REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 8 Kž-55/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Sonje Brešković Balent, kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Mirjane Rigljan kao članica vijeća, uz sudjelovanje Jasmine Šarić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog R. H. i dr. zbog kaznenog djela protiv okoliša iz članka 196. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11. i 144/12. – dalje u tekstu: KZ/11.) i dr., odlučujući povodom žalbe državnog odvjetnika podnesene protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima broj 24 K-238/2019-21 od 1. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj 4. srpnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska preuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Vinkovcima broj 24 K-238/2019-21 od 1. rujna 2022., proglasio je krivim 1. optuženog R. H. da je počinio kazneno djelo protiv okoliša – ugrožavanjem okoliša otpadom opisano i kažnjivo po članku 196. stavak 2. KZ/11. i kazneno djelo krivotvorenja - poticanjem na krivotvorenje službene ili poslovne isprave opisano u članku 279. stavak 1. i 2. u vezi sa člankom 37. KZ/11. te III. optuženo trgovačko društvo K. H. d.o.o. da je počinilo kazneno djelo protiv okoliša – ugrožavanjem okoliša otpadom opisano i kažnjivo po članku 196. stavak 2. KZ/11. u vezi sa člankom 3. stavak 2. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela („Narodne novine“ broj: 151/03., 110/07., 45/11. i 143/12.) te je na temelju članka 51. stavak 1. KZ/11. 1. optuženom R. H. utvrđena za kazneno djelo ugrožavanja okoliša otpadom iz članka 196. stavak 2. KZ/11. kazna zatvora u trajanju šest mjeseci, a za kazneno djelo poticanja na krivotvorenje službene ili poslovne isprave iz članka 279. stavak 1. i 2. u vezi sa člankom 37. KZ/11. utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju šest mjeseci. Na temelju odredbe članka 51. stavak 2. KZ/11. u vezi sa člankom 44. stavak 1. i 2., člankom 41. i člankom 47. stavak 1. i 2. KZ/11. 1. optuženi R. H. je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedanaest mjeseci. Na temelju članka 56. stavak 2. i 3. KZ/11. 1. optuženom R. H. je izrečena uvjetna osuda tako da se izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju jedanaest mjeseci neće izvršiti ako 1. optuženi R. H. u roku dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

2. Treće optuženo trgovačko društvo K. H. d.o.o. Županja je na temelju članka 41., 47. i 196. stavak 2. KZ/11. u vezi sa člankom 5., 8. i 10. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela osuđeno na novčanu kaznu u iznosu 100.000,00 (stotinu tisuća kuna) koju je dužno platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, u protivnom će se novčana kazna naplatiti prisilno.

3. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 147/13., 152/14., 70/17. i 126/09. - dalje u tekstu ZKP/08.) u vezi sa člankom 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08. 1. optuženi R. H. te 3. optužena pravna osoba K. H. d.o.o. Ž. dužni su platiti troškove kaznenog postupka i to solidarno na ime putnih troškova svjedoka iznos od 420,00 kuna, te na ime paušala svatko od njih iznos od po 1.000,00 kuna i to u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, dok će se o troškovima izgubljene zarade svjedoka odlučiti naknadno, posebnim rješenjem, kada se pribave podaci o visini ovih troškova.

4. Na temelju odredbe članka 453. točka 3. ZKP/08. 2. optuženi N. H. je oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo ugrožavanja okoliša otpadom, opisano i kažnjivo po članku 196. stavak 2. KZ/11. i kazneno djelo poticanja na krivotvorenje službene ili poslovne isprave opisano u članka 279. stavak 1. i 2. u vezi sa člankom 37. KZ/11.

5. Protiv presude žalbu je podnio državni odvjetnik u odnosu na oslobađajući dio presude zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. stavak 2. ZKP/08.) s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i 2. optuženog N. H. proglasi krivim za počinjena kaznena djela.

6. Drugo optuženi N. H. je putem branitelja J. B., odvjetnika u V., podnio odgovor na žalbu s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu i u odnosu na 2. optuženika potvrdi prvostupanjsku presudu.

7. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08., spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

8. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

9. Pobijajući presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja državni odvjetnik tvrdi da je prvostupanjski sud iz provedenih dokaza izveo pogrešne zaključke o bitnim činjenicama i to prvenstveno u odnosu na dokaze o nezakonitom zbrinjavanju otpada 3. optuženog trgovačkog društva K. H. d.o.o. Naime, iz kronologije postupanja u inspekcijskom nadzoru Službe inspekcijskih poslova u području zaštite zraka, ozonskog sloja i klimatskih aktivnosti, Uprave za inspekcijske poslove Ministarstva zaštite okoliša i prirode, Klasa: 351-02/14-19/113 od 31. prosinca 2014. proizlazi da se 2. optuženi N. H. obvezao dostaviti dokumentaciju kojom je trebao dokazati predaju predmetnog otpada, ali da je dostavio samo dio tj. račune, ali bez popratne dokumentacije – otpremnica, radnih naloga, cestarine i dr., a koja bi potvrdila predaju otpada.

