REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1411/2021-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. H. iz D. S., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik N. K., odvjetnik u K., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane RH, OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-302/2021-2 od 25. lipnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru poslovni broj P- 14/2018-114 od 19. veljače 2021., u sjednici održanoj 4. srpnja 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-302/2021- 2 od 25. lipnja 2021. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru poslovni broj P-14/2018-114 od 19. veljače 2021. pod stavkom I. i IV. izreke i presuda Općinskog suda u Zlataru poslovni broj P-14/2018-114 od 19. veljače 2021. pod stavkom I. i IV. izreke, te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici da tužitelju isplati iznos od 41.131,55 kn s pripadajućim zateznim kamatama kako je to pobliže naznačeno u točki I. izreke te na ime troškova prijevoza iznos od 1.095,20 kn s pripadajućim zateznim kamatama kako je to pobliže naznačeno u točki II. izreke, dok je pod točkom III. odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 6.763,15 kn i pod točkom IV. naloženo je tuženici da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 22.374,50 kn. 2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice i potvrđena prvostupanjska presuda.
3. Ovaj sud rješenjem poslovni broj Revd 3960/2021-2 od 21. rujna 2021., dopustio je tuženici podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pitanja: „Je li opravdano tužitelju, kao djelatnoj vojnoj osobi, koja je obavljala službu osiguranja u kontinuitetu više dana uzastopce priznati kao efektivan rad 20 sati dnevno i 4 sata odmora, sve u situaciji kada su svjedoci potvrdili da preostala 4 sata od ukupno 8 sati odmora nisu efektivno radili već su bili u pripravnosti, ili je sud tužitelju trebao priznati 16 sati efektivnog rada (8 redovnog i 8 prekovremenog) te 8 sati odmora, a sve s obzirom da o tom pravnom pitanju već postoji zauzeti stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženica je protiv navedene presude podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu, a podredno ju ukine i predmet vrati sudu drugog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troškova revizije.
5. U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže odbiti reviziju kao neosnovanu uz naknadu troškova odgovora na reviziju.
6. Revizija je osnovana.
7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
7.1. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 391. st. 3. ZPP).
8. Predmet je spora zahtjev tužitelja kao djelatne vojne osobe za isplatu razlike plaće s osnove ostvarenog prekovremenog rada te rada subotom, nedjeljom, noću i blagdanima u razdoblju od ožujka 2008. do svibnja 2010., jer je obnašao stražarsku službu na B., a koja služba je bila organizirana po principu četiri sata pripreme, četiri sata stražarske službe i četiri sata odmora.
9. Polazeći od utvrđenja da je tijekom utuženog razdoblja tužitelj radio prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama i blagdanom, a da mu je tuženica za taj rad obračunavala plaću kao da je radio 8 sati dnevno, nižestupanjski sudovi su na temelju izvedenih dokaza, uvažavajući specifičnost stražarske službe na B. i njenu organizaciju, zaključili da je tužitelj radio dvadeset sati dnevno od čega mu se za rad od ponedjeljka do petka treba isplatiti osam sati kao redovan rad i dvanaest sati kao prekovremeni rad, dok za dane vikenda njegov rad vrednuju kao 20 sati prekovremenog rada, slijedom čega prihvaća nalaz i mišljenje vještaka u varijanti obračuna vještaka po kojem tužitelju pripada iznos od 41.131,55 kn.
10. Prema obrazloženju nižestupanjskih sudova tužitelj ima pravo na zatraženu naknadu uz primjenu čl. 3., čl. 14., čl. 97. i čl. 168. st. 1. Zakona o službi u oružanim snagama RH („Narodne novine“, broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 75/07 - dalje: ZOSOS), Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate („Narodne novine“, broj 50/08, 14/08 i 118/09 - dalje: Pravilnik/09), čl. 257. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09,61711,82/12 i 73/13 - dalje: ZR), Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“, broj 118/09 - dalje: Odluka/09) kao i čl. 39. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 92/04, 141/04 i 150/04 - dalje: KU) i čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 93/08 - dalje: KU).
