REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 581/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republika Hrvatska, OIB 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci, protiv tuženika Luje d.d., OIB 44354247337, Kostrena, Paveki 1, kojeg zastupa punomoćnik Pavao Škare, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3481/2019-2 od 29. listopada 2020. kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-195/2016-22 od 26. veljače 2019., u sjednici održanoj 4. srpnja 2023.,

r i j e š i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tuženika i slijedom toga ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3481/2019-2 od 29. listopada 2020. i predmet se vraća drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje:

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

„I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-213/15 od 10. studenoga 2015. koje je donio javni bilježnik Darko Paravić iz Rijeke, Gnambova 2/II, u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da isplati tužitelju 299.800,53 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od

- 112.201,53 kn od 25. lipnja 2015. do isplate

- 35.998,50 kn od 17. srpnja 2015. do isplate

- 151.600,50 kn od 17. srpnja 2015. do isplate, prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, kao i da tužitelju naknadi trošak ovrhe u iznosu od 7.692,44 kn, te se tužbeni zahtjev odbija.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak od 38.541,50 kn u roku od 8 dana.“

2. Presudom suda drugog stupnja prihvaćena je žalba tužiteljice i preinačena je presuda suda prvog stupnja tako da je presuđeno:

„I. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv- 195/2016-22 26. veljače 2019. u dijelu točke I. izreke u kojem je ukinut platni nalog i odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 187.419,00 kn sa zateznim kamatama i trošak ovršnog postupka u iznosu od 4.827,00 kn i u dijelu točke II. izreke za trošak parničnog postupka u iznosu od 33.192,60 kn i sudi:

1. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Darka Paravića iz Rijeke poslovni broj Ovrv-213/15 od 10. studenog 2015. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 187.419,00 kn (stoosamdesetsedamtisuća-četiristodevetanest kuna) sa zateznim kamatama koje teku od 17. srpnja 2015. do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te trošak ovršnog postupka u iznosu od 4.827,00 kn (četiritisućeosamstodvadesetsedam kuna) od 10. studenog 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

2. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 33.192,60 kn (tridesettritisućestodevedesetdvije kuna i šezdeset lipa).

II. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-195/2016-22 od 26. veljače 2019. u dijelu točke I. izreke u kojem je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Darka Paravića iz Rijeke poslovni broj Ovrv-213/15 od 10. studenog 2015. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 112.381,53 kn sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 112.201,53 kn od 25. lipnja 2015. i na iznos od 180,00 kn od 17. srpnja 2015. do isplate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena te trošak ovršnog postupka u iznosu od 2.865,44 kn i u točki II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 5.348,90 kn.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 3.910,63 kn (tritisućedevetstodeset kuna i šezdesettri lipe), u roku od osam dana.“ 3. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju dopuštenu rješenjem ovog suda Revd- 1697/2021-3 od 1. prosinca 2021. podnosi tuženik zbog pitanja koje glasi:

„Što se ima smatrati „zauzetim metrima kvadratnim“ u smislu odredbe čl. 8. st.

1. Uredbe o postupku, načinu i uvjetima za dobivanje koncesije na turističkom zemljištu u kampovima u suvlasništvu Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 12/11 i 145/12, dalje: Uredba), a što je ujedno i osnovica za izračun stalnog dijela koncesijske naknade na suvlasničkom dijelu Republike Hrvatske na temelju odredbe članka 8. st. 2. Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije („Narodne novine“ br. 92/10, dalje: ZTZ) i čl. 19. st. 1. Uredbe, odnosno izračunava li se stalni dio koncesijske naknade prema faktično zauzetim četvornim metrima kampa ili prema površini cijeloga kampa?“

4. Tužiteljica je odgovorila na reviziju.

5. Revizija je osnovana.

6. Ovaj sud pobijanu presudu ispituje samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena kako to određuje čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP).

Prema tome predmet revizijskog postupka je točka I.1. izreke presude suda drugog stupnja.

7. U ovoj fazi postupka raspravlja se o isplati na ime stalnog dijela koncesijske naknade za kamp „Bakarac“ u iznosu od 35.998,50 kn za 2015. (razlika utuženog iznosa 54.790,50 kn i plaćenog iznosa od 18.792,00 kn) te stalnog dijela koncesijske naknade (dio) za autokamp „Paveki“ za 2015. u iznosu od 151.600,50 kn (razlika utuženog iznosa od 184.704,00 kn i plaćenog iznosa od 33.103,50 kn)., ili ukupno 187.419,00 kn.

Naime među strankama je sporno kako i na temelju kojih parametara se izračunava obveza tuženika, što osim toga proizlazi i uz pitanja zbog kojeg je dopušteno podnijeti ovu reviziju.

8. Odredbom čl. 8. st. 1. ZTZ-a propisano je da trgovačko društvo koje je suvlasnik nekretnine ima pravo podnijeti zahtjev za dobivanje koncesije na suvlasničkom dijelu Republike Hrvatske za korištenje kampa na rok najdulje do 50 godina. Trgovačko društvo koncesionar plaća Republici Hrvatskoj naknadu za koncesiju za njezin suvlasnički dio.

9. Odredbom čl. 10. ZTZ-a određeno je da će postupak, način i uvjete za dobivanje koncesije iz čl. 8. tog Zakona i visinu naknade za koncesiju propisati Vlada Republike Hrvatske posebnom uredbom.

10. Odredbom čl. 19. st. 1. Uredbe propisano je da do okončanja postupka davanja koncesije trgovačko društvo u obvezi plaćanja koncesijske naknade od dana podnošenja zahtjeva. Nakon okončanja postupka dodjele koncesije trgovačko društvo je obvezno zajedno sa sljedećim obrokom naknade doplatiti razliku, ili je ovlašteno umanjiti iznos naknade za preplaćeni iznos koncesijske naknade.

