REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 44 Pž-4586/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Jagoda Crnokrak, u pravnoj stvari tužitelja ALPHA TEHNIKA d.o.o. OIB 12641034449, Karlovac, Riječka 45, kojeg zastupa punomoćnica Irena Blauhorn, odvjetnica u Karlovcu, protiv tuženika VALTERA BAŠIĆA, OIB 52828686833, vlasnika BAŠIĆ SERVIS, održavanje i popravak motora, Zadar, Ante Tresića Pavičića 11, kojeg zastupa punomoćnica Ana Jurić Šimićev, odvjetnica u Zadru, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Zadru poslovi broj Povrv-253/2021-12 od 23. rujna 2022., 29. lipnja 2023.

p r e s u d i o  j e

Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovi broj Povrv-253/2021-12 od 23. rujna 2022. te se sudi:

Ukida se platni nalog iz rješenja o ovrsi javne bilježnice Jelene Skoblar iz Zadra, poslovni broj Ovrv-1426/2021 od 20. rujna 2021. kojim je tuženiku naloženo tužitelju u roku od 15 dana platiti iznos od 2.210,00 kn / 292,97 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 7. listopada 2020. pa do isplate po referentnoj stopi Hrvatske narodne banke uvećanoj za 8 postotnih poena, kao i naknaditi troškove postupka u iznosu od 312,50 kn / 41,48 EUR sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena od donošenja rješenja o ovrsi do isplate, te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Uvažava se tuženikova žalba i preinačuje točka II. izreke rješenja Trgovačkog suda u Zadru poslovi broj Povrv-253/2021-12 od 23. rujna 2022. te se rješava:

Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 124,42 EUR (stodvadesetčetiri eura i četrdesetdva centa) / 937,50 kn (devetstotridesetsedam kuna i pedest lipa) u roku od 15 dana, dok se tuženikov zahtjev za naknadu troška postupka u iznosu od 103,69 EUR / 781,25 kn odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom je presudom održan na snazi citirani platni nalog za isplatu iznosa od od 2.210,00 kn odnosno 292,97 EUR sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje na odnose iz trgovačkih ugovora od 7. listopada 2020. do isplate i troškom ovršnog postupka u iznosu od 312,50 kn odnosno 41,48 EUR s kamatama na taj iznos od donošenja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, a po stopi koja se određuje na ostale odnose. Točkom II. izreke rješenja je tuženiku naloženo tužitelju naknaditi trošak parničnoga postupka u iznosu od 1.300,00 kn odnosno 172,54 EUR, u roku od 15 dana. Sud je ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev utvrdivši da su parnične stranke bile u poslovnom odnosu na temelju ugovora o djelu, pa da se ne radi o pokušaju nepripadne naplate popravka proizvoda koji je predan na popravak u jamstvenom roku, jer je proizvod predan na popravak neovisno o ugovoru o kupoprodaji, a jamstveni je rok istekao. Radi se o popravku GPS ogrlica, slijedom čega je sud ocijenio osnovanim potraživanje po utuženom računu – otpremnici broj 116/1/4 od 6. listopada 2020. na iznos od 2.210,00 kn, neovisno o tome što tuženik taj račun nema evidentiran u svojim poslovnim knjigama. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 151. i članka 154. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; u daljnjem tekstu: ZPP).

2. Tuženik je protiv presude i rješenja podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o troškovima postupka. Ističe da je tijekom cijelog postupka tvrdio da popravak predmetnih ogrlica nije izvršen niti je bio predmetom odnosa između tužitelja i tuženika, niti je tužitelj dokazao da je obavio popravak ogrlica, niti da je takvu narudžbu od tuženika zaprimio. Prvostupanjski sud propušta primijeniti odredbe članka 219. stavka 1. ZPP-a, i odredbu članka 221.a ZPP-a, a tužitelj na kojem je teret dokazivanja činjenica popravka i isporuke predmetne robe to nije dokazao, niti je predložio dokazne prijedloge koji bi na odgovarajući način mogli dovesti do utvrđenja činjenice da je popravio na tuženikov zahtjev predmetne ogrlice. Sud se u obrazloženju poziva na dokazne prijedloge koji su od strane tužitelja u spis dostavljeni suprotno odredbi članka 461.a stavka 6. ZPP-a, na kojima nije mogao utemeljit presudu. Počinjena je bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, koja se sastoji u proturječnosti razloga jer je tužitelj tijekom postupka tvrdio da se račun odnosi na dostavu GPS ogrlice koju je tuženik naručio, dok u sljedećem podnesku tvrdi da je riječ o računu za usluge popravaka dviju GPS ogrlica, te da popravak uređaja GPS Garmin tip Alpha 100TT15 nije predmet spora, da bi u iskazu na glavnoj raspravi zastupnik po zakonu tužitelja naveo da je tuženik na popravak dostavio i navedeni uređaj i dvije ogrlice. Zaključuje da tužitelj nije dostavio nikakve dokaze kojima bi dokazao svoje navode, predlaže uvažiti žalbu i preinačiti presudu te ukinuti platni nalog iz citiranog rješenja o ovrsi, a tužitelja obvezati na naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Pobijana je presuda ispitana na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. i članka 467. stavka 1. ZPP-a u okviru dopuštenih žalbenih razloga u sporu male vrijednosti. Pri donošenju presude ostvaren je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, slijedom čega je presudu valjalo preinačiti.

