Republika Hrvatska
Općinski sud u Sesvetama
Stalna služba u Vrbovcu
Vrbovec, Trg Petra Zrinskog 22
Poslovni broj: 16 P-1182/2019-34
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, po sucu toga suda Lidiji Jakšić, kao sucu pojedincu u građanskopravnom predmetu tužitelja Z. Đ. iz G., OIB: ... zastupana po odvjetniku J. B. iz Odvjetničkog društva G. i partneri d.o.o. Z., protiv tuženika Z.banke d.d. Z., OIB: ...
, zastupana po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva P&P, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, na ročištu održanom 24. svibnja 2023., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, odvjetnika Josipa Bažanta, a u odsutnosti tuženika, 28. lipnja 2023., donio, objavio i
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna odredba iz čl. 2 st. 1 Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila br. ...
, potvrđne dana 24.03.2006. po javnom bilježniku D. K. iz V., pod brojem:
... u dijelu odredbe koji glasi:"…, promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Z. banke d.d….".
II. Nalaže s tuženiku, Z. banka d.d., sa sjedištem u Z., OIB: ... da tužitelju isplati iznos od 526,03 eura / 3.963,41 kuna[1] zajedno sa zakonskim zateznim kamatama
tekućim na iznos od:
- 2,79 eura od dana 16.11.2007., -
2,74 eura od dana 24.12.2007., -
2,83 eura od dana 21.01.2008., -
2,81 eura od dana 22.02.2008., -
4,97 eura od dana 21.03.2008., -
4,83 eura od dana 25.04.2008., -
4,77 eura od dana 19.05.2008., -
4,82 eura od dana 17.06.2008., -
4,84 eura od dana 17.07.2008.,
- 4,79 eura od dana 20.08.2008.,
- 4,81 eura od dana 29.09.2008.,
- 5,38 eura od dana 28.10.2008.,
- 5,07 eura od dana 18.11.2008.,
- 5,05 eura od dana 19.12.2008.,
- 5,26 eura od dana 30.01.2009.,
- 5,39 eura od dana 27.02.2009.,
- 5,25 eura od dana 30.03.2009.,
- 5,23 eura od dana 13.05.2009.,
- 5,18 eura od dana 25.05.2009.,
- 5,13 eura od dana 30.06.2009.,
- 5,14 eura od dana 17.08.2009.,
- 8,71 eura od dana 17.08.2009.,
- 8,75 eura od dana 09.11.2009.,
- 8,74 eura od dana 09.11.2009.,
- 8,78 eura od dana 01.12.2009.,
- 8,83 eura od dana 02.12.2009.,
- 8,97 eura od dana 13.01.2010.,
- 9,07 eura od dana 12.02.2010.,
- 9,06 eura od dana 15.03.2010.,
- 9,22 eura od dana 08.04.2010.,
- 9,40 eura od dana 19.05.2010.,
- 9,63 eura od dana 28.06.2010.,
- 9,63 eura od dana 20.07.2010.,
- 9,82 eura od dana 19.08.2010.,
- 10,07 eura od dana 21.09.2010.,
- 9,96 eura od dana 19.10.2010.,
- 9,49 eura od dana 22.11.2010.,
- 10,46 eura od dana 28.12.2010.,
- 10,44 eura od dana 19.01.2011.,
- 10,36 eura od dana 11.03.2011.,
- 10,49 eura od dana 24.03.2011.,
- 10,72 eura od dana 20.05.2011.,
- 10,72 eura od dana 20.05.2011.,
- 11,92 eura od dana 24.08.2011.,
- 11,92 eura od dana 24.08.2011.,
- 11,92 eura od dana 24.08.2011.,
- 11,23 eura od dana 09.09.2011.,
- 11,23 eura od dana 09.09.2011.,
- 11,20 eura od dana 11.01.2012.,
- 11,29 eura od dana 11.01.2012.,
- 11,38 eura od dana 23.01.2012.,
- 11,44 eura od dana 27.02.2012.,
- 11,40 eura od dana 09.03.2012.,
- 11,35 eura od dana 26.04.2012.,
- 11,45 eura od dana 26.05.2012.,
- 11,38 eura od dana 29.06.2012.,
- 11,36 eura od dana 23.07.2012.,
- 11,29 eura od dana 17.08.2012.,
- 11,10 eura od dana 24.09.2012., -
11,31 eura od dana 19.10.2012., - 11,38
eura od dana 19.11.2012., - 11,32 eura od
dana 14.12.2012.,
- 0,72 eura od dana 18.01.2013. do 31.12.2007. po stopi propisanoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, zatim od 01.01.2008. do 31.07.2015. po stopi u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od
01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a
od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.