11. U reviziji tuženica ističe da je takvo shvaćanje nižestupanjskih sudova protivno odlukama revizijskog suda u predmetima broj Rev 4995/2019 od 11. veljače 2020. i Revr 1861/2014 od 13. prosinca 2016.
12. Revizijski sud je u više svojih odluka zauzeo shvaćanje (primjerice u odlukama Rev-1296/2019 od 21. prosinca 2021., Revr-133/15 od 3. siječnja 2017. Rev- 600/2021 od 11. siječnja 2022.) da u situaciji kad je tužitelj višednevno obavljao poslove dežurstva ili straže i kada je zbog prirode posla 24 sata dnevno neprestano morao biti prisutan na području rada (jer ga nije niti mogao napustiti) - životnim je i razumnim prihvatiti da je tužitelj kao djelatna vojna osoba imao pravo na slobodno vrijeme i da ga je koristio za odmor, i to po osam sati dnevno. Tako provedeno vrijeme (od tih osam sati dnevno u kojemu se odmarao), unatoč obveznoj prisutnosti na mjestu rada, ne može se (budući da ga nije proveo na stvarno odrađenim satima rada na poslovima radnog mjesta) smatrati prekovremenim radom tužitelja, jer ne odgovara prirodi prekovremenog rada, te se stoga i prilikom isplate plaće ne može vrednovati kao sastavni dio neprekidnog rada na poslovima radnog mjesta u trajanju od 24 sata.
12.1. Takvo pravno shvaćanje (prema kojem se dnevni odmor u trajanju od osam sati dnevno ne može prilikom isplate plaće tretirati sastavnim dijelom rada u neprekidnom trajanju od 24 sata i prekovremenim radom djelatne vojne osobe na službi dežurstva i stražarskoj službi samo osnovom činjenice što ta osoba ne može napustiti područje rada - pa taj dnevni odmor ostvaruje na tome području, a ne doma), a koje polazi od činjeničnog zaključka - da nije niti životnim i razumnim prihvatiti da bi ijedan djelatnik rad obavljao kroz neprekidno trajanje od 24 sata dnevno, i to u kontinuitetu od sedam dana uzastopno, revizijski sud je već zauzeo u svojoj odluci broj Revr-753/09 od 17. studenoga 2009.
13. Iako nižestupanjski sudovi zaključuju da je tužitelj imao u prosjeku četiri sata za odmor i spavanje izvedeni dokazi ukazuju da je stražarska služba na B. bila organizirana po principu četiri sata pripreme, četiri sata stražarske službe i četiri sata odmora te i neovisno o tomu da je morao biti dostupan sva 24 sata dnevno poslodavcu, proizlazi da je unutar 24 sata tužitelj imao 8 sati odmora.
14. Slijedom navedenog pobijana presuda je donesena uz shvaćanje protivno već izraženom shvaćanju revizijskog suda i time uz pogrešnu primjenu materijalnog prava u dijelu kada je rad djelatne vojne osobe za cijelo vrijeme boravka na području rada izvan redovnog radnog vremena, odnosno za vrijeme preko osam sati redovnog rada (u razdoblju od 24 sata dnevno) vrednovano kao 20 sati neprekidnog rada, bez odbitka još četiri sata dnevnog odmora.
15. Kako su nižestupanjski sudovi zbog pogrešnog pravnog shvaćanja propustili utvrditi odlučne okolnosti za pravilnu primjenu materijalnog prava, to je valjalo prihvatiti reviziju tuženice i na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a ukinuti obje nižestupanjske presude u pobijanom dijelu i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
16. Revizijski sud nije ispitivao pravilnost i zakonitost pobijane drugostupanjske presude u dijelu koji se odnosi na isplatu troškova prijevoza u iznosu od 1.095,20 kn, jer u tom pravcu (s određenim pravnim pitanjem) tuženici niti nije dopušteno podnošenje revizije (čl. 391. st. 1. ZPP).
17. Budući da odluka o troškovima postupka ovisi o konačnom uspjehu stranaka u sporu, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima iz nižestupanjskih presuda na temelju odredbe čl. 164. st. 4. ZPP-a.
18. Odluka o troškovima u povodu revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.
Zagreb, 4. srpnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
