Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 26 Gž-463/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Travaš, kao predsjednice vijeća, Roberte Pandža, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Gordane Držaić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja I. H. iz T., sina J., OIB: …, II. tužene M. C. iz T., pok. J., OIB: …, III. tužene J. C. iz T., pok. S., OIB: …, koje sve zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u Z., protiv tužene Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u S., Građansko upravni odjel, S., OIB: 52634238587, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj P-403/2018-20 od 9. prosinca 2019., u sjednici vijeća održanoj 28. lipnja 2023.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužene Republike Hrvatske kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj P-403/2018- 20 od 9. prosinca 2019.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:
„Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
« Utvrđuje se da su I. H. iz T., OIB: …,
M. C. iz T., OIB: …, te J. C. iz
T., OIB. …, suvlasnici svaki sa po 1/3 dijela nekretnine, zemljišnoknjižno označene kao zk.č.br. 631/9, u naravi pašnjak, upisane u zk.ul.br. 119, katastarska općina T., zemljišnoknjižnog odjela u T., Općinskog suda u Splitu, te isti mogu temeljem ove presude zatražiti upis prava vlasništva na navedenoj nekretnini na svoje ime, uz istodobni izbris toga prava sa imena OPĆENARODNA IMOVINA, i prava upravljanja NO Općine T., a što je REPUBLIKA HRVATSKA , kao pasivno legitimirana temeljem zakona
dužna
trpjeti.“.
2. Protiv navedene presude žali se tuženica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP). Pobijanu presudu predlaže preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.
3. Žalba tuženice nije osnovana.
4. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.
5. Sud prvog stupnja je na temelju rezultata cjelokupnog postupka, prema svojem uvjerenju odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane, a stečeno uvjerenje opravdao je logičnim razlozima iz kojih se može provjeriti da takvo uvjerenje ima valjanu osnovu (čl. 8. ZPP-a), pa nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 8. ZPP-a, na koju povredu tuženica sadržajno ukazuje u žalbi.
6. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom sporu te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo.
7. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem njihovog prava vlasništva (svakog od tužitelja u 1/3 dijela), na zk.č.br. 631/9, u naravi pašnjak, upisanoj u zk.ul.br. 119, katastarska općina T., s time da navedeni zahtjev tužitelji temelje na tvrdnji da su pravo vlasništva predmetne nekretnine stekli dosjelošću i to svojim samostalnim posjedovanjem predmetne nekretnine, kao i samostalnim posjedovanjem svojih prednika, preko 100 godina.
8. U provedenom prvostupanjskom postupku utvrđeno je:
- da iz izvatka iz zemljišne knjige proizlazi da je na predmetnoj nekretnini čest. zem. 631/9 k.o. T., pravo vlasništva uknjiženo na ime općenarodne imovine, za cijelo, a da je kao organ upravljanja upisan Narodni odbor Općine T.,
