REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 330/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. V. d.o.o., OIB …., sa sjedištem u V., kojeg zastupaju punomoćnici D. V. i J. B., odvjetnici u V., protiv tuženika V. P., OIB …, iz V., A. kojeg zastupa punomoćnik M. C., odvjetnik u V., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž-957/2019-3 od 14. travnja 2020. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj Povrv-116/2019-17 od 24. svibnja 2019., u sjednici održanoj 4. srpnja 2023.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom u točki 1. izreke u cijelosti ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika N. V. iz V. broj Ovrv-4104/2018 od 7. rujna 2018. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 2.933,55 kuna (389,34 €, po fiksnom tečaju 1 € = 7,53450 kuna) sa zateznom kamatom na određeno navedene pojedinačne iznose od dospjelosti do isplate. Točkom 2. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka, dok je točkom 3. izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka od 4.563,80 kuna (605,72 €).
2. Drugostupanjskom je presudom prihvaćena žalba tužitelja, preinačena je prvostupanjska presuda te je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika N. V. iz V. broj Ovrv-4104/2018 od 7. rujna 2018. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.933,50 (389,34 €) sa zateznom kamatom: na iznos od 229,49 kuna (30,45 €) od 16. listopada 2017., na iznos od 287,04 kuna (38,09 €) od 16. studenoga 2017., na iznos od 271,20 kuna (35,99 €) od 16. prosinca 2017., na iznos od 287,26 kuna (38,12 €) od 16. siječnja 2018., na iznos od 292,02 kuna (38,86 €) od 16. veljače 2018., na iznos od 292,81 kuna (38,86 €) od 16. ožujka 2018., na iznos od 290,08 kuna (38,50 €) od 16. travnja 2018., na iznos od 256,18 kuna (34,00 €) od 16. svibnja 2018., na iznos od 241,43 kuna (32,04 €) od 16. lipnja 2018., na iznos od 242,36 kuna (32,16 €) od 16. srpnja 2018., na iznos od 243,63 kuna (32,33 €) od 16. kolovoza 2018., do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 2.912,50 kuna (386,55 €). Ujedeno je odlukom o parničnom trošku naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 590,62 kuna (78,38 €).
3. Ovaj je sud rješenjem broj Revd-2260/2020-2 od 8. rujna 2020. dopustio tuženiku izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude u odnosu na pitanje:
"Postoji li obveza plaćati tužitelju, nakon izdvajanja iz zajedničkog sustava distribucije toplinske energije, troškove toplinske energije i naknadu za obračunatu snagu?".
4. Postupajući po dopuštenju revizijskog suda, protiv navedene presude reviziju iz članka 382. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) podnosi tuženik pobijajući je u cijelosti zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući presudu preinačiti ukidanjem predmetnog platnog naloga i odbijanjem tužbenog zahtjeva, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovni postupak.
5. Tužitelj nije odgovorio na reviziju tuženika.
6. Revizija nije osnovana.
7. Predmet je postupka zahtjev tužitelja za isplatu po osnovi naknade za obračunatu snagu nakon izdvajanja tuženika iz zajedničkog toplinskog sustava za razdoblje od listopada 2017. do srpnja 2018.
8. Između stranaka tijekom postupka nije bilo sporno da je tuženik vlasnik stana u zgradi u V., i da je ovaj stan izdvojen iz zajedničkog toplinskog sustava. Pored ovih nespornih činjenica, u postupku je utvrđeno da su radovi na odvajanju radijatora u stanu tuženika izvedeni na propisan način i po pravilima struke ta da su svi radijatori odvojeni od cijevi grijanja na način da nema povezanosti između cijevi i radijatora te da je na kalorimetrima stanje očitane toplinske energije 0000, a da preostale cijevi u stanu daju određenu količinu snage tj. toplinsku energiju u prostor niske vrijednosti koja se kreće oko 1% snage radijatora.
9. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja sud je prvog stupnja ukinuo predmetni platni nalog i odbio tužbeni zahtjev zaključivši da tužitelj nema pravo na isplatu troškova snage zato što je trošak koji se potražuje vezan za opskrbu toplinskom energijom koju tužitelj više ne isporučuje tuženiku. Pritom je prvostupanjski sud ocijenio kako se tuženik izdvojio iz zajedničkog toplinskog sustava na način da radijatori u njegovom stanu više nisu povezani na zajednički dovod topline. Ovaj je sud cijenio i da je odredbom članka 45. Zakona o tržištu toplinske energije ("Narodne novine" broj 80/13, 14/14, 102/14, 94/15, 76/18, dalje: ZTTE) propisan postupak izdvajanja krajnjeg kupaca iz zajedničkog toplinskog sustava, kao i da je stavkom 9. propisano da je krajnji kupac koji se izdvoji dužan plaćati sve troškove, osim troškova toplinske energije za samostalnu uporabnu cjelinu, a da nije navedeno koji su to troškovi, dok je odredbom članka 12. stavka 3. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije ("Narodne novine" broj 35/14, dalje: Opći uvjeti) propisano da opskrbljivač toplinskom energijom u zatvorenom toplinskom sustavu formira račun za toplinsku energiju, između ostalog, i na temelju priključne snage, te da je krajnji kupac pravna ili fizička osoba koja je vlasnik samostalne uporabne cjeline i koja kupuje toplinsku energiju prema članku 2. stavku 2. točke 4. Općih uvjeta i članku 3. stavku 2. točki 14. ZTTE. U takvim okolnostima prvostupanjski sud zaključuje da nakon izdvajanja iz zajedničkog toplinskog sustava tuženik nije u mogućnosti kupiti toplinsku energiju i nema status krajnjeg kupca te da odnos stranaka treba promatrati kroz primjenu općih propisa obveznog prava, odnosno načela savjesnosti i poštenja iz članka 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 - dalje: ZOO) i načela jednake vrijednosti davanja iz članka 7. ZOO.
10. Drugostupanjski sud ocjenjuje da je odbijanje tužbenog zahtjeva rezultat pogrešne primjene materijalnog prava zato što tuženik i nakon izdvajanja iz zajedničkog toplinskog sustava ima zakonsku obvezu plaćati sve druge troškove (osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu) u koje spada i trošak snage vezan uz korištenje i održavanje zajedničkih uređaja i opreme (kotlovnice).
10.1. Žalbeni sud ovakav zaključak temelji na odredbi članka 11. ZTTE prema kojoj djelatnost kupca obavlja pravna ili fizička osoba koja u ime i za račun vlasnika i/ili suvlasnika zgrade/građevine, koja se sastoji od više samostalnih uporabnih cjelina, kupuje energent za proizvodnju toplinske energije u samostalnom toplinskom sustavu, odnosno kupuje toplinsku energiju od opskrbljivača toplinske energije u zatvorenom ili centralnom toplinskom sustavu (stavak 1.); ovlašteni predstavnik suvlasnika podnosi odluku o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem pravnoj ili fizičkoj osobi iz stavka 1. ovoga članka, za obavljanje djelatnosti kupca, isključivo temeljem odluke većine glasova suvlasnika koja se računa po suvlasničkim dijelovima, a ne po broju suvlasnika (stavak 3.); na temelju odluke iz stavka 3., odnosno stavka 4. ovoga članka, ovlašteni predstavnik suvlasnika sklopit će ugovor o potrošnji toplinske energije s pravnom ili fizičkom osobom iz stavka 1. ovoga članka, koji se smatra sklopljenim sa svim krajnjim kupcima unutar zgrade/građevine (stavak 5.).
10.2. Sud drugog stupnja razlog za odbijanje tužbenog zahtjeva temelji i na odredbi članka 45. stavka 1. ZTTE, kao i stavka 2. iste odredbe koja propisuje da je isključenje zgrade/građevine iz toplinskog sustava moguće uz podnošenje zahtjeva ovlaštenog predstavnika suvlasnika, na temelju prethodno postignute suglasnosti devedeset posto glasova suvlasnika koja se računa po suvlasničkim dijelovima, na zajedničkom mjerilu toplinske energije, za izdvajanje svih samostalnih uporabnih cjelina unutar zgrade/građevine te uz prethodnu suglasnost distributera i opskrbljivača toplinskom energijom.
10.3. Kako ovlašteni predstavnik suvlasnika sklapa ugovor o potrošnji toplinske energije s pravnom ili fizičkom osobom, i kako se taj ugovor smatra sklopljenim sa svim krajnjim kupcima unutar zgrade/građevine u smislu odredbe članka 11. stavka 5. ZTTE, to drugostupanjski sud ocjenjuje da izdvajanjem samostalne stambene cjeline tuženika iz zajedničkog toplinskog sustava ugovor ne prestaje obvezivati tuženika, te se on i nadalje smatra krajnjim kupcem u odnosu prema tužitelju.
