Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 4 Gž-228/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Gradišek kao predsjednice vijeća, Željke Rožić Kaleb kao članice vijeća i izvjestiteljice te Andrine Raspor Flis kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. K.1 iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik R. Š., odvjetnik u D., protiv I tuženika Grada D., sa sjedištem u D., OIB: … i II tuženika D. d.d., sa sjedištem u D., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. G., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ž. & p. u Z., radi utvrđenja, odlučujući o žalbama tužitelja i II tuženika izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-1500/17-33 od 5. listopada 2021., u sjednici vijeća održanoj 4. srpnja 2023.,
r i j e š i o j e
I Ukida se presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-1500/17-33 od 5. listopada 2021. u pobijanom dijelu pod točkom II, III, IV i V izreke i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, pred drugim sucem pojedincem.
II Odluka o troškovima postupka u povodu žalbi tužitelja N. K.1 i II tuženika D. d.d. se ostavlja za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja je odlučeno:
"I Utvrđuje se da je tužitelj N. K.1 pok. Ž. iz Z., OIB:…, stekao pravo vlasništva na nekretninama katastarske oznake čest. zem. 2013/152, K.O. D. te se isti ovlašćuje temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na navedenoj nekretnini na svoje ime, uz istodoban izbris istog prava sa imena imovina, organ upravljanja odbor D..
II Utvrđuje se da je tužitelj N. K.1 pok. Ž. iz Z., OIB:…, stekao pravo vlasništva na nekretninama katastarske oznake čest. zem. 2013/143 i čest. zem. 2013/153, obje Z.U. 2154 K.O. D. te se isti ovlašćuje temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na navedenim nekretninama na svoje ime, uz istodoban izbris istog prava sa imena D. d. d. za proizvodnju proizvoda od gume i plastičnih masa.
III Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja kao neosnovan, koji glasi:
''Utvrđuje se da je tužitelj N. K.1 pok. Ž. iz Z., OIB:…, stekao pravo vlasništva dijela čest. zem. 2013/140 K.O. D. što u naravi predstavlja pašnjak, označene u točkama T4-T5-T8-T9-T10-T4 u Geodetskom situacijskom nacrtu stvarnog stanja G. d.o.o. ovlaštenog inženjera geodezije Z. M., dipl. ing. geod. od dana 28. lipnja 2017.godine, a koji posebni dio nekretnine odgovara posebnom dijelu nekretnine čest. zem. 2013/140 i to u djelu nekretnine koji je na skici mjesta očevida od dana 14.04.2020.godine izrađena od vještaka geodeta V. G., U. z. i. d.o.o. iz Š., označena na skici kao dio čest. zem. 2013/140 približne površine 300 m2, a koji se nalazi unutar ogradnih zidova cijelog posjeda tužitelja (cca 300m2),
te se isti ovlašćuje temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na navedenoj nekretnini na svoje ime, uz istodoban izbris istog prava sa imena imovina, organ upravljanja odbor D.“.
IV Nalaže se tuženiku ad2. da isplati tužitelju na ime troškova spora iznos od 14.750,00 kuna u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude, pod prijetnjom ovrhe.
V Tužitelj i tuženik ad1. svaki snosi svoje troškove ovog postupka u odnosu na nekretnine katastarskih oznaka čest. zem. 2013/152 i 2013/140 sve K.O D.."
2. Protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkom III i V izreke žali se tužitelj zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinačiti, uz naknadu troškova žalbe.
3. II tuženik se žali protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkom II i IV izreke zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 142/22-dalje: ZPP) i predlaže prvostupanjsku odluku u pobijanom dijelu preinačiti, uz naknadu troškova žalbe.
4. Žalbe su osnovane.
5. Predmet prijepora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je putem svojih pravnih prednika pok. Ž. K. i sada pok. N. K.2 ud. Ž., stekao vlasništvo na nekretninama upisanim u k.o. D. i to čest. zem. 2013/152 i čest. zem. 2013/140 u odnosu na I tuženika te čest. zem. 2013/153 i 2013/143, obje upisane u zk.ul. 2154 k.o. D. u odnosu na II tuženika jer su u njihovom mirnom i nesmetanom posjedu još od 70.-ih godina prošlog stoljeća pa su ih stekli dosjelošću a radi se o okućnici obiteljske kuće sagrađene na čest. zgr. 546 k.o. D..