6. Žalitelj pravilno ukazuje na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava pri donošenju pobijane presude koji žalbeni razlog je ostvaren zbog pogrešne primjene pravila o teretu dokazivanja, a pravila o teretu dokazivanja su pravila koja upućuju na materijalnopravne odredbe prema kojima se određeni pravni odnos ima prosuđivati. Tako sud obrazlaže da se radi o ugovoru o djelu, o popravku dviju GPS ogrlica, a da to ne proizlazi iz rezultata izvedenih dokaza. Naime, tužitelj je uz prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave priložio samo račun broj 116/1/4 na kojem je kao navedeno GPS reparacija dva komada u vrijednosti od 2.210,00 kn. Nakon toga, po tuženikovu prigovoru, a u podnesku u kojem je, sukladno odredbi članka 461. stavka 3. ZPP-a tužitelj imao dužnost iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i predložiti sve dokaze potrebne za utvrđenje svih činjenica, tužitelj u podnesku od 25. studenoga 2021. (list 21. do 24. spisa) naveo da je tuženik od tužitelja naručio GPS ogrlicu koju mu je tužitelj isporučio 7. listopada 2020., za što je izdao račun koji nije plaćen. Dakle, pravilno žalitelj ukazuje da su tužiteljeve tvrdnje proturječne jer u računu obračunava uslugu određenu GPS reparaciju, dok se u podnesku u kojem je obavezan iznijeti sve činjenice i dokaze, s obzirom na to da se radi o sporu male vrijednosti, navodi da je tuženik naručio određenu robu od tužitelja koju mu je tužitelj isporučio, dakle, da se radi o ugovoru o kupoprodaji.

7. Kako je u tom podnesku tužitelj pravodobno predložio saslušanje tužitelja, iz iskaza tužitelja kojeg je sud mogao uzeti u obzir, pak, proizlazi treća situacija, tj. tužitelj navodi da je tuženik dostavio na popravak tužitelju ranije isporučeni uređaj i dvije ogrlice od čega je taj uređaj bio u garanciji, a ogrlice nisu, pa je ispostavljen predmetni račun. Dakle, na temelju tako određenih navoda tužitelja te isprava u spisu sud nije mogao odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva po predmetnom računu, jer isti nije niti dokumentiran, a tuženik je osporavao postojanje bilo kakvog poslovnog odnosa u smislu ugovora o djelu, odnosno popravka bilo kakvih uređaja.

8. Žalitelj s pravom ukazuje i na bitnu povredu postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a koja se sastoji u nejasnim razlozima prvostupanjskog suda o tome da je tuženik predao na popravak neki tužiteljev proizvodi, a da je jamstveni rok za taj uređaj istekao, jer to ne proizlazi niti iz jedne isprave u spisu niti iz drugih izvedenih dokaza. Također je nejasan razlog iz obrazloženja da nije odlučno što tuženik nije u svojim poslovnim knjigama uveo predmetni račun, već da je bitno da taj račun do pokretanja postupka nije osporio. Naime, tuženik je tvrdio od početka da račun nije zaprimio, a tužitelj je uz podnesak od 25. studenoga 2021. dostavio određene e-mail dopise iz kojih nije moguće zaključiti kako je baš predmetni račun dostavljen tuženiku.

9. Kako je pravilnom ocjenom dokaza valjalo zaključiti da tužitelj nije dokazao potraživanje po računu, to je tužbeni zahtjev valjalo ocijeniti neosnovanim, pa je presudu stoga valjalo preinačiti na temelju odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a, a slijedom toga i ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Jelene Skoblar iz Zadra, slijedom čega je na temelju odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a presuđeno kao u izreci.

10. S obzirom na to valjalo je preinačiti odluku o trošku postupka sukladno odredbi članka 166. stavka 2. ZPP-a.

11. U tom smislu je troškove postupka, sukladno uspjehu u postupku valjalo dosuditi tuženiku, a ne tužitelju, a sve na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP. Primjenom odredbe članka 155. stavaka 1. i 2. ZPP-a tuženiku je valjalo od zatraženih troškova dosuditi trošak sastavljanja prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave po tarifnom broju 11. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22), a prema vrijednosti predmeta spora u visini od 25 bodova. Po tarifnom broju 9. točka 1. valjalo mu je istom iznosu po 25 bodova dosuditi i troškove zastupanja na ročištima 10. svibnja 2022. i 6. rujna 2022., što sve ukupno iznosi 75 bodova, odnosno je tuženik osnovano zatražio naknadu u iznosu od 750,00 kn uz pripadajući PDV, ukupno 937,50 kn ili 124,42 EUR, slijedom čega je odlučeno kao u izreci rješenja. Tuženikov zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 103,69 EUR odnosno 781,25 kn ocijenjen je neosnovanim, a odnosi se na previsoko zatraženi trošak sastavljanja prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave te za trošak pristupa na ročište za objavu presude na koje nije pristupio uz pripadajući PDV, slijedom čega je odlučeno također kao u izreci rješenja.

Zagreb, 29. lipnja 2023.

Sutkinja

Jagoda Crnokrak