REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex.vojarna "Sv. Križ" Dračevac
Split
Poslovni broj: P Ob-503/2021-22
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Anđelki Rađi kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice K. G., OIB:…., iz S., zastupane po punomoćnici M. P., odvjetnici iz S., protiv tuženika S. G., OIB:….., iz S., radi uzdržavanja djeteta, nakon održane glavne rasprave, zaključene dana 22. svibnja 2023. u nazočnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice i osobno tuženika, a objavljene dana 30. lipnja 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
"Nalaže se S. G., OIB:…da počev od dana podnošenja ove tužbe doprinosi na ime uzdržavanja K. G., OIB:…., mjesečno iznos od 199,08Eur-a
/1.500,00 kn s dospijećem najkasnije do petnaestog u mjesecu za tekući mjesec, na račun tužiteljice. U slučaju zakašnjenja ima se na navedeni mjesečni iznos uzdržavanja obračunati zakonska zatezna kamata koja teče od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog obroka do isplate, obračunata prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječnekamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena, na račun tužiteljice kod P. banke Z. d.d. broj IBAN:….".
r i j e š i o j e
Odbija se prijedlog tužiteljice za donošenje rješenja o privremenoj mjeri koji glasi:
"I. Nalaže se S. G., OIB:….. da počev od dana donošenja ove privremene mjere doprinosi na ime uzdržavanja K. G., OIB:…., mjesečno iznos od 1.200,00 kn s dospijećem najkasnije do petnaestog u mjesecu za tekući mjesec, na račun tužiteljice. U slučaju zakašnjenja ima se na navedeni mjesečni iznos uzdržavanja obračunati zakonska zatezna kamata koja teče od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog obroka do isplate, obračunata prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
II. Žalba protiv ovog rješenja ne odgađa provođenje ovrhe.
III. Ova privremena mjera će trajati do pravomoćnog okončanja parničnog postupka."
Obrazloženje
1. U tužbi poslanoj ovom sudu dana 27. listopada 2021. se navodi da je tužiteljica kćerka tuženika i S. G., da se između tuženika i majke tužiteljice kod ovog suda vodi postupak radi razvoda braka pod brojem P Ob-115/2020, da je u tom braku rođeno troje djece i to punoljetna kćerka K. G. rođena 20. kolovoza 2000., te mal. sin D. rođen 21. ožujka 2004. i mal. kćerka P. rođena 16. studenog 2007. Tužiteljica ne stanuje s tuženikom već s majkom te bratom i sestrom. Tužiteljica je redoviti student E. fakulteta, S. u S. te predlaže da sud donese odluku kojom se nalaže tuženiku plaćanje uzdržavanja za tužiteljicu od dana podnošenja tužbe pa ubuduće. Tužiteljica je upisana na preddiplomski sveučilišni studij na E. fakultetu, S. u S. u akademskoj godini 2021./2022. u statusu redovitog studenta. Iznos koji jepotreban za mjesečno podmirenje materijalnih potreba tužiteljice (troškovi stanovanja, prijevoza, prehrane, odijevanja, higijene, obrazovanja, skrbi o zdravlju i drugi troškovi) iznose 1.500,00 kn. Majka tužiteljice svoj udio u obvezi uzdržavanja ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, pa je tuženik, kao roditelj koji ne stanuje s tužiteljicom obvezu uzdržavanja djeteta dužan ispunjavati zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja. Tužiteljica smatra da postoje i osnove za određivanje privremene mjere temeljem čl. 538. i 539. Obiteljskog zakona. Predlaže se da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će se naložiti tuženiku da na ime uzdržavanja tužiteljice mjesečno doprinosi iznos od 1.500,00 kn najkasnije do petnaestog u mjesecu za tekući mjeseci i to na račun tužiteljice, a u slučaju zakašnjenja dužan je platiti i zakonsku zateznu kamatu koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka do isplate sukladno odredbi čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima. Tužiteljica potražuje i naknadu parničnog troška. Predlaže se donošenje rješenja o privremenoj mjeri kojim bi se naložilo tuženiku da doprinosi za uzdržavanje tužiteljice mjesečno iznos od 1.200,00 kn najkasnije do petnaestog u mjesecu za tekući mjesecu platiti i zakonsku zateznu kamatu koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka do isplate sukladno odredbi čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima.