10.4. Pritom sud drugog stupnja ima na umu da je Pravilnikom o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju ("Narodne novine" broj 94/14, 27/15, 124/15, dalje: Pravilnik) propisano da se ukupni troškovi toplinske energije sastoje od troškova za isporučenu toplinsku energiju i troškova priključne snage iz termoenergetske suglasnosti, odnosno ukoliko ne postoji termoenergetska suglasnost priključna snaga se utvrđuje na način određen člankom 2. stavkom 2. točkom 3. Pravilnika.
10.5. Osim toga, drugostupanjski sud osnovu za prihvaćanje tužbenog zahtjeva nalazi i u odredbi članka 45. stavka 9. ZTTE prema kojoj je krajnji kupac iz stavka 1. ovoga članka dužan plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu, dok je krajnji kupac iz stavka 1. onaj koji se na zajedničkom mjerilu toplinske energije izdvojio iz zajedničkog toplinskog sustava. Stoga je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu prihvaćanjem tužbenog zahtjeva.
11. O spornom je pravnom pitanju revizijski sud u međuvremenu nakon dopuštenja predmetne revizije izrazio pravno shvaćanje u rješenju broj Rev 926/2021-2 od 4. travnja 2023. prema kojem su krajnji kupci dužni nakon izdvajanja, a sukladno odredbi članka 45. stavka 9. ZTTE, plaćati sve ostale troškove, osim troškova toplinske energije. Konkretno, dužni su plaćati tzv. fiksnu naknadu koja se odnosi na troškove snage, one troškove koji nisu u vezi s (ne)grijanjem njihova stana ili prostora (dakle, troškove koji nisu u vezi s troškovima isporučene toplinske energije za stan i troškovima isporučene toplinske energije za zagrijavanje tople vode), ali nastaju kao nužni.
12. Ovakvo se pravno shvaćanje naslanja na shvaćanje Suda Europske unije izraženo u presudi od 5. prosinca 2019. u spojenim predmetima C-708/17 i C-725/17, "EVN Bulgaria Toplofikacia" EAD protiv Nikoline Stefanove Dimitrove (zahtjev za prethodnu odluku kojeg je uputio Rajonen sad Asenovgrad, Općinski sud u Asenovgradu, Bugarska) i "Toplofikacia Sofia" EAD protiv Mitka Simeonova Dimitrova, uz sudjelovanje "Termokomplekt" OOD (zahtjev za prethodnu odluku kojeg je uputio Sofijski rajonen sud, Općinski sud u Sofiji, Bugarska), prema kojem se nacionalni propisi kojima je (ili bi bilo) propisano da su vlasnici stana u zgradi s više stanova različitih vlasnika (kao vlasnici posebnih dijelova zgrade, povezanih sa suvlasništvom nekretnine), zgradi priključenoj na mrežu područnog grijanja, dakle, i oni vlasnici koji se, kao ovdje tuženik, izdvoje iz zajedničkog toplinskog sustava, dužni podmirivati troškove potrošnje toplinske energije zajedničkih dijelova i unutarnjih instalacija zgrade - iako pojedinačno ne koriste toplinsku energiju za grijanje u svojem stanu, ne mogu tumačiti kao protivni propisima ili direktivama Europskog parlamenta i Vijeća o pravima potrošača, onim propisima ili direktivama koje uređuju zabranu nepoštene poslovne prakse poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu.
13. Budući da je pravno shvaćanje na kojem se temelji pobijana drugostupanjska presuda podudarno s naprijed navedenim pravnim shvaćanjem revizijskog suda, to revizijski sud ocjenjuje da je prihvaćanjem tužbenog zahtjeva izraženim kroz održavanje na snazi predmetnog platnog naloga, pravilno primijenjeno materijalno pravo slijedom čega nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
14. Stoga nisu ostvareni razlozi zbog kojih se pobijana presuda pobija i na koje se odnosi pravno pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena, pa je reviziju tuženika valjalo odbiti na temelju odredbe članka 393. stavka 1. ZPP radi čega je presuđeno kao u izreci.
Zagreb, 4. srpnja 2023.
Predsjednica vijeća:
Jasenka Žabčić, v.r.
