Republika Hrvatska

Općinski sud u Split

Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac

Pi-945/2014

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji toga suda Maji Anušić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja G. T. d.o.o. OIB: … , iz S.

, zastupano po direktoru S. G. kojeg zastupa punomoćnik

V. B., odvjetnik u S., protiv tuženika Ž. V., OIB: … iz S., zastupan po punomoćniku S.

K., odvjetnik u S., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 27.travnja 2023. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 3. srpnja 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

I. " I / Nalaže se tuženiku Ž. V., OIB: …, da u roku od 15 dana

isplati tužitelju G. T. d.o.o., S., OIB: …, iznos

od 114.415,35 EUR (slovima: stočetrnaesttisuća i četiristopetnaest eura i tridesetpet centi), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 13.11.2014. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, a od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 1.1.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena." kao neosnovan. te podredni tužbeni zahtjev tužitelja radi povrata isplaćene kupoprodajne cijene, a koji glasi:

"I / Nalaže se tuženiku Ž. V., OIB: …, da u roku od 15 dana

isplati tužitelju G. T. d.o.o., S., OIB: …, iznos

od 126.843,43 EUR (slovima: stodvadesetšesttisuća i osamstočetrdesettri eura i četrdesettri centa), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 13.11.2014. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, a od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 1.1.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena." kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u roku od 15 dana u iznosu od 7.714,51 eura / 58.125,00 kuna sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 5.prosinca 2014. podnio tužbu radi isplate, navodeći da su stranke zaključile Ugovor o kupoprodaji nekretnine dana 3.rujna 2009. koji je ovjeren kod javnog bilježnika Z. M. Š. pod brojem OV-13010/09 od 3.rujna 2009.

Nadalje, da je tim ugovorom tuženik prodao, a tužitelj kupio udio od 1928/68552 dijela cjeline nekretnine označene kao čest.zem 694/3 ZU 2943 K.O K. L.,

koji je povezan s poslovnim prostorom u prizemlju zgrade ( restoran s kuhinjom i sanitarnim čvorom) površine 192,85 m2 skladište površine 32 m2 i dio dvora koji je u etažnom elaboratu označen kao sporedni dio, parking samostalne uporabne cjeline PR-A površine 340 m2.

2. Nadalje, da je predmetni poslovni prostor u trenutku kupoprodaje u naravi predstavljao neuređeni poslovni prostor (roh- bau) te je tužitelj u uređenje i osposobljavanje za gospodarsku namjenu uložio više od 500.000,00 kn.

3. Nadalje, da se predmetni prostor koristi kao poslovni prostor ugostiteljske namjene i igara na sreću te se nalazi u zakupu temeljem ugovora o zakupu od 11.listopada 2012. na vrijeme od pet godina.

4. Nadalje, da je tuženik kao prodavatelj jamčio tužitelju kao kupcu, da je on vlasnik nekretnine koja je predmet ugovora, da na nekretnini ne postoji pravo trećega koje isključuje, umanjuje ili ograničava pravo vlasništva i da nekretnina nije opterećena nikakvim drugim pravima i teretima.

5. Nadalje, da je ugovorena i isplaćena kupoprodajna cijena u iznosu od 100.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan uplate za predmetni prostor.

6. Nadalje, da se u predmetu pred ovim sudom poslovni broj Ovr-727/13, po prijedlogu M. P. i dr. kao ovrhovoditelja, protiv ovdje tužitelja ( kao ovršenika ) vodi ovršni postupak radi prodaje predmetne nekretnine te je donijeto rješenje o ovrsi od 21.veljače 2013. kojim je određena ovrha radi prodaje i namirenja ovrhovoditelja.

7. Nadalje, da se ovršni postupak vodio temeljem ovršne isprave – presude Općinskog suda u Kaštel Lukšiću poslovni broj P-783/05 od 15.svibnja 2008. u pravnoj stvari tužitelja M. P. i dr. protiv Z. i D. R., te presude

Općinskog suda u Splitu posl. broj IIP-1086/06 od 25.veljače 2010. u pravnoj stvari tužitelja M. P. i dr. protiv Ž. V., radi pobijanja dužnikovih

pravnih radnji.

