REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

ex. Vojarna Sveti Križ

Dračevac, Split

P 1120/20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužitelja Ž. S., OIB: … iz S, zastupanog po pun. D. R., odvj. u S. protiv tuženika O. B. d.d. S., OIB: … zastupanog po

pun. iz odvj. društva A. i A. u Splitu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 29. ožujka 2023. g. u prisutnosti pun. tužitelja i zamjenika pun. tuženika, dana 28. lipnja 2023. g.,

p r e s u d i o  j e

I.Utvrđuju se ništetnima odredbe čl. 1. i 10. Ugovora o kreditu broj 10963/06, zaključenog između tužitelja i tuženika dana 16. siječnja 2006. g. u dijelu kojim je ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednost od 23.100,00 CHF te ugovoreno plaćanje anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunato po prodajnom tečaju tuženika za CHF na dan plaćanja.

II.Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju iznos od 1.975,34 EUR/14.883,20 kn[1] sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja:

-na iznos od 5,75 EUR/43,35 kn teče od 10. veljače 2006. g. do isplate,

-na iznos od 4,06 EUR/30,62 kn teče od 10. ožujka 2006. g. do isplate,

-na iznos od 2,03 EUR/15,31 kn teče od 10.travnja 2006. g. do isplate,

-na iznos od 2,79 EUR/21,02 kn teče od 10. svibnja 2006. g. do isplate,

-na iznos od 2,49 EUR/18,76 kn teče od 10. lipnja 2006. g. do isplate,

-na iznos od 1,18 EUR/8,92 kn teče od 10. srpnja 2006. g. do isplate,

-na iznos od 0,67 EUR/5,04 kn teče od 10. kolovoza 2006. g. do isplate,

-na iznos od 1,79 EUR/13,51 kn teče od 10. rujna 2006. g. do isplate,

-na iznos od 2,79 EUR/21,02 kn teče od 10. listopada 2006. g. do isplate,

-na iznos od 5,21 EUR/39,26 kn teče od 10. studenog 2008. g. do isplate,

-na iznos od 3,29 EUR/24,76 kn teče od 10. prosinca 2008. g. do isplate,

-na iznos od 14,27 EUR/107,55 kn teče od 12. siječnja 2009. g. do isplate,

-na iznos od 18,47 EUR/139,13 kn teče od 10. veljače 2009. g. do isplate,

-na iznos od 23,60 EUR/177,82 kn teče od 10. ožujka 2009. g. do isplate,

-na iznos od 14,58 EUR/109,88 kn teče od 10. travnja 2009. g. do isplate,

-na iznos od 12,98 EUR/97,78 kn teče od 11. svibnja 2009. g. do isplate,

-na iznos od 12,07 EUR/90,97 kn teče od 10. lipnja 2009. g. do isplate,

-na iznos od 13,89 EUR/104,66 kn teče od 10. srpnja 2009. g. do isplate,

-na iznos od 10,26 EUR/77,32 kn teče od 10. kolovoza 2009. g. do isplate,

-na iznos od 11,91 EUR/89,74 kn teče od 10. rujna 2009. g. do isplate,

-na iznos od 9,08 EUR/68,43 kn teče od 12. listopada 2009. g. do isplate,

-na iznos od 11,60 EUR/87,38 kn teče od 10. studenog 2009. g. do isplate,

-na iznos od 10,15 EUR/76,51 kn teče od 10. prosinca 2009. g. do isplate,

-na iznos od 16,01 EUR/120,61 kn teče od 11. siječnja 2010. g. do isplate,

-na iznos od 19,85 EUR/149,57 kn teče od 10. veljače 2010. g. do isplate,

-na iznos od 19,04 EUR/143,43 kn teče od 10. ožujka 2010. g. do isplate,

-na iznos od 22,30 EUR/168,05 kn teče od 12. travnja 2010. g. do isplate,

-na iznos od 27,01 EUR/203,47 kn teče od 10. svibnja 2010. g. do isplate,

-na iznos od 31,20 EUR/235,04 kn teče od 10. lipnja 2010. g. do isplate,

-na iznos od 39,23 EUR/295,57 kn teče od 12. srpnja 2010. g. do isplate,

-na iznos od 31,37 EUR/236,38 kn teče od 10. kolovoza 2010. g. do isplate,

-na iznos od 51,33 EUR/386,76 kn teče od 10. rujna 2010. g. do isplate,

-na iznos od 40,86 EUR/307,85 kn teče od 11. listopada 2010. g. do isplate,

-na iznos od 42,89 EUR/323,12 kn teče od 10. studenog 2010. g. do isplate,

-na iznos od 51,57 EUR/388,56 kn teče od 10. prosinca 2010. g. do isplate,

-na iznos od 63,05 EUR/475,06 kn teče od 10. siječnja 2011. g. do isplate,

