REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U SV. IVANU ZELINI

Vatrogasna 1a, Sv. Ivan Zelina

Poslovni broj: 15 Povrv-366/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini po sucu toga suda Ljiljani Košić kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga više sudske savjetnice- specijalistice Ive Rimac, u pravnoj stvari tužitelja H.-T. d.o.o., Z., , OIB: …, zastupanog po punomoćniku Z. T., odvjetniku iz Odvjetničkog društva T. & P. d.o.o. iz Z., protiv tuženice S. T., Z., , OIB: …,kao pravne sljednice iza pokojnog B. T. zastupane po punomoćniku A. T., odvjetniku iz Odvjetničkog društva T. & P. d.o.o., radi

, nakon provedene javne i glavne rasprave zaključene 23. svibnja 2023., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženice, 28. lipnja 2023. godine

p r e s u d i o  j e

I. Održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. B. iz Z., poslovni broj Ovrv-8130/2016 od 6. prosinca 2016 u dijelu u kojim je naloženo predniku tuženice B. T. isplatiti tužitelju iznos od 1.075,69 EUR[1] / 8.104,75 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 36,21 EUR / 272,81 kuna počevši od 17. prosinca 2013. pa do isplate

- na iznos od 36,21 EUR / 272,81 kuna počevši od 19. siječnja 2014. pa do isplate

- na iznos od 36,21 EUR / 272,81 kuna počevši od 16. veljače 2014. pa do isplate

- na iznos od 36,21 EUR / 272,81 kuna počevši od 18. ožujka 2014. pa do isplate

- na iznos od 36,21 EUR / 272,81 kuna počevši od 16. travnja 2014. pa do isplate

- na iznos od 36,21 EUR / 272,81 kuna počevši od 16. svibnja 2014. pa do isplate

1 Fisni tečaj koverzije 7,53450

- na iznos od 36,21 EUR / 272,81 kuna počevši od 17. lipnja 2014. pa do isplate

- na iznos od 36,21 EUR / 272,81 kuna počevši od 16. srpnja 2014. pa do isplate

- na iznos od 36,21 EUR / 272,81 kuna počevši od 17. kolovoza 2104. pa do isplate

- na iznos od 36,21 EUR / 272,81 kuna počevši od 16. rujna 2014. pa do isplate

- na iznos od 28,12 EUR / 211,89 kuna počevši od 28. listopada 2014. pa do isplate

- na iznos od 36,21 EUR / 211,89 kuna počevši od 18. studenog 2014. pa do isplate

- na iznos od 36,21 EUR / 211,89 kuna počevši od 28. prosinca 2104. pa do isplate

- na iznos od 36,21 EUR / 211,89 kuna počevši od 24. siječnja 2015. pa do isplate

- na iznos od 36,21 EUR / 211,89 kuna počevši od 17. veljače 2015. pa do isplate

- na iznos od 36,21 EUR / 211,89 kuna počevši od 21. ožujka 2015. pa do isplate

- na iznos od 36,21 EUR / 211,89 kuna počevši od 28. travnja 2015. pa do isplate

- na iznos od 36,21 EUR / 211,89 kuna počevši od 22. svibnja 2015. pa do isplate

- na iznos od 36,21 EUR / 211,89 kuna počevši od 24. lipnja 2015. pa do isplate

- na iznos od 36,21 EUR / 211,89 kuna počevši od 22. srpnja 2015. pa do isplate

- na iznos od 36,21 EUR / 211,89 kuna počevši od 22. kolovoza 2015. pa do isplate

- na iznos od 36,21 EUR / 211,89 kuna počevši od 23. rujna 2015. pa do isplate

- na iznos od 67,88 EUR / 511,44 kn počevši od 23. listopada 2015. pa do isplate

- na iznos od 142,34 EUR / 1.072,44 kuna počevši od 26. studenog 2015. pa do isplate

- na iznos od 165,92 EUR / 1.250,09 kuna počevši od 29. prosinca 2015. pa do isplate po stopi koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjega dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. pa do isplate po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023 do isplate po stopi koja se određuje, za svako uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila polugodište,

na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. B. iz Z., poslovni broj Ovrv-8130/2016 od 6. prosinca 2016. u dijelu kojem je naloženo predniku tuženice B. T. isplatiti tužitelju iznos od 3.130,61 EUR[2] / 23.587,59 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 151,84 EUR / 1.144,06 kuna počevši od 16. studenog 2013. pa do isplate

- na iznos od 196,81 EUR / 1.482,83 kuna počevši od 17. prosinca 2013. pa do isplate

- na iznos od 259,42 EUR / 1.954,58 kuna počevši od 19. siječnja 2014. pa do isplate