8. Naime, da je prema presudi na temelju priznanja posl.broj P-783/05 od 15.svibnja 2008. Z. R. dužan platiti tužiteljima ( P. i dr) određene iznose, a

presudom P-330/09 od 5.ožujka 2009. utvrđeno je da ugovor o darovanju nekretnina od 28.siječnja 2005. koji je zaključen između Z. R. i D. R. ( tužene pod 2) nema učinka prema tužiteljima u dijelu u kojem je to potrebno za ispunjenje tužiteljevih tražbina ( prethodno utvrđenih presudom na temelju priznanja).

9. Nadalje, da je presudom IIP-1086/06 od 25.veljače 2010. u postupku koji se vodio po tužbi tužitelja M. P. i drugih, protiv Ž. V. ( ovdje tuženika)

utvrđeno da je ugovor o kupoprodaji nekretnine od 8.listopada 2005. zaključen između D. R. i Ž. V. bez učinka prema tužiteljima u dijelu u kojem

je to potrebno za ispunjenje njihovih tražbina prema Z. R., pa je tuženik

Ž. V., dužan trpjeti da tužitelji namire svoja potraživanja, prodajom nekretnine 694/3 i 694/7 ZU 2302 K. L..

10. Nadalje, da je protiv protiv tužitelja temeljem čl. 77.a Ovršnog zakona određena ovrha poslovni broj Ovr-727/13 na 1928/68552 dijela cjeline nekretnine označene kao čest.zem 694/3 ZU 2943 K.O K. L., prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja odnosno M. P. i dr.

11. Nadalje, da je tražbina ovrhovoditelja na dan podnošenja prijedloga za ovrhu iznosila preko 1.500.000,00 kuna, pa je tužitelj ( sada u svojstvu ovršenika) da bi spriječio veću štetu nastalu prodajom predmetne nekretnine ( zbog ulaganja u prostor i davanja u zakup) sklopio nagodbu sa ovrhovoditeljima kojima je izvršio isplatu duga u iznosu od 850.000,00 kuna uvećano za troškove ovršnog postupka u iznosu od 12.062,50 kuna koji su isplaćeni ovrhovoditeljima 13.studenog 2014. te je ovrha obustavljena.

12. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže obvezati tuženika na naknadu isplaćenog iznosa trećima, odnosno naknadu štete, a podredno traži povrat isplaćene kupoprodajne cijene.

13. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava istu u cijelosti te predlaže tužbeni zahtjev odbiti.

14. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem spisa IIP-1086/06, P-783/05, Ovr- 727/13, Ovr-5748/12, Ovr-5735/2014, Ugovora o kupoprodaji od 3.rujna 2009., Aneksa Ugovora o kupoprodaji od 23.siječnja 2012., Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 11.listopada 2012., Anexa Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 11.listopada 2012. od 1.lipnja 2013., Ugovora o namirenju tražbine od 4.studenog 2014., Izjave od 3.rujna 2009., saslušanja svjedoka D. M., zz tužitelja S.

G. i tuženika, u svojstvu parničnih stranaka, te je temeljem tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,123/08, 57/11,148/11,25/13,89/14; dalje ZPP) sud nalazi da je tužbeni zahtjev neosnovan.

15. U konkretnom slučaju primjenjuju se odredbe čl. 430-437 Zakona o obveznim odnosima („ Narodne novine „ broj 35/05 i 41/08) pa tako prema odredbi čl. 430 stavak 1) prodavatelj odgovara ako na prodanoj stvari postoji neko pravo trećega koje isključuje, umanjuje ili ograničuje kupčevo pravo, a o čijem postojanju kupac nije obaviješten, niti je pristao uzeti stvar opterećenu tim pravom. Stavak 2) propisuje da prodavatelj nekog prava jamči da ono postoji i da nema pravnih smetnji za njegovo ostvarenje.

