REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 52 Pž-4297/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivane Mlinarić, predsjednika vijeća, te Raoula Dubravca, suca izvjestitelja i Lenke Ćorić, člana vijeća, u parničnom predmetu tužitelja protutuženika DELFIN GRUPA d.o.o. Rijeka, Plješivička 10, OIB 90463254704, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vukić i Partneri d.o.o. Rijeka, Nikole Tesle 9/V-VI, protiv tuženika protutužitelja OPĆINA KOSTRENA, Kostrena, Sv. Lucija 38, OIB 32131316182, kojeg zastupaju punomoćnici Goran Marjanović i Lana Perčić, odvjetnici iz Rijeke, Križanićeva 1, radi isplate iznosa od 32.848,89 EUR / 247.500,00 kn s.p.p. i protutužbe radi utvrđenja, odlučujući o tuženikovoj protutužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-825/2018-33 od 20. srpnja 2022., 4. srpnja 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-825/2018-33 od 20. srpnja 2022.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud presudio:

„I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio vršitelj dužnosti javnog bilježnika Marin Belavić iz Rijeke, Gnambova 2, broj Ovrv-5125/2018 od 1. listopada 2018. god. kojim je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 247.500,00 kn sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena od 2. veljače 2018. god. do isplate, te trošak ovrhe u iznosu od 6.837,88 kn sve u roku od 8 dana.

II. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika koji glasi:

1. Utvrđuje se da su ništetni i da ne proizvode pravne učinke Ugovor o poslovnoj suradnji koji je dana 11.12.2016. sklopljen između Općine Kostrena, Sv. Lucije 38, OIB: 32131316182 i Delfin grupe d.o.o. Plješivička 10, Rijeka, OIB: 90463254704 kao i ponuda Delfin grupe d.o.o. br. 120/2016 od 5.12.2016. koja čini sastavni dio Ugovora o poslovnoj suradnji od 11.12.2016.

2. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi prouzročeni parnični trošak ovog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana presuđenja pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena u roku od 8 dana.

III. Odbija se eventualno kumulirani protutužbeni zahtjev tuženika koji glasi:

I. Utvrđuje se da je sa danom 10.10.2018. god. raskinut Ugovor o poslovnoj suradnji koji je dana 11.12.2016. sklopljen između Općine Kostrena, Sv. Lucije 38, OIB: 32131316182 i Delfin grupe d.o.o. Plješivička 10, Rijeka, OIB: 90463254704 kao i ponuda Delfin grupe d.o.o. br. 120/2016 od 5.12.2016. koja čini sastavni dio Ugovora o poslovnoj suradnji od 11.12.2016.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi prouzročeni parnični trošak ovog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana presuđenja pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena u roku od 8 dana.

IV. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 35.530,00 kn u roku od 8 dana.“

