Posl. broj: 1. Pr-14/2023-9.

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

Zlatar, Trg slobode 14A

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru po sucu Damiru Čižmeku kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja C… Z., Z. 31, B., OIB: …, zastupanog po punomoćniku D. G., odvjetniku iz V., protiv tuženika R. v. C. Z., Z. 31, B., OIB: …, zastupanog po punomoćnici I. Š., odvjetnici iz Z., radi nadomještanja suglasnosti, nakon javne glavne rasprave zaključene 7. lipnja 2023. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i z.z. punomoćnice tuženika M. Š.K., odvjetnice iz Z., 28. lipnja 2023. godine

p r e s u d i o  j e

I. O d b i j a s e tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nadomješta se suglasnost tuženika R. v. C. Z., B., Z. 31, na izvanredni otkaz ugovora o radu zaključenog između tužitelja kao poslodavca i radnika K. B., OIB: …, O. c. 2a, B., a koja je uskraćena očitovanjem tuženika od 15. 12. 2022.g.".

II. O d b i j a s e zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

III. N a l a ž e s e tužitelju C. Z. da tuženiku R. v. C. Z. naknadi troškove postupka u iznosu od 497,71 EUR (četiristodevedesetsedam eura i sedamdesetjedan cent)/ 3.750,00 kn (tritisućesedamstopedeset kuna)[1] , u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj Općinskom sudu u V. navodi da je 12. prosinca 2022. od tuženika zatražio davanje suglasnosti za izvanredno otkazivanje ugovora o radu radnici K. B., OIB: …, O. c. 2a, B., budući da radnica radi 25 godina kod tuženika i ima navršenih 50 godina, a sve sukladno čl. 29. Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi (NN, br. 61/2918. dalje: KU). Navedeni je zahtjev tuženik primio istog dana. Tužitelj je zahtjev detaljno obrazložio. Naime, 2. prosinca 2022. primio je potvrdu Ministarstva pravosuđa i uprave klasa: …, urbroj: …., od 29. studenoga 2022., kojom se potvrđuje kako je imenovana radnica temeljem pravomoćne odluke Općinskog suda u Z. posl. broj: Pp J-54/2022 od 4. lipnja 2020., koja je postala pravomoćna 4. lipnja 2020., pravomoćno osuđena za prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Člankom 261. t. 1. st. 3. Zakona o socijalnoj skrbi propisano je kako se ne može primiti u radni odnos kao radnik u djelatnost socijalne skrbi, niti poslove u djelatnosti socijalne skrbi može obavljati osoba kojoj je pravomoćno izrečena prekršajno pravna sankcija za nasilje u obitelji. Imenovana radnica K. B. pravomoćno je osuđena za prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti nasilja u obitelji te više ne udovoljava navedenim zakonskim osnovama za nastavak radnog odnosa. Sve navedeno tužitelj je iznio u zahtjevu tuženiku za dobivanje suglasnosti za davanje izvanrednog otkaza. Tuženik je tužitelju 15. prosinca 2022. dostavio očitovanje kojim se protivi namjeravanoj odluci poslodavca te to protivljenje obrazlaže time da Zakona o socijalnoj skrbi u svom čl. 261. st. 4. ne predviđa izvanredno otkazivanje ugovora o radu radi počinjenja pravomoćno utvrđenog prekršaja te kako je imenovana radnica dugogodišnji marljivi radnik. Tužitelj tvrdi da tuženik vrlo usko tumači zakonsku odredbu na koju se poziva jer da je nedvojbeno kako je člankom 261. toč. 1. st. 3. Zakona o socijalnoj skrbi propisano kako se ne može primiti u radni odnos kao radnik u djelatnost socijalne skrbi, niti poslove socijalne skrbi može obavljati osoba kojoj je pravomoćno izrečena prekršajno pravna sankcija za nasilje u obitelji. Tvrdi da je iz navedene odredbe sasvim jasno kako imenovana radnica ne može raditi kod tuženika uslijed postojanja pravomoćno izrečene prekršajne sankcije za nasilje u obitelji, dok je odredbom čl. 261. st. 4. propisan sam postupak otkazivanja radnika. Sukladno tome, tužitelj je postavio tužbeni zahtjev kao u izreci.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu prije svega ističe prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u V.. Nadalje, u cijelosti osporava navode iz tužbe ističući da tužitelj nema nikakav pravni interes za podnošenje ove tužbe. Navodi da je smisao pravnog interesa da stranka ostvari svoju zaštitu, odnosno zaštitu svojih prava angažirajući sud kada se njezina prava ne mogu ni na koji drugi način zaštititi. Tvrdi da je u konkretnom slučaju tužbeni zahtjev promašen obzirom da tužitelj očito pogrešno tumači odredbu čl. 261. Zakona o socijalnoj skrbi jer se smisao navedene odredbe sastoji u tome da se u radni odnos ne može primiti osoba kod koje su se stekli određeni uvjeti iz tog članka, a nikako i da osobi koja je već prethodno zaposlena i to dugi niz godina kao što je radnica za čije se otkazivanje ugovor o radu suglasnost traži ovom tužbom, zbog navedenog bude izvanredno otkazan ugovor o radu. Ističe da Zakon u stavku 4. tog članka predviđa samo u situacijama da radnik u djelatnosti socijalne skrbi bude pravomoćno osuđen na neko od taksativno tamo navedenih kaznenih djela, a nikako ne i za pravomoćnu osudu u prekršajnom postupku. Tuženik stoga smatra da je pravilno i na zakonu utemeljeno uskratio suglasnost tužitelju da radnici K. B. izvanredno otkaže ugovor o radu. Sukladno navedenom, predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.