16. Nadalje, prema čl. 431 ZOO kad se pokaže da treća osoba polaže pravo na neku stvar, kupac je dužan obavijestiti prodavatelja o tome, osim kad je to prodavatelju već poznato, i pozvati ga da u razumnom roku oslobodi stvar od prava ili zahtjeva trećega ili da mu, kad su objekt ugovora stvari određene po rodu, isporuči drugu stvar bez pravnog nedostatka.

17. Sukladno čl. 432 stavak 1) ZOO ako prodavatelj ne postupi po zahtjevu kupca, u slučaju oduzimanja stvari od kupca, ugovor se raskida po samom zakonu, a u slučaju umanjenja ili ograničenja kupčeva prava, kupac može po svom izboru raskinuti ugovor ili zahtijevati razmjerno sniženje cijene. Stavak 2) ako prodavatelj ne udovolji kupčevu zahtjevu da u razumnom roku oslobodi stvar od prava ili zahtjeva trećega, kupac može raskinuti ugovor ako se zbog toga njegova svrha ne može ostvariti. Stavak 3) u svakom slučaju kupac ima pravo na naknadu pretrpljene štete prema općim pravilima o odgovornosti za štetu. Stavak 4) međutim, ako je kupac u času sklapanja ugovora znao za mogućnost da mu stvar bude oduzeta, ili da njegovo pravo bude umanjeno ili ograničeno, nema pravo na naknadu štete ako se ta mogućnost ostvari, ali ima pravo na povrat, odnosno sniženje cijene.

18. Nadalje, prema čl. 433 ZOO kupac koji se, ne obavijestivši prodavatelja, upustio u spor s trećim i spor izgubio, može se ipak pozvati na prodavateljevu odgovornost za pravne nedostatke, osim ako prodavatelj dokaže da je on raspolagao sredstvima da se odbije zahtjev treće osobe.

19. Prema čl. 434 stavak 1) ZOO kupac ima pravo pozvati se na prodavateljevu odgovornost za pravne nedostatke i kad je bez obavijesti prodavatelja i bez spora priznao očito osnovano pravo trećega. Stavak 2) Ako je kupac isplatio trećemu stanoviti iznos novca da bi odustao od svoga očitog prava, prodavatelj se može osloboditi svoje odgovornosti ako naknadi kupcu isplaćeni iznos i pretrpljenu štetu.

20. Nadalje, prema čl. 435. stavak 1) ZOO odgovornost prodavatelja za pravne nedostatke može se ugovorom ograničiti ili sasvim isključiti. Prema stavku 2) ako je u vrijeme sklapanja ugovora prodavatelju bio poznat ili mu nije mogao ostati nepoznat neki nedostatak u njegovu pravu, odredba ugovora o ograničenju ili isključenju odgovornosti za pravne nedostatke ništetna je.

21. Prema čl. 436 ZOO prodavatelj odgovara, prema ovim pravilima, i u slučaju kad postoje posebna ograničenja javnopravne naravi koja kupcu nisu bila poznata, ako je prodavatelj za njih znao ili je znao da se mogu očekivati, a nije ih kupcu priopćio. 22. Prema članku 437.1) pravo kupca po osnovi pravnih nedostataka gasi se istekom godine dana od saznanja za postojanje prava trećega. Stavak 2) Ali ako je treća osoba prije isteka toga roka pokrenula spor, a kupac pozvao prodavatelja da se u spor umiješa, pravo kupca gasi se istekom šest mjeseci nakon pravomoćno okončanog spora.

23. Čitanjem spisa IIP-1086/06 utvrđeno je da se postupak vodio po tužbi podnesenoj 12.svibnja 2006. u pravnoj stvari tužitelja M. P., A. R.,

M. R. i R. print d.o.o., protiv tuženika Ž. V., radi pobijanja

dužnikovih pravnih radnji, u kojem predmetu je donijeta presuda 25.veljače 2010., a kojom je Ugovor o kupoprodaji od 8.listopada 2005. ( kojim je D. R. prodala tuženiku čest.zem 694/3 i 694/7 ZU 2302 K.O K. L.) bez učinka prema tužiteljima, u dijelu u kojem je to potrebno za ispunjenje tužiteljeve tražbine prema Z. R. temeljem presude P-783/05, pa je dužan tuženik trpjeti da tužitelji svoja potraživanja prema Z. R. namire prodajom nekretnine. Nadalje, da je donijeta privremena mjera zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine koja je zabilježena u zemljišnoj knjizi.