2. Tuženik se u odgovoru na tužbu izjasnio da se istoj protivi kako po osnovi tako i po visini jer je tužiteljica ostavila dobar posao u Lidlu koji je bio dobro plaćen, ona je iz trećeg pokušaja upisala fakultet, a on je zbog ranije donesene presude u postupku razvoda braka ostao u egzistencijalnom minimumu jer mu je utvrđena obveza plaćanja uzdržavanja za drugo dvoje djece. Do sada ništa ne doprinosi za tužiteljicu a i ne zna od čega bi to mogao plaćati.
3. U tijeku postupka sud je pregledao spis ovog suda pod brojem P Ob- 115/2020, elektronički zapis o statusu studenta za tužiteljicu od 3. listopada 2021., uvjerenje E. fakulteta, S. u S. od 29. studenog 2022., potvrda E. fakulteta od 21. ožujka 2023., pregledane su potvrde o visini dohotka I primitaka za tužiteljicu, tuženika i svjedoka S. G., potvrda H. zavoda za zapošljavanje od 6. rujna 2022., potvrda S. prijavnog ureda od 30. rujna 2022., svjedodžba tužiteljice iz P. škole S. od 23. svibnja 2019., potvrda o položenim ispitima državne mature za tužiteljicu od 17. srpnja 2019. i od 23. srpnja 2021., narudžbenica za udžbenike, preslika univerzalnog naloga za plaćanje, saslušane su u svojstvu svjedoka S. G. i A. G., pregledan je ugovoro najmu od 1. travnja 2022., promet po tekućem računu tuženika kod P. Z. I saslušana je tužiteljica i tuženik u svojstvu stranaka.
4. Stranke nisu popisale trošak postupka.
5. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan a nije ni osnovan prijedlog za donošenje rješenja o privremenoj mjeri.
6. Odredbom čl. 290. Obiteljskog Zakona (NN 103/15, 98/19 i 47/20 dalje: ObZ-a) je propisano da su roditelji dužni uzdržavati punoljetno dijete koje se školuje u srednjoj školi, odnosno polazi sveučilišni ili stručni studij u skladu s posebnim propisima te redovito i uredno ispunjava svoje obveze, a najdulje do navršene 26 godine života djeteta. Istom odredbom Zakona u stavku 2. je propisano da punoljetno dijete, a koje je završilo obrazovanje kao što je prethodno napisano, a koje se ne može zaposliti da su roditelji dužni uzdržavati godinu dana nakon prestanka obrazovanja ako dijete nije navršilo 26 godina.
6.1. Sud je prema čl. 307. ObZ-a dužan prilikom utvrđivanja visine iznosa za uzdržavanje utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnim za uzdržavanje, sud će pri procjenjivanju potreba uzdržavane osobe uzeti u obzir njezine prihode, imovinsko stanje, sposobnost za rad, mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje, te druge okolnosti o kojim ovisi odluka o uzdržavanju, a pri procjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati uzet će se u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja. Prema čl. 311. ObZ-a, ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovom zdravlju i druge slične troškove djeteta, a one se određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja. Ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose na prihode i imovinsko stanje roditelja koji ima obavezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje. Posebno je za naglasiti odredbu čl. 316.st.2. ObZ-a kojim je propisano da su oba roditelja svaki prema svojim mogućnostima dužni plaćati za uzdržavanje za punoljetno dijete koje se redovno školuje s tim što se roditelji s kojim dijete stanuje u iznos uzdržavanja uračunavaju troškovi stanovanja. Uzdržavanje se može odrediti samo za vrijeme nakon podnošenja zahtjeva za uzdržavanje prema čl. 306. ObZ-a, a uzdržavanje za dijete uvijek se određuje u novčanom iznosu sukladno čl. 309. ObZ-a.