11. Odredbom čl. 8. Uredbe propisano je da se koncesijska naknada sastoji od stalnog i promjenjivog dijela, da se stalni dio koncesijske naknade izračunava prema zauzetim metrima kvadratnim (naglasio sud).

Formula za izračun cijene stalnog dijela koncesijske naknade glasi: zauzeta površina u m2 x koeficijent cijene m2 = stalni dio koncesijske naknade. Koeficijent cijene m2 iznosi 3,00 kn.

11. Sud drugog stupnja, suprotno od suda prvog stupnja zauzima pravno shvaćanje da se stalni dio koncesijske naknade plaća prema ukupnoj površini kampa za koje je zatražena koncesija, umanjeno za 1/2 koliko iznosi za sada pretpostavljeni suvlasnički dio tuženice.

12. Takvo pravno shvaćanje suda drugog stupnja je po ocjeni ovog suda pogrešno i ne proizlazi iz sadržaja citiranih relevantnih zakonskih i podzakonskih odredbi.

13. U ovom postupku u biti treba odgovoriti ima li mjesta interpretaciji čl. 8. Uredbe, te potom dati pravno shvaćanje koje će ujedno biti i odgovor na pitanje zbog kojeg je dopušteno podnošenje revizije.

14. Pojam tumačenja (interpretacije) prava različito je definiran no općenito ga se može odrediti kao otkrivanje, odnosno utvrđivanje značenja određene pravne norme, pri čemu se kao osnovni uzroci nastanka potrebe za tumačenjem navode nemogućnost potpunog tumačenja ili situacija na koje se pravna norma može odnositi, nejedinstveno i neprecizno značenja jezičnih izraza, promijenjeni društveni odnosi koji se reguliraju normama te promijenjeni vrijednosni stavovi i ideologije koje su utjecale na određeni normativni sadržaj (Visković, N. (2006.). Teorija države i prava (2. Izdanje). Zagreb, Hrvatska: Birotehnika. 2006., str. 243).

15. Iz odredbe čl. 8. uredbe slijedi da se koncesijska naknada sastoji se od stalnog i promjenjivog dijela, da se stalni dio koncesijske naknade izračunava prema zauzetim metrima kvadratnim.

16. Prema ocjeni ovog suda kraj takvog stanja propisa, a ne postoji niti jedan drugi propis koji bi pitanje obračuna, a posljedično tome i utvrđenja visine stalnog dijela koncesijske naknade određivao drugačije te ne postoji potreba da se pitanje pojma „zauzetih metara kvadratnih“ tumači drugačije nego onako kako to upućuje značenje tih riječi, što znači da se visina naknade u vrijeme kada je nastala obveza budućeg eventualnog koncesionara utvrđuje na temelju površine kampa kojeg tuženik stvarno posjeduje (zauzima).

17. Time je i odgovoreno na pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena.

18. Zbog argumentacije da suprotno (od shvaćanja kao u točki 16. ovog obrazloženja) slijedi iz čl. 19. Uredbe za ovaj sud nije prihvatljivo.

Naime, tom odredbom određeno je da je do okončanja postupka davanja koncesije trgovačko društvo u obvezi plaćanja koncesijske naknade od dana podnošenja zahtjeva. Nakon okončanja postupka dodjele koncesije trgovačko društvo je obvezno zajedno sa sljedećim obrokom naknade doplatiti razliku, ili je ovlašteno umanjiti iznos naknade za preplaćeni iznos koncesijske naknade.

19. Prema tome, obveza koncesionara doplatiti razliku ili ostvariti pravo na umanjenje naknade za preplaćeni iznos koncesijske naknade ovisit će o konkretnom i za svaki slučaj pojedinačnom konačnom rezultatu postupka davanja koncesije i koja stvarna površina kampa će se na ime koncesije dodijeliti budućem koncesionaru, a ne o tome uzima li se izračun stvarno zauzeta površina kampa ili pretpostavljena ili zatražena površina u postupku dodjele koncesije.

20. Također nije utemeljena argumentacija da je izmjenom Uredbe („Narodne novine“, broj 55/19) drugačije propisano što se smatra zauzetom površinom, a to je površina kampa koja nije procijenjena u pretvorbi društvenog poduzeća. To jedino znači da se ubuduće izračun sukladno čl. 8. izračunava na temelju drugih parametara, propisanih novelom uredbe, a nikako da bi se suprotno izričitoj i jasnoj odredbi retroaktivno odredba čl. 8. Uredbe tumačila i primjenjivala na način kako to propisuje njena novela.

21. Zbog svega gore navedenog, kako zbog pogrešnog pravnog stava sud drugog stupnja nije utvrdio sve odlučne okolnosti niti ocijenio valjanost i pravilnost činjeničnih utvrđenja suda prvog stupnja, odlučeno je kao u izreci sukladno odredbi čl. 391. st. 7. ZPP-a.

22. U nastavku postupka sud drugog stupnja će sukladno u ovoj presudi izraženom pravnom shvaćanju ocijeniti pravilnost činjeničnih utvrđenja suda prvog stupnja, i potom donijeti novu na zakonu osnovanu odluku.

23. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe čl. 166. ZPP-a.

Zagreb, 4. srpnja 2023.

Predsjednik vijeća:

mr.sc. Dražen Jakovina

Broj zapisa: 9-3085a-58604

Kontrolni broj: 0a7ab-27bc8-b01a9

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=DRAŽEN JAKOVINA, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.