24. Pregledom spisa P-783/05 utvrđeno je da su u istome tužbu podnijele M. P., A. R., M. R. i R. print d.o.o., protiv Z. R. i D.

R., radi isplate, te je donijeta presuda na temelju priznanja u odnosu na tuženika pod 1) Z. R., radi isplate, dok je u odnosu na tuženu pod 2) donijeta presuda posl.broj P-330/09 od 5.ožujka 2009. kojom se utvrđuje da je bez učinka prema tužiteljima ugovor o darovanju nekretnine zaključen 28.siječnja 2005. između tuženika pod 1) i tužene pod 2). Odbijen je prijedlog za donošenje privremene mjere zabranom otuđenja i opterećenja nekretnine jer tuženici u tom trenutku više nisu bili upisani zemljišnoknjižni vlasnici predmetne nekretnine ( u međuvremenu otuđena Ž. V.).

25. Nadalje, pregledom ovršnog spisa Ovr-727/13 utvrđeno je da je ovrhu pokrenula M. P., A. R. i R. print d.o.o. protiv G. T. d.o.o. radi namirenja ovrhovoditelja prodajom nekretnine te je donijeto rješenje o ovrsi posl.broj Ovr-727/13 od 21.veljače 2013. Nadalje, da je ovrha obustavljena rješenjem od 20.studenog 2014. jer je ovrhovoditelj obavijestio sud da je mirnim putem uredio svoje odnose.

26. Čitanjem izvatka iz zemljišne knjige na dan 4.prosinca 2006. za predmetnu nekretninu utvrđeno je da je čest.zem 694/3 i čest.zem 694/7 upisana u ZU 2302 k.o K. L. kao „oranica, zgrada“, odnosno kao „zgrada, skladište, dvor“ , a utvrđeno je, među ostalim, da je pod brojem Z-1084/06 zabilježen spor po tužbi radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, na čest.zem 694/3 i 694/7.

27. Čitanjem Ugovora o namirenju tražbine od 4.studenog 2014. utvrđeno je da je isti sklopljen između M. P., A. R. i R. d.o.o. kao ovrhovoditelja s

jedne strane te G. T. d.o.o. s druge strane kojim je suglasno utvrđeno da ovrhovoditelji imaju nepodmireno potraživanje od Z. R. prema presudi

P-783/05, nadalje, da temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Splitu broj IIP-1086/06 prema ovrhovoditeljima je bez pravnog učinka Ugovor o kupoprodaji nekretnine zaključen između D. R. i Ž. V., nadalje, da je u predmetu Z-1084/06 izvršena zabilježba tužbe posl.broj IIP-1086/06, nadalje, da je između Ž. G. sina A. kao prodavatelja i trgovačkog društva G.

t. d.o.o. sklopljen ugovor o kupoprodaji od 3.rujna 2009. kojim je ovršenik stekao osnovu za stjecanje prava vlasništva za 1.udio 19285/68525 dijela cjeline nekretnine označene kao čest.zem 694/3 Z. 2943 k.o K. L. što u naravi predstavlja poslovni prostor u prizemlju zgrade ( restoran s kuhinjom i sanitarnim čvorom) površine 192/85 m2 skladište, površine 32 m2 i dio dvora koji je u etažnom elaboratu označen kao sporedni dio, parking prostor, samostalne uporabne cjeline PR-A površine 340 m2. Nadalje, da je temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Kaštel Lukšiću posl.br. P-783/05 od 15. svibnja 2008. i presude Općinskog suda u Splitu IIP-1086/06 od 25.veljače 2010. te temeljem zabilježbe parnice u predmetu Z-1084/06 na nekretnini označenoj kao čest.zem 694/3 k.o K. L., osnovom prijedloga ovrhovoditelja za ovrhu na nekretnini, radi namirenja novčane tražbine u iznosu od 565.626,95 kn s dospjelim kamatama i troškovima postupka, Općinski sud u Splitu donio rješenje o ovrsi Ovr-727/13 od 21.veljače 2013. kojim je dozvolio ovrhu protiv ovršenika na posebnom dijelu nekretnine zabilježbom ovrhe, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom i namirenjem ovhovoditelja iz novčanog iznosa dobivenog prodajom te je ovršenik obvezan platiti troškove ovršnog postupka u iznosu od 12.062,50 kuna.