2. Prema obrazloženju pobijane odluke prvostupanjski je sud na temelju utvrđenog činjeničnog stanja i provedenih dokaza utvrdio da je tužitelj ispunio svoju ugovornu obvezu iz Ugovora o poslovnoj suradnji od 11. prosinca 2006. koja se odnosi na poslove izrade i održavanja informacijskog sustava (aplikacija Zelenko) za praćenje neposredne potrošnje energenata za objekte na području općine Kostrena, a tuženik nije platio naknadu kako se to obvezao ugovorom. Tuženikov prigovor da tužitelj nije u roku izvršio svoju ugovornu obvezu sud je ocijenio osnovanom ali bez utjecaja na zahtjev za isplatu jer je tužitelj propustio zahtijevati ugovornu kaznu u slučaju prekoračenja roka ispunjenja. Prigovore da se radi o štetnom ugovoru jer je cijena aplikacije previsoka sud je ocijenio neosnovanom s obzirom na odredbu čl. 594. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje: ZOO) jer u pozivu za nadmetanje tuženik nije isključio obvezu sklapanja ugovora s onim koji ponudi najnižu cijenu. Sklopljenim ugovorom o djelu propisane su i prava i obveza stranaka u slučaju nedostataka prema odredbi čl. 604. do 611. ZOO-a, a tuženik nakon što je primio ispunjenje nije postupio sukladno navedenim zakonskim odredbama. Dopis kojeg je tuženik uputio osam mjeseci nakon predaje aplikacije i u kojom obavještava tužitelja o nedostacima ne navodi konkretno o kakvim se nedostacima djela radi već samo općenito da aplikacija nema funkcionalnost, učinkovitost niti upotrebljivost sud nije uzeo u obzir jer je podnesen nakon zakonom propisanom roka pa tuženiku ne pripadaju prava utvrđena odredbom čl. 610. st. 3. i 5. ZOO-a, a osim svega tuženik nije pozvao tužitelja na otklanjanje nedostataka. Iz zapisnika o posvjedočenju činjenica sud je utvrdio da se u njima navodi da aplikacija radi i da jednostavna aplikacija odgovara svrsi. Sud nije uzeo u obzir privatno mišljenje vještaka za informatiku i telekomunikacije Saše Aksentijevića vezano za cijenu i funkcionalnost kojeg je tuženik izvan postupka zatražio od vještaka jer je priložen nakon zaključenja prethodnog postupka, a tuženik nije dokazao da ga bez svoje krivnje nije mogao priložiti prije zaključenja prethodnog postupka. Protutužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti i eventualno kumulirani protutužbeni zahtjev sud je utvrdio neosnovanima jer ugovor i ponuda nisu protivni niti jednoj ustavnoj odredbi niti prisilnim propisima koje tuženik niti ne navodi. Tuženik nije ispunio svoju ugovornu obvezu pa ne može niti zahtijevati raskid ugovora jer to pravo pripada samo onoj strani koja je ispunila svoju obvezu.

3. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači odnosno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. U bitnom navodi da je pobijana presuda nejasna i nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima zbog čega se ne može valjano ispitati. Pogrešno je sud utvrdio činjenično stanje. U obrazloženju nedostaju razlozi zbog čega sud nije proveo dokaz elektroničko-informatičkim vještačenjem na okolnost utvrđivanja dovršenosti, funkcionalnosti, učinkovitosti aplikacije Zelenko kao i na okolnost utvrđivanja visine troškova same izrade aplikacije, održavanja aplikacije i i stvarne visine troškova održavanja potrebnih za unos podataka za dvadesetak objekata, a na čemu je tuženik inzistirao tijekom postupka. Smatra neosnovanim razloge obrazloženja da je tuženik zakasnio s podnošenjem nalaza i mišljenja vještaka Aksentijevića jer je taj dokaz tuženik predložio na vrijeme. Analizira izvedene dokaze i iznosi tvrdnje o nedostatnoj funkcionalnosti aplikacije i nerealno visokoj cijeni. Sud je prvo naveo da će odlučiti o vještačenju naknadno, a potom je izvođenje tog dokaza odbio. Ukazuje na iskaz bivše načelnice tuženika koja je iskazala da je sporna aplikacija bila njezina vizija. Ukazuje da je aplikaciju izradila treća tvrtka zbog čega je takvo postupanje protivno načelu savjesnosti i poštenja, a što je tuženik saznao naknadno.

4. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijanu presudu ovaj je sud ispitao u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP)u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Pobijana odluka nije zahvaćena nekom od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Pobijanu je presudu moguće ispitati i u njoj su sadržani razlozi o odlučnim činjenicama, a ti su razlozi jasni i obrazloženi, te ne postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika. Presuda je donesena na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka i u svom obrazloženju sarži propisano odredbom čl. 338. st. 4. ZPP-a. Odlučujući o zahtjevu sud je određeno naveo odredbe materijalnog prava primjenom kojeg je odlučio o tužiteljevom zahtjevu za isplatu ugovorene naknade za izradu aplikacije Zelenko odnosno razloge zbog kojih je odbio protutužbeni i eventualno kumulirani protutužbeni zahtjev.

