Poslovni broj: 6 Us I - 2452/2023-25

REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga Suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz
sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Lijić, u upravnom sporu tužitelja I. Ć. iz
I., zastupan po opunomoćenicima iz Z. o.
u. J. M., V. A. i I. A. iz Z., protiv
tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Trg Nevenke Topalušić
1, Zagreb, zastupanog po generalnom opunomoćeniku Županijskom državnom
odvjetništvu u Splitu, Gundulićeva 29a, radi priznavanja statusa RVI, bez održavanja
glavne rasprave, dana 2. veljače 2024.,

p r e s u d i o j e

Poništava se rješenje Ministarstva branitelja Republike Hrvatske, Klasa: UP/II- 562-02/13-0015/43, Urbroj: 522-04/2-13-2 od 30. srpnja 2013.

r i j e š i o j e

Nalaže se tuženiku u roku od 60 dana od dana dostave ovog rješenja tužitelju nadoknaditi troškove ovog spora u iznosu od 2.812,50 eura.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-562-02/13-0015/43, Urbroj: 522-
04/2-13-2 od 30. srpnja 2013. oglašeno je ništavim rješenje Ministarstva hrvatskih
branitelja iz Domovinskog rata, Odjela hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji

2

Poslovni broj: 6 Us I - 2452/2023-25

Grada Zagreba i Županije zagrebačke, Područne jedinice Centar, Klasa: UP/I-562- 02/99-01/993, Urbroj: 519-110-99-2 od 7. rujna 1999.

2. Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, u bitnom navodi
kako je rješenjem, koje je osporenim rješenjem oglašeno ništavim, tužitelj pravilno
utvrđen ratnim vojnim invalidom, koje rješenje je postalo pravomoćno, te nije bilo
zakonske osnove za oglašavanje ništavim istog rješenja. Smatra kako su ovakvim
postupanjem tuženika ugroženi temelji vladavine prava i socijalna sigurnost, te da se
stečena prava oduzimaju nezakonitim postupanjem vlasti, kršenjem osnovnih načela
upravnog postupka i pravne države koje se očituje primjenom retroaktivnosti te
nepoštivanjem pravomoćnosti sudske odluke i rješenja. Poziva se na potvrdu koju je
izdalo Ministarstvo obrane iz koje proizlazi da je tužitelj kao pripadnik oružanih snaga
sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Poziva se na odluke Ustavnog
suda RH i Upravnog suda RH. Tužbenim zahtjevom traži poništenje rješenja tuženika
i da sud sam riješi ovu upravnu stvar na način da na snazi ostavi rješenje
Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, Odjela hrvatskih branitelja i
članova njihovih obitelji Grada Zagreba i Županije zagrebačke, Područne jedinice
Centar, Klasa: UP/I-562-02/99-01/993, Urbroj: 519-110-99-2 od 7. rujna 1999.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi u ostaje kod navoda osporenog rješenja
koje u bitnom ponavlja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je tijekom dokaznog postupka
izvršio uvid u sudski spis te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

5. Budući je među strankama sporna samo primjena materijalnog prava te
uvažavajući stajalište Ustavnog suda RH u odluci broj: U-III-1088/2022 od 28. rujna

2023., Sud je temeljem članka 36. stavka 3. točke 4. Zakona o upravnim sporovima
(„Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., 110/21., dalje u
tekstu ZUS-a) spor riješio bez rasprave.

6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog
spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka

55. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi kako je prvostupanjskim pravomoćnim
rješenjem tužitelj priznat ratnim vojnim invalidom VI. grupe s 60% oštećenja
organizma, za stalno, s osnova ranjavanja dana 10. svibnja 1993. i 20. rujna 1993.
na „južnom bojištu“, s pravom na osobnu invalidninu i posebni doplatak počevši od 1.
listopada 1993., na temelju nalaza i mišljenja Prvostupanjske liječničke komisije za
pregled osoba obuhvaćenih Uredbom o zaštiti vojnih invalida rata za vrijeme
neposredne opasnosti ili rata na području Hrvatske zajednice Herceg-Bosna, broj:
02-6/1-967 od 11. svibnja 1994. u Čitluku.

8. Osporeno rješenje tuženika doneseno je u postupku pokrenutom po službenoj
dužnosti na temelju članka 42. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravima
hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji ("Narodne novine"
broj: 140/12, dalje u tekstu ZIDZPHBDR/12) u vezi članka 128. stavka 1. točke 6.
Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 47/09., 110/21., dalje u
tekstu ZUP-a).

9. U smislu odredbe članka 128. stavka 1. točke 6. ZUP-a rješenje će se oglasiti
ništavim ako sadržava nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za
ništavost rješenja.