27.1. Nadalje, u članku 2. utvrđeno je da će G. t. d.o.o. u roku od 15

dana isplatiti ovrhovoditeljima temeljem rješenja o ovrsi iznos od 850.000,00 kuna te troškove ovršnog postupka u iznosu od 12.062,50 kuna. Nadalje, da su u trenutku isplate ovrhovoditelji namireni te nemaju nikakvih daljnjih potraživanja u odnosu na nekretninu predmet ovršnog postupka te se obvezuju zatražiti brisanje zabilježbe

28. Nadalje, iz iskaza tuženika proizlazi da se poznaje sa zz tužitelja sigurno više od 10 godina, a u vezi predmetne nekretnine kontaktirali su prvi puta 2008. / 2009.godine. Nadalje, da je kupio predmetnu nekretninu koja je u naravi restoran na atraktivnom mjestu od D. R., a o nikakvim potraživanjima P. da nije

znao te da je vlasnički list bio čist. Nadalje, da je odustao od vođenja restorana, te je kontaktirao S. G. i objasnio mu cijelu situaciju, te je do momenta sklapanja

Ugovora sa G. isplatio D. R. u cijelosti kupoprodajnu cijenu u iznosu

od 200.000,00 eura. Nadalje, da je objasnio G. da postoji potraživanje P.

prema bivšim vlasnicima R., te da je G. to prihvatio, a u to ime da mu je snizio cijenu za 100.000,00 eura. Nakon toga, da mu je darovao još zemlje oko tog restorana. Nadalje, da ga tužitelj nije obavijestio o dogovoru sa P. te da mu nije poznato koliko je njima isplatio. Nadalje, da nije znao za plombu na nekretnini kada je istu kupovao od D. R.. Nadalje, da nema obvezu prema G..

29. Iz iskaza zz tužitelja proizlazi da je znao za zabilježbu, ali istog je tuženik uvjeravao da će se otkloniti da je to „bezveze“, nadalje, da je platio cijenu od 130.000,00 eura za predmetnu nekretninu što je bila niža cijena jer je nekretnina bila u roh -bau stanju. Nadalje, da je tuženik znao za tužiteljeve dogovore sa trećima, ali je tvrdio da nisu u pravu te da će on dobiti spor na vrhovnom sudu. Nadalje, da mu je tuženik rekao u ovrsi da plati, a da će mu on kompenzirati te da se teško s njim dogovoriti pa se odlučio za tužbu.

30. Iz iskaza svjedoka D. M. proizlazi da je zastupao obitelj P. u postupku protiv Z. R. koji je od njih posuđivao ogromne novce pa su ga

tužili nakon što je darovao predmetni prostor supruzi koja je isti kasnije prodala Ž.

V.. Nadalje, da je uspio u postupku pobijanja pravnih radnji dužnika na štetu vjerovnika. Nadalje, da je bila evidentirana zabilježba spora, a kada je ovrha krenula utvrdili su da Ž. V. više nije vlasnik nego ovdje tužitelj. Nadalje, da je nakon tog došlo do sporazuma, odnosno naplate te je ovrha povučena. Nadalje, da je bilo pregovora oko podmirenja duga i prije nego je krenula ovrha.

31. Tužitelj se u tužbi te podnesku od 24.rujna 2020. poziva na odgovornost tuženika prema tužitelju kao kupcu s osnova pravnih nedostataka na kupljenoj stvari sve pozivom na odredbe čl. 432.st 1) i 3) te čl. 434 ZOO pa glavnim tužbenim zahtjevom traži naknadu iznosa kojeg je isplatio trećima dok podrednim tužbenim zahtjevom traži vraćanje kupoprodajne cijene.