III. Utvrđuje se da su ništetne odredbe iz čl. 2 st. 1 i čl. 6 st. 1 Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila br. 3206374817/06, potvrđen dana 24.03.2006.po javnom bilježniku D. K. iz V., pod brojem: ... u dijelu cit. Odredbi koji glasi:
"…obračunato(j) po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja..".
IV. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 1.894,42 eura / 14.273,40
kuna preplaćen s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim
francima, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po čl. 29 st. 2 ZOO-a
koje teku na iznos od:
- 10,35 eura od dana 08.04.2010., -
20,62 eura od dana 19.05.2010., - 25,79
eura od dana 28.06.2010., - 25,74 eura od
dana 20.07.2010., - 29,87 eura od dana
19.08.2010., - 35,41 eura od dana
21.09.2010., - 32,90 eura od dana
19.10.2010., - 22,52 eura od dana
22.11.2010., - 44,15 eura od dana
28.12.2010., - 43,70 eura od dana
19.01.2011., - 41,81 eura od dana
11.03.2011., - 44,79 eura od dana
24.03.2011., - 49,83 eura od dana
20.05.2011., - 49,83 eura od dana
20.05.2011., - 76,41 eura od dana
24.08.2011., - 76,41 eura od dana
24.08.2011., - 76,41 eura od dana
24.08.2011., - 61,17 eura od dana
09.09.2011., - 61,17 eura od dana
09.09.2011., - 60,46 eura od dana
11.01.2012.,
- 62,42 eura od dana 11.01.2012., -
64,56 eura od dana 23.01.2012., -
65,88 eura od dana 27.02.2012., -
64,89 eura od dana 09.03.2012., -
63,87 eura od dana 26.04.2012., -
66,09 eura od dana 26.05.2012., -
64,57 eura od dana 29.06.2012., -
64,08 eura od dana 23.07.2012., -
62,47 eura od dana 17.08.2012., -
58,32 eura od dana 24.09.2012., -
63,02 eura od dana 19.10.2012., -
64,39 eura od dana 19.11.2012., -
63,18 eura od dana 14.12.2012., -
56,98 eura od dana 18.01.2013., -
60,08 eura od dana 19.02.2013.,
- 60,28 eura od dana 18.03.2013. do 31.7.2015. po stopi u visini eskontne stope
HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
V. Nalaže s tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 3.132,81 eura / 23.604,16 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 28. lipnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.
VI. Odbija se tužitelj s preostalim dijelom zatraženog parničnog troška, kao s neosnovanim.
Obrazloženje
1. U tužbi tužitelj u bitnome navodi da je 23.03.2006. sklopio s tuženikom Ugovor o kreditu broj ... kojim je tuženik tužitelju odobrio kredit za kupnju motornog vozila u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 21.117,97 CHF obračunatom po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita, uz rok otplate kroz 84 jednakih mjesečnih anuiteta kunske protuvrijednosti 303,55 CHF obračunatim po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan plaćanja za CHF koju obvezu je tužitelj prema tuženiku u cijelosti ispunio u razdoblju od sklapanja ugovora do 01.03.2013.. Kamatna stopa se tijekom otplate kredita u više navrata mijenjala na štetu tužitelja i to s početnih 5,65% godišnje na 7,55%, a takav način promjene kamatne stope je ništetan, obzirom se ista mijenjala bez tužitelju jasnih parametara i bez posebnog pregovaranja o kamatnoj stopi. Isto tako tuženik prilikom zaključenja ugovora nije tužitelju pružio dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule CHF, radi se o odredbama u standardnom ugovoru koji je tipski i o kojem se nije pojedinačno pregovaralo, tužitelj nije imao utjecaj na sadržaj ugovora što je uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja. Tužitelj se poziva na presude Visokog trgovačkog suda R. H. u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača broj: Pž-7129/13-4 od 3.06.2014.. Ista presuda je potvrđena revizijskom odlukom Vrhovnog suda RH., broj: Revt-249/14-02 od 09.04.2015., također i na presude Visokog trgovačkog suda R. H. broj: Pž-6632/17-10 od 14.06.2018. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Z. broj: P-1401/12 od 04.07.2013..
