REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 4380/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. M. iz Đ., (OIB: … ), koju zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik iz O., protiv tuženice A. b. d.d. iz Z., (OIB: … ), koju zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik iz Odvjetničkog društva K. & P. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja ništetnim dijela ugovora i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž- 1552/2022-2 od 8. lipnja 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku posl. br. P-17/2019-42 od 25. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 4. srpnja 2023.

r i j e š i o j e:

I. Tuženici se dopušta revizija protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-1552/2022-2 od 8. lipnja 2022. u odnosu na pitanje iz njezina prijedloga za dopuštenje revizije:

(ii.) Protivi li se članku 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/2003), odluka suda kojom je utvrđeno da je odredba potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju dio odredbe o načinu promjene kamatne stope jednostranom odlukom tuženika i/ili odredba o valutnoj klauzuli ugovora o kreditu denominiranog u CHF ili denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF) nepoštena, odnosno ništetna, bez izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka kojega je trgovac predložio na okolnost obaviještenosti potrošača o značenju navedene odredbe prije sklapanja ugovora?

II. Prijedlog tuženice da joj se dopusti revizija i za druga pitanja iz toga prijedloga odbacuje se kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Tuženica je sukladno čl. 387. i 385. Zakona o parničnom postupku podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude kojom je potvrđena prvostupanjska presuda, a sve zbog pravnih pitanja koje (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:

(i.) Treba li individualni restitucijski zahtjev potrošača koji je posljedica utvrđene ništetnosti dijela odredbe o načinu promjene kamatne stope i/ili valutne klauzule sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF ili denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF, meritorno odbiti kao neosnovan, ako je pravozaštitni zahtjev potrošač podnio u odnosu na iznose koji su dospjeli prije 4. travnja 2007.g., a tužena banka istaknula prigovor zastare?

(ii.) Protivi li se članku 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/2003), odluka suda kojom je utvrđeno da je odredba potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju dio odredbe o načinu promjene kamatne stope jednostranom odlukom tuženika i/ili odredba o valutnoj klauzuli ugovora o kreditu denominiranog u CHF ili denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF) nepoštena, odnosno ništetna, bez izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka kojega je trgovac predložio na okolnost obaviještenosti potrošača o značenju navedene odredbe prije sklapanja ugovora?

(iii.) U individualnim parnicama koje pokrenu potrošači protiv banke radi povrata stečenog bez osnove na temelju nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, treba li prilikom izračuna iznosa stečenog bez osnove (restitucijski zahtjev) koji je banka stekla od potrošača zbog nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF primijeniti početno ugovorenu kamatnu stopu iz ugovora o kreditu koji je bio denominiran u CHF, a koji je nakon utvrđenja nepoštenom ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli pretvoren u ugovor o kreditu u kunama, ili kamatnu stopu koju su banke redovno naplaćivale za kredite u hrvatskim kunama? (iv.) Pripadaju li korisniku kredita kao posljedica ništetnosti ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope jednostranom odlukom kreditora i ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli kojom je glavnica kredita vezana za valutu CHF, sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zakonske zatezne kamate od dana stjecanja svakog pojedinačnog iznosa primljenog na temelju ništetne ugovorne odredbe?

(v.) Pripada li tuženiku, nakon smanjenja tužbenog zahtjeva tužitelja, pravo na naknadu troškova postupka u odnosu na smanjeni dio tužbenog zahtjeva sukladno odredbi čl. 158. st. 1. Zakona o parničnom postupku?

(vi.) Je li trošak pristupa na ročište za objavu presude, u smislu odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, potreban za vođenje postupka?

2. Tužiteljica nije odgovorila na prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Prijedlog je osnovan.

4. Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 8. lipnja 2022., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22) te odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije.".

5. Podneseni prijedlog, slijedom toga, valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",

- odredbe čl. 385.a stavka 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

6. Pritom treba imati na umu da te odredbe ZPP-a predviđaju postojanje u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno formuliranog pravnog pitanja zbog kojeg se prijedlog podnosi i (kada se, kao ovdje, predlagatelj poziva na "različitu" sudsku praksu i praksu koju bi trebalo preispitati i promijeniti) postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje je suprotno sudskoj praksi ili (u očekivanju) nesigurno ili neujednačeno, toliko da ga treba još i tumačiti - sve kako bi u odnosu na postavljeno pitanje i to shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske imao opravdani razlog i mogao ispuniti svoju svrhu („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“), tumačenjem zakona i ujednačavanjem sudske prakse.

