Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj: 19 P-20/2022-122

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sutkinji Marini Ljubičić Knežević, u pravnoj stvari tužitelja OSATINA GRUPA d.o.o., OIB: 52123139126, Semeljci, Kralja Tomislava 91, kojeg zastupa Ivica Kovačev, OIB: 21496820663, odvjetnik u ZOU Darko Šuper, Ivica Kovačev, Iva Kovačev Radić i Ivan Jukić u Osijeku, Europske avenije 3/I, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, radi naknade štete (vps 2.423.112,66 EUR / 18.256.942,37 kn[1] ), nakon glavne i javne rasprave zaključene 22. svibnja 2023. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu sudske odluke održanom 3. srpnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" I/ Tuženik Republika Hrvatska OIB: 52634238587 dužan je tužitelju OSATINA GRUPA d.o.o. Semeljci, Kralja Tomislava 91, OIB: 52123139126 na ime naknade štete s osnove izgubljene dobiti i vrijednosti prava isplatiti ukupni novčani iznos od 2.423.112,66 EUR/18.256.942,37 kn i to:

- 1.074.730,24 EUR/8.097.555,00 kn s dospijećem 31. prosinca 2016. godine - 775.145,54 EUR/5.840.334,07 kn s dospijećem 31. prosinca 2017. godine

- 573.236,88 EUR/4.319.053,27 kn s dospijećem 31. prosinca 2018. godine,

sve s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog godišnjeg iznosa pa do isplate, po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, tekućom od 4. svibnja 2018. godine kao dana podnošenja zahtjeva Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku za mirno rješenje spora, pa do 31. prosinca 2022. godine, a od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8 postotnih poena.

Tuženik je dužan tužitelju naknaditi prouzročene parnične troškove sa zakonskim kamatama po stopi zatezne kamate koja se određuje svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena.

II/ Tuženik Republika Hrvatska OIB: 52634238587 dužan je tužitelju OSATINA GRUPA d.o.o. Semeljci, Kralja Tomislava 91, OIB: 52123139126 na ime naknade štete s osnove izgubljene dobiti i vrijednosti prava isplatiti ukupni novčani iznos od 1.712.538,71 EUR/ 12.903.122,91 kn i to:

- 793.370,36 EUR/5.977.648,98 kn s dospijećem 31. prosinca 2016. godine

- 583.568,70 EUR/4.396.898,38 kn s dospijećem 31. prosinca 2017. godine

- 335.599,65 EUR/2.528.575,57 kn s dospijećem 31. prosinca 2018. godine,

sve s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog godišnjeg iznosa pa do isplate, po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, tekućom od 4. svibnja 2018. godine kao dana podnošenja zahtjeva Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku za mirno rješenje spora, pa do 31. prosinca 2022. godine, a od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8 postotnih poena.

Tuženik je dužan tužitelju naknaditi prouzročene parnične troškove sa zakonskim kamatama po stopi zatezne kamate koja se određuje svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena."

II. Nalaže se tužitelju OSATINA GRUPA d.o.o., OIB: 52123139126, Semeljci, Kralja Tomislava 91, isplatiti tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, parnični trošak u iznosu od 293.947,84 EUR (dvjestodevedesettritisućedevetstočetrdesetsedameura i osamdesetčetiricenta) / 2.214.750,00 kn (dvamilijunadvjestočetrnaesttisućasedamstopedesetkuna) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 3. srpnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od petnaest dana.

III. Zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 39.717,30 EUR (tridesetdevettisućasedamstosedamnaesteura i tridesetcenti) / 299.250,00 kn (dvjestodevedesetdevettisućadvjestopedesetkuna), odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka u bitnom ističe kako je 30. travnja 2015. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o poljoprivrednom zemljištu, koji je dopunom čl. 51. predvidio mogućnost davanja državnog poljoprivrednog zemljišta na korištenje bez javnog poziva, a u cilju pravilne primjene predmetne zakonske odredbe Ministarstvo poljoprivrede 20. travnja 2015. donijelo je Naputak za primjenu članka 51. stavak 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“, broj 39/13 i 48/15). Nadalje, u skladu s predmetnim Naputkom, Hrvatska poljoprivredna agencija (u daljnjem tekstu: HPA) pripremila je podatke o broju uvjetnih grla stoke za svako poljoprivredno gospodarstvo koje se pod Matičnim identifikacijskim brojem poljoprivrednog gospodarstva vodi u Upisniku poljoprivrednika te je iste dostavila Agenciji za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (u daljnjem tekstu: APPRRR), koja je svakom poljoprivrednom gospodarstvu izračunala potrebu za dodatnim površinama poljoprivrednog zemljišta, a svi prihvatljivi korisnici su bili pozvani u prostorije Savjetodavne službe HPA radi popunjavanja Prijavnog obrasca. Tužitelj dalje navodi kako je rok za prijavu iznosio 15 dana, dakle od 20. travnja 2015. do 4. svibnja 2015., a tužitelj je u skladu s navedenim rokom 22. travnja 2015. u Regionalnom uredu HPA u Donjem Miholjcu popunio Prijavni obrazac te je, polazeći od propisanih kriterija, utvrđeno kako tužitelj na dan 4. ožujka 2015. ima 2210,20 uvjetnih grla stoke pa je HPA izračunala kako tužitelju nedostaje 1.655,94 ha. Nadalje, tužitelj je uredno popunio Prijavni obrazac te je utvrđeno kako mu nedostaje 1.655,94 ha, ali nije bio pozvan od strane APPRRR-a na iskazivanje interesa, odnosno o za njega nije bila donesena odluka o zakupu bez javnog poziva i to zbog propusta Agencije za poljoprivredno zemljište (u daljnjem tekstu: APZ). Tužitelj je kontaktirao APZ te je obaviješten kako je od strane službene osobe iz APZ-a izvršeno brisanje tužitelja sa tablice izračuna potrebnih površina, iz kojeg razloga za tužitelja nije niti izrađena Odluka o zakupu bez javnog poziva od strane APZ-a pa je zbog propusta APZ-a tužitelj pretrpio štetu u vidu izmakle dobiti/koristi za razdoblje od 2016. do 2018. u iznosu od ukupno 27.136.516,10 kn. Nadalje, nakon što je sud izveo dokaz vještačenjem u predmetu poslovni broj: P- 318/2018 tužitelj je podneskom od 28. travnja 2020. (str. 375 i 376 spisa) smanjio tužbeni zahtjev tako da isti sada potražuje naknadu štete u ukupnom iznosu od 25.941.183,15 kn. Vezano za tuženikove navode i prigovore, tužitelj ističe kako su isti neosnovani.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka u bitnom se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te navodi kako se na temelju čl. 51. st. 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu iznimno moglo dati u zakup poljoprivredno zemljište u vlasništvu države na rok od deset godina pravnim i fizičkim osobama koje se bave stočarstvom, pod uvjetom da nemaju, a tim bi zakupom dobili, minimalnu površinu poljoprivrednog zemljišta propisanu prema broju uvjetnih grla uz naknadu u visini dvostruke početne zakupnine. Nadalje, predmetna odredba stupila je na snagu 1. svibnja 2015., a prestala je važiti 31. svibnja 2015., odnosno ista je bila na snazi mjesec dana, a u skladu s odredbama Naputka pravo na dodjelu tog zemljišta ostvarilo je 10398 poljoprivrednih gospodarstava, među kojima je bio i tužitelj, koji je prema podacima ostvario pravo na dodjelu 1.650,1425 ha. Tuženik ističe kako je u razdoblju od 20. travnja do 8. svibnja 2015. prijavni obrazac za sudjelovanje u dodjeli od ukupnog broja 10398 gospodarstava ispunilo njih 3318, koja su ostvarila pravo na 74.480,03 ha državnog poljoprivrednog zemljišta, a po provedbi dodjele donesena je Odluka o davanju u zakup bez javnog poziva za 2612 gospodarstava u ukupnoj površini od 42.000,73 ha. S obzirom na označenu vremensku mogućnost trajanja odabira čestica i s obzirom kako je državno poljoprivredno zemljište ograničeni resurs i kako se velika većina tog zemljišta nalazi pod nekim od oblika raspolaganja, odluka o dodjeli zakupa nije izrađena za 706 prijavljenih gospodarstvenika, među kojima i za tužitelja, a u trenutku dodjele zemljišni fond nije sadržavao dovoljno zemljišta kako bi se za sva prijavljena gospodarstva izradila odluka o dodjeli zakupa. Tuženik dalje navodi kako se uvidjelo kako se zbog kratkog vremenskog roka u kojem je dodjela provedena, nesređenih evidencija katastra i zemljišne knjige, odnosno njihove međusobne neusklađenosti sa stvarnim stanjem na terenu, zastarjele službeno dostupne snimke iz zraka, manjkave baze ugovora o zakupu Agencije koja je u nastajanju, paralelnog procesa sklapanja ugovora o privremenom korištenju državnog poljoprivrednog zemljišta na temelju mirnog posjeda i ugovora o privremenom korištenju zajedničkih pašnjaka, nepostojeće baze zajedničkih pašnjaka i pogrešaka prilikom definiranja povezanih društava, potrebno dopuniti i zamijeniti odluke koje su datirane sa 29. svibnja 2015., ali da navedene izmjene nisu obuhvatile tužitelja pa isti nije dobio, odnosno nije mu dodijeljeno poljoprivredno zemljište. Dalje tuženik navodi kako s obzirom na činjenicu kako je postojala mogućnost, a ne i obveza dodijeliti zatraženo poljoprivredno zemljište, nema niti pretpostavki za nezakonito postupanje, odnosno za postojanje naknade štete zbog nedostataka uzročno-posljedične veze pa isti predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. U konkretnoj pravnoj stvari sud je 15. srpnja 2020. donio presudu i rješenje pod poslovnim brojem P-315/2018-48, kojom presudom je naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 24.032.411,20 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na ime izgubljene dobiti/izmakle koristi i iznos od 1.908.771,95 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na ime vrijednosti prava, kao i naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 1.154.592,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a rješenjem je utvrdio kako je tužba povučena za iznos od 1.195.332,95 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te kako se ne prihvaćaju isprave – dokazi koje je tuženik priložio uz podnesak od 18. lipnja 2020., a nakon zaključenja prethodnog postupka.

4. Protiv navedene odluke, odnosno protiv presude i rješenja, tuženik je podnio žalbu, kao i dopunu iste pa je rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3816/2020-4 od 15. prosinca 2021. ukinuta presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-315/2018-48 od 15. srpnja 2020. u pobijanoj toč. I. izreke i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje I odbačena tuženikova žalba protiv toč. II. izreke rješenja Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-315/2018-48 od 15. srpnja 2020.

5. U prethodno navedenom rješenju Visoki trgovački sud Republike Hrvatske dao je uputu kako će prvostupanjski sud u ponovljenom postupku otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju je predmetnom odlukom upućen, ispitati osnovanost tuženikovih prigovora i njihov značaj za odluku o tužbenom zahtjevu. Ujedno, otklonit će i nedostatke u nalazu i mišljenju vještaka, a nakon što pravilno i potpuno utvrdi sve odlučne okolnosti, donijeti će novu odluku o tužbenom zahtjevu, kao i odluku o troškovima postupka.

6. Tijekom ponovljenog postupka tužitelj je u bitnom i dalje ostao kod tužbenog zahtjeva, a tuženik je ostao kod odgovora na tužbu te je isticao kako u konkretnom slučaju tužitelj nije imao legitimno očekivanje kako će po redovnom tijeku stvari dobiti zemljište i na njemu ostvariti dobit.

7. Nakon izvedenog dokaza vještačenjem, tužitelj je podneskom od 27. travnja 2023. (str. 2294-2297 spisa) smanjio tužbeni zahtjev te isti sada potražuje na ime naknade štete s osnove izgubljene dobiti i vrijednosti prava ukupan iznos od 2.423.112,66 EUR / 18.256.942,37 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Također, predmetnim podneskom tužitelj je naveo ako sud utvrdi kako je navedeni tužbeni zahtjev neosnovan, isti postavlja eventualno kumulirani tužbeni zahtjev te na ime naknade štete s osnove izgubljene dobiti i vrijednosti prava potražuje ukupan iznos od 1.712.538,71 EUR / 12.903.122,91 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

8. Čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14; u daljnjem tekstu ZPP) propisano je kako preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći.

