REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 608/2020-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. R., OIB …, iz Č., zastupane po punomoćniku N. R., odvjetniku u Z., protiv tuženika Dom za starije i nemoćne osobe Č., OIB …, iz Č., kojeg zastupaju punomoćnici K. S. i N. Ž., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu u Č., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2056/2019-2 od 14. siječnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Pr-41/2018-25 od 15. listopada 2019., u sjednici održanoj 4. srpnja 2023.,

p r e s u d i o  j e:

1. Revizija se odbija kao neosnovana.

2. Odbija se zahtjev tuženika za nadoknadu troškova sastava odgovora na reviziju, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da je nedopuštena i nezakonite Odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu 27. kolovoza 2018., kojom je tužiteljici otkazan Ugovor o radu sklopljen s tuženikom 1. lipnja 1986., Odluka tuženika od 24. rujna 2018. kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava tužiteljice, i da nije prestao radni odnos tužiteljice kod tuženika, tužbeni zahtjev za vraćanje tužiteljicu na rad na njezino ranije radno mjesto uz priznavanje svih prava iz radnog odnosa, zahtjev za nadoknadu parnični troškova sa zateznim kamatama i naloženo tužiteljici nadoknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 2.500,00 kn.

2. Presudom suda drugoga stupnja odbijena je žalba tužiteljice i u točki I. izreke potvrđena je presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Pr-41/2018-25 od 15. listopada 2019., u točki II. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbe, kao neosnovan, te je u točki III. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova odgovora na žalbu, kao neosnovan.

3. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a koja je učinjena pred drugostupanjskim sudom i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud preinači pobijanu presudu, podredno da ju ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. U odgovoru na reviziju tuženik je osporio osnovanost podnesene revizije, te je predložio istu odbiti i dosuditi mu troškove sastava odgovora na reviziju.

5. Revizija nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da nije dopuštena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 27. kolovoza 2018., zahtjev na utvrđenje da nije dopuštena ni odluka tuženika od 24. rujna 2018., kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava tužiteljice, da nije prestao radni odnos tužiteljice kod tuženika, kao i tužbeni zahtjev za vraćanje tužiteljice na rad na njezino ranije radno mjesto uz priznavanje svih prava iz radnog odnosa.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 43/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382.a ZPP-a revizijski sud ispituje presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. 1. Postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, temelji na tvrdnji da pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te tvrdnji da su izneseni razlozi proturječni provedenim dokazima zbog čega presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a obrazlažući navedeni prigovor tužiteljica u reviziji u bitnome tvrdi da ni prvostupanjski ni drugostupanjski nisu obrazložili odlučne činjenice, smatrajući da se iz provedenih dokaza ne može izvesti zaključak koji su o tim činjenima izveli sudovi, a na kojima su temeljili svoju odluku.

8. 2. Prema odredbi čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako presuda proturječi sama sebi ili razlozima presude, ili ako nema uopće razloga, ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, ili su ti razlozi nejasni ili proturječni ili ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika,

8. 3. Suprotno revizijskim navodima, nižestupanjske presude ne proturječe same sebi, niti razlozima koji su u njima navedeni, a sadržavaju i razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni. Ne mogu se prihvatiti ni tvrdnje revidentice o proturječnosti između iskaza pojedinih svjedoka jer su nižestupanjski sudovi, posebno prvostupanjski sud, detaljno analizirao iskaze savih provedenih dokaza, posebno saslušanih svjedoka i pojasnio da su pojedini svjedoci o odlučnim činjenicama detaljnije iskazivali od drugih, ali da njihovi iskazi time nisu proturječni, nego da su naprotiv, usklađeni (nisu proturječni) i da su sukladni materijalnoj dokumentaciji koju je, u spis, dostavio tuženik. Stoga u nižestupanjskim odlukama, suprotno tvrdnji tužiteljice, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i iskaza danih u postupku i samih tih isprava i zapisnika, kako to neosnovano navodi tužiteljica.

8. 4. Osim toga, navedeni prigovor u biti se svodi na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, (koje je prema njoj pogrešno utvrđeno), a zbog pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjeničnog stanja nije moguće izjaviti reviziju (čl. 386. ZPP-a), pa je i takav prigovor i zbog toga neosnovan.