7. Polazeći od toga i odredbe čl. 387. st. 1. ZPP-a, prema kojoj: "Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje o dopuštenosti revizije na temelju prijedloga za dopuštenje revizije." - dakle i u granicama pitanja iz prijedloga, pitanje iz prijedloga tuženice naznačeno pod (ii.) i izreke ovoga rješenja Vrhovni sud Republike Hrvatske ocijenjuje važnim za odluku u konkretnom pravnom odnosu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: osporena presuda temeljena je na shvaćanju za koje postoji nejasna i može se očekivati neujednačena i nesigurna sudska praksa.

7.1. To sve kraj sudske prakse revizijskog suda izražene, primjerice, u odlukama posl. br. Rev 1279/2021-2 od 14. veljače 2023., Rev 120/2023 i Revd 3938/2022-2 od 11. listopada 2022., u kojima se ukazuje na shvaćanje koje je u suprotnosti sa shvaćanjem iz osporene presude (bar prema onome što proizlazi iz njena obrazloženja, razumnim tumačenjem razloga tog obrazloženja).

8. Stoga je pravilno za zaključiti:

8.1. da u odnosu na istaknuto pitanje iz prijedloga postoje pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a za ujednačavanje primjene prava i preispitivanje sudske prakse po Vrhovnom sudu Republike Hrvatske (u ostvarenju svrhe: „osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“),

8.2. da su (time) u odnosu na to pitanje nastali uvjeti za dopuštenje revizije, sve kako bi se povodom nje mogla preispitati osporena presuda, te odlučiti kao u izreci ovoga rješenja, u stavku I. (primjenom odredaba čl. 387. st. 1. i 6. ZPP-a).

9. Druga je situacija sa drugim pitanjima iz prijedloga tuženice: ta pitanja Vrhovni sud Republike Hrvatske ne ocijenjuje važnim za odluku u konkretnom pravnom odnosu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Osporena presuda je u odnosu na ta pitanja temeljena na shvaćanju za koje se ne može očekivati neujednačena i nesigurna praksa - ili takva da bi ju trebalo mijenjati.

10. Naime, osporena presuda je u odnosu na ta pitanja (za slučaj kakav je ovdje: kada je riječ o sporu u svezi Ugovora o kreditu kojim je po tužiteljici ostvaren kredit u kunskoj protuvrijednosti CHF, a pokrenutom po zahtjevu tužiteljice za utvrđenje ništetnosti odredaba toga Ugovora o jednostranoj po tuženici promjeni kamatne stope, te ništetnosti i odredbe kojom je ugovorena valutna klauzula, te njezinom zahtjevu za povrat utuženih iznosa plaćenih s osnova preplaćene kamate i preplaćenog iznosa zbog ugovorene valute CHF, promjene tečaja) temeljena na suđenju u skladu s stabilnom, već ustaljenom i dosljednom sudskom praksom - koju bi upravo stoga što je takva bilo i ustavnopravno neprihvatljivo (s aspekta pravne sigurnosti i vladavine prava te jednakosti svih pred zakonom) mijenjati: na shvaćanje na kojemu je temeljena osporena presuda ukazuju odluke revizijskog suda, primjerice: posl. br. Revd 329/2022-2 od 23. veljače 2022., Revd 50/2023-2 od 7. veljače 2023., Revd 4088/2022-2 od 18. listopada 2022., Revd 752/2022-2 od 1. ožujka 2022., Revd 1677/2022-2 od 18. svibnja 2022., Revd 235/2022-2 od 19. travnja 2022., Revd 4305/2022-2 od 8. studenoga 2022., Revd 3691/2022-2 od 2. studenoga 2022., Revd 823/2022-2 od 22. studenoga 2022., Revd 3682/2022-2 od 5. listopada 2022., Revd 2622/2022-2 od 27. rujna 2022., Revd 1676/2022-2 od 4. listopada 2022., Revd 2747/2022-2 od 4. listopada 2022., Revd 2528/2022-2 od 7. rujna 2022. Revd 4472/2021-2 od 16. ožujka 2022., Revd 911/2022-2 od 16. ožujka 2022, Revd 3313/2022-2 od 30. kolovoza 2022., Revd 3242/2022-2 od 30. kolovoza 2022., Revd 3371/2022-2 od 10. rujna 2022., Revd 2507/2021-2 od 15. lipnja 2021., Rev 2221/2018-2 od 3. rujna 2019., Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019., Rev 2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., Revt-249/2014-2 od 9. travnja 2015., Revd 3146/2020-2 od 3. studenoga 2020., Revd 221/2020-2 od 4. veljače 2020., Revd 479/2020-2 od 10. ožujka 2020., Revd 499/2020-2 od 10. ožujka 2020., a dijelom je to shvaćanje prihvaćeno i na sjednici Građanskog odjela od 31. siječnja 2022.