-na iznos od 50,14 EUR/377,80 kn teče od 10. veljače 2011. g. do isplate,

-na iznos od 54,15 EUR/408,00 kn teče od 10. ožujka 2011. g. do isplate,

-na iznos od 48,48 EUR/365,28 kn teče od 11. travnja 2011. g. do isplate,

-na iznos od 61,31 EUR/461,94 kn teče od 10. svibnja 2011. g. do isplate,

-na iznos od 70,10 EUR/528,18 kn teče od 10. lipnja 2011. g. do isplate,

-na iznos od 74,09 EUR/558,24 kn teče od 11. srpnja 2011. g. do isplate,

-na iznos od 118,43 EUR/892,30 kn teče od 10. kolovoza 2011. g. do isplate,

-na iznos od 76,38 EUR/575,45 kn teče od 12. rujna 2011. g. do isplate,

-na iznos od 70,10 EUR/528,18 kn teče od 10. listopada 2011. g. do isplate,

-na iznos od 71,65 EUR/539,83 kn teče od 10. studenog 2011. g. do isplate,

-na iznos od 71,08 EUR/535,52 kn teče od 12. prosinca 2011. g. do isplate,

-na iznos od 76,55 EUR/576,76 kn teče od 10. siječnja 2012. g. do isplate,

-na iznos od 80,37 EUR/605,58 kn teče od 10. veljače 2012. g. do isplate,

-na iznos od 81,55 EUR/614,47 kn teče od 12. ožujka 2012. g. do isplate,

-na iznos od 78,77 EUR/593,52 kn teče od 10. travnja 2012. g. do isplate,

-na iznos od 80,26 EUR/604,70 kn teče od 10. svibnja 2012. g. do isplate,

-na iznos od 81,79 EUR/616,23 kn teče od 11. lipnja 2012. g. do isplate,

-na iznos od 79,49 EUR/598,95 kn teče od 10. srpnja 2012. g. do isplate,

i to po stopi koja se do 31. srpnja 2015. g. obračunava prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. g. do 31. prosinca 2022. g. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. g. po stopi koja se određuje,

za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

III.Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju trošak postupka u iznosu od 777,16 EUR/5.855,50 kn sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 28. lipnja 2023. g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište,

uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

Tužitelj je dana 8. travnja 2020. g. ustao tužbom pred ovim sudom u kojoj je naveo da su tužitelj i pravni prednik tuženika: H. S. b. d.d. S., dana 16.

siječnja 2006. g. zaključili Ugovor o kreditu broj 10963/06 kojim je tužitelj uzeo kod tuženika kredit u iznosu glavnice od 23.130 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato prema kupovnom tečaju tuženika, da je otplata kredita ugovorena u 83

anuiteta i to 82 anuiteta u iznosu od 352,76 CHF, te 83. anuitet u iznosu od 355,94 CHF, sve u kunskoj protuvrijednosti obračunato prema srednjem deviznom tečaju važećem na dan plaćanja. Tuženik da prilikom ugovaranja kredita tužitelja kao potrošača da nije informirao i upozorio na rizičnost ugovaranja valutne klauzule u CHF, a s obzirom da se u vrijeme ugovaranja tečaj CHF nalazio blizu svojih povijesnih minimuma te je u narednom razdoblju bio očekivan njegov rast, a što je tuženiku moralo biti poznato. Dapače, kredit ugovoren s valutnom klauzulom u CHF da je tužitelju predstavljen kao povoljniji, a CHF (švicarski franak) kao sigurna i stabilna valuta. Radi navedenoga ugovorne odredbe kojima je ugovoren kredit s valutnom klauzulom u CHF da su ništetne, a budući da su suprotne načelu savjesnosti i poštenja jer tužitelju kao potrošaču nije omogućeno donošenje informirane i valjane odluke. O istoj stvari da je po kolektivnoj tužbi udruge Potrošač podnesenoj, između ostalih i protiv tuženika, pravomoćno odlučeno presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P 1401/12 od 4. srpnja 2013. g. preinačenoj Presudom Visokog trgovačkog suda RH broj 43 Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. g., te utvrđeno da su predmetne ugovorne odredbe nepoštene odnosno ništetne.