9. Čl. 190. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19) propisano je kako tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, dok je st. 2. istog članka propisano kako iznimno od odredbe stavka 1. predmetnog članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

10. Nadalje, čl. 190. st. 3. ZPP-a propisano je kako nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika, ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, dok je st. 4. istog članka propisano kako će se smatrat da postoji pristanak tuženika na preinaku tužbe ako se on upusti u raspravljanje o glavnoj stvari po preinačenoj tužbi, a nije se prije toga protivio preinaci.

11. U konkretnom slučaju tužitelj je preinačio tužbu, odnosno istaknuo drugi zahtjev uz postojeći, a tuženik se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari po preinačenoj tužbi.

12. Čl. 188. st. 1. ZPP-a propisano je, između ostalog, kako u jednoj tužbi tužitelj može istaknuti više zahtjeva protiv istog tuženika kad su svi zahtjevi povezani istom činjeničnom i pravnom osnovom, dok je st. 2. predmetnog članka propisano kako tužitelj može dva i više zahtjeva u međusobnoj vezi istaknuti u jednoj tužbi i tako da sud sljedeći od tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan.

13. Dakle, tužitelj je istaknuo više tužbenih zahtjeva u jednoj tužbi, odnosno u konkretnom slučaju radi se o eventualnoj kumulaciji tužbenih zahtjeva.

14. U dokaznom dijelu postupka sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka Blaženke Mičević (str. 345-346 spisa), Mirka Ervačića (str. 348-350 spisa) i Josipe Dunđer Bunčić (str. 350-351 spisa) i zakonskog zastupnika tužitelja Vedrana Ružića (str. 351-352 spisa) te izvršio uvid u Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o poljoprivrednom zemljištu (str. 24-25 spisa), Naputak za primjenu čl. 51. st. 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine", broj 39/2013 i 48/2015) Ministarstva poljoprivrede, KLASA: 320-08/15-01/10, URBROJ: 525-07/1183-15-1 od 20. travnja 2015. (str. 26-29 i 82-85 spisa), prijavni obrazac od 22. travnja 2015. s prilozima (str. 30-41 i 908- 909 spisa), ispis e-mail komunikacije od 8. lipnja 2015. (str. 42- 44 spisa), zahtjev za izdavanja obavijesti o razlozima ne donošenja odluke o zakupu bez javnog poziva tužitelja na ime APZ od 13. lipnja 2016. (str. 45-47 spisa), kaznenu prijavu tužitelja podnesenu protiv nepoznate službene osobe iz APZ od 17. svibnja 2017. (str. 48-52 spisa), podnesak ŽDO u Zagrebu broj KN-DO-176/17 od 22. veljače 2018. (str. 53 spisa), podnesak APZ, KLASA: 740-01/17-01/532, URBROJ: 370-04- 17-2 od 6. prosinca 2017. (str. 54 spisa), presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 232/10-2 od 30. lipnja 2010. (str. 55-56 spisa), presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-725/08-2 od 12. siječnja 2010. (str. 57-58 spisa), presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-372/10-2 od 11. travnja 2012. (str. 59-60 spisa), odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-822/2005 od 13. veljače 2008. (str. 61-63 spisa), naputak za postupanje u primjeni odredbe čl. 51. st. 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (str. 64-65 spisa), izvod iz tiskovina (str. 75-80 spisa), Izjavu i iskaz o prihvaćanju državnog poljoprivrednog zemljišta (str. 86-110, 114-154, 983-1015 , 1228-1272 i 1965-1997 spisa), zapisnik o evidenciji uporabe poljoprivrednog zemljišta APPRRR od 18. lipnja 2015. (str. 111-113 spisa), izvadak iz odluke (str. 155-156 spisa), Odluku o davanju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske u zakup bez javnog poziva prema registriranom sjedištu poljoprivrednog gospodarstva na području Vukovarsko-srijemske županije APZ-a, KLASA: 320-02/15-0719/1, URBROJ: 370-04-15-1 od 29. svibnja 2015. (str. 157-164 spisa), Odluku o davanju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske u zakup bez javnog poziva prema registriranom sjedištu poljoprivrednog gospodarstva na području Osječko- baranjske županije APZ-a, KLASA: 320-02/15-0719/1, URBROJ: 370-04-15-1 od 29. svibnja 2015. (str. 165-249, 937-982, 1279-1494 i 1919-1964 spisa), Ugovore o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske bez javnog poziva uz suglasnosti od 29. svibnja 2015. Ministarstva poljoprivrede (str. 250-290 spisa), očitovanje APZ-a, KLASA: 740-01/17-01/315, URBROJ: 370-04-18-9 od 19. veljače 2018. vezano za postupak davanja državnog poljoprivrednog zemljišta u zakup bez javnog poziva temeljem čl. 51. st. 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (str. 291-303 spisa), tablicu s povezanim društvima (str. 313-316 spisa), izvatke iz zemljišne knjige (str. 395-401 i 2005-2022 spisa), Direktivu vijeća od 12. prosinca 1991. o zaštiti voda od onečišćenja koje uzrokuju nitrati poljoprivrednog porijekla (str. 402-412 spisa), izvadak iz sudskog registra za tužitelja (str. 413-416 i 790-793 spisa), ispis povezanih društava sa tužiteljem (str. 417-419 spisa), zahtjev za privremeno korištenje poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske (str. 420-421 i 788-789 spisa), izvješće Ministarstva poljoprivrede, Uprave poljoprivrede i prehrambene industrije, Sektora inspekcija u poljoprivredi, Službe inspekcija u područnim jedinicama, Odjel – područna jedinica Osijek, Ispostava Đakovo, KLASA: 320-18/17- 03/1138, URBROJ: 525-07/0112-17-3 od 31. srpnja 2017. (str. 422 i 783 spisa), Zapisnik o inspekcijskom nadzoru Ministarstva poljoprivrede, Uprave poljoprivrede i prehrambene industrije, Sektora inspekcija u poljoprivredi, Službe inspekcija u područnim jedinicama, Odjel – područna jedinica Osijek, Ispostava Đakovo, KLASA: 320-18/17-03/1138, URBROJ: 525-07/0112-17-3 od 26. srpnja 2017. (str. 423-424 i 784-785 spisa), podatke o tužitelju (str. 424-426, 441-723, 786-787, 910-912, 2169- 2181 i 2220-2221 spisa), Izvješće o obavljenoj reviziji učinkovitosti gospodarenja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske od 27. listopada 2017. (str. 729-737 spisa), izjavu tužitelja (str. 778-779 spisa), potvrdu Općine Koška od 7. svibnja 2015. (str. 794-795 spisa), Ugovor o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske broj 32032996 sklopljen između Republike Hrvatske i Bovis d.o.o. od 20. veljače 2018. (str. 796-807 spisa), Ugovor o dugogodišnjem zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države sklopljen između Republike Hrvatske i PZ OSATINA od 24. svibnja 2010. (str. 808-814 spisa), Ugovor o koncesiji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države sklopljen između Republike Hrvatske i PZ OSATINA od 7. srpnja 2006. (str. 815-821 spisa), Aneks Ugovora o koncesiji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države sklopljen između Republike Hrvatske, tužitelja i PZ OSATINA od 22. kolovoza 2018. (st. 822-827 spisa), Aneks Ugovora o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske sklopljen između Republike Hrvatske, tužitelja i PZ OSATINA od 29. prosinca 2012. (str. 828-832 spisa), Ugovor o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske sklopljen između Republike Hrvatske i PZ OSATINA od 3. srpnja 2015. (str. 833-837 spisa), Ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske na području Općine Ivankovo sklopljen između Republike Hrvatske i PZ OSATINA od 15. lipnja 2011. i Anekse istog od 10. listopada 2021. (str. 838-852 spisa), Anekse Ugovora o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske (str. 853-868 i 873-880 spisa), Ugovor o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske sklopljen između Republike Hrvatske i HANA PODGORAČ d.o.o. od 23. travnja 2013. i od 25. travnja 2013. (str. 868-872 i 881-885 spisa), pregled postupka davanja državnog poljoprivrednog zemljišta u zakup bez javnog poziva primjenom čl. 51. st. 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine", broj 39/13 i 48/15) od ožujka 2016. (str. 886-900 spisa), Ugovor o prodaji izravnog pogodbom poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske na području Općine Viškovci sklopljen između Republike Hrvatske i tužitelja od 2. veljače 2015. (str. 901-907 spisa), ispis e-mail komunikacije (str. 913-935 i 1016- 1021 spisa), izvod iz Jedinstvenog registra domaćih životinja (str. 1187-1196 spisa), potvrdu o površinama evidentiranih u ARKOD sustavu (str. 1197-1216 spisa), očitovanje Ministarstva poljoprivrede od 24. veljače 2022. (str. 1273-1278 spisa), podnesak PZ OSATINA (str. 1495 spisa), presudu Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-256/2018-55 od 18. veljače 2022. (str. 1496-1518 spisa), tablicu (str. 1519-1520 spisa), presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1315/2022-5 od 23. rujna 2022. (str. 2151-2160 spisa), dopunu očitovanja Ministarstva poljoprivrede od 21. svibnja 2020. (str. 2161-2168 spisa), konačni prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o poljoprivrednom zemljištu (str. 2191-2194 spisa) i presudu i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-268/2021-5 od 17. siječnja 2022. (str. 2206-2211 spisa).