2. Slijedom opisanog tužitelj postavlja deklaratorne tužbene zahtjeve za utvrđenjem ništetnosti odredbe čl. 2 st. 1 i čl. 6 st. 1 predmetnog ugovora o kreditu, te kondemnatorne tužbene zahtjeve za isplatom preplaćenog s osnova ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF sa zakonskim zateznim kamatama, te je tužbeni zahtjev konačno specificirao nakon obavljenog financijskog vještačenja podneskom od 20.02.2023. (list 199-202).
3. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnome osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, ističe prigovor zastare u odnosu na sve iznose koji su dospjeli prije 06.06.2014., promašene aktivne legitimacije, jer iz prometa po kreditu proizlazi da su osim tužitelja i treće osobe otplaćivale obveze po kreditu, te da se dio uplata ne može povezati s tužiteljem. ističe prigovor zastare tužbenog zahtjeva, kako po prvotno podnijetoj tužbi, tako i po preinačenoj tužbi, da je korisnik kredita bio upoznat s valutnim rizikom, a banka nije znala niti mogla znati za rast tečaja CHF. Tuženik je prilikom sklapanja ugovora pružio tužitelju sve potrebne informacije. Valutna klauzula je dispozitivna odredba hrvatskog prava, te je isključena kontrola nepoštenosti iste, a do promjene kamatne stope dolazilo je isključivo u skladu s promjenama tržišnih uvjeta. Tijekom postupka ističe i da je tužitelj imao korist, jer je plaćao pojedine anuitete u manjem iznosu od ugovorenog, obzirom na pad tečaja.
4. Odlučujući o osnovanosti tužbenoga zahtjeva, sud je tijekom dokaznog postupka pročitao tužbu i priloge tužbi (list 1-24), odgovor na tužbu s prilozima (list 27- 87), podnesak tuženika s prilozima (list 90-105), podnesak tužitelja s prilozima (list 106-115), podnesak tuženika (list 116-132), pismeni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka knjigovodstvene struke dipl. ecc. T. D. (list 142-147), podnesak tužitelja (list 150-154), podnesak tuženika (list 155-171), očitovanje stalnog sudskog vještaka knjigovodstvene struke dipl. ecc. T. D. (list 178-181), podnesak tužitelja (list 182-184), saslušana je tužiteljica kao parnična stranka (list 188), pisanu dopunu vještačenja stalnog sudskog vještaka knjigovodstvene struke dipl. ecc. T. D. (list 196-198), podnesak tužitelja (list 199-202), podnesak tuženika (list 203- 221), podnesak tužitelja (list 222-223).
5. Tijekom postupka tuženik nije predložio izvođenje personalnog dokaza saslušanjem bankarskog službenika u cilju utvrđenja relevantne okolnosti pregovaranja s tužiteljem kreditnih parametara predmetnog ugovornog odnosa.
6. Po ocjeni svakog dokaza posebno, te svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u smislu odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje ZPP), sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
7. Vrhovni sud je u presudi broj Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. iznio stajališta da nižestupanjski sudovi nisu dužni izvoditi dokaze u smislu da li se radi o prosječnom potrošaču u svakom pojedinom sporu, neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj razini, s obzirom da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. ZZP/03 u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/03
obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom čl. 118. ZZP/14 te da odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502a st. 1 ZPP-a te obzirom na sadržaj izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu nije potrebno ponovno provoditi dokaze na okolnost ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope i vezivanja glavnice za valutu CHF, jer bi u suprotnom s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i u suprotnosti sa odredbama ZPP-a i ZZP-a.
8. Ovaj sud je opreza radi izvršio saslušanje tužitelja na glavnoj raspravi 04.01.2023., a iz njenog saslušanja u bitnome proizlazi da se ne bavi nikakvom poduzetničkom djelatnosti, da je sredstva predmetnog kredita utrošila za kupnju osobnog vozila za svoje osobne potrebe, te je sama otplaćivala kredit. Od bankovne službenice joj ništa nije posebno razjašnjavano, samo joj je bilo rečeno da je tada najpovoljniji kredit bio u CHF.
9. Sud je iskaz tužitelja cijenio istinitim, jer tuženik ničim nije osporio njegove navode, njegovo svojstvo potrošača je neupitno tuženik, nije tijekom postupka predložio izvođenje dokaza saslušanjem bankovnog službenika na okolnost pregovaranja, a također sud nije ocijenio prigovor promašene aktivne legitimacije tuženika osnovanim, jer u odgovoru na tužbu navodi da su treće osobe otplaćivale obveze po kreditu, što je paušalno i neuvjerljivo, tužitelj to ničime ne dokazuje, nasuprot iskazu tužitelja da je isključivo sam vršio uplate kredita, a što je i logično, jer je to bila njegova obaveza preuzeta ugovorom o kreditu, te je teško vjerovati da bi bilo tko drugi podmirivao obveze koje nisu njegove.
10. Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14, 110/15 i 114/19; dalje ZZP) stipulira pravila zaštite osnovnih prava potrošača pri kupnji proizvoda i usluga, kao i pri drugim oblicima stjecanja usluga i proizvoda na tržištu, te posebno određenog čl. 1a), taj Zakon sadrži odredbe koje su u skladu i s aktom Europske unije i to Direktivnom Vijeća 93/13 EEZ od 05.04.1993. o ugovorima, koji se protive načelu savjesti i poštenja. Citirana Direktiva je implementirana u hrvatski pravni sustav u ZZP- u u kojem je u čl. 49 st. 1 propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značaju ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, s time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, naročito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
11. Uvidom u presliku priloženog Ugovora (list 10-12) vidljivo je da se radi o tzv. tipskom ugovoru, odnosno unaprijed formuliranom standardnom ugovoru tuženika, zbog čega potrošač, odnosno tužitelj nije imao utjecaja na njegov sadržaj, o ugovornim klauzulama (promjenjiva kamatna stopa i valuta u CHF) se stoga nije posebno pregovaralo s tužiteljem, što je uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka.
12. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva i isplatu vezanu uz promjenjivu kamatnu stopu sud je uzeo u obzir postupak za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i presudu Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13.06.2014. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Z. P-1401/12 od 04.07.2013. u dijelu u kojem je presuđeno da je tuženik u razdoblju od 2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Prije navedene presude potvrđene su revizijskom odlukom Vrhovnog suda RH-a Revt-249/14 od 09.04.2015..
13. Bitno za ovaj postupak je to što je prije citiranom presudom Visokog trgovačkog suda utvrđeno da se kamatna stopa (i utužene banke) mijenjala bez ugovorenih parametara jednostranim obavijestima tužitelja o promjeni, a što nije sukladno Zakonu o zaštiti potrošača i temeljnom načelu obveznog prava s naglaskom na ravnopravnost stranaka, jednakovrijednosti činidbi, odredivosti činidbe, savjesnosti i poštenja i dr., radi se o nerazumljivoj, nejasnoj i apstraktnoj ugovornoj odredbi o promjeni kamatne stope koja je kao takova ništetna.
14. Prema čl. 81 Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značaju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se po pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, naročito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
15. Prema odredbama čl. 82 prije citiranog Zakona ugovorne odredbe koje bi se uz ispunjenje i pretpostavki iz čl. 81 istog Zakona mogle smatrati nepoštenim, jesu primjerice odredba kojom se trgovcu dopušta da mijenja ugovorne odredbe bez valjanog ugovorom predviđenog razloga.
16. Prema odredbi čl. 87 citiranog Zakona nepoštena ugovorna odredba je ništava.
17. Čl. 138a Zakona o zaštiti potrošača i čl. 502c ZPP-a propisan je obvezujući učinak presude po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač.
18. Potrošač, odnosno tužitelj od samog početka ugovornog odnosa doveden je u neravnopravan položaj u odnosu na tuženu banku kao trgovca, jer je formulacija ugovorenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi bila takva da su korisnici kredita znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok se nije moglo ocijeniti, zašto, kako i u kojem smjeru će tijekom budućeg kreditnog razdoblja se kamatna stopa kretati. Takva ugovorna obveza uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama kredita potrošača nasuprot banke – trgovca kao druge ugovorne stranke, a što je suprotno načelima ravnopravnosti sudionika obveznog odnosa, te načelu dužnosti i njihove suradnje i načelu zabrane zloupotrebe prava.
19. Vezano uz ocjenu poštenosti ovakvih ugovornih odredbi stav je Vrhovnog suda da su korisnici kredita kao potrošači u odnosu na banke, kao trgovce faktično dovedeni u ovisni položaj i situaciju "uzmi ili ostavi", pošto praktički nisu imali drugog načina namicanja potrebnog novca izvan kredita kojeg su odobravale banke, između ostalog i ovdje tuženik, pod uvjetima koje su banke diktirale.