32. Obzirom na to da je tužitelj i podnio tužbu tražeći utuženi iznos s osnova pravnih nedostataka valjalo je obrazložiti iz kojih razloga sud nalazi da je zahtjev s tog pravnog osnova neosnovan.

33. Uvidom u spis Ovr-5748/12 utvrđeno je da su ovrhovoditelji M. P. i dr podnijeli ovršni prijedlog za ovrhu na nekretnini, protiv ovdje tužitelja, temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Splitu posl.broj IIP-1086/06 od 25.veljače 2010. te je donijeto rješenje o ovrsi posl. broj Ovr-5748/12 od 24.rujna 2020. kojeg je tužitelj zaprimio 4.listopada 2012. Nadalje, po žalbi ovdje tužitelja, a tamo ovršenika, rješenje o ovrsi je ukinuto te odbijen ovršni prijedlog rješenjem od 22.siječnja 2013. uz obrazloženje da predmetna ovršna isprava nije kondemnatorna presuda (njome se utvrđuje da je bez učinka prema ovrhovoditeljima ugovor o kupoprodaji između D. R. i Ž. V.) te da u konkretnom slučaju ovrhovoditelji mogu zahtijevati ovrhu na temelju presude P-783/05 od 15.svibnja 2008. (jer je tom presudom naložena obveza dužniku) i to neposredno protiv novog vlasnika nekretnine.

34. Dakle, po utvrđenju ovog suda tužitelj je saznao za prava trećih na predmetnoj nekretnini (prava ovrhovoditelja) najkasnije primitkom rješenja o ovrsi 4.listopada 2012.

35. Odgovornost za pravne nedostatke (zaštita od evikcije) je bilo u vrijeme predmetnog događaja uređeno odredbama čl. 430. do čl. 437. ZOO.

36. Odredbom čl. 430. st.1. ZOO propisano je da prodavatelj odgovara ako na prodanoj stvari postoji neko pravo trećega koje isključuje, umanjuje ili ograničuje kupčevo pravo, a o čijem postojanju kupac nije obaviješten, niti je pristao uzeti stvar opterećenu tim pravom, dok je odredbom stavka 2. propisano da prodavatelj nekog prava jamči da ono postoji i da nema pravnih smetnji za njegovo ostvarenje.

37. Odredbama čl. 431. i 432. ZOO su propisana prava kupca po osnovi pravnih nedostataka, a između ostalog, uz obavještavanje prodavatelja i traženja osloboditi stvar od prava ili pretenzija trećih, i pravo na raskid ugovora.

38. Odredbom čl. 437. st. 1. ZOO je bilo propisano da se pravo kupca po osnovi pravnih nedostataka gasi istekom godine dana od saznanja za prava trećeg. 39. U konkretnom slučaju tužitelj je saznao 4.listopada 2012. za mogućnost da predmetna nekretnina istome bude oduzeta u postupku prisilne naplate prodajom i namirenjem.

40. Naime, sve i da je do tada vjerovao tuženiku da je zabilježba spora u zemljišnoj knjizi „bezveze“ odnosno da u vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovora nije znao za pretenzije trećih na predmetnoj nekretnini sud smatra da je ova saznanja zasigurno imao nakon što su M. P. i dr. dana 19.rujna 2012. upravo protiv tužitelja,

kao tada već uknjiženog vlasnika, pokrenuli ovrhu radi naplate novčane tražbine prodajom predmetne nekretnine i namirenjem od postignute cijene.

41. Kako je tužitelj tužbu u ovom predmetu podnio tek 5.prosinca 2014. dakle po proteku roka od godine dana iz članka 437.st.1.ZOO-a to je isti izgubio pravo zaštitu od pravnih nedostatke prodane stvari u smislu odredbe članka 432.st.1. 42. Nadalje, nesporno je da ni tada tužitelj nije postupio u smislu odredaba čl. 431. i čl. 432. ZOO, već je nastavio koristiti štoviše davati u zakup predmetnu nekretninu počevši od 11.listopada 2012. bez podnošenja odgovarajućih zahtjeva prodavatelju (i na taj način održao ugovor na snazi).