- da je uviđajem na licu mjesta utvrđeno da se predmetna parcela nalazi u T., Ž. p., predio K., da je nekretnina nepravilnog oblika, sa sjeverne, istočne i južne strane omeđena kamenim gomilama koje pripadaju predmetnoj nekretnini, dok zapadna granica nije materijalizirana na terenu, ali se jasno vidi da odgovara obliku granice koji ima zk.č.zem. 631/9 k.o. T., u sudskoj mapi za područje k.o. T., da se na predmetnu nekretninu pristupa s makadamskog puta, P. s. A. koji je položen sjeverno u odnosu na predmetnu nekretninu (širok cca 3-6 metara), da se uz sjevernu i istočnu stranu predmetne nekretnine također nalazi makadamski put koji se pruža uzduž cijele nekretnine (širok cca 5 do 6 metara), da je u trenutku uviđaja predmetna nekretnina neobrađena, zarasla u nisko raslinje, na kojoj nekretnini se nalaze ostaci maslina koje su prema kazivanju tužitelja izgorjele u požaru koji je na ovom području bio prije petnaestak godina,
- da je predmetnu nekretninu vještak geodet identificira kao zk č.zem. 631/9 k.o. T., a što po kat. Stanju, zbog dvojne evidencije za k.o. T., odgovara dijelu kat. čest. 5616/1 k.o. T.,
- da iz elaborata vještaka D. B., geodetske skice lica mjesta i fotografija lica mjesta, proizlazi da je predmetni posjed tužitelja definiran likom omeđenim slovima A-B-C-D- E-F-G A, ispunjen plavom točkastom šrafurom, ukupne površine 569 m2, koji po zemljišnoknjižnom stanju odgovara zk.č.zem. 631/9 upisanoj u ZU 119 za cijelo, koja po katastarskom stanju odgovara dijelu kat. čest. 5616/1 upisane u posjedovni list broj 1714 sve k.o. T., s time da stanje u katastru i zemljišnim knjigama nije usklađeno,
- da iz izvatka iz posjedovnog lista broj … odjela T. od 28. ožujka 2017., proizlazi kako su kao posjednici na predmetnoj parceli kat. čest. zem. 5616/1 k.o. T., koja odgovara zk. čestici zemlje 631/9 k.o. T., upisani M. C., R. C. i I. C. (prednik tužitelja), svaki
za
po
1/3
dijela,
- da je pregledom Povijesti promjena na katastarskim česticama, Ispostave za katastar nekretnina T. od 21. rujna 2017., utvrđeno kako je izmjerom iz 1982. kat. čestica 5616 k.o. T. upisana u posjedovni list …, evidentirana na ime I. C. pok. V., M. C. pok. V. i T. C. pok. V., svaki za po 1/3 dijela, da je popisom promjena iz 1988. izvršena promjena upisa s imena T. C. pok. V., na ime R. C. ud. A., temeljem nasljeđivanja, a da je prelaskom na digitalni način rada, kat. Čestica 5616 k.o. T. upisana na ime I. C., M. C. i R. C., svakog u 1/3 idealnog dijela cjeline,
- da iz navedene Povijesti promjena na katastarskim česticama, proizlazi da se kao suposjednik predmetne čest. zem. 631/9 k.o. T., vodi djed I. tužitelja, koji je svekar II. i III. tužiteljica, sada pok. I. C., pok. V., dok se na preostalom dijelu parcele (koji nije predmet ovog spora), kao posjednici vode njegova braća M. i A., odnosno, sada, umjesto A., da se vodi R. C.,
- da je prijavnim listom Klasa …, na temelju prijave Ž. c., izvršena parcelacija čest. zem. 5616 k.o. T., na način da je formirana čest. zem. 5616/1 pašnjak površine 4888 m2 i kat. čest. 5616/2 pašnjak površine 433 m2, a da su prijavnim listom od 24. studenog 2016. formirane i kat. čest. 5616/3 pašnjak površine 956 m2 te kat. čest. 5616/4 pašnjak površine 358 m2, koje su nastale od kat. čest. 5616/1 površine 4888 m2,
- da su svi saslušani svjedoci potvrdili navode tužitelja, da su tužitelji u posjedu predmetne parcele položene u k.o. T., koji se u svemu ponašaju kao vlasnici,
- da iz rješenja o nasljeđivanjem iza pok. V. C.1 , pok. D., rođenog 1983., a umrlog 1977., Općinskog suda u Trogiru broj O-80/77 od 14. lipnja 1977., proizlazi da su istog naslijedili sinovi I., M. i A.,
- da iz rješenja o nasljeđivanju iza pok. I. C., pok. V., Općinskog suda u Trogiru broj O-108/93 od 11. svibnja 1994., proizlazi da su njegovim nasljednicima proglašeni sinovi D. i V. te kćerka Đ.,
- da iz rješenje o nasljeđivanju iza pok. V. C.2 , pok. I., posl. broj O-413/13 javnog bilježnika Ž. B. iz T., proizlazi da je njegovom nasljednicom proglašena supruga, J. C., za cijelo,