6. U odnosu na čest. zem. 2013/140 k.o. D. koja je upisana u zemljišnim knjigama kao općenarodna imovina sa organom upravljanja odborom D., prvostupanjski sud ocjenom provedenih dokaza zaključuje kako su prednici tužitelja bili u poštenom samostalnom posjedu konkretnog fizičkog dijela čest. zem. 2013/140 površine cca 300 m2 a pobliže opisanom u tužbenom zahtjevu sukladno utvrđenju vještaka geodeta V. G., najranije od 1970. godine kada je prednik tužitelja izgradio kuću i ogradio dvorište što je sve utvrđeno saslušanjem svjedoka kao i uvidom u isprave koje prileže spisu pa utvrđuje, da je prednik tužitelja bio u posjedu predmetne nekretnine manje od 40 godina do 1. siječnja 1997. zbog čega nije dokazao kako bi vlasništvo konkretnog fizičkog dijela ove čestice stekao dosjelošću pa odbija tužbeni zahtjev.
7. Donoseći ovaj dio pobijane odluke prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo u odnosu na stjecanje vlasništva dosjelošću ocjenom kako je u razdoblju od 1970. kada je izgrađena kuća i ograđeno dvorište pa do 1. siječnja 1997. proteklo manje od 40 godina da bi se vlasništvo označenog dijela ove nekretnine steklo dosjelošću.
8. Naime, pitanje do kada dosjelost treba biti dovršena je riješeno tako, da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na prvoj sjednici Građanskog odjela od 14. veljače 2019. zauzeo pravno shvaćanje kako pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari te sposobnost stvari biti u vlasništvu) moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe.
9. Kako ovim pravnim shvaćanjem a imajući na umu da se kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/96, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 9/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZVDSP) nego na temelju odredbi tog Zakona, dosijedanje je moguće sve do vremena podnošenja tužbe.
10. S obzirom da se dosijedanje ne može ograničiti samo s danom 19. studenog 1999. kada je Ustavni sud Republike Hrvatske ukinuo čl. 388. st. 4. ZVDSP a niti sa danom 1. siječnja 1997. od kada je u primjeni ZVDSP koji je u čl. 388. st. 4. propisao da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja prije toga dana, prvostupanjski sud je pogrešnom primjenom odredbi ZVDSP ocijenio kako vrijeme potrebno za dosjelost može teći samo do 1. siječnja 1997. a kakvo tumačenje bi dovelo i do značajne neravnopravnosti i predstavljalo pretjerani formalizam.
11. Nadalje, prvostupanjski sud glede ove nekretnine ocjenjuje kako tužitelj nije dokazao da su njegovi prednici pravo vlasništva konkretnog fizičkog dijela čestice stekli dodjelom od tadašnjih vlasti pa tako za sada nije moguće utvrditi na koji način je prvostupanjski sud ocijenio da je prednik tužitelja bio u poštenom, samostalnom posjedu ovog konkretnog fizičkog dijela nekretnine što razloge prvostupanjske odluke čini nerazumljivim pa je, uz pogrešnu primjenu materijalnog prava, počinjena i bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
12. Nekretnine katastarskih oznaka čest. zem. 2013/143 i čest. zem. 2013/153 obje upisane u zk.ul. 2154 k.o. D. su upisane kao vlasništvo pravne osobe, II tuženika.
13. U odnosu na čest. zem. 2013/143 prvostupanjski sud utvrđuje da su ih prednici tužitelja stekli poštenim, samostalnim posjedom a II tuženik nije dostavio niti jedan dokaz iz kojega bi se dalo zaključiti da je II tuženik, kroz razdoblje zadnjih 20 godina prije smrti Ž. K., vršio bilo kakve posjedovne čine na nekretnini ili da je kroz isto razdoblje dovodio u pitanje mirni posjed prednika tužitelja. Prethodno još ocjenjuje da je čest. zem. 2013/143 dodijeljena predniku tužitelja po komisiji, koji je tadašnjim vlastima platio naknadu za dodjelu tog zemljišta na korištenje.