- na iznos od 209,89 EUR / 1.581,43 kuna počevši od 16. veljače 2013. pa do isplate

- na iznos od 220,21 EUR / 1.659,20 kuna počevši od 18.ožujka 2014. pa do isplate

- na iznos od 167,25 EUR / 1.260,13 kuna počevši od 16. travnja 2014. pa do isplate

- na iznos od 126,13 EUR / 954,13 kuna počevši od 16. svibnja 2014. pa do isplate

- na iznos od 92,93 EUR / 694,88 kuna počevši od 17. lipnja 2014. pa do isplate

- na iznos od 33,05 EUR / 249,05 kuna počevši od 16. srpnja 2014. pa do isplate

- na iznos od 26,17 EUR / 197,20 kuna počevši od 17. kolovoza 2014. pa do isplate

- na iznos od 23,41 EUR / 176,38 kuna počevši od 16. rujna 2014. pa do isplate

- na iznos od 45.57 EUR / 343,34 kuna počevši od 28. listopada 2014. pa do isplate

- na iznos od 112,30 EUR / 846,12 kuna počevši od 18. studenog 2014. pa do isplate

- na iznos od 177,00 EUR / 1.333,59 kuna počevši od 28. prosinca 2014. pa do isplate

- na iznos od 248,58 EUR / 1.872,92 kuna počevši od 24. siječnja 2015. pa do isplate

- na iznos od 264,43 EUR / 1.992,34 kuna počevši od 17. veljače 2015. pa do isplate

- na iznos od 246,27 EUR / 1.855,49 kuna počevši od 21. ožujka 2015. pa do isplate

- na iznos od 216,71 EUR / 1.632,79 kn počevši od 28. travnja 2015. pa do isplate

- na iznos od 136,95 EUR / 1.031,84 kn počevši od 22. svibnja 2015. pa do isplate

- na iznos od 60,51 EUR / 455,95 kuna počevši od 24. lipnja 2015. pa do isplate

- na iznos od 41,85 EUR / 315,29 kuna počevši od 22. srpnja 2015. pa do isplate

- na iznos od 35,13 EUR / 264,70 kuna počevši od 22. kolovoza 2015. pa do isplate

- na iznos od 38,40 EUR / 289,35 kuna počevši od 23. rujna 2015. pa do isplate,

nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 132,87 EUR / 1.001,10 kuna uvećane za zakonske zatezne kamate koje teku od dana 6. prosinca 2016. do namirenja, kao i predvidivi trošak postupka u iznosu od 4,98 EUR / 37,50 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi do isplate, sve u roku 8 dana, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan

III/ Nalaže se tužitelju da naknadi tuženici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.317,27 EUR / 9. 924,97 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. lipnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila polugodište,

na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik M. B. sa sjedištem u Z., , donio je rješenje o ovrsi, poslovni broj: Ovrv-8130/2016 dana 6. prosinca 2016. na temelju vjerodostojne isprave – izvoda iz poslovnih knjiga sa stanjem na dan 23. studenog 2016. kojim je naloženo predniku tuženice splatiti tužitelju iznos od 31.692,34 kuna s pripadajućim zateznim kamatama te trošak ovršnog postupka.

2. Protiv tog rješenja o ovrsi pravni prednik tuženice B. T. kao ovršenik je pravodobno podnio prigovor pa je Općinski građanski sud u Zagrebu rješenjem od dana 24. svibnja 2017., pod poslovnim brojem: Povrv-607/17, stavio rješenje o ovrsi izvan snage u djelu u kojem je određena ovrha te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Prednik tuženice u svom prigovoru od 3. siječnja 2017. osporava predmetno ovršno rješenje u cijelosti navodeći da dostavljeni izvadak iz poslovnih knjiga ne predstavlja vjerodostojnu ispravu jer iz istog nije razvidno da ga je potpisala osoba ovlaštena za zastupanje tužitelja odnosno da iz dostavljene dokumentacije nije razvidno da je isti potpisala osoba na koju je prenesena ovlast. Također ističe da se ne koristi uslugama tužitelja niti ima bilo kakav dug prema tužitelju, te ujedno ističe prigovor zastare potraživanja.

Tijekom postupka nadalje navodi da ne koristi radijatore niti koristi plin jer je još dana 16. rujna 2011. plombirao sve radijatore uz prisutnost i suglasnost predstavnika stanara stambene zgrade u kojoj se nalazi predmetni poslovni prostor te da se grije na struju klima uređajima, te da slijedom prethodno navedenog ne postoji njegova obveza plaćanja isporučene toplinske energije.