7. Sud je pregledao spis ovog suda pod brojem P Ob-115/2020 a koji postupak se vodio između tuženika – oca tužiteljice i majke tužiteljice S. G. radi razvoda braka i dr. Taj postupak je okončan donesenom pravomoćnom presudom Županijskog suda u S. broj Gž Ob-296/2022-3 od 15. lipnja 2022., kojom presudom je potvrđena prvostupanjska presuda ovog suda broj P Ob-115/2020-39 od 27. travnja 2022. kojom je razveden brak između stranaka, kojom je odlučeno da će zajednička mal. djeca P. G. i D. G. stanovati s majkom, da će roditelji zajednički ostvarivati pravo na roditeljsku skrb u odnosu na mal. djecu, odlučeno je o ostvarivanju osobnih odnosa mal. djece s roditeljem s kojim ne stanuju (tuženiku), utvrđena je obveza oca mal. djece na uzdržavanje mal. D. i mal. P. G. u iznosu od po 1.200,00 kn za svako dijete. Tužiteljica i tuženik u ovom postupku su suglasni da sud prilikom odlučivanja može koristiti sve dokaze koji su izvedeni u postupku radi razvoda braka P Ob-115/2020, a u kojem postupku su izvedeni svi dokazi kako bi sud donio odluku o obvezi uzdržavanja mal. djece – brata i sestre tužiteljice. U tom ranijem postupku je utvrđeno da je tuženik tijekom 2020. s osnova samostalnog rada tj. mirovine prosječno mjesečno primao po 3.770,34 kn, a sada temeljem nove dostavljene potvrde proizlazi da je tijekom 2021. s osnova mirovine primio prosječno po 3.862,38 kn. U tom ranijem postupku je utvrđeno da ne radi nikakav dodatan posao, da nema u vlasništvu nekretnina, a od vrijednijih pokretnina da ima skuter star 8 ili 9 godina, da mu je dijagnosticiran PTSP, da mu je preostalo zdravlje uredno. U tom postupku je bilo utvrđeno da je tuženik snosio režijske troškove za cjelokupnu obitelj prosječno po članu obitelji u iznosu od 300,00 kn pa tako i za svako dijete, tuženik je u tom postupku istakao da zna povremeno raditi – pomagati u OPG-ovima koji ima članovi IV. brigade i tako bi zaradio 100,00 do 200,00 kn. Njegov otac je preminuo, ali su se on i brat po smrti oca odrekli nasljedstava u korist majke koja je u dobi od 74 godine koja je imala dva srčana udara, boluje od dijabetesa, naveo je da majka ostvaruje tri mirovine ali da ne zna koliko to sve skupa iznosi. Tuženik je tada znao zaraditi tijekom ljeta na odvođenju i dovođenju gostiju svojim prijateljima. U tom ranijem postupku utvrđena je obveza tuženika da s osnova uzdržavanja mal. djece doprinosi mjesečno po 1.200,00 kn, jer je sud cijenio potrebe mal. djece a imajući u vidu standard oca – obveznika uzdržavanja kao i Odluku o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta objavljenoj u NN 39/20, 30/21 i 37/22, a uzeta je u obzir i odredba čl. 314.st.3. ObZ-a.