14. Uvidom u rješenje komisije S. D. od 15. travnja 1975. utvrđeno da se Ž. K., predniku tužitelja daje na korištenje građevinsko zemljište oznake, izmijenjene odlukom istog tijela od 27. listopada 1979. tako, da mu se daje na korištenje društveno-građevinsko zemljište označeno kao k.č.br. 2013/153 površine 33 m2 radi proširenja dvorišta i gradnje garaže uz plaćanje naknade, što je Ž. K. učinio.
15. Iako je iz razloga pobijane prvostupanjske presude u odnosu na ove dvije nekretnine moguće utvrditi da je sud zaključio kako je za čest. zem. 2013/153 Ž. K. platio naknadu komisiji S. D. te da mu je od tadašnjih vlasti dodijeljena čest. zem. 2013/143 također uz plaćanje naknade, II tuženik u žalbi upućuje na svoje dokaze kako prednik tužitelja nije bio pošteni posjednik jer je njegov prednik uvijek bio posjednik cjelokupnih nekretnina koje su predstavljale ograđeni dio tvorničkog kompleksa.
16. Na temelju odredbe čl. 18. st. 3. i 5. ZVDSP se posjed smatra poštenim ako se ne dokaže suprotno a posjed je pošten ako posjednik koji ga je stekao nije znao, niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed ali poštenje prestaje, čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.
17. U odnosu pak na njihovo stjecanje dosjelošću valja ukazati da se prema odredbi čl. 159. st.3. i 4. ZVDSP za ovakvo stjecanje traži neprekinut, barem pošteni posjed od 20 odnosno, 40 godina.
18. Tako za sada, nije moguće utvrditi jesu li ispunjeni uvjeti za stjecanje vlasništva redovnom ili izvanrednom dosjelošću jer nije utvrđeno jesu li prednici tužitelja znali i morali znati odnosno, s obzirom na okolnosti ima li dovoljno razloga posumnjati da im ne pripada pravo samostalno posjedovati predmetne nekretnine, imajući na umu da prednik tužitelja, dopisima kao i prigovorima od 23. ožujka i 27. svibnja 1970. (list 59 i 60 spisa) upućenim S. D. ukazuje na odluku D. p. D. od 13. ožujka 1968. (koja međutim ne prileži spisu) a iz sadržaja kojih podnesaka je moguće utvrditi da su ove čestice B. M. i prednik tužitelja tražili od D. p. dakle, znali čije su nekretnine.
19. Međutim, spisu ne prileži bilo kakva odluka prednika II tuženika pa za sada nije moguće utvrditi da bi prednik tužitelja bio u barem poštenom posjedu glede II tuženika a takav posjed je preduvjet za stjecanje vlasništva izvanrednom dosjelošću zbog čega je ostvaren žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
20. Slijedom svega iznijetog je na temelju odredbe čl. 370. ZPP ukinuta presuda prvostupanjskog suda u dijelu pod točkom II, III, IV i V izreke i predmet vraćen tom sudu na ponovno suđenje jer je radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja potrebno održati novu glavnu raspravu pred prvostupanjskim sudom i to drugim sucem pojedincem (čl. 371. ZPP).
21. Odluka o troškovima postupka u povodu žalbi stranaka donijeta je primjenom odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
22. U ponovnom postupku je, cijeneći i navode žalbi tužitelja i II tuženika potrebno ocijeniti tužbeni zahtjev primjenom označenih odredbi ZVDSP i ukazana shvaćanja, utvrditi mogućnost stjecanja ovako opisanih nekretnina tako, da je potrebno jasno utvrditi pravnu osnovu njihova stjecanja a što se sve mora osnivati na rezultatu dokaznog postupka, čime će tek u ovom predmetu moći biti donijeta nova i zakonita odluka.
U Zagrebu 4. srpnja 2023.
Predsjednica vijeća:
Ana Gradišek, v.r.