Također ističe da je dana 1. veljače 2013. i 9. listopada 2013. uputio tužitelju dopise, a koje dostavlja u spis, a kojim obavještava tužitelja o činjenici da mu isti ne isporučuje toplinsku energiju pa stoga da niti nema pravo na naknadu za istu, kao i da u svako doba može doći pogledati stvarno stanje.

Tuženik se poziva na izjavu predstavnika stanara M. S. od 27. kolovoza 2015. kojom dopušta A. T., odvjetniku u Z., , korisniku poslovnog prostora na predmetnoj adresi da se tek od dana 27. kolovoza 2015. priključi na sustav grijanja na toplanu u predmetnom prostoru, kao i da su do tada radijatori i dalje fizički odvojeni od cijevi. Dalje navodi da tužitelj svakako nema pravo na potraživanje nastalo prije sklapanja Ugovora o potrošnji toplinske energije broj: … od dana 3. rujna 2014. godine. Također ističe da nije mogao tražiti suglasnost svih vlasnika poslovnih prostora za izdavajanje, obzirom da predmetna zgrada ima samo četiri poslovna prostora, a samo je jedan upisan u zemljišnim knjigama pa stoga nije niti mogao pribaviti suglasnost ostalih vlasnika obzirom isti nisu niti vlasnici sukladno odredbama čl. 119, 120 i 121 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

Tuženik također ističe prigovor promašene pasivne legitimacije obzirom je tužitelj u posjedu ugovora o zakupu poslovnog poslovnog prostra od strane A. T.

4. Tužitelj se podneskom od dana 30. srpnja 2018. očitovao na navode iz prigovora tuženika navodeći kako sukladno čl. 9. st. 5. Zakona o računovodstvu knjigovodstvena isprava izdana od strane poduzetnika ne mora biti potpisana, ali da mora sadržavati ime i prezime osobe koja je odgovorna za njezino izdavanje, a sam predmetni izvadak sadrži i ime i prezime i potpis osobe odgovorne za njegovo izdavanje.

Također ističe da je B. T. dana 3. rujna 2014. sklopio Ugovor o potrošnji toplinske energije broj: … s vlasnicima samostalnih uporabnih cjelina nekretnine te zajedničkih dijelova na adresi , Z. zastupanim po ovlaštenim predstavnicima suvlasnika, te da je u odluci suvlasnika zgrade o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem naveden tuženik kao krajnji kupac pod šifrom: … te da je time određen i kao obveznik plaćanja računa za isporučenu toplinsku energiju. Pojašnjava da je navedena odluka donesena na temelju odluke većine glasova suvlasnika koji se računaju po suvlasničkim dijelovima te da se primjenjuje na asve suvlasnike navedene u Odluci.

Poziva se na odredbu čl. 53. st. 14 Zakona o tržištu toplinske energije kojom je određeno da se do sklapanja ugovora o potrošnji toplinske energije od strane ovlaštenog predstavnika suvlasnika i gospodarskog subjekta koji je registriran za obavljanje djelatnosti kupca, za kupca toplinske energije određuje dosadašnji opskrbljivač toplinskom energijom koji opskrbljuje krajnje kupce toplinskom energijom.

Navodi da je iz utuženih računa razvidno kako se za predmetni poslovni prostor raspodjela i obračun troškova za isporučenu toplinsku energiju obavlja temeljem modela 1 EG (prema udjelu snage samostalne uporabne cjeline u ukupnoj priključnooj snazi na zajedničkom mjerilu toplinske energije), odnosno da se računi fakturiraju prema potrošnji toplinske energije, pojedinačno za svaki poslovni prostor prema zakupljenoj snazi prostora.

Nadalje, tijekom postupka ističe kako je čl. 33. st.12. Zakona o tržištu toplinske energije propisano kako krajnji kupac ne može obavljati preinake na unutarnjim instalacijama bez odobrenja kupca toplinske energije, u ovom postupku tužitelja, dok su čl. 45 Zakona ptopisani uvjeti za izdavajanje iz zajedničkog toplinskog sustava. Ističe da su Općim uvjetima za ospskrbu toplinskom energijom ("NN" 129/2006) i Općim uvjetima za isporuku toplinskom energijom ("NN" 35/14 i 129/15) propisani uvjeti za preraspodjelu toplinske energije za krajnje kupce.

Pojašnjava da ovlašteni predstavnik suvlasnika na zajedničkom mjerilu toplinske energije može na temelju odluke suvlasnika zgrade/građevine od kupca toplinske energije pisanim putem zatražiti preraspodjelu količine toplinske energije za pojedinog kupca i slučaju praznog stana, nedovoljene temperature uslijed greške na nutarnjim instalacijama i sl.

Ističe da tuženik nije ispunio uvjete za izdvajanje iz zajedničkog toplinskog sustava propisanih zakonom, nije je tužitelju dostavljen zahtjev za preraspodjelu toplinske energije te je stoga tužitelj osnovano i pravilno ispostavljao račune u utuženom razdoblju.

U odnosu na izjavu predstavnika suvlasnika koju je tuženik dostavio uz podnesak tužitelj ističe kako predstavnik suvlasnika nema ovlaštenje samostalno odlučivati o izdavajanju i priključenju na zajednički toplinski sustav.

5. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u sve po strankama predložene dokaze i to Izvod iz poslovnih knjiga tužitelja na dan 23. studenog 2016. (stranica 4 - 5 spisa), prijepis utuženih računa (stranica 19-44 spisa), sudsku praksu (stranica 45 spisa, 87-89 spisa, 91-97 spisa, 121-130 spisa, 152-162 spisa),Ugovor o potrošnji toplinske energije broj: … od 3. rujna 2014. (stranica 46-50 spisa), Odluku o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem toplinske energije (stranica 51-62 spisa), Cjenik – Centralni toplinski sustav (stranica 63 spisa), Izvadak iz knjigovodstvene kartice za 2018. na dan 30. 6. 2018. (stranica 64 spisa), fotografija radijatora (stranica 69-70 spisa), dopisi tuženika od dana 31.1.2013. i 9. 10.2013. upućen tužitelju s povratnicim (stranica 71-74 spisa), radni nalog (stranica 75 spisa), izjavu M. S. od 27.8.2015. (stranica 76 spisa), odgovori tužitelja od dana 23.8.2011., 14.10.2011, 8.11.2011., 25.10.2013. upućenih tuženiku (stranica 83 – 86 spisa), stranica 1. zapisnika u postupku poslovni broj Povrv-3467/2013 (stranica 90 spisa), izvadak iz zemljišnih knjiga, zk.uložak: 3442, k.o. T. (stranica 100 spisa), zajednički izvadak iz knjige položenih ugovora, zk.uložak: 3442, k.o. T. (stranica 101-117 spisa), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka M. S. (stranica 168-169 spisa) i S. D. (stranica 169-170 spisa).

10. Cijeneći rezultate provedenog postupka, kako cjelokupnog tako i svakog pojedinačno, a na osnovi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11,23/13, 43/13, 89/14 i 70/19, u daljnjem tekstu ZPP), ovaj sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

6. Pravomoćnim rješenjem ovog suda od dana 30. lipnja 2021. godine određen je prekid predmetnog postupka radi smrti tuženika B. T. te je postupak nastavljen pravomoćnim rješenjem ovog suda od dana 11. travnja 2022. protiv tuženice S. T. kao nasljednice iza pokojnog B. T.

7. Sporna je zastara i osnovanost utužene tražbine, pasivna legitimacija tuženika i kao i to je li dostavljeni izvadak iz poslovnih knjiga vjerodostojna isprava u smislu odredbi Ovršnog zakona.

8. Među strankama nije sporno da se potraživanje tužitelja odnosi na isporučenu toplinsku energiju u odnosu na poslovni prostor na adresi , Z.

9. U odnosu na istaknuti prigovor zastare od strane tuženika sud je utvrdio da je isti djelomično osnovan. Naime, odredbom članka 226. st.1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05., 41/08., 125/11 i 78/15 dalje: ZOO) propisano je da tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja, dok je odredbom čl. 215. st.1. istog zakona propisano da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Budući da se u ovom postupku radio o isplati naknade za isporučenu toplinsku energiju odnosu na poslovni prostor na adresi , Z. to se predmetna tražbina smatra povremenom tražbinom.

Ovršni prijedlog predan je javnom bilježniku dana 6. prosinca 2016. godine te je stoga sukladno prehodno navedenoj zakonskoj odredbi nastupila zastara u odnosu na tražbinu iz računa za …, a koje dospijeće tražbine je bilo 16. studenog 2013. godine, obzirom da je ovršni prijedlog predan po proteku roka od tri godine, te je valjalo riješiti kao u točki II. izreke ove presude.

U odnosu na tražbine iz ostalih utuženih računa nije nastupila zatara temeljem čl. 226. st.1. ZOO-a obzirom je ovršni prijedlog predan u roku od tri godine od dospijeća istih tražbina.

10. Sud je prigovor tuženika da priloženi izvod iz poslovnih knjiga tužitelja nije vjerodostojna isprava ocijenio neosnovanim. Naime, priloženi izvadak iz poslovnih knjiga predstavlja vjerodostojnu ispravu u smislu čl. 31. Ovršnog zakona ("Narodne novine" 112/12,25/13,93/14, 55/16 i 73/17) .