20. Odredbe o ugovornoj kamati u ugovorima o kreditu, osim u dijelu u kojem je visina kamatne stope određena na dan sklapanja ugovora o kreditu su nepoštene u smislu odredbe čl. 87 st. 1 ZZP-a iz 2003. i čl. 102. ZZP-a, te su takove ugovorne odredbe ništave.
21. Nije sporno da je presudom Visokog trgovačkog suda R. H. broj Pž-6632/2017 od 14.06.2018 (kojom je potvrđen dio presude Trgovačkog suda u Z. poslovni broj: P-1401/12 od 04.07.2013., a koji se odnosi na valutnu klauzulu CHF) u dijelu kojim se utvrđuje da su između ostalih banaka i ovdje tuženik u razdoblju od 01. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. sklapajući ugovore o kreditu koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima ugovarajući švicarski franak kao valutu uz koju je vezana glavnica, a da prije sklapanja ugovora i u vrijeme sklapanja ugovora nije kao trgovac potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke, utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima o obvezama ugovornih strana, pa su time tuženi postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima. Revizija tuženika je odbijena presudom i rješenjem Vrhovnog suda RH-a Rev-2221/18 od 03.09.2019..
22. Prema čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 47/14, 110/15 i 114/19) koji je na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106 st. 1 tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupcima koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a isto tako i odredba čl. 138.a ZZP/07 propisuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131 st. 1 tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. U smislu tih zakonskih odredbi, ali i odredbe 502.c ZPP-a koja propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, time da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, za zaključiti je da u ovom postupku sud obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koje utvrđuju da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno da navedene odluke imaju direktni učinak i obvezuju sudove, te da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošači mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a.
23. Predmetnim ugovorom o kreditu valutna klauzula uz koju je vezana glavnica sadržajno je izražena na identičan način kao i ona koja je toč. 1. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđena ništetnom, predmetne ugovorne odredbe su ništetne i protivno navodima tuženika na tu okolnost sud nije bio dužan provoditi nikakve dokaze neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini. Takvo pravno stajalište izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019..
24. Odredbom čl. 83 ZZP-a propisano je da se prilikom ocjene je li neka odredba u potrošačkim ugovorima poštena ili nije, u obzir uzima narav proizvoda ili usluga koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, te ostale ugovorne obveze, a čl. 87 istog Zakona propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.
25. Odgovarajuće odredbe predmetnog ugovora o kreditu su nepoštene ugovorne odredbe budući je prilikom ugovaranja valutne klauzule u CHF tuženik propustio tužitelja informirati o svim parametrima bitnim za donošenjem odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. Naime, po ocjeni ovog suda tuženik kao bankarska ustanova nije upozorila tužitelja na ekonomske posljedice i rizike koji proizlaze iz ugovaranja valutne klauzule CHF, također se smatra da je odredba o valutnoj klauzuli CHF podložna testu nepoštenosti u skladu s čl. 84 ZZP-a, jer nije bila razumljiva, tužitelj nije bio upozoren na posljedice ugovaranja valutne klauzule CHF, ugovor je sastavljen po unaprijed napisanom i tipskom ugovoru, što pak upućuje na to da se o toj ugovornoj odredbi nije pregovaralo.
26. Primjena valutne klauzule u CHF uzrokovala je znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja, jer nije bila ugovorena mogućnost promjene valute ili druga mogućnost zaštite rizika, snažnog jačanja valute CHF, pa su sve posljedice teretile tužitelja, dok je tuženik kao banka dobivao veći broj novčanih jedinica stabilne domaće valute koja je imala istu kupovnu moć kao i u vrijeme ugovaranja kredita.
27. Također tijekom postupka tuženik nije dokazivao da se zaduživao na inozemnim tržištima u CHF iznosima, a čime bi eventualno mogao opravdati svoje tzv. "neznanje o stabilnosti valute u vrijeme sklapanja ugovornog odnosa".
28. Tuženik nije prilikom ugovaranja predmetnog kredita tužitelja kao potrošača informirao i nije ga upozorio na rizičnost ugovaranja CHF valutne klauzule, odnosno nije ga informirao o općem riziku vezanom uz valutnu klauzulu, a koji proizlazi iz sustava "fluktuirajućih tečaja", a na koje rizike su upozoravale međunarodne financijske institucije, također tužitelja nije upozorio na rizike vezane uz činjenicu da HNB ne štiti tečaj kune prema CHF, kao što to čini za euro, kao i riziku vjerojatnog i izvjesnog rasta tečaja švicarskog franka, a na što je jasno upozoravao MMF.