43. S obzirom na to da tužitelj nakon saznanja 4.listopada 2012. da je nekretnina opterećena pravima trećih nije koristio svoja prava iz odredaba čl. 431 i 432. ZOO, istekom godine dana od tog dana ta prava su se ugasila – dakle, osim što se ugasilo pravo naplatiti od tuženika utuženi iznos u vidu naknade štete, to se niti ugovor ne može smatrati raskinutim (čl. 432.st.1. ZOO), niti je tužitelj raskinuo ugovor (čl. 432. st. 1. i 2. ZOO), niti ga više iz tog razloga ima pravo raskinuti (čl. 437. st. 1. ZOO).

44. Obzirom predmetni ugovor o kupoprodaji između tužitelja i tuženika nije raskinut to nije osnovan podredni zahtjev tužitelja za vraćanje kupoprodajne cijene – na što bi imao pravo u slučaju raskida ugovora na temelju čl. 368.st. 2) uz prethodno postupanje po čl. 366 ZOO.

45. Tuženik je dakle stavio u promet neku stvar ili pravo na kojem postoji pravo nekog trećeg koje isključuje, umanjuje ili ograničava pravo kupca (čl. 430.st.1) ZOO- a)).

46. Evikcija je svaki pravni akt treće osobe kojom ta osoba na temelju svog prava isključuje ili ograničava stjecatelja u vršenju prava koje bi ovome po ugovoru pripadala ili bi pripadala bez ograničenja. Dakle, pravni nedostaci postoje ako na prodanoj stvari postoji neko pravo trećeg koji isključuje, umanjuje ili ograničava kupčevo pravo (čl. 430. ZOO-a). U konkretnom predmetu na predmetnoj nekretnini postojalo je pravo trećeg. Dakle, ostvarena je pretpostavka da netko treći polaže pravo na istu stvar, pa postoji i pretpostavljena odgovornost za pravne nedostatke iz odredbe čl. 430. ZOO-a.

47. Dakle, u ovom postupku je utvrđeno da je navedena nekretnina oznake čest.zem 694/3 odnosno udio 1928/68552 ZU 2943 k.o K. L. bila predmetom kupoprodajnog ugovora između stranaka također bila opterećene pravnim nedostatkom, radi čega je tužitelj, kao kupac imao pravo na naknadu štete temeljem odredbe čl. 432. st. 3. ZOO, ali se to njegovo pravo ugasilo temeljem odredbe čl. 437. st. 1. ZOO (tužitelj je prekludiran u ovom svojem pravu) jer je za pravni nedostatak nedvojbeno saznao 4.listopada 2012., a kako je tužbu podnio tek 5.prosinca 2014., dakle istekom godine dana od saznanja za prava trećega, to da je prekludiran u svojem pravu zahtijevati naknadu štete, zbog čega sud smatra da je njegov zahtjev za naknadu štete neosnovan.

48. Odluka o parničnom trošku tuženika temelji se na odredbi čl. 154. st. 3. ZPP-a u svezi sa odredbom čl. 155. st. 1. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku, odmjeren prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine broj 142/12, dalje: Tarifa) koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja pojedine parnične radnje, prema vrijednosti tužbenog zahtjeva. Slijedom navedenog, tuženiku pripada trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 500 bodova, zastupanje na ročištu od 9.svibnja 2018. 500 bodova, 3.srpnja 2018. 50 bodova, 28.rujna 2018. 50 bodova, 19.svibnja 2022. 500 bodova, 29.rujna 2022. 500 bodova, 27.veljače 2023. 500 bodova, 27.travnja 2023. 500 bodova, odnosno ukupno 3100 bodova, pomnoženo sa vrijednosti boda jednakoj 15,00 kuna (Tbr. 50) odnosno sveukupno 46.500,00 kuna, uvećano za PDV 25% u iznosu od 11.625,00 kuna, sveukupno iznosi 58.125,00 kuna odnosno 7.714,51 eura.

49. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Split, 3. srpnja 2023.

Sutkinja

Maja Anušić v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana dostave prijepisa iste. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud u Splitu pismenim podneskom u četiri istovjetna primjerka.

Dna:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis