19. Slijedom obrazloženog je valjalo pobijanu presudu - u dijelovima koji se odnose na dosuđujući dio tužbenog zahtjeva, a imajući u vidu da je u tom smislu nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u pogledu svih elemenata citiranog pravnog shvaćanja - ukinuti i predmet vratili prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, sve na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP. Prvostupanjski će sud u ponovljenom postupku donijeti novu, zakonitu odluku, uzimajući u obzir ovdje izraženo pravno shvaćanje revizijskog suda.

20. Drugo pravno pitanje tuženika proizlazi iz činjenice da je zadnjom rečenicom stavka I. izreke prvostupanjske presude ostao nejasan način umanjenja isplaćenog iznosa 78.055,54 USD u kunskoj protuvrijednosti, jer da se mora pri tom uzeti u obzir dan učinjenih isplate.

21. Kao što je navedeno i u toč. 14. ovoga obrazloženja, i ovdje će odluka o uračunavanju ovisiti o konačnim utvrđenjima nižestupanjskih sudova u pogledu osnove i visine nepodmirenog dijela tražbine, ali je i ovdje korisno za uputiti da se prilikom uračunavanja mora uzeti u obzir stanje tražbine na dan (djelomičnog) podmirenja i s tim u svezi zakonom, tj. odredbom čl. 313. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96), određen redoslijed uračunavanja troškova, kamata i glavnice, osim ako sud utvrdi drukčiju stranačku stipulaciju.

22. S obzirom na to da će odluka o trošku postupka ovisiti o konačnoj odluci u pogledu glavnog dijela tužbenog zahtjeva, valjalo je u dijelu koji se odnosi na trošak postupka također ukinuti nižestupanjska rješenja i predmet vratiti na ponovno suđenje.

23. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije (toč. II. izreke) utemeljena je na čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 4. srpnja 2023.

Predsjednik vijeća:

dr.  sc.  Jadranko  Jug, v.r.