29. Odredbom čl. 84 ZZP-a propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, a što nastavno znači da su nepotpune one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive.
30. Prema odredbi čl. 3 st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom, ako u suprotnosti sa uvjetom o dobroj vjeri na štetu potrošača, prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlih iz ugovora, a prema čl. 5. Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.
31. Slijedom opisanog donijete su odluke kao pod točko I. i III. izreke presude.
32. Odredbom čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje ZOO), propisano je kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, a čl. 1115. ZOO-a propisano je da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove,
moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
33. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka knjigovodstvene struke dipl. ecc. T. D. (list 142-147) u bitnome proizlazi da je u otplati kredita koji je tužitelj tuženiku otplatio u cijelosti došlo do preplate po osnovi promjenjive kamatne stope koja je u anuitetima 20-84 s početnih 5,65% rasla na više (ukupni iznos preplate 4.211,80 kuna), te preplate po osnovi povećanja tečaja ugovorene valute (CHF) i to kod anuiteta 2, 3 i 31-84 u ukupno iznosu od 15.431,76 kuna, te da ukupna preplata iznosi 19.643,56 kuna.
34. Nakon dostavljenog financijskog nalaza i mišljenja tužitelj na isti nije imao primjedaba, već je specificirao tužbeni zahtjev (list 150-152) usklađujući ga s nalazom i mišljenjem financijskog vještaka u kondemnatornom dijelu, dok je tuženik prigovorio financijskom vještaku kako je u svom nalazu uzeo u obzirom činjenice koje idu u korist tužitelja, jer da je trebao u preplatu uračunati i okolnost kada je tečaj bio niži od onog na dan isplate kredita. Također tuženik se protivi preinaci tužbenog zahtjeva navodeći kako je nastupila zastara preinačenih povišenih mjesečnih iznosa koje potražuje tužitelj.
35. Sud je pozvao financijskog vještaka na očitovanje u odnosu na tzv. negativne razlike u preplati (list 176), te je u spis zaprimljeno očitovanje istog vještaka (list 178- 181) u kojem je naveo da su negativni iznosi preplate s osnove tečaja nastali pri plaćanju anuiteta 1 i 4-30 u ukupnom iznosu od 1.158,36 kuna / 153,72 eura i kada se ta negativna razlika oduzme od ukupne preplate (19.643,56 kuna / 2.607,09 eura)
dobije se pozitivni rezultat u iznosu od 18.485,20 kuna / 2.453,37 eura.
36. Nastavno sud je u odnosu na promjenu valute prema Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u R. H. ("Narodne novine" broj: 57/22) naložio financijskom vještaku dopunu vještačenja uz zadatak da tzv. negativne razlike ukoliko su iste nastale se ukalkuliraju, odnosno oduzmu od preplaćenih iznosa po tečajnoj razlici (list 194).
37. Financijski vještak je dostavio dopunu vještačenja prema nalogu suda (list 196- 198) u kojoj dopuni je u bitnome izvještačio da je uračunavanjem negativnih rezultata koji su nastali u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja prilikom korištenja kredita i kumuliranjem rezultata promjene tečaja došlo za dio preplate u anuitetu 49, te u ostalim anuitetima nakon toga do kraja otplate kredita u ukupnom iznosu od 15.431,76 kuna / 2.048,14 eura, odnosno da je negativna razlika ukupno 1.158,36 kuna / 153,72
eura.
38. Tužitelj je nakon zaprimljene dopune nalaza i mišljenja financijskog vještaka konačno specificirao tužbeni zahtjev (list 199-202), uskladivši isti s nalazom i mišljenjem financijskog vještaka u kondemnatornim tužbenim zahtjevima, a tuženik i dalje smatra da se radi o preinaci tužbenog zahtjeva čemu se protivi, a istaknuo je i prigovor zastare na preinačeni dio tužbenog zahtjeva. Također dodatno ponavlja svoja stajališta koja su iznijeta tijekom ovog postupka, a kojima osporava tužbu tužitelja u pogledu aktivne legitimacije tužitelja, zastari, statusu potrošača, valutnoj klauzuli (list 203-221).
39. Sud je uzeo za stručnim i vjerodostojnim izrađene pisane nalaze i mišljenja angažiranog financijskog vještaka, te nije bilo potrebe usmenog saslušanja istog vještaka (stranke to nisu niti tražile), jer je pisanim nalazima isti odgovorio na postavljena pitanja suda odlučna za donošenje meritorne odluke u ovom predmetu.
