Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 46 Gž R-2073/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Tomislavu Aralici, u pravnoj stvari tužiteljice N. V., V., OIB: …, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 526342238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Š., Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv međupresude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Pr-15/2018-39 od 29. ožujka 2022., dana 3. srpnja 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje međupresuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Pr-15/2018-39 od 29. ožujka 2022.

Obrazloženje

1. Izreka prvostupanjske presude glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužena odgovorna tužiteljici za isplatu razlike plaće po osnovi smjenskog i dvokratnog rada.

II. Do pravomoćnosti ove međupresude zastat će se s raspravljanjem o iznosu tužbenog zahtjeva.

III. Odluka o troškovima ostaje za kasniju presudu."

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) predlažući da se ta presuda preinači u smislu žalbenih navoda.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće po osnovi smjenskog i dvokratnog rada te uslijed toga gubitak zarade.

5. Iz stanja spisa proizlazi da se tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari odnosi na potraživanje koje ne prelazi iznos od 10.000,00 kn pa se radi o sporu male vrijednosti (čl. 458. st.1 ZPP).

6. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda kojom se završava postupak u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog određenih zakonom propisanih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a ne i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga žalbeni navodi tuženika kojima osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja suda prvog stupnja nisu cijenjeni.

7. Pošavši od utvrđenja da iz stanja spisa proizlazi:

- da iz ugovora o radu tužiteljice od 26. travnja 1996., 4. srpnja 1997. i 21. listopada 2015. proizlazi da je iste tužiteljica sklopila sa Prekršajnim sudom u Šibeniku za obavljanje poslova čistačica - dostavljač,

- da iz Godišnjeg rasporeda poslova Prekršajnog suda u Šibeniku od 1. prosinca 2010., 27. studenog 2012., 4. prosinca 2013., 15. srpnja 2015., 26. studenog 2015. i 9. prosinca 2016. proizlazi da je tužiteljica dužna obavljati poslove čistačice u popodnevnim satima, a poslove dostavljača, upisa pošte i dolazaka na poštu u jutarnjim satima i to 4 sata ujutro i 4 sata popodne,

- da iz evidencije radnog vremena od 1. travnja 2016., 1. srpnja 2016. i 13. srpnja 2016. proizlazi da je tužiteljica upisivala dolazak na radno mjesto kako u jutarnjim satima (6,30 sati) tako i u popodnevnim satima (15,00 sati) te odlazak sa radnog mjesta kako u jutarnjim satima (10,30 sati) tako i popodnevnim satima (19,00 ili 20,00 sati),

- da iz iskaza saslušanog svjedoka M. B., a suca Prekršajnog suda u Šibeniku i bivše predsjednice istog, proizlazi da poznaje tužiteljicu koja je radila na prekršajnom sudu u vrijeme kada je ona bila sudac i tužiteljica obavljala poslove kurir-čistačica u razdoblju od 1991-2002. i tada je isto tužiteljica radila na tim poslovima, da je tužiteljica upisivala poštu, raznosila poštu i osobno nekim institucijama i to je radila tijekom jutarnja 4 sata, tako da je njoj radno vrijeme bilo 8 sati s time da je dakle 4 sata radila ujutro, a 4 sata popodne, da su se u pisarnici upisivali svi u knjigu kada bi došli i kada otišli, a jedno vrijeme se čak i pauza evidentirala, time da ne zna gdje se nalazi ta evidencija, da su svi na sudu bili svjedoci da je tužiteljica tako radila i da je to bio dvokratni rad te da misli da je upravo ona kao tadašnja predsjednica i napisala tužiteljici upravo takav ugovor po kojem ona radi dvokratno, raspoređena na radno mjesto namještenika s nazivom kurir-čistačica,

- da iz iskaza svjedoka N. O. proizlazi da je počela raditi 2008. i zatekla tužiteljicu koja je obavljala poslove čistačice-kurir, da je tada radila 4 sata u jutro i 4 sata popodne s time da je ujutro otpremala poštu i radila kao dostavljač, a popodne čistila te da bi tužiteljicu u jutarnjim satima zatekla već kada bi dolazila na posao, a popodne kada bi odlazili s posla ona je dolazila na posao, da su se u jednom periodu i upisivali u bilježnicu kada bi odlazili i odlazili s posla te na pauzu s tim da ne zna gdje se te bilježnice i evidencije nalaze, time da ne zna što je u istom ugovoru o radu tužiteljice naznačeno vezano uz radno vrijeme, sud prvog stupnja presudio je kao u izreci pobijane odluke.

8. Pravilno prvostupanjski sud zaključuje da poslodavčev propust da radniku ponudi izmijenjeni ugovor o radu ili aneks postojećem kako bi formalnopravni radnikov status uskladio sa stvarnim stanjem u konkretnom slučaju da će tužiteljica obavljati rad dvokratno s prekidom dužim od 90 minuta, odnosno točno ugovoreno radno vrijeme i slijedom toga utvrđeno uvećanje za 10% za svaki sat rada sukladno relevantnim odredbama KU ne smije imati posljedicu gubitak prava tužiteljice kao radnika na stvarno obavijeni više vrednovani rad.

9. Ujedno valja navesti da iz dokumentacije Prekršajnog suda u Šibeniku za godine 2012., 2013., 2014. i 2015. čije je preslike u spis predmeta dostavila tužiteljica uz podnesak od 7. veljače 2022. također nedvojbeno proizlazi da je i u tom vremenskom razdoblju tužiteljica radila dvokratno uz prekid rada duži od 90 minuta, a tuženik tu činjenicu nije niti osporio.

10. Slijedom iznesenog i jer tijekom prvostupanjskog postupka nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 3. srpnja 2023.

Sudac:

Tomislav Aralica, v.r.