11. Neosnovan je prigovor tuženika da tužitelj nema pravo na potraživanja nastala prije 3. rujna 2014. obzirom je nedvojbeno utvrđeno da je zgrada u kojoj se nalazi predmetni poslovni prostor bila u sustavu opskrbe toplinskom energijom, te ukoliko je tužitelj isporučio toplinsku energiju to isti imao osnovano pravo zahtijevati podmirenje troškova isporučene toplinke energije, a koje je stajalište izraženo i u presudi Županijskog suda Gž-2436/2016 od dana 29. studenog 2017. godine.

12. Sud je uvidom u izvod iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja i prijepis utuženih računa utvrdio da se potraživanje tužitelja odnosi na razdoblje od listopada listopada 2013. godine do studenog 2015. u ukupnom iznosu od 31.692,34 kn. 13. Uvidom u Izvod iz otvorenih stavaka na dan 31. siječnja 2013. (stranica 71 spisa) utvrđeno je da je prednik tuženice više puta obavijestio tužitelja da su njegovi radijatori isključeni u prisutnosti predstavnika stanara zgrade te kako smatra da nije u obvezi plaćati grijanje kada već isto dugo ne koristi.

Uvidom u dopis od dana 9. listopada 2013. razvidno je kako je tuženik ponovno obavijestio tužitelja da su svi radjatori zaplombirani u njegovom poslovnom prostoru, te da je se odlučio grijati na struju, te da moli tužitelja da evidentira u svom sustavu navedenu promjenu.

Uvidom u odgovor na dopis tužitelja od dana 23. kolovoza 2011. razvidno je da je tužitelj obavijestio tuženika da je sukladno čl. 30. Općih uvjeta za opskrbu toplinske energije ("Narodne novine" 129/06) dužan ishoditi suglasnost svih vlasnika poslovnih prostora, ovjerenu potpisom i pečatom na zajedničkom mjerilu toplinske energije, kao i suglasnost distributera toplinske energije, te da će ga u tom slučaju izdvojiti iz obračuna toplinske energije, ali da ostaje u obvezi plaćati naknadu za stalne troškove na ime zakupljene snage poslovnog prostora.

Uvidom u odgovore na dopise tužitelja od dana 14. listopada 2011. i 8. studenog 2011. razvidno je da tužitelj ponavlja navode iz odgovora na dopis od dana 23. kolovoza 2011.

Iz priloženih fotografija (stranica 69-70 spisa) vidljivo je da su radijatori u predmetnom poslovnom prostoru uistinu plombirani.

Uvidom u izjavu M. S. od dana 27. kolovoza 2015. (stranica 76 spisa), potpisanu po istom i s pečatom kao predstavnika stambene zgrade na , Z. , razvidno je da je isti dopustio A. T., korisniku poslovnog prostora na istoj adresi da se od dana 27. kolovoza 2015., kasnije popodne priključi na sustav grijanja na toplanu u predmetnom poslovnom prostoru.

Isti u izjavi potvrđuje da se u trenutku potpisa predmetne izjave radijatori u predmetnom poslovnom prostoru i dalje nalaze fizički odvojeni od cijevi odnosno da su plombirani dugi niz godina, sve od dana kada je isti dao suglasnost B. T. da prestane koristiti grijanje od toplane odnosno da se isključi/odvoji iz sustava grijanja. Uvidom presudu Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: Povrv-3467/2013 od dana 26. listopada 2015. (stranica 91-95 spisa), a koja je postala pravomoćna dana 29. studenog 2017. nakon što je potvrđena presudom Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj: Gž-2346/2016 (stranica 96-97 spisa) razvidno je da se postupak u pogledu plaćanja računa za isporučenu tplinsku energiju već vodio između tužitelja i tuženika (B. T.), ali za različiti vremenski period nego u ovom postupku odnosno za razdoblje od siječnja 2012. do lipnja 2012. i da je i u tom razdoblju bilo sporno je li se tuženik izdvojio iz toplinskog sustava tužitelja.

Prvostupanjski sud u presudi poslovni broj 3467/2013 od dana 26. listopada 2015. je temeljem izvedenih dokaza utvrdio da tuženik od rujna 2011. ne koristi sustav grijanja, jer je radijatore plombirao u prisutnosti predstavnika stanara i uveo sustav grijanja na klimu, te da bi bez obzira na nepostojanje suglasnsti ostalih tarifnih kupaca iz čl. 30. Općih uvjeta bilo suprotno načelu jednake vrijednosti davanja iz čl. 15. ZOO-a i načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 12. ZOO-a naplatiti tuženiku uslugu isporuke toplinske energije koju nije primio, izuzev naplate troškova koji se odnose na Tarifni element snaga Te2.

14. Svjedok M. S. na okolnost da su radijatori u predmetnom predmetnom prostoru bili odspojeni dana 16. rujna 2011. u svom iskazu danom na glavnoj raspravi 6. ožujka 2023. iskazuje da je bio predstavnik stanara otprilike u razdoblju od 2010. do 2019. te da mu je poznato da su svi radijatori u predmetnom poslovnom prostoru bili odspojeni.

U svom iskazu odlučno iskazuje da su radijatori u predmetnom poslovnom prostoru bili uz njegovu suglasnost kao predstavnika stanara odspojeni dana 16. rujna 2011. te da je korisniku poslovnog prostora A. T. omogućeno tek 28. kolovoza 2015. da se priključi na sustav grijanja na toplanu.

Nadalje, isti navodi da se predmetni poslovni prostor u razdoblju od rujna 20211. kolovoza 2015. grijao putem klima uređaja na struju, a da tuženik za izdavajanje iz toplinskog sustava tužitelja nije imao suglasnost ostalih suvlasnika.

15. Svjedokinja S. D. na okolnost na koji način se grijao predmetni poslovni prostor, tko je korisnik poslovnog prostora i koje promjene su bile u pogledu grijanja poslovnog prostora u svom iskazu danom na glavnoj raspravi 6. ožujka 2023. iskazuje da u predmetnom poslovnom prstoru radi od mjeseca svibnja 2014. godine te da se isti prostor do kraja 2015. grijao putem klima uređaja obzirom da su radijatori bili odspojeni.

Nadalje, ista iskazuje da joj nije poznato da je tuženik za izdavajanje iz toplinskog sustava ishodio suglasnost suvlasnika i tužitelja, već da joj poznato da je to sve riješio sa predstavnikom stanara.

16. Sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazima svjedoka M. S. i S. D. budući su isti detaljno i uvjerljivo iskazivali, te su iskazi istih u skladu s priloženim materijalnim dokazima u spisu, a također su iskazivali suglasno u odnosu na odlučne činjenice, a isti nisu osobno zainteresirani za ishod ovog postupka.

Sud skreće pozornost da ni sam tužitelj nije imao primjedbe na iskaz istih, a pitanja upućena istima su bila isključivo usmjerena na utvrđenje je li prednik tuženice B. T. imao suglasnost ostalih suvlasnika zagrade na predmetnoj adresi za izdavajanje iz toplinskog sustava.

17. Temeljem svih provedenih dokaza i tako utvrđenog činjeničnog stanja ovaj sud je nesporno utvrdio da prednik tuženice kao i kasniji korisnici predmetnog poslovnog prostora nisu koristili toplinsku energiju tužitelja odnosno nisu bili korisnici usluge tužitelja od 16. rujna 2011. do dana 27. kolovoza 2015. odnosno kad se korisnik poslovnog prostora A. T. priključio na sustav grijanja na toplanu.

18. U ovom postupku sud skreće pozornost da se za potraživanje tužitelja u odnosu na period rujna 2011. do zaključno kolovoza 2015. ne primjenjuju odredbe Zakona o tržištu toplinskom energijom ("Narodne novine" broj 80/13,14/14, 102/14,95/15) kao niti Pravilnik o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju ("Narodne novine" 99/14, 27/15,124/15) iz razloga jer se prednik tuženice izdvojio iz sustava opskrbe toplinskom energijom tijekom 2011. godine zbog čega se njegova prava i obveze mogu prosuđivati isključivo prema tada važećoj materijalno-pravnoj regulativi, odnosno prema tad važećoj regulativi treba utvrditi da li je se isti uistinu izdvojio iz toplinskog sustava tužitelja.

Stoga, za donošenje odluke u ovom predmetu mjerodavni su Opći uvjeti za opskrbu toplinskom energijom („Narodne novine“ broj 129/06, dalje u tekstu Opći uvjeti), Zakon o proizvodnji, distribuciji i opskrbi toplinskom energijom („Narodne novine“ 42/05 i 20/10, dalje u tekstu ZPDOTE), Pravilnik o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju („Narodne novine“ broj 139/08 i 19/09, dalje u tekstu Pravilnik), Tarifni sustav za usluge energetskih djlatnosti proizvodnje, distribucije i opskrbe toplinskom energijom bez visine tarifnih stavaka ( „Narodne novine“ broj 139/08 i 19/09, dalje u tekstu Tarifni sustav).

Odredbom čl. 30. st. 1. Općih uvjeta je propisano da se tarifni kupac na zajedničkom mjerilu toplinske energije ne može izdvojiti iz toplinskog sustava bez suglasnosti svih tarifnih kupaca na zajedničkom mjerilu toplinske energije, distributera toplinske energije i opskrbljivača toplinskom energijom, dok je stavkom 2. istog članka propisano da je tarifni kupac kojem je odobreno izdvajanje iz toplinskog sustava dužan plaćati sve troškove osim troškova energije i fiksne mjesečne naknade.

Sadražajno iste uvjete kao za izdvajanje iz toplinskog sustava iz čl. 30. st.1. Općih uvjeta su propisani i u čl. 23. ZPDOTE.

Odredbom čl. 2.st.4. toč.4. Pravilnika propisano je da su ukupni troškovi za isporučenu toplinsku energiju troškovi obračunati propisanim tarifnim elementima za odabrani tarifni model iz Tarifnog sustava, koji se sastoje od troškova za isporučenu toplinsku energiju, troškova priključne snage iz termoenergetske suglasnosti i fiksne mjesečne naknade, odnosno, ako ne postoji termoenergetska suglasnost troškovi priključne snage se utvrđuju primjenom faktora 50 W/m3, uz uvjet da tako utvrđena priključna snaga ne može biti veća od tehničkih mogućnosti distribucijske mreže i nazivnih vrijednosti opterećenja priključka, uključujući i mjerila.

Odedbom čl. 4.st.2 Tarifnog sustava propisano je da su tarifni elementi Te1 – isporučena/preuzeta toplinska energija,Te2 – zakupljena snaga iz termoenergetske suglasnosti,Te3 – fiksna mjesečna naknada za spremnost pogonskog sustava u proizvodnji toplinske energije i troškove usluge obračuna u opskrbi toplinskom energijom.

19. Prigovor promašene pasivne legitimacije tuženice sud je ocijenio neosnovanim.

Naime, sukladno čl. 88. st. 10. Općih uvjeta za opskrbu toplinskom energijom iz 2006. odgovara uz korisnika nekretnine i vlasnik nekretnine solidarno, iako sud skreće pozornost da prednik tuženice nije niti dokazao da je o promjeni korisnika obavijestio tužitelja niti je naveo kad je nastupila eventulana promjena korisnika jer ukoliko je nastupila 2014. ili kasnije tad se primjenjuju Opći uvjeti za isporuku toplinske energije ( "Narodne novine" br. 35/14, 129/15 dalje Opći uvjeti) prema kojima sukladno čl.2.st.2.toč.4. odgovara isključivo vlasnik predmetne nekretnine, a u ovom postupku nije sporno da je tuženica vlasnica predmetnog poslovnog prostora.

20. Slijedom svega navedenog, ovaj sud je mišljenja da bi bez obzira što prednik tuženice nije ishodio suglasnost svih tarifnih kupaca na zjedničkom mjerilu toplinske energije sukladno čl. 30. st.1. Općih uvjeta bilo suprotno načelu jednake vrijednosti davanja iz čl. 7 ZOO-a i načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4 ZOO-a naplatiti tuženiku sada tuženici isporuku toplinske energije koja nije isporučena odnoso za razdoblje od studenog 2013. do kolovoza 2015. (primjenjivo stajalište je izraženo i u presudi Vrhovnoga suda Republike Hrvatske broj Rev x-670/11 od 10. studenog 2011.). Sud također skreće pozornost da se energetska djelatnost distrubucije toplinske energije obavlja kao javna usluga sukladno odredbi čl. 4.st.4. ZPDOTE pa sukladno odredbi čl.24.st.3. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) mora biti, kad to priroda javne usluge dopušta -obračunata prema potrošnji.

Međutim, prethodno obrazloženo i navedeno se ne odnosi na dio troškova naknade za zakupljenu snagu odnosno na snagu za proizvodnju i distribuciju toplinske energije budući je sukladno čl. 30.st.2 Općih uvjeta propisano da je tarifni kupac u slučaju izdavajanja iz toplinskog sustava dužan plaćati sve troškove osim troškova energije i fiksne mjesečne naknade. Slijedom naveden tuženica je za radoblje u periodu od studenog 2013. do kolovoza 2013. u obvezi podmiriti troškove naknade za zakupljenu snagu označene na utuženim računima kao Tarifni element snaga – Te2, odnosno snaga za proizvodnju toplinske energije i snaga za distribuciju toplinske energije.

Naime, u slučaju neplaćanja tuženice na dio troškova nanade za zakupljenu snagu, taj trošak bi bili u obvezi podmiriti ostali korisnici istog mjernog mjesta i to po osnovi zakupljene snage iz termoenergetske suglasnosti.

Tarifni element snaga (Te2) na utuženim računima za razdoblje od studenog 2013. do kolovoza 2014. iznosi 218,25 kuna.

Tarifni element snaga na utuženim računima za razdoblje od rujna 2014.do ožujka 215. iznosi 169,51 kuna.

Tarifni element snaga za proizvodnju distribucije toplinske energije na utuženim računima za razdoblje od travnja 2015. do kolovoza 2015. iznosi 82,57 kuna.

Tarifni element snaga za distribuciju toplinske energije na utuženim računima za razdoblje od travnja 2015. do kolovoza 2015. iznosi 86,94 kuna.

Slijedom navedenog, sud je za razdoblje od studenog 2013. do kolovoza 2015. održao na sanazi platnog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi u ukupnom iznosu od 4.216,62 kuna (bez PDV-a) dnosno s pripadajućim PDV-om u iznosu od 5.270,78 kuna. Kako je nesporno utvrđeno da se tuženik dana 27. kolovoza 2015. priključio na sustav grijanje na toplanu, to je u cijelosti osnovano potraživanje tužitelja za period od rujna 2015. do studenog 2015. u ukupnom inosu od 2.833,97 kuna.

Sukladno navedenog, osnovano je potraživanje tužitelja u iznosu od 8.104,75 kuna te je valjalo riješiti kao u točki I.izreke ovog rješenja.

21. Platni nalog ukinut je u dijelu u kojem je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja o ovrsi. Stav je Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izražen u Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela Županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017., u kojemu je pod 3.1. navedeno: "Presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude." Nastavno na sva gornja utvrđenja glede tužiteljevih ovršnih troškova, sud je o dijelu platnog naloga iz rješenja o ovrsi koji se odnosi na nalog na plaćanje troškova ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 1.038,60 kuna, zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom, odlučio kao u stavku II. izreke ove presude.

22. Odluka o parničnim troškovima priznatim tuženici temelji se na odredbama čl. 154. st.2 ZPP-a. Budući da je tužitelj uspio u sporu sa 25,57 %, a tuženik sa 74,43 %, sud je tuženiku dosudio troškove parničnog postupka razmjerno upsjehu u sporu. Stoga je tuženici priznat trošak zastupanja po punomoćniku-odvjetniku, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14 i 118/14, 107/15,37/2022,126/22 - nastavno: "Tarifa"), a imajući u vidu troškovnik predan na ročištu dana 23 svibnja 2023., kao i vrijednost predmeta spora. Slijedom navedenoga, tuženici je priznat trošak sastava prigovora od 3. siječnja 2017. odmjerenog prema Tbr.8/1 Tarife iznosu od 1.875,00 kn (s pripadajućim PDV- om), trošak sastava podneska od 25. rujna 2018. odmjerenog prema Tbr.8/1 Tarife iznosu od 1.875,00 kn (s pripadajućim PDV-om), trošak sastava podneska od 27. rujna 2018. odmjerenog prema Tbr.8/1 Tarife iznosu od 1.875,00 kn (s pripadajućim PDV-om), trošak zastupanja na ročištu dana 27. rujna 2018. godine odmjerenog prema Tbr.9/1 Tarife u iznosu od 1.875,00 kn (s pripadajućim PDV-om), trošak sastava podneska od 23. srpnja 2021. odmjerenog prema Tbr.8/1 Tarife u iznosu od 1.875,00 kn (s pripadajućim PDV-om), trošak zastupanja na ročištu dana 6. ožujka 2023. godine odmjerenog prema Tbr.9/1 Tarife u iznosu od 1.875,00 kn (s pripadajućim PDV-om), trošak zastupanja na ročištu dana 23. svibnja 2023. godine odmjerenog prema Tbr.9/1 Tarife u iznosu od 1.875,00 kn (s pripadajućim PDV-om), naknada za prijevoz na ime putnih troškova u iznosu od 74,00 kn za dolazak i odlazak s ročišta dana 27. rujna 2018., naknada za prijevoz na ime putnih troškova u iznosu od 67,82 kn za dolazak i odlazak s ročišta dana 6. ožujka 2023. i naknada za prijevoz na ime putnih troškova u iznosu od 67,82 kn za dolazak i odlazak s ročišta dana 23. svibnja 2023., što sukladno uspjehu u sporu u omjeru od 74, 43 % iznosi 9.924,97 kn.

23. Kamate na troškove postupka u skladu su s odredbom čl.151.st.3. ZPP-a.

24. Uslijed svega naprijed navedenog i obrazloženog pozivom na odredbu čl. 451.st.3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Svetom Ivanu Zelini 28. lipnja 2023.

S U D A C

Ljiljana Košić, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (penaest) dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se predaje putem ovog suda, a za nadležan Županijski sud, pismeno u tri istovjetna primjerka.

DN-a:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.