10. Odredbom članka 42. stavka 1. ZIDZOPHBDR/12 propisano je da je ništavo rješenje o statusu ratnog vojnog invalida odnosno HRVI iz Domovinskog rata kao i

3

Poslovni broj: 6 Us I - 2452/2023-25

statusu člana obitelji poginulog ili umrlog hrvatskog branitelja, te o pravu na osobnu i
obiteljsku invalidninu i druge novčane naknade po osnovi oštećenja organizma,
odnosno rečenih statusa, ako sadržava sljedeću nepravilnost: – osoba kojoj se
priznaje ili od koje se izvodi status i pripadajuća prava temeljem rješenja iz ovoga
članka, nije sudjelovala u obrani suvereniteta Republike Hrvatske sukladno članku 2.
Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji
(»Narodne novine«, br. 174/04., 92/05., 2/07., 107/07., 65/09., 137/09., 146/10. i
55/11.) odnosno nije sudjelovala u obrani suvereniteta Republike Hrvatske sukladno
članku 2. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova
njihovih obitelji (»Narodne novine«, br. 108/96. i 23/01.). Stavkom 2. istog
članka propisano je da će o oglašavanju ništavim pojedinačnih rješenja iz stavka 1.
Ministarstvo donijeti rješenja u roku od jedne godine od dana stupanja na snagu tog
Zakona.

11. U postupku koji je prethodio donošenju pobijanog rješenja tuženik je utvrdio da
je tužitelj ostvario status ratnog vojnog invalida temeljem članka 72. Zakona o zaštiti
vojnih i civilnih invalida rata (NN broj 33/92), iako pripadnici postrojbi Hrvatskog vijeća
obrane nisu mogli ostvariti prava po Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz
domovinskog rata i članova njihovih obitelji ("Narodne novine" broj 108/96), koji je u
to vrijeme bio na snazi, a s obzirom na to da je definicija pojma hrvatskog branitelja iz
Domovinskog rata prema navedenom zakonu, kao i prema svim kasnijim zakonima,
podrazumijevala, uz organizirano sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike
Hrvatske i pripadnost Oružanim snagama Republike Hrvatske (Hrvatske vojske i
Ministarstva unutarnjih poslova) pri čemu se status hrvatskog branitelja dokazuje
potvrdom Ministarstva obrane, odnosno Ministarstva unutarnjih poslova. Naime,
prema članu 2. toga Zakona HRVI iz Domovinskog rata je hrvatski branitelj kojemu je
organizam oštećen za najmanje 20% zbog rane ili ozljede koju je zadobio u obrani
suvereniteta Republike Hrvatske ili kao zatočenih u neprijateljskom logoru.

12. Tuženik je utemeljio osporenu odluku na pisanom očitovanju Ministarstva
obrane Republike Hrvatske koje je pribavljeno u 2013. prije oglašavanja ništavim
rješenja i na Registru hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata prema kojem tužitelj
nema utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. Istaknuo je da je
tužitelj bio pripadnih Hrvatskog vijeća obrane, a da prijava o stradavanju nije izdana
sukladno službenoj evidenciji Ministarstva obrane Republike Hrvatske i nije potpisana
od strane ovlaštene osobe, odnosno sadržaj navedene prijave ne odgovara
podacima sadržanim u službenoj evidenciji Ministarstva obrane.

13. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1088/2022 od 28. rujna

2023. ukinuta je presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usž-
4376/21-2 od 14. prosinca 2021. i presuda Upravnog suda u Splitu broj: UsI-875/21-7
od 24. veljače 2021., i predmet je vraćen na ponovni postupak ovom Sudu, uz
obrazloženje da je drugostupanjski sud odbijanjem tužbenog zahtjeva povrijedio
pravo na pravično suđenje i zanemario da je u trenutku odlučivanja na snazi Zakon o
hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne
novine, br. 121/17, dalje ZoHBDR/17) koji drukčije uređuje status i prava pripadnika
Hrvatskog vijeća obrane te je propustio imati u vidu legitiman cilj odredbe članka 139.
ZoHBDR/17 u skladu s kojim se načelom zaštite stečenih prava i zaštite legitimnih
očekivanja pojedinaca nastojalo dodatno zaštiti stečena prava pripadnika Hrvatskog
vijeća obrane koji su već ostvarili status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz
Domovinskog rata kao i pravo na osobnu invalidninu.

4

Poslovni broj: 6 Us I - 2452/2023-25

14. Odredbom članka 139. ZoHBDR/17 propisano je da pripadnici HVO-a,
državljani Republike Hrvatske, kojima je priznat status ratnog vojnog invalida
odnosno hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata i pravo na osobnu
invalidninu u upravnom postupku provedenom u Republici Hrvatskoj i koji se na dan
stupanja na snagu ovog Zakona nalaze na redovitoj mjesečnoj isplati osobne
invalidnine, imaju pravo na nastavak isplate odnosno korištenje priznatog prava na
osobnu invalidninu bez pravnih smetnji u svezi sa statusom hrvatskog branitelja iz
Domovinskog rata.