15. Kao što je i navedeno, sud je izveo dokaz vještačenjem po vještaku poljoprivredne struke mr. sc. Ivanu Grgesini (nalazi mišljenje vještaka, str. 362-373 spisa), a nakon zaprimanja drugostupanjske odluke izveden je dokaz poljoprivrednim vještačenjem po vještaku VitalMax usluge d.o.o. (nalaz i mišljenje vještaka, str. 2041- 2136 i 2261-2288 spisa).

16. Podneskom od 27. listopada 2022. (str. 2187-2190 spisa) tuženik je zatražio izuzeće vještaka, a rješenjem od 14. veljače 2023. (str. 2254 spisa) sud je isto odbio, iz razloga što nije utvrdio okolnosti na koje se pozivao tuženik u svom zahtjevu i to pristranost vještaka.

17. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

18. Među parničnim strankama nesporno je kako je APZ specijalizirana javna ustanova, odnosno pravna osoba upisana u sudski registar te kako je osnivač iste Republika Hrvatska, a prava i dužnosti osnivača obavlja Vlada Republike Hrvatske. Također, APZ odgovara za svoje obveze cijelom svojom imovinom, a Republika Hrvatska solidarno i neograničeno odgovara za obveze Agencije.

19. Nije sporno niti kako štetu koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave, naknađuje Republika Hrvatska (čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave ("Narodne novine", broj 150/11, 93/16 i 104/16).

20. Dakle, s obzirom na činjenicu kako se u konkretnom slučaju radi o postupanju APZ u obavljanju javnopravne djelatnosti, odnosno radu tijela državne uprave, nesporno je kako je tuženik pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.

21. Također nije sporno kako se tužitelj u skladu sa čl. 186.a st. 1. ZPP-a obratio sa zahtjevom za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu 4. svibnja 2018. (str. 23 spisa).

22. Dalje je nesporno kako je 30. travnja 2015. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o poljoprivrednom zemljištu, kojim je dopunjen čl. 51. na način da je dodan st. 3. koji glasi:“ Iznimno, poljoprivredno zemljište u vlasništvu države može se dati u zakup bez javnog poziva, na rok od 10 godina, pravnim i fizičkim osobama koje se bave stočarstvom pod uvjetom da nemaju, a ovim bi zakupom dobile minimalnu površinu poljoprivrednog zemljišta propisanu prema broju uvjetnih grla, uz naknadu u visini iznosa dvostruke početne zakupnine iz čl. 31. st. 1. ovog Zakona.“ te kako je ujedno propisano kako citirana odredba Zakona prestaje važiti 31. svibnja 2015.