Prigovori tuženika nisu doveli u sumnju izrađeni nalaz i mišljenje angažiranog financijskog vještaka, kao i izrađene dopune nalaza i mišljenja prema traženju suda.
40. Ocjena je suda je tužitelj nakon obavljenih financijskih vještačenja konačno specificirao tužbeni zahtjev i to isključivo u dijelu kondemnatornih zahtjeva prilikom čega nije došlo do preinake tužbe, naime tužitelj je s osnove ništetnosti promjenjive kamatne stope u specificiranom tužbenom zahtjevu postavio tužbeni zahtjev identičan prvotno postavljenom tužbeno zahtjevu, dok je u odnosu na prvotno postavljeni tužbeni zahtjev s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli čak i smanjio tužbeni zahtjev s početnim 15.508,30 kuna na 14.273,40 kuna (1.894,42 eura). Naime, smanjenje tužbenog zahtjeva ne smatra se preinakom tužbe, tako da nisu osnovani prigovori tuženika zastare preinačenog dijela tužbenog zahtjeva, a niti osnovni prigovor zastare utuženog kondemnatornog dijela tužbenog zahtjeva.
41. Radi se o individualnom restitucijskom zahtjevu potrošača koji se temelji na odluci donesenoj u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a prema shvaćanju revizijskog suda pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241 ZOO-a. Nesporno je da su presudama Visokog trgovačkog suda Pž-7129/14 od 13.06.2014. i Pž-6632/17
od 14.06.2018. pravomoćno okončani predmetni sporovi, čl. 215 ZOO-a, propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, što znači od dana utvrđenja ništetnosti počinje teći tužiteljevo pravo zahtijevati isplatu.
42. Osim toga, građanski odjel Vrhovnog suda R. H. na sjednici
održanoj 30. siječnja 2020. i 31. siječnja 2022. donio je stajališta da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323 st. 1 ZOO/05, odnosno čl. 104 st. 1 ZOO/91, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pa prema navedenom shvaćanju tražbina tužitelja nije mogla zastarjeti, jer zastarijevanje počinje teći tek pravomoćnošću gore citiranih odluka, dakle od 13.06.2014. i 14.06.2018.. Tužba u ovom postupku podnijeta je 06.06.2019., dakle prije proteka zastarnog roka od 5 godina, kako u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu, tako i u odnosu na ugovornu odredbu o CHF valutnoj klauzuli.
43. Prema čl. 323 st. 1 ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke,
ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO-a. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.
44. Stoga je sud prihvatio tužbeni zahtjev, te naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznose navedene u točki II. i IV. ove presude.
45. Sud je tužitelju u točki II. i IV. izreke dosudio zakonske zatezne kamate od dana plaćanja svakog preplaćenog pojedinog anuiteta do isplate ( čl. 1115 ZOO-a) obzirom da je tuženik kao ugovorna strana bio dužan prilikom promjene kamatne stope i valutnog tečaja rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, a što nije učinio, iako je toga morao biti svjestan, pa mu je u svakom slučaju od trenutka svake pojedine uplate u većem iznosu od ugovorenog moralo biti poznato da mu taj više plaćeni iznos ne pripada. Stopa zatezne kamate određena je na temelju čl. 29 st. 2 ZOO-a i točci I Odluke o diskontnoj (eskontnoj) stopi Hrvatske narodne banke ("Narodne novine" broj: 132/07).
46. Što se tiče tzv. negativne razlike u predmetnom ugovornom odnosu koja bi se po stavu tuženika trebala obračunati u korist tuženika, sam tužitelj je u svoj konačno specificirani tužbeni zahtjev ukalkulirao tzv. negativne razlike prema nalazu i mišljenju financijskog vještaka, pa sud izostavlja obrazloženje osnovanosti ili neosnovanosti predmetnog uračunavanja tzv. negativnih razlika, obzirom je vezan tužbenim zahtjevom tužitelja.
47. Odluka o troškovima parničnog postupka u skladu je s odredbom čl. 154 st. 1 i čl. 155 ZPP-a. Trošak je odmjeren u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/12,103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 dalje; Tarifa) prema vrijednosti predmeta spora.
