REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: 12 Pž-855/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Maja Bilandžić, u pravnoj stvari tužitelja TLO-COMMERCE d.o.o. za trgovinu i usluge, OIB 49205328648, Osijek, Bunska 8, kojeg zastupa punomoćnik Juraj Marinić, odvjetnik u Osijeku, Gundulićeva 5, protiv tuženika LJEKARNE SRCE - LJEKARNE OSJEČKO- BARANJSKE ŽUPANIJE, OIB 51944919663, Osijek, Lorenza Jagera 24, kojeg zastupa punomoćnik Ana Bilandžić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Burić&Mišljenović Dasović j.t.d. Osijek, Europske avenije 12/1, radi naknade štete, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-224/2021-15 od 4. veljače 2022., 3. srpnja 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-224/2021-15 od 4. veljače 2022. u točkama I. i II. njezine izreke.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjski sud je naložio tuženiku platiti tužitelju iznos od 11.250,00 kn s pripadajućim kamatama (točka I. izreke), naloženo je tuženiku platiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 5.712,50 kn s kamatama (točka II. izreke) te je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 937,50 kn kao neosnovan (točka III. izreke).
2. Prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza i primjenom odredaba Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO), ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev za naknadu štete, a nakon što je utvrdio da tuženik nije na valjan način raskinuo Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 29. travnja 2020. Primjenom odredbe čl. 194. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), prvostupanjski sud je ocijenio tuženikov prigovor litispendencije neosnovanim, a o zahtjevu za naknadu troškova parničnog postupka prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.
3. Protiv točke I. i II. izreke ove presude, tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom ovom sudu preinačiti ili ukinuti pobijanu presudu. Traži i naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 2.362,50 kn. U žalbi u bitnome navodi da je prvostupanjski sud trebao prekinuti ovaj parnični postupak do okončanja postupka koji se vodio pred istim sudom pod poslovnim brojem P-120/21, radi raskida ugovora jer da je to postupak koji predstavlja prethodno pitanje. Tuženik je napomenuo da su razlozi pobijane presude proturječni sami sebi i da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a te da tužitelj nije učinio sve da bi otklonio štetu na način da je predmetni prostor dao u zakup budući da nije angažirao agenciju koja bi na drugi način promovirala oglas za davanje prostora u zakup. Dalje navodi da je sud pogrešno primijenio odredbu čl. 461.a st. 4. ZPP-a jer nije uzeo u obzir dokumentaciju koju je tuženik dostavio do pripremnog ročišta.
4. Tuženikova žalba nije osnovana.
5. Nakon što je pobijana presuda ispitana na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u vezi s odredbom čl. 467. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ona pravilna i zakonita.
6. U ovoj pravnoj stvari riječ je o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP-a). Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. (osim t. 3.) ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a). Ovu presudu nije moguće pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa se stoga ovaj sud nije upuštao u ocjenu žalbenih navoda takve naravi.
7. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude, kao i u pobijanoj presudi nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Ovaj sud ne nalazi ni povrede u postupanju prvostupanjskog suda na koje tuženik upućuje u žalbi. Izreka pobijane presude je razumljiva, ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja, ne proturječi sama sebi i razlozima presude, već upravo suprotno, sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni. Stoga suprotno žalbenim navodima nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.
8. Nije osnovan žalbeni navod da je sud pogrešno primijenio odredbu čl. 461. a st. 4. ZPP-a jer da nije uzeo u obzir dokumentaciju koju je tuženik dostavio do pripremnog ročišta budući se u konkretnom slučaju ne radi o postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga.
9. Predmet spora je naknada štete u iznosu od 11.250,00 kn. Tužitelj tvrdi da mu je tuženik dužan naknaditi izgubljenu zaradu u kolovozu 2021. uslijed štete koja mu je nastala tuženikovim nezakonitim raskidom Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 29. travnja 2020. i napuštanjem prostora s danom 22. ožujka 2021.
10. Među strankama je sporno je li tuženik valjano raskinuo Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 29. travnja 2020.
11. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti. Za takvu svoju odluku prvostupanjski sud je dao valjane i detaljne razloge koje prihvaća i ovaj sud. Pobijanu presudu prvostupanjski sud je donio na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno ocijenjenih rezultata dokaznog postupka te uz pravilnu primjenu materijalnog prava.
12. Stanje u spisu u ovoj pravnoj stvari upućuje na to da je tuženik s tužiteljem Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 29. travnja 2020. sklopio zbog pojave epidemije, sve kako bi osigurao dodatni prostor za skladištenje opreme i potrošnog materijala. No, kako epidemija nije poprimila razmjere koji su se u početku očekivali, prestala je i tuženikova potreba za osiguranjem dodatnog prostora za skladištenje opreme i potrošnog materijala. Zato je tuženik pisanom obaviješću o raskidu (pravilno o otkazu) Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 17. ožujka 2021. izjavio da taj Ugovor raskida i to u smislu odredbe čl. 369. ZOO-a. Nakon toga, 22. ožujka 2021., tuženik je tužitelju predao posjed poslovnog prostora, odnosno ključeve poslovnog prostora dostavio mu je putem javnog bilježnika.
13. Kod takvog stanja stvari, i ovaj sud drži da tuženik nije valjano raskinuo Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 29. travnja 2020. To iz jednostavnog razloga što se zbog promijenjenih okolnosti, tj. primjenom odredbe čl. 369. ZOO-a, ugovor može raskinuti samo konstitutivnom odlukom suda. Tuženikovo pravo na raskid ugovora jednostranom izjavom zbog promijenjenih okolnosti ne proizlazi ni iz sadržaja Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 29. travnja 2020. Nevaljani raskid Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 29. travnja 2020., protivno odredbama ZOO-a i samog Ugovora te predaja ključeva tog poslovnog prostora tužitelju, predstavlja tuženikovu štetnu radnju.
14. Člankom 1046. ZOO-a propisano je kako je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Člankom 1089. stavkom 1. ZOO-a propisano je kako oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi, dok je st. 3. istoga članka propisano kako pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije ostvarenje je spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.
15. U konkretnom slučaju utvrđeno je kako je postupanjem ovdje tuženika tužitelju nanesena šteta. Kako je, dakle, tuženik suprotno zakonskim i ugovornim odredbama izjavio raskid Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 29. travnja 2020. te ispraznio taj prostor, prvostupanjski sud je pravilno zaključio o tuženikovoj obvezi naknaditi tužitelju štetu koju trpi, jer taj prostor nije iznajmio (čl. 1089. st. 1. i 3. ZOO). Zakupnina koju tužitelj nije ostvario u kolovozu 2021. godine predstavlja njegovu izmaklu korist (utužena tražbina). Stoga su neosnovani tuženikovi žalbeni razlozi u tom pogledu.
16. S obzirom na to da je prvostupanjski sud sam odlučio riješiti pitanje valjanosti raskida Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 29. travnja 2020., na što je ovlašten (čl. 12. ZPP-a), izlišno je tuženikovo upućivanje u žalbi na to da je prvostupanjski sud trebao prekinuti ovaj postupak do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pod poslovnim brojem P-120/21.
17. Neosnovani su žalbeni navodi da je tužitelj doprinio šteti jer nije učinio sve da bi otklonio štetu na način da je predmetni prostor dao u zakup jer da nije angažirao agenciju. Naime, angažman agencije ne znači da bi bilo (više) ponuda za zakup prostora tim više što je tužitelj oglasio davanje prostora u zakup u više oglasnika, što među strankama nije sporno.
18. Pravilnost odluke o troškovima postupka tuženik nije osnovano doveo u pitanje. Prvostupanjski sud je taj dio odluke detaljno obrazložio, navođenjem parničnih radnji za koje je dosudio trošak te osnovu i visinu troškova za svaku radnju pojedinačno (čl. 154. i 155. ZPP-a) osim što je pogrešno utvrđenje suda da trošak zastupanja na ročištu za objavu presude nije potreban za vođenje parnice budući da je to suprotno pravnom shvaćanju donesenom na 17. sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske održanoj 20. prosinca 2012. da su troškovi zastupanja na ročištu za objavu presude parnični troškovi čiju naknadu može osnovano zahtijevati stranka koja je uspjela u parnici, budući se radi o troškovima učinjenim u povodu postupka.
19. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a).
Zagreb, 3. srpnja 2023.
Sudac Maja
Bilandžić
Broj zapisa: 9-3085a-0c688
Kontrolni broj: 0d85f-398c4-69724
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Maja Bilandžić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