7.1. U ovom postupku u kojem punoljetna kćerka traži uzdržavanje od strane oca – tuženika sud je utvrdio da je tuženik u razdoblju od siječnja do srpnja 2022. ostvarivao prosječno mjesečno po 3.994,28 kn, sud je pregledao promet po tekućem računu tuženika kod P. banke Z. d.d. na kojem računu nije bilo vrjednijih uplata, a temeljem izvedenih dokaza u ranijem postupku proizlazilo je da se tuženiku isplaćuje redovna mirovina kod O. banke d.d. Tuženik je u svom iskazu naveo da mu od mirovine, nakon što plati uzdržavanje za mal. djecu ukupno 2.400,00 kn ostane 1.400,00 kn za njegov život i da on svaki mjesec pronalazi poneki posao zašto dobije i 100,00 kn, nije se izjasnio koliko takvih poslova tijekom mjeseca napravi, tijekom ljeta 2022. je bio slomio nogu pa nije mogao uopće raditi. Naveo je da bi volio doprinositi za svoju kćerku, da on nema u vlasništvu nekretnina u M., da u nekretninu u M. on nije ništa uložio, da on zna da je njegova majka iznajmila dio stana u kojem je živjela njegova obitelj ranije ali da ne zna za koji iznos najamnine, da je po iseljenju iz dijela tog stana njegova majka uredila stan i istoga iznajmila. Naveo je da on stanuje sa svojom majkom u dijelu stana kojeg ona koristi. Na ročištu održanom dana 22. svibnja 2023. tuženik je izjavio svoju volju da bi on od 1. lipnja 2023. mogao doprinositi za uzdržavanje tužiteljice mjesečno iznos od 1.200,00 kn, da je njemu važno da je tužiteljica upisana kao redovan student, da ga ne zanima što je i koliko ispita položila tužiteljica te je zamolio da mu se na zapisnik napiše i broj računa gdje bi on mogao plaćati za tužiteljicu.
8. Tužiteljica saslušana u ovom postupku je izjavila da je ona pohađala srednju Prirodoslovnu školu na kojoj je maturirala u ljetnom roku 2019. Po završetku srednjoškolskog obrazovanja imala je želju studirati za predškolski odgoj te se prijavila na filozofski fakultet, bila se prijavila na P. fakultet u S. te za studij u Z. smjer socijalna pedagogija ali nije uspjela te je od prosinca 2019. do travnja 2020. radila u tvrtci S., da potom nije radila te se na ljeto 2020. zaposlila u tvrtci Z. od lipnja do rujna, potom je tijekom ljeta 2021. od lipnja do rujna radila u tvrtci L.. Ponovno je polagala državnu maturu iz matematike koju je u ljetnom roku I položila pa se 2021. upisala na E. fakultet u statusu redovnog studenta smjer poslovna ekonomija. Sudu je pojasnila da na prvoj godini fakulteta ima ukupno 13 predmeta, da ona s te prve godine nije položila 5 ispita, da se u akademskoj godini 2022./2023. upisala na drugu godinu fakulteta te je ponovo upisala tih 5 ispita s prve godine koji su po organizaciji rada na fakultetu neki u zimskom a neki u ljetnom semestru, od toga je do dana dopunskog saslušanja 22. svibnja 2023. položila jedan ispit, jedan ispit je položila pismeno drugi još ima usmeno a druga tri sa prve godine su u ljetnom semestru i njih će imati pravo polagati u lipnju odnosno rujnu. U akademskoj godini 2022./2023. osim ovih pet predmeta s prve godine upisala je i sedam predmeta s druge godine i od tih je položila dva u zimskom semestru. Za ponavljanje ovih pet ispita s prve godine uplatila je upisninu od 2.000,00 kn i redovnu upisninu od 400,00 kn.
8.1. Tužiteljica je sudu dostavila dokaz o završetku srednje P. škole u S. od 23. svibnja 2019., pregledana je potvrda o položenim ispitima državne mature od 17.srpnja 2019. i od 23. srpnja 2021., kao i potvrda o prijavljenim preddiplomskim studijskim programima na ljetnom roku 2019. i 2021. od 30. rujna 2022., iz kojih potvrda je vidljivo da je tužiteljica uredno završila srednjoškolsko obrazovanje, da je polagala državnu maturu 2019. te ponovljeno u srpnju 2021., da se potom upisala kao redovan student na E. fakultet, S. u S. u akademskoj godini 2021./2022. na prvu godinu studiju. Pregledana je potvrda H. zavoda za zapošljavanje iz koje je utvrđeno da je tužiteljica bila prijavljena kao nezaposlena osoba u razdoblju od 2. listopada 2020. do 31. svibnja 2021.
