Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj 20 Gž R-77/2023-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Verice Kos, predsjednice vijeća, Nikole Ramušćaka člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Gašparuš-Horvat, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. A. d.o.o. za projektiranje, nadzor, proizvodnju i usluge, sa sjedištem u Z., OIB: …, zastupan po predsjedniku uprave M. J. A., zastupani po punomoćniku L. Z., odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda L. Z., S. B. B. i A. Š. iz Z., protiv tuženika M. M., iz O., OIB: …, zastupan po punomoćniku V. M., odvjetniku u Z., radi povrede ugovorne zabrane natjecanja i isplate ugovorne kazne, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zlataru Stalna služba u Donjoj Stubici poslovni broj Pr-1718/2021-21 od 21. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 4. srpnja 2023.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Zlataru Stalna služba u Donjoj Stubici poslovni broj Pr-1718/2021-21 od 21. veljače 2023. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja tužitelj je odbijen sa zahtjevom na utvrđenje da je tuženik prekršio ugovornu zabranu natjecanja u odnosu na tužitelja ugovorenu Ugovorom o radu od 26. listopada 2020., te da mu se naloži plaćanja ugovorne kazne u iznosu od 50.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB- a na dan plaćanja uz zateznu kamatu tekuću od dana podnošenja tužbe do isplate, kako i sa zahtjevom za naknadu parničnog troška (st. I. izreke), te je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.465,66 eura/ 56.250,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama (st. II. izreke).

2. Navedenu presudu, žalbom pobija tužitelj iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP).

3. Žalba je osnovana.

4. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koje ukazuje tužitelj u žalbi, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je tuženik prekršio ugovornu zabranu natjecanja u odnosu na tužitelja ugovorenu Ugovorom o radu od 26. listopada 2020. te da mu se naloži zbog toga plaćanje ugovorne kazne u iznosu od 50.000,00 eura u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja.

7. Prvostupanjski je sud utvrdio da je nakon 2020. plaća tuženika umanjena toliko da je pala ispod prosjeka bruto plaće u Republici Hrvatskoj, a da tužitelj nije ugovorio plaćanje tuženiku naknade propisane čl. 103. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23, dalje: ZR).

8. Međutim, s pravom tužitelj u žalbi ukazuje da je čl. 106. st. 3. ZR propisano da se Ugovorna kazna može ugovoriti i za slučaj da poslodavac ne preuzme obvezu isplate naknade plaće za vrijeme trajanja ugovorne zabrane natjecanja, ako je u vrijeme sklapanja takvog ugovora radnik primao plaću veću od prosječne plaće u Republici Hrvatskoj.

9. Dakle, odlučna je visina bruto plaće tuženika u vrijeme sklapanja Ugovora o radu, koji je zaključen 26. listopada 2020., iz kojeg bi proizlazilo da je tuženiku ugovorena plaća u visini od 13.500 bodova, a prema vrijednosti 1 boda od 1,00 kune prema Pravilniku o plaćama radnika zaposlenih kod tužitelja iz listopada 2020., to bi iznosilo 13.500,00 kn bruto, dok bi iz obračuna isplaćene plaće za 11. mjesec 2020. proizlazilo da je tuženiku isplaćena plaća u bruto iznosu od 13.500,00 kn, što je prema podacima Državnog zavoda za statistiku u 2020. godini bilo više od prosječne plaće u Republici Hrvatskoj.

10. S pravom tužitelj u žalbi ukazuje i da je prvostupanjski sud propustio nedvojbeno utvrditi jesu li tužitelj i društvo F. S. C. d.o.o. konkurenti, u smislu čl. 102. st. 1. ZR, odnosno je li novi poslodavac tuženika društvo F. S. C. d.o.o. u tržišnom natjecanju s tužiteljem, pa je i u tome dijelu činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

11. Za sada se ne može prihvatiti niti zaključak suda prvog stupnja da zabrana natjecanja nije bila ugovorena zbog zaštite opravdanih poslovnih interesa poslodavca, već da se njome prvenstveno željelo vezati tuženika za rad kod tužitelja.

12. Naime, iz iskaza svjedoka D. P. proizlazilo bi da se svi radnici kod tužitelja obučavaju s obzirom na specifičnost djelatnosti, a da edukacija traje 3 - 6 mjeseci, dok bi iz iskaza svjedoka D. H. proizlazilo da nije lako zamijeniti radnika na radnom mjestu poslovođe montaže, jer je tu godinama skupljano znanje.

13. Osim toga, iz predmeta poslovanja koja je razvidna iz izvatka iz sudskog registra, tužitelj i novi poslodavac tuženika, društvo F. S. C. d.o.o., bave se u jednom dijelu istom djelatnošću; projektiranjem, proizvodnjom, popravkom i preinakom zrakoplova i zrakoplovnih komponenata, što predstavlja usko specijaliziranu djelatnost, koju stoga mogu samo obavljati samo zaposlenici sa specifičnim znanjem i vještinama, koje nije lako pronaći na tržištu rada, i o kojima ovise poslovni procesi proizvodnje kod tužitelja.

14. Stoga je kod procijene postojanje opravdanog poslovnog interesa tužitelja da s tuženikom ugovori zabranu utakmice, te okolnosti potrebno imati u vidu.

15. Slijedom izloženog, a s obzirom na to da je prvostupanjski sud iz navedenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, valjalo je temeljem čl. 370. ZPP ukinuti pobijano presudu u dijelu pod st. I. izreke i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

16. Kako je ukinuta odluka o glavnom zahtjevu valjalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku, jer se radi o sporednoj tražbini koja slijedi pravnu sudbinu glavnog zahtjeva.

17. U ponovnom će postupku prvostupanjski sud, imajući u vidu sve navedeno u ovom rješenju, ponovnom ocjenom svih provedenih dokaza utvrditi jesu li se ispunile zakonske pretpostavke za primjenu čl. 106. st. 3. ZR., je li tužitelj u tržišnom natjecanju s društvom F. S. C. d.o.o. (čl. 102. st. 1. ZR), kao i postoji li opravdani poslovni interes poslodavca za ugovaranjem zabrane natjecanja i je li cilj zabrane zaštita tog interesa.

18. Nadalje će prvostupanjski sud ocijeniti prigovor tuženika da je ugovorna kazna nerazmjerno visoka s obzirom na vrijednost i značenje objekta obveze, sukladno čl. 354. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22 – dalje: ZOO), uzimajući u obzir da vrijednost i značenje objekta obveze predstavlja specifična vještina i znanje tuženika koje je stekao kod tužitelja obučavanjem te trajanje i troškovi edukacije novog radnika kako bi mogao obavljati poslove koje je obavljalo tuženik, kao i utjecaj tih okolnosti na proizvodne procese.

19. Tek nakon što nedvojbeno utvrdi sve navedene činjenice prvostupanjski će sud biti u mogućnosti donijeti pravilnu i zakonitu presudu.

20. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP).

U Velikoj Gorici 4. srpnja 2023.

Predsjednica vijeća

Verica Kos, v.r.