15. Prema odredbi članka 174. stavka 4. ZoHBDR /17 rješenje kojim je stranka
stekla neko pravo ili status temeljem tog zakona oglasit će se ništavim ako nadležno
upravno tijelo pravomoćnom deklaratornom odlukom utvrdi da su činjenice u
ispravama na temelju kojih je ostvaren status ili pravo iz tog zakona neistinito
potvrđene.

16. Iz navedenih odredbi ZoHBDR/17 proizlazi da se rješenje, kojim je stranci, na
temelju nekog ranijeg zakona, bio priznat status ratnog vojnog invalida iz
Domovinskog rata i pravo na osobnu invalidninu, više ne bi moglo oglasiti ništavim u
slučaju ako bi sadržavalo nepravilnost koja se sastoji jedino u tome da stranka u
vrijeme ostvarivanja prava nije imala status hrvatskog branitelja iz Domovinskog
rata. Naime, odredba članka 174. stavka 4. ZoHBDR/17 kojom je propisan razlog za
ništavost rješenja, mogla bi se primijeniti jedino na slučaj u kojem je stranka stekla
pravo ili status na temelju tog zakona. Pritom je intencija zakonodavca zaštititi
stečena prava pripadnika HVO-a bez pravnih smetnji u vezi sa statusom hrvatskog
branitelja iz Domovinskog rata.

17. U skladu sa navedenim, prema ocjeni ovog Suda, osporeno rješenje tuženika
doneseno je protivno načelu stečenog prava te legitimnom očekivanju tužitelja koji je
pravo na status ratnog vojnog invalida ostvario pravomoćnim rješenjem, uzimajući u
obzir da je 14. prosinca 2017. na snagu stupio (novi) ZoHBDR/17, čijim je stupanjem
prestao važiti i članak 42. stavak 1. ZIDZOPHBDR/12, osporeno rješenje ocjenjuje se
nezakonitim.

18. Stoga, trebalo je na temelju odredbe članka 58. stavka 1. ZUS-a pobijano
rješenje tuženika poništiti, odnosno odlučiti kao u izreci presude.

19. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 79. ZUS-a, kojom je u stavku 1.
navedenog članka propisano da troškove spora čine izdaci učinjeni u tijeku ili u
povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba
koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu, dok je stavkom 3. istog članka
propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako
zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s
obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se
troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.

20. Kako je tužitelj uspio u ovom sporu sa svojim tužbenim zahtjevom, te imajući u
vidu kako se vrijednost predmeta spora u skladu s odredbom članka 79. stavak 2.
ZUS-a smatra neprocjenjivom, tužitelju je u skladu sa odredbom članka 79. stavak 1.
i 4. ZUS-a te Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika
(„Narodne novine“, broj:138/23) priznat zatraženi trošak sastava tužbe u iznosu od

1.000,00 eura i žalbe u iznosu od 1.250 eura, dakle, ukupno 2.250,00 eura uvećano
za PDV u iznosu od 562,50 eura, što ukupno iznosi 2.812,50 eura, radi čega je
odlučeno kao u izreci rješenja.

5

Poslovni broj: 6 Us I - 2452/2023-25

21. U preostalom dijelu trošak nije priznat jer je ocijenjeno kako nije opravdan i to
za sastav podneska od 27. studenoga 2023. jer je tužitelj trošak postupka mogao
popisati zajedno sa svakom obavljenom radnjom (tužbom, žalbom), o kojem trošku bi
Sud odlučio, a sve u skladu sa načelom ekonomičnosti sudskog postupka.

U Splitu, 2. veljače 2024.

S U T K I N J A

Nela Mešin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske.
Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve
stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba
odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. ZUS-a).

Protiv rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske.
Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana
primitka pismenog otpravka istog (članak 79. stavak 7. ZUS-a). Žalba protiv rješenja
ne odgađa izvršenje rješenja (članka 67. stavak 2. ZUS-a).

DNA: 1. Opunomoćenicima tužitelja ,uz odgovor
na tužbu i podnesak generalnog opunomoćenika tuženika
2. Generalnom opunomoćeniku tuženika Županijskom državnom odvjetništvu
u Splitu, Gundulićeva 29 a, uz podnesak tužitelja od 27.11.2023.
3. U spis

4. Kalendar 30 dana.

RJ:

1. Vrijednost predmeta spora je 1.327,22 eura (čl. 25. ZSP-a)

2. Nema naplate sudske pristojbe (čl. 22. ZSP-a)

3. Kalendar 30 dana.