Slijedom navedenog da je svaka ugovorna stranka dužna drugoj vratiti ono što je primila temeljem ništetne odredbe. S obzirom da su odredbe kojima je ugovorena valutna klauzula ništetne da se ima smatrati da je tužitelj uzeo kredit u iznosu od 107.390,30 kn odnosno da je pretplatio iznos od 19.320,98 kn, a koji iznos da je tuženik dužan vratiti tužitelju. Predloženo je donošenje presude kojom će se utvrditi ništetnom odredba čl. 1. i čl. 10. Ugovora o kreditu broj 10963/06 od 16. siječnja 2006. g. u dijelu kojim je ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 23.100,00 CHF te ugovoreno plaćanje u anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatim po prodajnom tečaju tuženika za CHF na dan plaćanja te tuženiku naložiti isplata iznosa od 19.320,98 kn s pripadajućim kamatama.

U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF pravno valjana kako s aspekta općih odredbi o valjanosti pravnih poslova iz ZOO-a tako i s aspekta odredbi ZZP-a. O spornoj ugovornoj odredbi da se pregovaralo, tuženik da nije zatajio niti jednu informaciju koju je imao ili za koju je znao, a koja bi eventualno mogla utjecati na odluku tužitelja o sklapanju ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, a tužitelj da je svjesno izabrao ugovor s valutnom klauzulom u CHF, pristajući na rizik ugovorene valutne klauzule. Odredbe o valutnoj klauzuli da su jasne, lako uočljive i razumljive, te nisu izazvale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a protivno načelu savjesnosti i poštenja. U odnosu na pozivanje tužitelja na odredbe ZZP-a i pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda RH donesene u kolektivnom sporu, da je takvo shvaćanje tužitelja pravno neprihvatljivo i neodrživo jer donošenjem tih presuda nije otpala osnova stjecanja, a budući da se u tim predmetima radilo o zaštiti kolektivnih, a ne pojedinačnih interesa. Presuda broj Pž-6632/17 da nije dala subjektivno pravo potrošačima pa tako ni tužitelju, nego je pružila samo apstraktnu zaštitu tako da tužitelj, na kojem je teret dokazivanja, mora dokazati i osnov i visinu zahtjeva. Ugovor o kreditu sklopljen s tužiteljem da nije tipski Ugovor, da se o svim odredbama pojedinačno pregovaralo, sa svim je ugovornim odredbama tužitelj bio upoznat i s istima se suglasio. Tuženik je osporio i visinu zahtjeva.

Tužbeni zahtjev konačno je uređen u podnesku od 8. prosinca 2022. g. i na ročištu od 29. ožujka 2023. g. te je tužitelj, osim utvrđenja ništetnosti, zatražio isplatu iznosa od 1.975,34 EUR/14.883,20 kn s pripadajućim kamatama.

U postupku su izvedeni dokazi pregledom Ugovora o kreditu broj 10963/06 od 16. siječnja 2006. g. s otplatnim planom i predmeta ovog suda broj P 8069/15. Sud je proveo dokaz knjigovodstveno-financijskim vještačenjem po vještakinji Matiji Trogrlić koja je izradila pisani nalaz i mišljenje od 11. ožujka 2022. g. i pisanu dopunu od 29. studenog 2022. g.

Stranke su popisale parnični trošak.

Tužbeni zahtjev je u cijelosti osnovan.

Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim odredbi čl. 1. i 10. Ugovora o kreditu broj 10963/06 od 16. siječnja 2006. g., a koje odredbe se odnose na ugovaranje valutne klauzule u valuti CHF, te, prema mišljenju tužitelja, predstavljaju nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe te zahtjev za isplatu iznosa od 1.975,34 EUR/14.883,20 kn s pripadajućim kamatama na ime vraćanja stečenog bez osnove jer je nezakonitim ugovaranjem valutne klauzule u valuti CHF tuženik neosnovano stekao pretplatu u tom iznosu.

Među strankama, naime, nije bilo sporno da je između tuženika, kao kreditora, i tužitelja, kao korisnika kredita, dana 16. siječnja 2006. g. sklopljen Ugovor kreditu s valutnom klauzulom na iznos od 23.130 CHF s rokom otplate od 83 mjeseca te da je ugovorena otplata u mjesečnim anuitetima prema otplatnom planu u kunskoj protuvrijednosti iznosa u CHF (82 anuiteta od po 352,76 CHF i jedan preostali anuitet od 355,94 CHF) obračunatih po prodajnom tečaju za CHF tuženika na dan dospijeća.

Nije sporno ni da su stranke odredbom čl. 1. ugovorile da Kreditor odobrava Korisniku kredita potrošački kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 23.130 CHF prema kupovnom tečaju Kreditora na dan korištenja te da je u čl. 10. ugovoreno da se Kredit otplaćuje u 83 mjesečna anuiteta i to 82 anuiteta od po 352,76 CHF i jedan preostali anuitet od 355,94 CHF u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju tuženika na dan dospijeća.

Što se tiče odredbi predmetnog Ugovora koji se odnose na ugovorne odredbe kojima je kao valuta uz koju je vezana glavnica ugovoren švicarski franak (CHF), po mišljenju ovog suda te su odredbe Ugovora ništetne i nepoštene. Tužitelj se pravilno pozvao na stavove i utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. g. i odluke Trgovačkog suda u Zagrebu broj P 1401/12 od 4. srpnja 2013. g. jer se radi o nastavku postupka koji je pokrenut po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača-Potrošač protiv sedam banaka, a među kojima je i tuženik, i koji predstavlja kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi čl. 502. c Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje ZPP).

U navedenim je odlukama ocijenjeno da se i kod ugovaranja valutne klauzule vezane uz švicarski franak tuženik nije pridržavao načela savjesnosti i poštenja, da se o ugovornim odredbama kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak nije pojedinačno pregovaralo, da tuženik nije vodio računa o interesima korisnika kredita, pa tako i tužitelja kao potrošača i nije mu dao nužne i osnovne informacije o rizicima ugovaranja valutne klauzule u CHF, što je uzrokovalo znatnu neravnotežu među strankama na štetu korisnika kredita, odnosno tužitelja, da je tuženik, kao financijska ustanova, mogao i po redovnom tijeku stvari morao znati da je u budućem ugovornom razdoblju vraćanja kredita moguće očekivati bitne promjene u kretanju tečaja švicarskog franka, s obzirom na vrijeme sklapanja Ugovora i okolnosti, kako u gospodarstvu RH, tako i globalno, koji će izvjesno utjecati na tečaj CHF prema kuni u budućem razdoblju, da je tuženik takve informacije uskratio korisnicima kredita odnosno tužitelju pri pregovaranju i sklapanju Ugovora, radi čega je korisnik kredita odnosno tužitelj bio onemogućen procijeniti ukupne rizike i ekonomske posljedice koje će za njega proizaći sklapanjem predmetnog Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima, vezano za visinu i obujam njegovih obveza i za iznos zaduženja za čitavo vrijeme trajanja Ugovora, da je priroda i specifičnosti valute švicarski franak poznata bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima.

Stoga je odredbe čl. 1. i 10. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovoreno kako kredit glasi u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 23.130 CHF prema kupovnom tečaju tuženika kao kreditora za CHF važećem na dan korištenja kredita te se otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju tuženika kao kreditora za CHF važećim na dan dospijeća trebalo utvrditi ništetnima, jer su navedene odredbe utvrđene nepoštenima, pa su, u smislu odredbe 102.

Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13, dalje ZZP), te ugovorne odredbe ništetne te je odlučeno kao u t. I. izreke ove presude

Temeljem ništetnih dijelova odredbi čl. 1. i 10. Ugovora o valutnoj klauzuli u valuti švicarski franak, koje su nepoštene, a time i ništetne i bez pravnog učinka, tužitelj je stekao pravo od tuženika zahtijevati isplatu novčanih iznosa koje je isplatio temeljem ništetnih odredbi kojima je kao valuta uz koju je vezana glavnica ugovoren švicarski franak (CHF), a u skladu s odredbom čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje ZOO). Drugim riječima, tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio na ime ugovaranja valutne klauzule u valuti CHF, a temeljem odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a, jer je ta razlika naplaćena na temelju odredbi Ugovora o kreditu koje je sud utvrdio ništetnima.

Temeljem čl. 324. ZOO-a, naime, ništetnost neke odredbe ugovora ili nekog dijela odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez te ništetne odredbe i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko- knjigovodstveno vještačenje po vještakinji za knjigovodstvo i financije M. T.

na okolnost postojanja razlike utvrđenja više plaćenog radi ugovaranja valutne klauzule u CHF uzimajući početni tečaj u kunama, pojedinačno po anuitetima.

U pisanom nalazu i mišljenju od 11. ožujka 2022. g. izrađenom temeljem dokumentacije priložene spisu (Ugovora o kreditu broj 10963/06 od 16. siječnja 2006. g., izračuna EKS-a i otplatnog plana sačinjenog uz primjenu kamatne stope od 6,99% i otplatnog plana od 19. svibnja 2015. g. sačinjenog po promjenjivim kamatnim stopama) vještakinja je utvrdila:

-da je tužitelju temeljem zaključenog Ugovora odobren kredit u visini od 23.130 CHF, koji je isplaćen tužitelju 18. siječnja 2006. g., s rokom otplate od 83 mjeseca uz obračun kamate po godišnjoj stopi od 6,99% koja je promjenjiva,

-da je otplata kredita regulirana u čl. 11. Ugovora na način da je visina 82 mjesečna anuiteta utvrđena u iznosu od po 352,76 CHF, a 83. preostali anuitet iznosi 355,94 CHF, da prvi anuitet dospijeva 10. veljače 2006. g., a slijedeći anuiteti svakog 10-tog narednog mjeseca s tim da zadnji 83. anuitet dospijeva 10. prosinca 2012. g.,

-da je plaćanje anuiteta regulirano je u čl. 10. Ugovora na način da se mjesečni anuiteti plaćaju uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za valutu Ugovora prema tečajnoj listi Kreditora na dan dospijeća,

-da iz dokumentacije u spisu proizlazi da je tužitelj u postupku koji se vodio između istih stranaka u predmetu ovog suda broj P 8069/15 pravomoćno ostvario razliku više plaćenog po Ugovoru zbog promjenjive kamatne stope,

-da je na dan isplate kredita 18. siječnja 2006. g. kupovni tečaj tuženika za CHF bio utvrđen u visini od 4,6429 kn za 1,00 CHF te da iznos odobrenog kredita od 23.130 CHF preračunat u kune po kupovnom tečaju tuženika za CHF na dan isplate kredita iznosi 107.390,30 kn (23.130,00 CHF x 4,6429), a anuitet utvrđen prvim otplatnim planom od 352,76 CHF preračunat u kune po kupovnom tečaju na dan isplate kredita iznosi 1.637,83 kn (352,76 CHF x 4,6429),

-da bi tužitelj, da je otplatu kredita vršio u visini anuiteta utvrđenih Prvim otplatnim planom uz izračun kamata po početno ugovorenoj stopi od 6,99%, preračunatih u kune uz primjenu kupovnog tečaja tuženika na dan isplate kredita ukupno platio 135.954,65 kn, a da je tužitelj uz primjenu prodajnog tečaja tuženika na dan dospijeća anuiteta ukupno platio 151.235,34 kn odnosno da je tužitelj zbog primjene valutne klauzule ukupno više platio 15.280,68 kn, s tim da u utuženom razdoblju razlika više plaćenog zbog primjene valutne klauzule iznosi ukupno 17.669,00 kn

.