23. Nije sporno niti kako je Ministarstvo poljoprivrede 20. travnja 2015. donijelo Naputak za primjenu čl. 51. st. 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu i dostavilo ga APPRRR, APZ, HPA i Savjetodavnoj službi te kako je Naputak objavljen u Narodnim novinama 15. svibnja 2015. Predmetnim Naputkom dana su detaljna uputstva i načini postupanja predmetnim Agencijama pa je tako određeno kako će HPA pripremiti podatke o broju domaćih životinja za svako poljoprivredno gospodarstvo, a za izračun broja uvjetnih grla prema vrstama domaćih životinja na gospodarstvu HPA će koristiti koeficijente iz Tablice 1. Dodatka I. i Akcijskog programa zaštite voda od onečišćenja uzrokovanog nitratima poljoprivrednog podrijetla te će taj izračun dostaviti APPRRR te će APZ-u dostaviti sve primarne lokacije prema koordinatama pod kojima je farma upisana u Registru farmi; APPRRR će na temelju dostavljenog broja uvjetnih grla i uvidom u ARKOD na dan 4. ožujka 2015. za svako poljoprivredno gospodarstvo izračunati potrebe za dodatnim površinama poljoprivrednog zemljišta na način da se broj uvjetnih grla pomnoži s koeficijentom 0,8 te tako dobije potrebna minimalna površina; APZ je dužna dostaviti HPA i Savjetodavnoj službi Prijavni obrazac za primjenu čl. 51. st. 3. te Tablicu dnevnog izvješća; HPA i Savjetodavna služba pozivaju nositelje poljoprivrednih gospodarstava za koje je utvrđena potreba za dodatnim površinama poljoprivrednog zemljišta da u njihovim uredima popune Prijavni obrazac i Izjavu; APZ prema popunjenim Prijavnim obrascima izrađuje popis katastarskih čestica poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države koje su slobodne za raspolaganje te određuje za svako prihvatljivo poljoprivredno gospodarstvo površinu i popis katastarskih čestica u vlasništvu države, a na temelju prikupljenih podataka i primjenom navedenih kriterija APZ pristupa izradi Odluke o zakupu bez javnog poziva koju dostavlja na suglasnost ministru nadležnom za poslove poljoprivrede i u APPRRR radi upisa površina u Upisnik poljoprivrednih gospodarstava i ARKOD sustav; APZ izrađuje i Ugovore o zakupu bez javnog poziva te poziva nositelje poljoprivrednog gospodarstva na sklapanje ugovora.

24. Nije sporno kako je tužitelj 22. travnja 2015. popunio Prijavni obrazac i predao ga Regionalnom uredu u Donjem Miholjcu, u kojem je navedeno kako ima 2210,20 uvjetnih grla i 112,22 ha površina zemljišta upisanih u ARKOD te kako mu prema izračunu APPRRR nedostaje 1.655,94 ha te kako tužitelj nije u skladu s Naputkom pozvan od strane APPRRR u regionalni ured kako bi se u skladu sa Odlukom o zakupu izvršio upis površina u karticu posjed UPG i ARKOD sustav do 16. lipnja 2015., iz razloga što APZ nije za tužitelja dostavila potrebnu Odluku o zakupu bez javnog poziva.

25. Nadalje, tužitelj se 5. lipnja 2015. te 8. lipnja 2015. obratio APZ sa zahtjevom da se donese potrebna Odluka o zakupu bez javnog poziva, ali ista nije donesena te tužitelj nije sklopio Ugovor o zakupu, odnosno nije mu dodijeljeno poljoprivredno zemljište.

26. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva.

27. Naime, tužitelj tijekom postupka navodi kako mu je APZ svojim nezakonitim i nepravilnim radom prouzročila štetu u vidu izmakle koristi neisplatom /neostvarenjem pripadajućeg novčanog iznosa koji se osnovano očekivao prema redovitom tijeku stvari i to na ime dobiti ostvarenom obradom poljoprivrednog zemljišta kroz tri godine te na ime vrijednosti prava, a tuženik je isticao kako ne postoji njegova odgovornost za štetu jer tužitelj nije imao legitimno očekivanje kako će po redovnom tijeku stvari dobiti zemljište i na njemu ostvariti dobit koju potražuje tuženik.