- da iz Ugovora o darovanju sklopljenog 8. siječnja 2007. između D. C., pok. I. i M. C., ž. D., kao i iz Ugovora o darovanju od 11. studenog 2016. i dodatka Ugovora o darovanju od 18. studenog 2016. zaključenog između I. tužitelja I. H., kao daroprimatelja te njegove majke Đ. H., rođ. C., pok. I., kao darovateljice, proizlazi da je predmet darovanja upravo dio navedene kat. čestice 5616/1, k.o. T., odnosno dio čest. zem. 631/9 k.o. T., koji dio je majka I. tužitelja stekla nasljeđivanjem od oca I. C., pok. V., a on nasljeđivanjem od oca V. C., pok. D. i u diobi sa braćom M. i A., odnosno T., koja dioba je bila 1990-ih godina (kako su to izjavili svjedoci i stranke),
- da su prednici tužitelja predmetnom nekretninom raspolagali bez ograničenja, da su je obrađivali i iskorištavali u ekonomske svrhe, sadili masline (da se i danas vide stare tapine i izdanci mladih maslina), da je ista služila i za ispašu stoke, odnosno konja (kojeg je imao upravo prednik tužitelja), pri čemu nikada nisu bili ometani od bilo koga, pa tako ni od tuženice.
9. Pošavši od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud smatra da je na strani tužitelja u konkretnom slučaju utvrđeno postojanje zakonskih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (da su tužitelji preko svojih prednika u isključivom i neprekinutom, samostalnom i poštenom posjedu predmetnih nekretnina u vremenu duljem od četrdeset godina računajući do 6. travnja 1941.), cijeneći da su tužitelji dokazali kvalitetu i propisano trajanje posjeda predmetnih nekretnina (osobno i putem svojih prednika), s time da se ne radi o nekretninama u odnosu na koje je netko treći, osim tužitelja, polagao pravo vlasništva.
10. Dakle, pošavši od utvrđenja da su tužitelji osobno i preko svojih prednika u nesmetanom i neprekinutom posjedu predmetne nekretnine, još od prije drugog svjetskog rata, pozivom na paragraf 1472. Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ), kao i na odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, čl. 159. st. 4. i 388. st. 4. (Narodne novine broj 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 90/10, 143/12, 152/14 i 81/15 - dalje: ZV), te članak 1. Protokola br. 1., uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10), kojim se propisuje da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svog vlasništva te da se nitko ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava, uzimajući u obzir i shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci broj Rev-1628/15, cijeneći da se u vrijeme dosjedanja treba uračunati i vrijeme do 8. listopada 1991., prvostupanjski sud zaključuje da su na strani tužitelja, kao poštenih posjednika, ispunjene zakonske pretpostavke i uvjeti za stjecanje vlasništva dosjelošću, ex lege.
11. Zaključno, prvostupanjski sud ocjenjuje kako su tužitelji dokazali pravni slijed i osnov stjecanja prava vlasništva, računajući pri tome i pošteni posjed njihovih prednika, kroz vrijeme više od 40 godina, i time stekli vlasništvo predmetne nekretnine temeljem izvanredne dosjelosti, slijedom čega imaju pravni interes zahtijevati usklađenje zemljišno-knjižnog stanja sa stvarnim stanjem, budući da je stanje u zemljišnim knjigama pogrešno i ne odgovara faktičnom stanju, pa da su ovlašteni zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini označenoj kao čest. zem. 631/9 k.o. T., svaki u 1/3 dijela, na svoje ime, uz istodobno brisanje tog prava s imena tužene odnosno prednika tužene.