9. Nije počinjena ni bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi čl. 375. st. 1. ZPP-a, na koju bitnu povredu se poziva tužiteljice, jer je drugostupanjski sud, suprotno takvoj tvrdni odgovorio na sve bitne žalbene prigovore tužiteljice, a jednako tako nije počinjena ni bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi čl. 8. i čl. 299. ZPP-a, na koju bitnu povredu se sadržajno u reviziji poziva tužiteljica.

10. 1. Tužiteljica se u reviziji poziva i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 299. ZPP-a navodeći da je tuženica već u odgovoru na tužbu trebala iznijeti sve bitne činjenice i predložiti sve dokaze kojima pobija navode i dokaze tužiteljice, te da ujedno postoji i obveza suda da upozori stranke da nakon zaključenja prethodnog postupka ne mogu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze a ukoliko ih i iznose, obveza suda je da takve činjenice ne uzima u obzir, pri čemu tužiteljica tvrdi da su sudovi svoju odluku temeljili na činjenici koja je prvi puta istaknuta nakon zaključenja prethodnog postupka.

10. 2. Neosnovan je i navedeni prigovor tužiteljice jer je tuženik svu dokumentaciju dostavio sudu u za to predviđenom zakonskom roku. Tuženik je, prema stanju spisa, u roku od 8 dana dao odgovor na tužbu u kojem se očitovao na sve navode iz tužbe tužiteljice, tako i na okolnost da tužiteljica nije u tužbi navela na koje okolnosti predlaže da se u toku postupka provede saslušanje 12 svjedoka. Isto tako iz spisa proizlazi da je tuženik 04. prosinca 2018. dao detaljnije očitovanje, te dao dokazne prijedloge, a da je 20. prosinca 2018. otvoreno pripremno ročište i zaključen prethodni postupak. Prema odredbi čl. 299. ZPP-a stranke su dužne u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne strane, pa prema naprijed iznesenom neosnovano tužiteljice tvrdi da tuženik nije u okviru zakonskog rok iznio sve činjenice i dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica u parničnom predmetu.

11. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 28. kolovoza 2018., tuženik izvanredno otkazao tužiteljici, na poslovima njegovateljice, Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. lipnja 1986. i njemu pripadajuće Anekse, zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa,

- da je prema obrazloženju Odluke o izvanrednom otkazu, tuženik pozvao tužiteljicu 16. kolovoza 2018., u vezi neposrednog uručenja dva Upozorenja na obveze iz radnog odnosa s mogućnošću otkaza ugovora o radu, koja su tužiteljici pročitana u nazočnosti navedenih osoba, od kojih da se prvo upozorenje od 14. kolovoza 2018., odnosi na pisanu prijavu voditeljice Odjela njege S. K. koja se odnosi na neprimjereno ponašanje tužiteljice i vrijeđanje (tog dana, nakon što tužiteljica nije mogla pronaći korektor, okrivila S. K. i voditeljicu Odjela brige o zdravlju - I. B. za krađu, pri čemu je vikala, vrijeđala i psovala, ne stišavajući se, unatoč upozorenju), a drugo upozorenje od 16. kolovoza 2018., na nepostupanje tužiteljice prema uputi ravnateljice da ne parkira bicikl u hodniku tuženika, kao mjestu koje za to nije predviđeno, nakon čega da je tužiteljica nenajavljeno "upala" na jutarnji sastanak i vikanjem na ravnateljicu pokušala to rješavati te je nastavila vikati u hodniku tako da su je čuli korisnici tuženika zbog čega im se je ravnateljica ispričala, koja upozorenja je tužiteljica odbila potpisati tako da su objavljena na oglasnoj ploči i koja da nisu utjecala na promjenu njezinog ponašanja jer da je ravnateljica tuženika već 24. kolovoza 2018., dobila pisanu prijavu D. Š. da je tužiteljica nakon jutarnje podjele hrane, uz viku i psovke bacila u smeće originalnu, zdravstveno ispravnu, neotvorenu hranu-nekolicinu neotvorenih namaza, paštete 8 komada, 6-7 komada trokutića Z. sira, i cc 4 komada jogurta, iako upozorena da to ne čini;