8.2. U daljnjem svom iskazu tužiteljica je navela da stanuje s majkom, bratom i sestrom u iznajmljenom stanu, da ju majka uzdržava. Prilikom upisa na fakultet da je kupila knjige što je platila 1.500,00 kn, platila je upisninu na fakultet u iznosu od 400,00 kn, ima troškove javnog prijevoza od 120,00 kn, ima utvrđenu bolest celijakliju, te mora uzimati posebnu prehranu (bez glutena), utvrđena joj je jedna cista na mozgu unatrag godine dana te ima teške migrene koje je ponekad onemogućavaju u učenju, u odnosu na to mora održavati redovne kontrole. Otac – tuženik ništa ne doprinosi za njeno uzdržavanje. Tijekom srpnja i kolovoza 2022. radila je u hotelu Lav preko student servisa na poslovima konobara i za srpnja je primila 5.000,00 kn. U odnosu na primjedbu oca – tuženika zašto je ostavila dobro plaćen posao u Lidla navela je da je s obzirom na situaciju – okolnosti obitelji kao i prilike svoje majke željela je postići nešto više u životu, ugovor u Lidlu je bio za period od lipnja do rujna, nitko joj nije nudio mogućnost da i dalje radi. Dok su živjeli kao obitelj u stanu G. N. navela je da je otac želio da ona studira, kad nije uspjela upisati fakultete koje je željela te je istom kazala da će pauzirati godinu dana, otac se neprimjereno ponašao i ona je radi njegovih reakcija bila otišla kod bake po majci i kod nje stanovala četiri mjeseca. Njen otac – tuženik je bio mišljenja da se treba nastaviti studirati, navela je da ocu i baki po ocu nije poslala poruku da se upisala na fakultete da je ponovno upisala maturu.
8.3. Pregledom dostavljenih potvrda o visini dohotka i primitaka za tužiteljicu utvrđeno je da je ista s osnova dohotka u 2020. primila ukupno 22.086,47 kn (radila u tvrtci S. četiri mjeseca i u Z. od lipnja do rujna), tijekom 2021. je ostvarila dohodak od 26.783,76 kn (radila u L. od lipnja do rujna) a u razdoblju od siječnja do svibnja 2022. nije ostvarila dohodak.
9. Saslušana majka tužiteljice, bivša supruga tuženika S. G. je navela da s kćerkom K., sinom D. i mal. kćerkom P. koja je dijete s posebnim potrebama stanuje u iznajmljenom stanu na P. najamnina iznosi 300,00 Eura, režija 1.000,00 kn mjesečno, u taj stan su se preselili u listopadu 2021. Potvrdila je navode tužiteljice o njenom radu u tvrtkama S., Z., L. po završetku srednje škole jer nije uspjela upisati fakultet koji je željela, da je uspjela upisati se na fakultet 2021. Navela je da je ona vrijedno dijete. Svjedokinja je zaposlena u H. pošti i ostvaruje redovan dohodak tijekom mjeseca oko 5.500,00 kn, s osnova dječjeg doplatka za mal. kćerku P. ostvaruje 830,00 kn a
mal. P. ostvaruje osobnu invalidninu u iznosu od 1.500,00 kn. S. D. je u lipnju 2022. završio srednjoškolsko obrazovanje od tri godine, on nije upisao fakultet a nije ni mogao ništa raditi jer joj je bio pomoć u čuvanju mal. sestre P. iako je otac – tuženik ima obvezu korištenja pola praznika s mal. kćerkom P. ali to otac nije učinio. Stoga sin D. sada mora raditi ili učiti da bi mogao upisati 4. razred srednje škole kako bi eventualno imao mogućnost nešto i studirati. U odnosu na materijalno stanje tuženika – bivšeg supruga navela je da su se neke nekretnine u M. vodile na ime njegove majke, da je on u te nekretnine ulagao, da je bila I neka stambena štednja koju je on zadržao, a ona nije pokretala nikakav postupak radi utvrđenja bračne stečevine jer s obzirom na bolesno dijete ona ne može pridavati važnost materijalnim stvarima.