28. Svjedok Blaženka Mičević u svom iskazu na ročištu održanom 19. studenog 2019. (str. 345-346 spisa) u bitnom je navela kako je 2015. bila ravnateljica APZ-a te kako je tijekom 2015. proveden postupak dodjele zemljišta bez javnog natječaja stočarima i glede toga je bila propisana procedura od strane Ministarstva poljoprivrede, a također je sačinjena i uputa i u tom postupku su sudjelovale tri agencije. Nadalje, APZ prikupljala je podatke koliko je zemljišta slobodno za takvo raspolaganje, s tim da do tada nije postojala baza podataka o takvom zemljištu te su prikupljali podatke od jedinica lokalne samouprave i katastra te uspostavljali informacijski sustav i bazu takvih podataka. Na temelju prikupljenih podataka iste su dostavljali Ministarstvu poljoprivrede te su tamo računali koliko nekom od prijavljenih korisnika nedostaje zemljišta, odnosno na temelju podataka Ministarstvo je moralo utvrditi može li se uopće takva mjera provesti jer se do tada nije znalo s koliko se poljoprivrednog zemljišta raspolaže. Dalje navodi kako se na temelju tih podataka te podataka s kojima su raspolagale ostale Agencije, a prema utvrđenim pravilima, utvrdilo koliko kojem od subjekata nedostaje zemljišta za provedbu mjere, a od Agencije za plaćanje dobili su podatke, odnosno popis svih subjekata gdje je pisalo koliko im zemljišta nedostaje. Svjedok dalje navodi kako je uputa Ministarstva poljoprivrede o načinu kako se dodjeljivalo nekome zemljište jasno govorila u krugu koliko kilometara se dodjeljuje zemljište, ako nema dovoljno zemljišta u krugu 10 km išlo se u druge općine i županije uz suglasnost subjekata. Agencija je morala povezati sva trgovačka društva jedne grupacije na način da se svim trgovačkim društvima jedne grupacije zbroji koliko imaju stoke i koliko im na razini jedne grupacije nedostaje zemljišta. Predmetna mjera provodila se u kratkom roku od mjesec dana od dana kada je Zakon stupio na snagu, do kada je trebalo isti izvršiti tako da je ostao kratak rok za izračun koliko subjektima nedostaje zemljišta. Nadalje, a vezano za tužitelja, Agencija je pogriješila prilikom zbrajanja površine zemljišta te je utvrđeno kako tužitelju ne treba dodijeliti zemljište. Na temelju izračuna koliko svakome treba dodijeliti zemljište Ministarstvo poljoprivrede je donosilo odluke o dodjeli zemljišta i ti su podaci dostavljeni u regionalne Urede Agencije za plaćanja te je svaki korisnik mogao vidjeti koliko mu je zemljišta dodijeljeno, koje su katastarske čestice i na kojem području, a kada je ta informacija objavljena tužitelj je istaknuo prigovor kako nije na tom popisu pa se išlo provjeriti u čemu je riječ i utvrdilo se gdje se pogriješilo te je prošlo nekoliko dana dok su obrađeni svi podaci. Problem je bio što nisu postojale baze podataka poljoprivrednog zemljišta te su prikupljali podatke o državnom poljoprivrednom zemljištu u zakupu od općine i osnova svega su bili podaci iz katastra u kojima nisu sve promjene bile evidentirane pa su se doveli u situaciju da su dodjeljivali zemljišta na kojima su postojale zgrade, pilane, igrališta, auto ceste i sl. Nadalje, bilo je problema i oko toga da su pojedina zemljišta koja su dodijeljena korisnicama već bila u zakupu, a takve podatke nisu imali. Problem se pojavio tako da su morali ponovno obrađivati podatke i dostavljati Agenciji za plaćanje, odnosno morali su mijenjati donesene odluke, a sve odluke su morale prema zakonu biti donesene do 31. svibnja, s tim da su do 10. srpnja kao zadnjeg dana za prijavu za poticaje ispravljali određene podatke, a radilo se o ogromnoj količini podataka za nekoliko tisuća subjekata, koji nisu bili usklađeni niti točni, odnosno nije bilo usklađeno stanje katastra te je tužitelju dodijeljena određena količina zemljišta jer u tom trenutku više nije bilo zemljišta na raspolaganju, a drugo zamjensko zemljište tužitelj nije prihvatio. Ističe kako je glavni problem kratkoća roka koji je zadan u Zakonu i kako je do 15. svibnja trebalo prikupiti sve podatke i do kraja svibnja donijeti sve odluke. Sve naknadne odluke za subjekte koji do 31. svibnja nisu bili obuhvaćeni kao što je to slučaj sa tužiteljem nisu se mogli unositi u sustav niti su se u odnosu na njih mogle donositi odluke. Nadalje, objavljen je popis odluka korisnika kojima je dodijeljeno zemljište, a kako se tužitelj nije nalazio na tom popisu, uložio je prigovor, ali sve to je bilo poslije 31. svibnja kada se isti više nije mogao uvrstiti u sustav, iako je utvrđeno kako je Agencija napravila pogrešku prigodom zbrajanja. Takva pogreška prigodom zbrajanja dogodila se i kod drugih korisnika, ali su oni bili već u sustavu pa se takva odluka mogla promijeniti, a kod tužitelja to nije bio slučaj. Navodi kako tužitelj nije dobio niti jedan hektar poljoprivrednog zemljišta na koje je imao parvo, a svi korisnici koji su se prijavili i kojima je Agencija za plaćanje u poljoprivredi izračunala da imaju to pravo i da su imali potrebe za više od jednog hektara, ušli su u tu mjeru i imali su pravo na dodjelu poljoprivrednog zemljišta. Ističe kako je razlog što zemljište koji su drugi subjekti odbili prihvatiti, nije ponuđeno drugima, protek zakonskog roka, jer po isteku roka ostalo je sporno mogu li se mijenjati te odluke i zemljište dodijeliti subjektima; došlo je do promjene u Ministarstvu i došao je ministar Romić te nije donesen naputak, odnosno odluka kako se to može učiniti.

29. Svjedok Mirko Ervačić u svom iskazu na ročištu održanom 14. siječnja 2020. (str. 348-350 spisa) u bitnom je naveo kako je tijekom 2015. raspisan natječaj za dodjelu zemlje u skladu s Nitratnom direktivom da se stočarima s obzirom na određenu količinu stoke i površinu zemlje koju imaju u posjedu dodjeli još dodatno zemljište kako bi se poštivala ta direktiva. U tom trenutku tužitelj je imao 2200 grla stoke i oko 100 ha zemlje te mu je u skladu s pravilima Direktive pripadalo još 1660 ha zemlje. Nadalje, tužitelj se prijavio na natječaj sa kompletnom dokumentacijom koju su predali Agenciji u Donjem Miholjcu i poslije toga nije dobio nikakvu obavijest, a on je saznao kako je većina kandidata koji su se javili na natječaj bila obaviještena i nudila su im se razna zemljišta, a tužitelja nisu niti pozvali niti su mu bilo što ponudili. Nadalje, kontaktirao je u Zagrebu i onda su mu rekli kako se ne nalazi na popisu, kako je tužitelj izbrisan s popisa i zbog toga mu nije ništa ponuđeno. Poslije je tužitelj dobio obavijest kako se radilo o pogrešci i kako su ih greškom izbrisali s popisa, ali mu niti poslije toga nije dodijeljeno niti ponuđeno bilo kakvo zemljište. Navodi kako takvim postupanjem Agencije nisu dobili potrebno zemljište pa time nisu ostvarili niti poticaje koji bi im pripadali za to zemljište niti su ostvarili prihod sa zemljišta koji bi im pripadao. Sva dokumentacija koja je predana na natječaju bila je dokumentacija izdana od raznih državnih i javnopravnih tijela i sve u skladu s natječajem, rokovima natječaja i predviđenom procedurom. Ističe kako je u tom trenutku ravnatelj Agencije, Blaženka Mičević, koju je kontaktirao i potom dobio informaciju kako je tužitelj pogreškom Agencije ispušten sa popisa. Navodi kako tužitelj ima poslovnu jedinicu u Đurđevcu koja je udaljena od 160 km od sjedišta i kako tužitelj kupuje robu po cijeloj Hrvatskoj, uključujući i strane države. Ističe kako u poslovnoj jedinici imaju zaposlene radnike i potrebnu mehanizaciju, s time da posjeduje i prijevozna sredstva – labudice, te kombajne i ostale strojeve i po potrebi su spremni i sposobni prevesti iz jedne u drugu poslovnu jedinicu. Zemljište u Đurđevcu tužitelj je dijelom kupio, a dijelom dobio putem natječaja, a u dokumentaciji i obrascu za prijavu na natječaj iskazao je spremnost kako bi prihvatio zemljište i izvan sjedišta društva, odnosno u Osječko- baranjskoj županiji. Nadalje, u poslovnim planovima tužitelja bila je uključena obrada i prihod sa 1660 ha zemljišta, a tužitelj posjeduje i ima mogućnosti obrade i dodatnih 1660 ha zemljišta jer posjeduje i strojeve i ljude, a ovisno o zemljištu koje bi dobio tako bi organizirao i proizvodnju.

30. Svjedok Josipa Dunđer Bunčić u svom iskazu na ročištu održanom 14. siječnja 2020. (str. 350-351 spisa) u bitnom je navela kako je bila zaposlena kod tužitelja kao voditelj pravne službe do listopada 2018. te kako su 30. travnja 2015. na snagu stupile Izmjene i dopune Zakona o poljoprivrednom zemljištu te kako je odredbom čl. 51. st. 3. predviđena dodjela zemljišta u zakup na 10 godina bez javnog poziva u skladu sa Nitratnom direktivom, a predmetna odredba vrijedila je samo jedan mjesec i Ministarstvo poljoprivrede izdalo je uputu kako treba postupati i u provedbu su bile uključene tri Agencije. Agencija je sastavila tablicu i u tom trenutku tužitelj je imao 2200 uvjetnih grla stoke te uzimajući u obzir koeficijent od 0,80, tužitelj je trebao dobiti u zakup oko 1600 ha zemlje. Nadalje, iz Agencije su zvali sve poljoprivrednike koji su ispunjavali uvjete, tako su pozvali i tužitelja te je za tužitelja ispunila Prijavni obrazac, a do 2. lipnja 2015. Agencija za plaćanje je trebala pozvati zainteresirane za iskazivanje interesa za pojedina zemljišta, međutim tužitelja nisu zvali te je ona intervenirala i provjerila nalaze li se na popisu, a tada su u Agenciji za plaćanje dali popis iz kojeg se vidjelo kako se nalaze na popisu, ali je na kraju utvrđeno kako je Agencija za poljoprivredno zemljište napravila propust i kako je tužitelja izbrisala s popisa; radi toga su i podnijeli kaznenu prijavu protiv nepoznatog počinitelja. Dalje navodi kako su nakon toga poslali brojne e-mailove za interveniranje, ali se ništa nije dogodilo te kako je poznato kako je postojao problem oko identifikacije zemljišta i evidentiranog slobodnog zemljišta, ali to nije problem tužitelja nego tuženika jer je tužitelj u cijelosti ispunjavao uvjete i predao urednu dokumentaciju i prijavu te je Agencija trebala postupiti kao prema svim ostalim korisnicima. Ističe kako joj je i poznato kako je bilo korisnika kojima je nuđeno zemljište, ali su ga odbili jer su smatrali kako je previše zapušteno i kako treba puno ulagati u njega. Također, još neki korisnici nisu ušli na popis i nisu dobili zemljište zbog propusta Agencije.

31. Zakonski zastupnik tužitelja Vedran Ružić u svom iskazu na ročištu održanom 14. siječnja 2020. (str. 351-352 spisa) u bitnom je naveo kako je kao član uprave donio odluku da se tužitelj prijavi na natječaj za dodjelu zemljišta te je daljnje postupanje preuzela pravna služba tužitelja, odnosno isti u sam postupak nije bio uključen jer je to sve odrađivala pravna služba te nema osobnim saznanja. Navodi kako mu je poznato kako je prema Nitratnoj direktivi svaki stočar morao pravdati količinu nitrata i količinu zemljišta te je prema istoj tužitelju nedostajala oko 1650 ha, s obzirom na broj uvjetnih grla koje je imao 2015. Također ističe kako tužitelj ima značajnu mehanizaciju na raspolaganju i može obrađivati znatno veću površinu nego ju ima u posjedu, a mehanizacija se nalazi u sjedištu društva te kako tužitelju nije problem organizirati proizvodnju i na udaljenosti od nekoliko stotina km od sjedišta društva.

32. Materijalnu dokumentaciju u spisu, a koja tijekom postupka i nije bila sporna, sud je prihvatio kao vjerodostojnu, kao i iskaze svjedoka i zakonskog zastupnika tužitelja.

33. Naime, svjedoci su iskazivali u odnosu na nesporne činjenice, a stranke također nisu imale primjedbe na iskaze istih, osim u slučaju iskaza svjedoka Mirka Ervačića kada je tuženik istaknuo primjedbu kako isti izbjegava odgovore.

34. Tijekom postupka utvrđeno je, a što i nije bilo sporno, kako tužitelju nije dodijeljeno poljoprivredno zemljište u zakup bez javnog poziva u skladu sa Nitratnom direktivom, iz kojeg razloga tužitelj potražuje naknadu štete od tuženika.

35. Čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; u daljnjem tekstu ZOO) propisano je kako tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok je čl. 1046. istog Zakona propisano kako je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

36. Čl. 1089. st. 1. ZOO-a propisano je kako oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi, dok je st. 3. istog članka propisano kako pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

37. Izmakla korist predstavlja budući dio imovine, prihod koji bi oštećenik nekom dozvoljenom djelatnošću postigao da u tome nije onemogućen upravo štetnom radnjom štetnika, a za naknadu izmakle koristi nije dovoljno samo tužiteljevo subjektivno predviđanje, nego je odlučno je li tužitelj za takvo očekivanje imao osnovu u nekom objektivnom kriteriju.

38. Prema shvaćanju ovog suda, donošenjem odredbe čl. 51. st. 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu tužitelj nije stekao legitimno očekivanje kako će steći točno određeni iznos na ime izmakle koristi, kao i određeni iznos prava po redovnom tijeku stvari jer je dodjela državnog poljoprivrednog zemljišta u zakup predviđena kao mogućnost iz razloga što nije moguće garantirati državni poljoprivredni zemljišni fond svima.

39. Nadalje, niti donošenjem Naputka tužitelj nije mogao steći legitimna očekivanja jer Naputak predstavlja tehničko pravilo, a ne normativnu osnovu na temelju koje bi tužitelj mogao zahtijevati od javnopravnih tijela donošenje odluke o dodjeli državnog poljoprivrednog zemljišta u zakup, tj. Naputak nije osnova za nastanak bilo kakvih prava za tužitelja.

40. Iz prethodno navedenog proizlazi kako tužitelj nije imao po nekim objektivnim mjerilima utemeljeno očekivanje kako će mu pripasti pravo na utuženi iznos, odnosno isti bi tek dobivanjem na korištenje državnog poljoprivrednog zemljišta imao ispunjena objektivna mjerila za stjecanje prava i koristi, tj. očekivanog dobitka po redovnom tijeku stvari (presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1315/2022-5 od 23. rujna 2022.).

41. Dakle, sud je utvrdio kako tužitelju nije nastala šteta jer se ne radi o dobiti koju je tužitelj mogao opravdano očekivati po redovnom tijeku stvari prije nego što mu je tuženik omogućio uvjete za njeno ostvarenje pa je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

42. S obzirom na činjenicu kako je tužbeni zahtjev neosnovan, sud nije odlučivao o visini štete, odnosno nije cijenio nalaze i mišljenje vještaka i odlučio je kako se u ovoj pravnoj stvari neće izvoditi daljnji dokazi.

43. Odluku o naknadi parničnih troškova sud je donio u skladu sa čl. 151. st. 1. i 3., čl. 154. st. 1., čl. 154.a, čl. 155. i čl. 164. st. 1. i st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22), a visina istih odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22; u daljnjem tekstu OT) i Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj 37/23).

44. Sud je tuženiku priznao trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 293.947,84 EUR / 2.214.750,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka do isplate i to trošak sastava odgovora na tužbu od 19. studenog 2018. u iznosu od 19.908,42 EUR / 150.000,00 kn (Tbr. 8. t. 1. OT), trošak sastava podneska od 13. svibnja 2020. u iznosu od 19.908,42 EUR / 150.000,00 kn (Tbr. 8. t. 1. OT), trošak sastava žalbe od 23. srpnja 2020. u iznosu od 24.885,53 EUR / 187.500,00 kn (Tbr. 10. t. 1. OT), trošak sastava podneska od 1. ožujka 2022. u iznosu od 99,54 EUR / 750,00 kn (Tbr. 8. t. 3. OT), trošak sastava podneska od 28. ožujka 2022. u iznosu od 99,54 EUR / 750,00 kn (Tbr. 8. t. 3. OT), trošak sastava podneska od 13. listopada 2022. u iznosu od 19.908,42 EUR / 150.000,00 kn (Tbr. 8. t. 1. OT), trošak sastava podneska od 27. listopada 2022. u iznosu od 99,54 EUR / 750,00 kn (Tbr. 8. t. 3. OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 22. studenog 2018. u iznosu od 9.954,21 EUR / 75.000,00 kn (Tbr. 9. t. 2. OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 22. siječnja 2019. u iznosu od 19.908,42 EUR / 150.000,00 kn (Tbr. 9. t. 1. OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 19. rujna 2019. u iznosu od 19.908,42 EUR / 150.000,00 kn (Tbr. 9. t. 1. OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 19. studenog 2019. u iznosu od 19.908,42 EUR / 150.000,00 kn (Tbr. 9. t. 1. OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 14. siječnja 2020. u iznosu od 19.908,42 EUR / 150.000,00 kn (Tbr. 9. t. 1. OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 26. svibnja 2020. u iznosu od 9.954,21 EUR / 75.000,00 kn (Tbr. 9. t. 2. OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 19. lipnja 2020. u iznosu od 19.908,42 EUR / 150.000,00 kn (Tbr. 9. t. 1. OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 3. ožujka 2022. u iznosu od 9.954,21 EUR / 75.000,00 kn (Tbr. 9. t. 2. OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 6. lipnja 2022. u iznosu od 19.908,42 EUR / 150.000,00 kn (Tbr. 9. t. 1. OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 24. listopada 2022. u iznosu od 19.908,42 EUR / 150.000,00 kn (Tbr. 9. t. 1. OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 14. veljače 2023. u iznosu od 19.908,42 EUR / 150.000,00 kn (Tbr. 9. t. 1. OT) i trošak zastupanja na ročištu održanom 22. svibnja 2023. u iznosu od 19.908,42 EUR / 150.000,00 kn (Tbr. 9. t. 1. OT).

45. Cijeneći koji su troškovi bili potrebni za vođenje ovog spora i u kojoj visini, sud je tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 39.717,30 EUR / 299.250,00 kn, odbio kao neosnovan.

46. Naime, tuženik je tražio trošak sastava podneska od 22. svibnja 2020. u visini od 50 bodova koji trošak mu sud nije priznao jer isti nije bio nužan, iz razloga što je tuženik navode iz podneska iznio na ročištu održanom 26. svibnja 2020., a sud mu je priznao trošak zastupanja na navedenom ročištu.

47. Nadalje, tuženik je tražio trošak sastava podneska od 28. ožujka 2022. i trošak sastava podneska od 27. listopada 2022., svaki u visini od 10000 bodova, a u konkretnom slučaju radi se o podnescima iz Tbr. 8. t. 3. OT, koji trošak je sud priznao tuženiku u visini od 50 bodova.

48. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci.

U Osijeku 3. srpnja 2023.

Zapisničar:

Sutkinja:

Sanda Gučić

Marina Ljubičić Knežević

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 15 dana putem ovog suda.

Broj zapisa: 9-3085a-33d1b

Kontrolni broj: 0e94d-ed623-609b5

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=MARINA LJUBIČIĆ KNEŽEVIĆ, L=OSIJEK, O=TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Osijeku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.