Tuženik je u podnesku od 20. travnja 2022. g. prigovorio nalazu i mišljenju sudske vještakinje navodeći da je vještakinja za izračun početnog fiksnog anuiteta koristila pogrešan tečaj CHF u visini od 4,642900, jer je kredit 18. siječnja 2006. g. stvarno isplaćen po tečaju koji je iznosio 4,663700 pa da je zbog te pogreške pogrešno utvrđen početni anuitet u iznosu od 1.637,83 kn (352,76 CHF x 4,6429), koji da iznosi 1.645,17 kn (352,76 CHF x 4,6637) što da je nužno dovelo do pogrešnog izračuna preplate po mjesecima i u ukupnom iznosu.

U skladu s odredbom čl. 261. st. 2. ZPP-a, sud je odlučio provesti dokaz ponovnim saslušanjem vještaka na način da se određena sudska vještakinja u pisanoj dopuni nalaza i mišljenja očituje na prigovor tuženika.

Vještakinja je u pisanoj dopuni nalaza i mišljenja-ispravku od 29. studenog 2022. g. izračun izvršila koristeći kupovni tečaj za devize utvrđen na dan isplate kredita od 4,663700 kn te je navela da je uz primjenu tog tečaja iznos odobrenog kredita od 23.130,00 CHF preračunat u kune po kupovnom tečaju tuženika za CHF na dan isplate kredita 18. siječnja 2006. g. iznosio 107.871,38 kn (23.130,00 CHF x 4,663700), a anuitet utvrđen Prvim otplatnim planom od 352,76 CHF preračunat u kune po kupovnom tečaju na dan isplate kredita da iznosi 1.645,17 kn (352,76 CHF x 4,663700).

Nadalje, vještakinja je navela da je izvršila izračun za razdoblje od dospijeća 1. anuiteta 10. veljače 2006. g. do dospijeća zadnjeg anuiteta 10. prosinca 2012. g., i to razlike između iznosa anuiteta utvrđenih u CHF Prvim otplatnim planom preračunatih u kune po kupovnom tečaju tuženika za devize CHF na dan isplate kredita i istih anuiteta u CHF preračunatih u kune po prodajnom tečaju na dan dospijeća svakog anuiteta (po kojem tečaju je tužitelj vršio otplatu kredita), sve iskazano u kunama. Navela je da razlika iskazana s predznakom minus (-) predstavlja iznos više plaćenog zbog primjene valutne klauzule.

Zaključila je da je tužitelj, po anuitetima od broja 1 do 83, otplatu kredita vršio u visini anuiteta utvrđenih Prvim otplatnim planom uz izračun kamata po početno ugovorenoj stopi od 6,99%, preračunatih u kune, da bi platio 136.563,94 kn uz primjenu kupovnog tečaja za devize tuženika na dan isplate kredita, a da je tužitelj uz primjenu prodajnog tečaja tuženika na dan dospijeća anuiteta platio 151.235,35 kn odnosno da razlika iznosi 14.671,41 kn, koliko je tužitelj ukupno više platio zbog primjene valutne klauzule. Izjasnila se i da u utuženom razdoblju razlika više plaćenog zbog primjene valutne klauzule iznosi ukupno 17.221,26 kn.

Nakon dostave pisanog nalaza i mišljenja sudske vještakinje M. T. i pisane dopune tužitelj je uredio tužbeni zahtjev u podnesku od 8. prosinca 2022. g. i na ročištu od 29. ožujka 2023. g. te zatražio, osim utvrđenja ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu, i isplatu razlike od 1.975,34 EUR/14.883,20 kn s pripadajućim kamatama, a pun. tuženika je na tom ročištu izjavio da je suglasan s djelomičnim povlačenjem tužbe. Tužitelj je, naime, uredio tužbeni zahtjev uvažavajući da je anuitete koji su dospijevali 10. siječnja, 12. veljače, 12. ožujka, 10. travnja, 10. svibnja, 10. lipnja, 10. srpnja, 10. kolovoza, 10. rujna, 10. listopada, 12. studenog i 10. prosinca 2007. g. i 10. siječnja, 11. veljače, 10. ožujka, 10. travnja, 12. svibnja, 10. lipnja, 10. srpnja, 11. kolovoza i 10. rujna 2008. g. plaćao u manjim iznosima od onih predviđenih početnim otplatnim planom odnosno uvažavajući tzv. negativne razlike.