10. Saslušana svjedokinja A. G. – majka tuženika je izjavila da je stan u S. G. u njenom vlasništvu, da je dio tog stana u kojem su prije stanovali njen sin – tuženik, njegova supruga i djeca ona po njihovom iseljenju uredila i da je uložila preko 20.000,00 do 30.000,00 kn radi uređenja i to je iznajmila trećoj osobi od 1. travnja 2022. za iznos od 2.600,00 kn, istek tog ugovora o najmu je 31. ožujka 2023., ugovor je uredno prijavljen P. upravi u S.. U uređenju dijela stana ništa nije sudjelovao tuženik – njen sin, sudu se nije željela izjasniti o svojim primanjima kao ni o vlasništvu nekretnina, eventualnom iznajmljivanju nekretnina. U drugom dijelu stana stanuje ona, a tuženik povremeno dođe kod nje u stan, onda i prespava, ako je gladan ona mu da jesti, a tuženik zna otići i po 10 do 15 dana a ona ne zna ni gdje ni kojim poslom. Osim tuženika ima i drugog sina koji zna povremeno doći u stan. O iznajmljivanju nekretnine u M. se nije htjela izjasniti.
11. Sud smatra da se prosječne mjesečne potrebe tužiteljice koja je sada u dobi od 23. godine mjesečno mogu podmirivati iznosom od 199,08 Eur-a /1.500,00 kn a što se odnosi na troškove stanovanja, hrane, odjeće, obuće, troškova školovanja. Međutim, sud smatra da nije osnovan zahtjev tužiteljice s osnova uzdržavanja od tuženika jer se tužiteljica po završetku svog srednjoškolskog obrazovanja, pa nakonproteka i godine dana od završetka tog školovanja nije upisala na studij tj. odzavršetka njenog redovnog srednjoškolskog školovanja je prošlo pune dvije godine, a zašto nema opravdanog razloga temeljem kojeg ona nije upisala redovan studij. Naime tužiteljica je 2019. položila državnu maturu, kao nezaposlena se prijavila u listopadu 2020. do 31. svibnja 2021., u međuvremenu je radila, a to što je ona tek 2021. u ljetnom roku uspjela upisati redovan studij ne opravdava njen zahtjev temeljem čl. 290.st.2. ObZ-a da bi je tuženik bio obvezi uzdržavati. To pravo je mogla ostvariti samo da se tijekom godine dana od završetka školovanja uspjela upisati kao redovan student a što nije. Iako je odredbom čl. 4. ObZ-a propisana solidarnost kao jedna od temeljenih vrijednosti na kojima počiva obiteljsko pravo, ta solidarnost se očituju u uzajamnom poštovanju i pomaganju u situaciji razvoda roditelja pa time i narušavanja obiteljske solidarnosti dovodi do toga da se pravo na uzdržavanje ukoliko se ne ispunjava dobrovoljno mora ostvarivati u postupku pred sudom. Stoga unatoč utvrđenju suda da tužiteljici ne pripada pravo na uzdržavanje od strane tuženika tuženik može, a što je tijekom postupka i isticao svoju moralnu obvezu uzdržavanja tužiteljice ispunjavati jer je i to tijekom postupka isticao a s obzirom da je pred sudom potvrdio navod tužiteljice da je želio da ona nastavi sa studijem. Radi navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
12. U odnosu na prijedlog tužiteljice da su u ovom postupku donese privremenu mjeru ističu se da s obzirom na utvrđenje suda nisu ostvarene pretpostavke propisane odredbom čl. 529. i 538. ObZ-a te je odbijen prijedlog tužiteljice tj. odlučeno je kao u izreci rješenja.
13. Odluka o trošku nije donesena jer stranke nisu popisale trošak postupka.
U Splitu, 30. lipnja 2023.
S U D A C:
Anđelka Rađa,v.r.
PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana, od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka.