- da je tužiteljica u tužbi i tijekom postupka osporavala istinitost navoda iz Odluke o izvanrednom otkazu negirajući sve što joj je tom odlukom stavljeno na teret,

- da je tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za izvanredni otkaz tužiteljici zbog događaja od 22. kolovoza 2018., kada je tužiteljica zatečena kako baca neotvorenu hranu u smeće i nakon što je upozorena da to ne čini,

- da je sindikalni povjerenik bio suglasan sa namjeravanom odlukom o izvanrednom otkazu Ugovora o radu,

- da je tužiteljica zaprimila 27. kolovoza 2018. Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 1. lipnja 1986.

12. Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su zaključili da su se u neprimjerenom ponašanju tužiteljice od 22. kolovoza 2018., ostvarila obilježja teške povrede obveze iz Ugovora o radu jer je i sama tužiteljica iskazala da je bacila u smeće par komada neotvorene hrane i to "z. sira, jogurta, pašteta, da nije bilo vike ali da je u blizini bio jedan štićenik u kolicima koji je to mogao čuti", odnosno da je tuženik imao opravdan razlog za predmetni izvanredni otkaz jer da se u ukupnosti radi o osobito teškoj povrede obveze iz radnog odnosa, odnosno da postoje osobito važne činjenice, zbog kojih uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana nastavak radnog odnosa nije moguć "jer je tuženik, u opisanim okolnostima izgubio povjerenje prema tužiteljici koja je i nakon više upozorenja ustrajala u neprihvatljivom modelu ponašanja, imajući pri tom u vidu da su se na neprimjerenost tužiteljičinog ponašanja žalili ne samo drugi djelatnici tuženika, već i tuženikovi korisnici odnosno članovi njihovih obitelji i da se kod tuženika obavlja rad sa osobama starije dobi kojima je potrebna veća obazrivost u pristupu" pa su se stekli zakonski uvjeti za izvanredni otkaz iz odredbe čl. 116. st. 1. Zakona o radu (''Narodne novine'', broj 93/14, 27/17 i 98/19 - dalje: ZR), zbog čega su odbili tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

13. Prema odredbi čl. 116. st. 1. ZR-u poslodavac i radnik imaju opravdan razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

14. Prema shvaćanju ovoga suda, u okolnostima konkretnog slučaja, neovisno o ranije eventualnom neprimjerenom ponašanju tužiteljice, već sama činjenica da je zatečena u bacanju neotvorene hrane u smeće u takvim okolnostima bez obzira na vrijednost bačene hrane kao imovine tuženika, tužiteljica je narušila odnos povjerenja tuženika kao poslodavca prema njoj kao radnici a temeljem kojeg poslodavac od radnika očekuje ne samo ispunjenje ugovorne obveze za obavljanje poslova već i čuvanje imovine neovisno i kakvoj imovini i njezinoj vrijednosti se radi, to je tuženik, na kojem je teret dokaza, prema odredbi čl. 135. st. 3. ZR-u, u opisanim okolnostima dokazao postojanje osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, odnosno opravdanog razloga za predmetni izvanredni otkaz iz čl. 116. st. 1. ZR-u, a odluka o otkazu donesena je u zakonskom roku iz čl. 116. st. 2. ZR-a.

15. Prema tome, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili odredbe čl. 116. st. 1. i 2. ZR-a kada su zaključili da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za izvanredni otkaz ugovora o radu slijedom čega su pravilno odbili tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu te da radni odnos nije prestao.

16. Isto tako, pravilno su nižestupanjski sudovi ocijenili da, a s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja (kada je nesporno zatečene u bacanju zdravstveno ispravne hrane u smeće) nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da omogući tužiteljici da iznese svoju obranu (čl. 119. st. 2. ZR-a).

17. Slijedom iznesenog, nije osnovan ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

18. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. st. 2. ZPP-a odbiti reviziju kao neosnovanu.

19. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju, jer ta postupovna radnja nije ocijenjena potrebnom (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 4. srpnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Žabčić, v.r.