11. Odgovor na pitanje iz prijedloga naznačeno pod (v.), načelno gledano je jasan te (u odnosu na to pitanje) pozitivan i proizlazi neposredno iz odredbe čl. 158. st. 1. ZPP-a, ali takav nije primjenjiv niti primjenjen u okolnostima konkretnog slučaja, pa time nije niti važan za odluku o predmetu ovoga spora kao ni za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni - i to ne jer, kako to predlagateljica pogrešno drži, što bi po nižestupanjskim sudovima bio dan kao pogrešan ili eventualno što nižestupanjski sudovi za njega (kao pravilnog) nisu znali - već upravo suprotno: jer je o trošku postupka ovdje odlučeno prema tim specifičnim okolnostima konkretnog slučaja, istinitost kojih okolnosti revizijski sud u ovome stupnju postupka ne može preispitivati - pogotovo ne povodom postavljenih pitanja (kojima je vezan u odlučivanju), konkretno prema utvrđenju i shvaćanju:

„...Točno je da je tužitelj nakon provedenog financijskog vještačenja uskladio tužbeni zahtjev (snizio za iznos od 5.042,90 kn) u odnosu na koje tuženik ne ostvaruje pravo na parnični trošak, imajući pri tome u vidu da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva (zahtjev za isplatu), a odstupanje od prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva na isplatu, uslijed djelomičnog povlačenja tužbe, za tuženika nije uzrokovalo dodatne troškove. Valja tome dodati i da je zahtjev snižen, ali na broj bodova u okviru istog razreda propisanog Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarifa)...“,

a prema kojem utvrđenju i shvaćanju ovdje nije niti bilo mjesta primjeni odredbe čl. 158. st. 1. ZPP-a i odgovora kojeg postavljenim pitnjem predlagateljica sugerira prihvatiti.

12. Kada je riječ o pitanju pod (vi.) iz prijedloga, iz smisla odredaba čl. 335. ZPP-a, koje uređuju važnost ročišta za objavu presude i koje predviđaju posljedice sudjelovanja ili izostanka stranke sa tog ročišta, razumnim je prihvatiti da potrebu održavanja toga ročišta i sudjelovanja stranke na tome ročištu ne valja relativizirati, kako bi to predlagateljica prema postavljenom pitanju htjela: to ročište i sudjelovanje stranaka na njemu potrebno je za vođenje postupka u najmanjem već i jer mu tu potrebu daju već i samo navedene odredbe ZPP-a i njihov smisao, pa stranki koja je opravdano pristupila na to ročište valja priznati i trošak kojeg je u svezi toga imala (uvažavajući, uz ostalo: da je sudjelovanje na ročištu za objavu presude procesna radnja određena i uređena ZPP-om sa cijelim nizom propisanih bitnih pa i negativnih ili štetnih posljedica za stranke koje na njega ne pristupe - a koje posljedice time i sile stranke da se pozivu na ročište odazovu, pri čemu nije zanemarivo da je za punomoćnika stranke, odvjetnika, odredbom tarifnog broja 9. t. 3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika predviđena i posebna naknada za sudjelovanje na tome ročištu, što sigurno nebi bila kada bi ovo bilo nepotrebno ili suvišno).

13. Sukladno tome, ovdje je za prihvatiti:

13.1. da ta „druga“ pitanja iz prijedloga tuženice nisu važna za odluku o konkretnom predmetu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu: obzirom na to kako su formulirana i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu - niti smatrati (što za pitanje dopuštenosti revizije nije zanemarivo) da i u svezi tih pitanja postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa, odnosno takva - da bi ju trebalo mijenjati,

13.2. da u odnosu na ta pitanja ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.

14. Stoga je prijedlog tuženice za dopuštenje revizije i za „druga“ pitanja valjalo (i to ne spada u "pretjerani formalizam", kojeg revizijski sud ne može dopustiti - već je riječ samo o pravilnoj i dosljednoj primjeni odredaba ZPP-a koje uređuju obvezatni sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije i dopuštenost toga prijedloga) odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja, iz stavka II. (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 387. st. 4. ali i st. 5. ZPP-a, prema kojoj: „U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje dovoljno je da se revizijski sud određeno pozove na nedostatak pretpostavki za podnošenje revizije.“).

Zagreb, 4. srpnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković, v.r.