12. Žalbenim navodima tuženica osporava ocjenu suda prvog stupnja o tome da su ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, odnosno prije svega zaključak o tome da su prednici tužitelja bili u posjedu sporne nekretnine preko 40 godina do 6. travnja 1941.
13. Dakle, sporno je i u žalbenom stupnju postupka, jesu li tužitelji dosjelošću (osobno i putem svojih prednika), stekli pravo vlasništva nekretnine opisane u pobijanoj presudi, u zemljišnim knjigama upisane kao općenarodna imovina.
14. I po shvaćanju ovoga suda, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da su tužitelji (osobno i putem svojih prednika), stekli vlasništvo predmetne nekretnine dosjelošću.
15. Naime, pravilno prvostupanjski sud, suprotno žalbenim prigovorima tuženice, utvrđuje da su tužitelji, odnosno već njihovi pravni prednici, bili u posjedu predmetne nekretnine, kao pošteni posjednici, u vremenu duljem od četrdeset godina računajući do 6. travnja 1941., u odnosu na koju nekretninu su se prednici tužitelja oduvijek ponašali kao njezini vlasnici, s time da im nikada nitko nije osporava pravo na njezino korištenje, niti je itko od trećih osoba na nju polagao pravo vlasništva, posljedično čemu je pravilno ocijenio da je do stupanja na snagu ZV-a (1. siječnja 1997.), proteklo više od 40 godina, čime su u konkretnom slučaju na strani tužitelja ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.
16. Suprotno žalbenim prigovorima tuženice, prvostupanjski sud je temeljem svih izvedenih dokaza pravilno zaključio o četrdesetogodišnjem posjedu prednika tužitelja do 6. travnja 1941., koji zaključak žalbenim prigovorima tuženica nije dovela u sumnju. Svoja uvjerenja do kojih je došao temeljem izvedenih dokaza, prvostupanjski sud je opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima, koja uvjerenja, po stavu ovoga suda, suprotno žalbenim prigovorima tuženice, imaju pravnu i činjeničnu osnovu koju prihvaća i ovaj sud. To stoga što je sud prvog stupnja zaključak o posjedu nekretnine koja je predmetom ovoga spora donio na način da je sve izvedene dokaze, pa tako i iskaze saslušanih svjedoka i iskaze tužitelja, prvotno ocijenio zasebno, a potom ih, dovodeći tako izvedene dokaze u međusobnu korelaciju, ocijenio u konačnome po slobodnom uvjerenju.
17. Naime, i po stavu ovoga suda, iz svih izvedenih dokaza proizlazi da su prednici tužitelja spornu nekretninu nesmetano koristili za svoje potrebe (da su je obrađivali i iskorištavali u ekonomske svrhe, sadili masline, da se i danas vide stare tapine i izdanci mladih maslina, da je ista služila i za ispašu stoke, odnosno konja kojeg je imao prednik tužitelja, pri čemu nikada nisu bili ometani od bilo koga, pa tako ni od tuženice), i to na način da je najprije pradjed I. tužitelja, V. C.1 , pok. D., koji je rođen 1893., koji je djed prednika II. i III. tužiteljica (D. C. i pok. V. C.2 ), bio u njezinom nesmetanom posjedu, koji posjed je za života podijelio na tri dijela i to na sinove M., T. i I., nakon čega je I. C., pok. V. (prednik svih tužitelja), bio u samostalnom i neprekidnom posjedu sporne nekretnine, koja nekretnina je sada u posjedu tužitelja, i to posjedu I. tužitelja I. H. temeljem darovanja od majke Đ. H., rođ. C. (a ona nasljeđivanjem od oca I. C., pok.V.), dok je III. tužiteljica J. C. to pravo stekla nasljeđivanjem od supruga V. C.2 , pok. I. (a on od svog oca I. C., pok. V.), a II. tužiteljica M. C. da je svoj dio stekla darovanjem od supruga D. C., pok. I. (koji je to pravo stekao nasljeđivanjem od oca I. C., pok. V., pok. D.). Na takav zaključak suda prvog stupnja, bez utjecaja je tvrdnja tuženice da je uviđajem na licu mjesta utvrđeno kako je predmetna nekretnina sada neobrađena. To stoga što činjenica na koji način tužitelji aktualno vrše posjed predmetne nekretnine, nije od značaja na to na koji način su istu posjedovali njihovi prednici.
18. Pri tome je važno imati u vidu praksu Europskog suda za ljudska prava (u predmetima Trgo protiv Republike Hrvatske, Radomilja i drugi protiv Republike Hrvatske i Jakeljić protiv Republike Hrvatske), prema kojoj se, ako su za to ispunjeni uvjeti, razdoblje prije 8. listopada 1991. uračunava u vrijeme dosjelosti glede nekretnina koje su bile u društvenom vlasništvu, ukoliko se sporne nekretnine mogu okarakterizirati kao imovina zaštićena čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10, dalje Konvencija), na koju Konvenciju se pravilno poziva i sud prvog stupnja, i ako nitko treći na istim nekretninama nema nikakvih prava, niti je to na bilo koji način iskazano.
19. Slijedom obrazloženog, neodlučni su i bez utjeca na pravilnost i zakonitost pobijane presude, žalbene tvrdnje kojima tuženica upire na to da sud prvog stupnja nije izvršio uvid u povijesni izvadak iz katastra zemljišta i zemljišnih knjiga, s obzirom na to da je posjed faktična vlast glede neke stvari, slijedom čega kod naprijed opisanog faktičnog statusa sporne nekretnine, činjenica tko je bio evidentiran kao posjednik predmetne nekretnine u razdoblju do 1941., kao i to što su prednici tužitelja u katastarskom operatu evidentirani posjednici tek od 1982., ne isključuje sposobnost predmetne nekretnine da bude objektom stjecanja prava vlasništva dosjelošću. Pri tome je za naglasiti da, suprotno žalbenim prigovorima tuženice, spisu prileži Povijest promjena na katastarskim česticama, Ispostave za katastar nekretnina T. od 21. rujna 2017. (list 20. spisa), na koju Povijest promjena se pozvao i sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude.
20. U tom kontekstu, a pored činjenice da je pravni prednik svih tužitelja, I. C., sin V., koji je evidentno jedan od nasljednika V. C.1 , pok. D., svoga oca, neodlučni su za pravilnost i zakonitost pobijane presude žalbeni navodi kojima tuženica osporava identitet T. C., kao jednog od nasljednika prednika tužitelja, V. C.1 , pok. D., s tvrdnjom da iz rješenja o nasljeđivanju iza njegove smrti broj O-80/77, ne proizlazi da bi ga naslijedio i T. C., s time da je ovdje za ukazati na to da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi jasno obrazložio da je utvrdio da je I. C., pok. V., predmetnu nekretninu stekao nasljeđivanjem od oca V. C.1 , pok. D. i u diobi s braćom M. i A., odnosno T., koja dioba je bila 1990-ih godina (kako su to izjavili svjedoci i stranke), pri čemu je bez utjecaja to što predmetna nekretnina nije bila utvrđena ostavinskom imovinom ostavitelja V. C.1 .
21. Stoga, kako iz svih izvedenih dokaza jasno proizlazi da su već prednici tužitelja na nekretnini koja je predmetom ovoga spora, dosjelošću stekli pravo vlasništva, slijedom navedenog, isti su tako stečenom nekretninom mogli samostalno dalje raspolagati, pa su neosnovani i daljnji žalbeni navodi kojima tuženica tvrdi da predmetnom nekretninom prednici tužitelja nisu mogli raspolagati.
22. Stoga, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odbiti kao neosnovanu žalbu tuženice i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu 28. lipnja 2023.
Predsjednica vijeća:
Jadranka Travaš, v.r.