8. Žalbenim navodima tuženik nije doveo u sumnju pravilnost pobijane odluke. Žalitelj ne osporava činjenicu sklapanja ugovora objavljenim pozivom na nadmetanje i tužiteljevom prihvaćenom ponudom koja je bila najniža od tri podnesene ponude, a tuženik nije iskoristio zakonsku mogućnost isključiti obvezu sklapanja ugovora s onim koji je ponudio najnižu cijenu u smislu odredbe čl. 594. st. 1. ZOO-a. Žalitelj u žalbi nije osporio niti činjenicu da je obavijestio tužitelja kao izvođača o nedostacima izvršenog djela bez odgađanja, a prilikom preuzimanja izvršenog rada tuženik je pregledao aplikaciju. Žalitelj nije osporio niti javnobilježničke zapisnike o posvjedočenju činjenica od kojih je jedan načinjen u kolovozu 2018. odnosno gotovo osam mjeseci od preuzimanja, a drugi 2019. godine iz kojih ne proizlaze nedostaci. Na taj je način žalitelj izgubio prava koja mu pripadaju na temelju zakona. Osim toga, kako pravilno sud navodi, trebao je tražiti uklanjanje nedostataka ako ih je utvrdio, a to je propustio učiniti. Stoga su žalbeni navodi o navodnim nedostacima koji nisu potvrđeni neosnovani. Osim toga i bivši suradnik žalitelja naveo je da je program funkcionalan iako jednostavan.

9. Neosnovano žalitelj navodi da je sud propustio odlučiti o pravodobno predloženom izvođenju dokaza vještačenjem, a da je nalaz i mišljenje vještaka Aksentijevića pravodobno podnio sudu. O izvođenju dokaza odlučuje sud, a sud je o tome i odlučio na način da je prvo odlučio da će izvesti dokaz vještačenjem, a kasnije rješenje o izvođenju dokaza stavio izvan snage. Takvo je njegovo ovlaštenje u skladu s odredbom čl. 292. ZPP-a. U obrazloženju pobijane odluke sud je naveo da je to učinio jer nije dokazao da je postupio u skladu s odredbom čl. 604. do 611. ZOO-a kojim je propisan postupak u slučaju nedostataka izvršenog djela, a što je pretpostavka za ostvarivanje prava. Isto tako sud je naveo da ugovor nije ništetan, a da pravo raskinuti ugovor ima samo osoba koja je ispunila svoju ugovornu obvezu, a to nije tužitelj. Stoga je žalitelj prekludiran s iznošenjem prigovora, a izvođenje dokaza vještačenjem suvišno. Osim toga žalitelj nije u svom prigovoru protiv rješenja o ovrsi predložio izvođenje dokaza uvidom u nalaz i mišljenje vještaka Aksentijevića, već predložio izvođenje dokaza vještačenjem na okolnost utvrđivanja dovršenosti, funkcionalnosti, učinkovitosti i upotrebljivosti, a izvođenje tog dokaza je sud odbio. Tek na ročištu za glavnu raspravu, dakle, protivno odredbi čl. 299. st. 3. ZPP-a žalitelj je podnio sudu navedeni nalaz i mišljenje kojeg sud pravilno nije uzeo u obzir jer žalitelj nije dokazao da ga bez svoje krivnje nije mogao podnije prije zaključenja prethodnog postupka.

10. Žalitelj ne osporava pravilnost odluke o troškova. Pravilno je prvostupanjski sud odlučio o troškovima postupka prema odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a određeno navodeći koji su troškovi i u kojem iznosu bili potrebni za vođenje parnice.

11. Stoga je sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a presuđeno kao u izreci.

Zagreb, 4. srpnja 2023.

Predsjednik vijeća

Ivana Mlinarić

Broj zapisa: 9-3085a-401a1

Kontrolni broj: 069f5-2d23c-23abb

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Ivana Mlinarić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.