48. Iako je specificiranim tužbenim zahtjevom tužitelj smanjio tužbeni zahtjev u odnosu na prvotno postavljene kondemnatorne zahtjeve za isplatama, što se ima smatrati djelomičnim povlačenjem tužbe, tužitelj je glede osnova tužbe uspio u cijelosti, a u pogledu visine u dijelu kada je visina tužbenog zahtjeva bila 19.471,71 kune / 2.584,34 eura tužitelj je uspio u omjeru od 93,6%, a nakon smanjenja tužbenog zahtjeva u omjeru od 100%, slijedom čega je ocjena suda da tužitelj ima pravo u cijelosti na osnovane i opravdane parnične troškove primjenom odredbe čl. 154 st. 5 ZPP-a.
49. Tužitelju je priznat parnični trošak ovog postupka temeljem čl. 154 st. 1 i st. 2 ZPP-a za sastav tužbe prema Tbr. 7/1 Tarife od 199,08 eura, za obrazloženi podnesak
– odgovor na tužbu 199,08 eura, za očitovanje na podneska tuženika od 13.10.2020.,
za očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka, za očitovanje na podnesak tuženika i dopunski nalaz vještaka od po 199,08 eura svaki podnesak prema Tbr. 8/1 Tarife, za zastupanje na ročištima 14.06.2021., 14.04.2022., 04.01.2023., 24.05.2023. od po 199,08 eura za svako ročište prema Tbr. 9/1 Tarife, za podnesak za uplatu predujma,
za podnesak o promjeni prezimena, za podnesak za ispravak zapisnika, za očitovanje na dopunu vještačenja od 24.01.2023. i za očitovanje na podnesak tuženika od
16.05.2023. 49,77 eura za svaki podnesak prema Tbr. 8/3 Tarife, za obavijest stranci radi saslušanja 49,77 eura prema Tbr. 33/1 Tarife, što sveukupno predstavlja osnovan i opravdan parnični trošak od 2.090,34 eura, čemu se ima pridodati PDV od 25% u iznosu od 522,58 eura, što predstavlja sveukupni iznos troška zastupanja tužitelja od ukupno 2.612,92 eura. Trošku zastupanja ima se pridodati plaćeni predujam za vještačenje od 331,81 euro, trošak sudske pristojbe na tužbu od 72,30 eura, te trošak sudske pristojbe na presudu od 36,15 eura, te trošak preliminarnog izračuna tražbine kao predprocesni trošak, obzirom je taj izračun bio nužan za pokretanje tužbe za isplatu od 79,63 eura, tako da sveukupno osnovani parnični trošak tužitelja iznosi 3.132,81 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dana presuđenja do isplate.
50. Nije osnovan preostali zatraženi parnični trošak tužitelja i to za zastupanje na ročištu za objavu presude, jer se presuda objavljuje na eOglasna ploča sudova i stoga se predmetni zatraženi trošak smatra troškom koji nije nužan, također nije osnovan sav zatraženi trošak tužitelja na ime pristojbe na presudu, obzirom je tužitelju priznat trošak u visini polovice propisanog iznosa pristojbe na presudu koja se istoj dostavlja u elektronskom obliku, te tužitelj ima mogućnost plateža iste u presuđenom iznosu od 36,15 eura (čl. 7 st. 3 Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18; dalje ZSP)), a što se smatra nužnim troškom sudske pristojbe. U slučaju da tužitelj u roku od 3 dana od dostave ove presude, uz generirani nalog za platež pristojbe, ne plati pristojbu u visini polovice propisanog iznosa, isti će biti dužan platiti puni iznos sudske pristojbe, međutim to ne može ići na teret protivne strane. Također nisu osnovani svi zatraženi troškovi tužitelja na ime obrazloženih podnesaka sudu, tužitelju je priznat trošak za četiri obrazložena podneska kako to propisuje odredba Tbr. 8/1 Tarife, tako da za preostale obrazložene podneske mu je obračunat trošak prema Tbr.
8/3 Tarife, kao i trošak preslike isprava telefona i drugih usluga, jer tužitelj nije dokazao da je zatražene troškove stvarno i imao, a niti visinu tog dijela zatraženog troška.
51. Uslijed svega naprijed navedenog i obrazloženog odlučeno je kao u izreci.
U Vrbovcu 28. lipnja 2023.
Sudac
Lidija Jakšić v.r.
Uputa o pravo na žalbu: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se predaje putem ovog suda, a za nadležan Županijski sud, pismeno u tri istovjetna primjerka.
DN-a:
1. Presudu dostaviti putem e-oglasne ploče za tužitelja i tuženika
2. Generiraj rješenje i nalog za plaćanje sudske pristojbe
3. Presuda nepravomoćna
4. Kal 20 dana
