REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 4311/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. T. – T. S. iz Z., OIB: … i 2. M. S. iz Z., OIB: …, koje zastupa punomoćnik Z. G., odvjetnik u Z., protiv tuženika R. L., L., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva H., Z. i B. B., sa sjedištem u Z., radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž - 290/2021-2 od 29. lipnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P - 13162/19-63 od 18. siječnja 2021., u sjednici održanoj 29. lipnja 2022.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž - 290/2021-2 od 29. lipnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P - 13162/19-63 od 18. siječnja 2021.

2. Na prijedlog nije odgovoreno

3. Postupajući sukladno odredbi 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4. Naime, u odnosu na prvo pitanje treba reći da u svojoj biti predstavlja prigovor pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na zaključak sudova da je ugovor među strankama sklopljen u A. te da se na njega primjenjuje austrijsko materijalno pravo i kao takvo nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Kako je riječ o ugovoru koji je između stranka sklopljen u A. te na kojeg se primjenjuje austrijsko materijalno pravo, to niti odgovor na drugo i četvrto u prijedlogu postavljeno pitanje ne bi mogao dovesti do drukčije odluke u ovom sporu, pa se za ova pravna pitanja kako su ih u prijedlogu postavili tužitelji ne može uzeti da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a. Treće pitanje odnosi se na ispitivanje činjeničnih okolnosti konkretnog slučaja, odnosno na ocjenu dokaza provedenih u postupku kod utvrđivanja relevantnih činjenica od strane nižestupanjskog suda. Isto tako, pitanje nije važno za ovaj spor jer polazi od pretpostavke da nižestupanjski sudovi nisu raspravili sporne činjenice i da se nisu izjasnili o primjeni materijalnopravnih normi, što je suprotno stanju spisa jer su obrazloženja nižestupanjskih presuda sačinjena u skladu s odredbama čl. 338. st. 4. ZPP-a (prvostupanjska) i čl. 375. st. 1. ZPP-a (drugostupanjska).

5. Kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u svezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a riješeno kao u izreci.

Zagreb, 29. lipnja 2022.

Predsjednik vijeća

Željko Glušić, v.r.