10. Protivno istaknutim žalbenim navodima državnog odvjetnika, iz predmetne kronologije, koja se u spisu nalazi na listu 4 spisa, jasno proizlazi da se 2. optuženi N. H., direktor pravne osobe K. H. d.o.o., 22. prosinca 2014. obvezao u roku dva dana za predmetni otpad dostaviti fakture i radne naloge vezano uz otpad predan tvrtci R. G. d.o.o., međutim, ne i da je on osobno dostavio ikakvu dokumentaciju, već proizlazi da su 29. prosinca 2014. elektronskim putem inspektoru dostavljena četiri računa i to jedan od tvrtke R. G. d.o.o., a tri od tvrtke K. d.o.o. iz D. S. Dakle, nije sporno da je 2. optuženi N. H. komunicirao s inspektorom zaštite okoliša, da se obvezao dostaviti traženu dokumentaciju, ali iz predmetne kronologije ne proizlazi da ju je upravo on i dostavio.

11. Kada se istaknute činjenice iz materijalne dokumentacije povežu s ostalim provedenim dokazima, prvenstveno iskazima odgovornih osoba trgovačkog društva R. G. d.o.o. F. A. i D. Z., a djelomično i iskazom L. Š., proizlazi da su D. Z. i L. Š. prateće listove za otpad koji trgovačko društvo R. G. d.o.o. Zagreb nikada nije preuzelo od trgovačkog društva K. H. d.o.o. Ž., potpisali i ovjerili samo na traženje 1. optuženog R. H. Prema rezultatima provedenih dokaza, a kako je to prvostupanjski sud detaljno objasnio, isključivo na temelju traženja 1. optuženog R. H. su D. Z. i L. Š., odgovorne osobe trgovačkog društva R. G. d.o.o., donijeli odluku o krivotvorenju poslovne dokumentacije. Na stvaranje njihove odluke o počinjenju kaznenog djela niti na koji način nije sudjelovao 2. optuženi N. H., što ukazuje da je kazneno djelo poticanja odgovornih osoba trgovačkog društva R. G. d.o.o. na krivotvorenje poslovne isprave – dokumentacije o zbrinjavanju opasnog otpada u tom trgovačkom društvu, počinio samo 1. optuženi R. H.

12. Nadalje, nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je 2. optuženi N. H. bio svjestan situacije u kojoj se našlo društvo otkrivanjem ilegalnog odlaganja tolike količine i vrste otpada i mogućnošću gubitka dozvole bavljenja djelatnošću i otuda proizlazi samo njegovo pokušavanje prikrivanja takvih radnji kod dostave dokumentacije, kao i da je znao što mu prokurist čini sa 96 tona otpada imajući u vidu kako je riječ, o može se reći, obiteljskom poslu u kojem su upravo samo članovi obitelji ujedno i članovi uprave društva koje se bavi isključivo zbrinjavanjem otpada i kojima zasigurno nije bilo nepoznata problematika otpada kojega se društvo trebalo na način opisan u optužnici riješiti.

13. Činjenica što je 2. optuženi N. H. direktor tvrtke K. H. d.o.o., što je potpisao Ugovor o poslovnoj suradnji na poslovima skupljanja i zbrinjavanja opasnog i neopasnog otpada od 1. kolovoza 2014. i Ugovora o najmu radnog stroja, kao i što je kontaktirao sa inspektorom zaštite okoliša su indiciji koji upućuju da je donosio poslovne odluke u trgovačkom društvu K. H. d.o.o., iz čega se, doista, može izvesti zaključak, a kako to tvrdi državni odvjetnik, da 2. optuženi N. H. nije mogao ne znati što se događa sa skoro 95 tona inkriminiranog otpada. Međutim, da bi počinio kazneno djelo ugrožavanja okoliša otpadom iz članka 196. stavak 2. KZ/11. bilo je potrebno utvrditi da je upravo on naredio odlaganje predmetnog otpada na nepoznati deponij, a što se iz provedenih dokaza ne može sa sigurnošću zaključiti. Činjenica što su 1. i 2. optuženici srodnici, odnosno što su u radu tvrtke K. H. d.o.o. uključeni članovi iste obitelji, ne znači nužno da je upoznat sa svim što se događa u tvrtki, da se u toj tvrtki više i nesmetanije komunicira nego u nekom drugom trgovačkom društvu gdje članovi nisu rodbinski povezani. Osim toga, ponovo se ističe, i da je 2. optuženik znao za nepropisno odlaganje otpada, to ne mora značiti da je upravo takav način odlaganja otpada i naredio.

14. Nadalje, treba istaći da su prema zapisniku o obavljenom inspekcijskom nadzoru pravne osobe K. H. d.o.o. Ž. od 27. studenog 2014. odgovorne osobe za gospodarenje otpadom u ovom trgovačkom društvu A. M. i 1. optuženi R. H. Internim aktima tvrtke u djelokrug rada 2. optuženog N. H. nije dodijeljena dužnost odgovorne osobe za gospodarenje otpadom, što također upućuje na zaključak da prema svojim dužnostima u tvrtki 2. optuženi N. H. nije morao sudjelovati u zbrinjavanju inkriminiranog otpada. Osim toga, prema izvodu iz Sudskog registra u inkriminirano vrijeme je odgovorna osoba u pravnoj osobi K. H. d.o.o. bila i K. H. koja ne da samo nije obuhvaćena inkriminacijom, a po istom principu koji žalitelj navodi u žalbi, je mogla biti obuhvaćena, već nije ni ispitana u svojstvu svjedoka na okolnost inkriminacije i poslovanja trgovačkog društva u kojem je direktorica.

15. Slijedom navedenog, s obzirom da državni odvjetnik nije osnovano osporio prvostupanjsku presudu, a ovaj drugostupanjski sud ispitujući istu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. i 2. ZKP/08. nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka, niti da bi bio povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika pa je na temelju članka 482. ZKP/08 odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 4. srpnja 2023.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Sonja Brešković Balent,v.r.