Sud je prihvatio pisani nalaz i mišljenje vještakinje M. T. te pisanu dopunu nalaza i mišljenja kao stručne, temeljite i objektivne te je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja prema izračunu razlike više obračunatih anutiteta radi ugovaranja valutne klauzule u CHF u zatraženoj visini od ukupno 1.975,34 EUR/14.883,20 kn, te je odlučeno kao u izreci presude pod točkom II.

Na dosuđeni iznos glavnice tužitelj je zatražio isplatu zatezne kamate koja teče od plaćanja svakog pojedinog anuiteta Ugovora o kreditu koji je anuitet sadržavao i više isplaćeni iznos radi obračuna po tečaju CHF na dan dospijeća, što je sud u cijelosti prihvatio.

Prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

Prema ocjeni ovog suda tuženik je potraživao od tužitelja iznose anuiteta Ugovora o kreditu obračunate prema tečaju CHF na dan dospijeća anuiteta znajući da se radi o primjeni nepoštenih ugovornih odredbi i stoga ništetnih pa tužitelju zatezna kamata na svaki pojedini iznos razlike zbog primjene valutne klauzule u CHF pripada od dana uplate odnosno stjecanja od strane tuženika, pri čemu je kamata određena pozivom na odredbu čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

Na dosuđeni iznos glavnice tužitelj je zatražio isplatu zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. g. do isplate po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, što je u skladu s propisima o zateznim kamatama koji su bili na snazi u označenim vremenskim razdobljima, s tim što temeljem odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja je izmijenjena novelama iz Narodnih novina broj 114/22 i 156/22, na iznos glavnice tužitelju nakon 1. siječnja 2023. g. zatezna kamata pripada po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pa je tako sud odlučio u izreci.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu pa je tuženika trebalo obvezati na podmirenje troškova koje je imao tužitelj vodeći ovaj spor.

Tužitelju je, tako, trebalo priznati trošak sastava tužbe od 100 bodova i trošak zastupanja na ročištima od 16. ožujka 2021. g., 7. rujna 2022. g. i 29. ožujka 2023. g. i sastava podneska od 8. prosinca 2022. g. po 25 bodova (ukupno 100 bodova).

Ukupan broj bodova od 200 trebalo je pomnožiti s vrijednošću boda Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22), s tim da je tužitelj ovu vrijednost boda obračunao samo za dvije priznate radnje (50 bodova). Iznos koji se dobije na opisani način (2.250,00 kn) trebalo je uvećati za zatraženi PDV, zatraženu pristojbu tužbe (543,00 kn) i presude (500,00 kn) i troškove koje je tužitelj podmirio za vještačenje (2.000,00 kn) te tako dobiti iznos od 5.855,50 kn, kako je trebala glasiti odluka o troškovima postupka koju je sud izradio u točki III. izreke presude.

Tužitelj je zatražio i isplatu zatezne kamate na dosuđeni parnični trošak, koja, u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a, tužitelju pripada od dana donošenja odluke do isplate, kako je i presuđeno.

Tužitelju nije priznat trošak zastupanja na ročištu za objavu i uručenje presude i za sastav podneska od 11. srpnja 2022. g. jer sud smatra da ti troškovi nisu bili potrebni radi vođenja parnice, a u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

Svi iznosi iz izreke presude izraženi su i u valuti EUR s fiksnim tečajem konverzije 7,53450, a u skladu s odredbom čl. 43. st. 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22 i 88/22) i Odluke Vlade RH o objavi uvođenja eura kao službene valute u RH iz Narodnih novina broj 85/22, prema kojima razdoblje obveznog dvojnog iskazivanja traje do 31. prosinca 2023. g. Valuta EUR, a kao uvedeno službeno sredstvo plaćanja u RH od 1. siječnja 2023. g., navedena je prva u dvojnom iskazivanju

U Splitu, 28. lipnja 2023. g.

S U D A C:

SANDI PETRIČIĆ, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u 3 primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda

objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).