3. Općinski sud u Varaždinu se rješenjem posl. broj: 8 Pr-…/2022-6. od 6. veljače 2023. oglasio mjesno nenadležnim te je predmet dostavio ovome sudu.

4. U postupku su pročitani: potvrda Ministarstva pravosuđa i uprave klasa: 740-03/22-02/…, urbroj: 514-05-02-01-02/…. od 29. studenoga 2022., dopis tužitelja tuženiku od 12. prosinca 2022. kojim traži suglasnost o namjeravanoj odluci otkazivanja ugovora o radu radnici K. B., očitovanje tuženika od 15. prosinca 2022. na navedeni zahtjev te ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen između tužitelj kao poslodavca i K. B. kao zaposlenika 9. ožujka 1996.

5. Na pripremnom ročištu 7. lipnja 2023. odbijeni su dokazni prijedlozi tuženika za saslušanjem stranaka i pribavljanjem od Ministarstva pravosuđe i uprave podataka iz prekršajne evidencije za K. B. budući da su usmjereni na dokazivanje činjenica koje u ovoj parnici nisu odlučne.

6. Tužbeni je zahtjev neosnovan.

7. Iz isprava u spisu je vidljivo, a nije ni sporno:

- da je tužitelj kao poslodavac s K. B. kao zaposlenikom 9. ožujka 1996. sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme u koje je navedeno da se time nastavlja radni odnos kojih je između stranaka postojao od 25. prosinca 1985. tako da K. B. kod tužitelja radi više od 25 godina,

- da je tužitelj 2. prosinca 2022. primio potvrdu Ministarstva pravosuđa i uprave klasa: 740-03/22-02/…, urbroj: 514-05-02-01-02/…. od 29. studenoga 2022. u kojoj je navedeno da B. K.…rođena 21. 02. 19..… prema raspoloživim podacima prekršajne evidencije ima evidentiranu odluku Općinskog suda u Z Pp J-…/2020 od 4. lipnja 2020, koja je istog dana postala pravomoćna, a kojom je osuđena za prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (2017)/70/17),

- da je tužitelj dopisom od 12. prosinca 2022. od tuženika zatražio suglasnost o namjeravanoj odluci izvanrednog otkazivanja ugovor o radu radnici K. B. u kojem se poziva na navedenu potvrdu Ministarstva pravosuđa i uprave te taj zahtjev obrazlaže kao u tužbi,

- da se tuženik dopisom od 15. prosinca 2022. na taj zahtjev očitovao na način da se protivi u cijelosti namjeravanoj odluci poslodavca o izvanrednom otkazivanju ugovor o radu, iz razloga kao i u odgovoru na tužbu.

8. Sporno je, je li osnovan tužbeni zahtjev, odnosno je li tuženik opravdao uskratio suglasnost tužitelju za namjeravanu odluku o izvanrednom otkazivanju ugovora o radu radnici K. B..

9. Odredbama čl. 151. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 93/2014., 127/2017., 98/2019. i 151/2022., dalje: ZoR), propisano je suodlučivanje, odnosno slučajevi u kojima poslodavac može samo uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća donijeti. Prema odredbi stavka 4. tog članka, ako radničko vijeće uskrati suglasnost, uskrata mora biti pisano obrazložena, a poslodavac može u roku od petnaest dana od dana dostave izjave o uskrati suglasnosti tražiti da tu suglasnost nadomjesti sudska ili arbitražna odluka.

10. Prema odredi čl. 9. st. 1. ZoR-a, ako ne neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

11. Prema odredbi čl. 29. Kolektivnog ugovora za djelatnosti socijalne skrbi ("Narodne novine", br. 61/2018. i 3/2019., dalje KU), bez suglasnosti radničkog vijeća poslodavac ne može otkazati ugovor o radu niti ponuditi otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora, među ostalima, zaposleniku nakon navršenih 25 godina staža kod istog poslodavca i 50 godina život, a što je za zaposlenika povoljnije od odredbe čl. 151. st. 1. t. 4. ZoR-a.

12. Sukladno navedenom, tužitelj bez suglasnosti tuženika ne može donijeti odluku o otkazivanju ugovora o radu K. B. te ima pravni interes za podnošenje tužbe u ovom predmetu.

13. No, postojanje pravnog interesa ne znači i da je tužbeni zahtjev osnovan.

14. Naime, i po ocjeni ovoga suda, tužitelj pogrešno tumači odredbe čl. 261. Zakona o socijalnoj skrbi ("Narodne novine", br. 18/2022., 46/2022. i 119/2022., dalje: ZSS).

15. Prema odredbi čl. 261. st. 1. "Ne može se primiti u radni odnos kao radnik u djelatnosti socijalne skrbi niti poslove u djelatnosti socijalne skrbi može obavljati osoba: koja je pravomoćno osuđena za neka od kaznenih dijela izričito navedenih u točkama 1. i 2. tog članka; 3. kojoj je pravomoćno izrečena prekršajno pravna sankcija za nasilje u obitelji te 4. protiv koje se vodi postupak pred nadležnim sudom za kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta…

16. Prema odredbi stavka 4. navedenog članka, ako osoba u radnom odnosu u ustanovi socijalne skrbi bude pravomoćno osuđena za neko od kaznenih dijela iz stavka 1. ovog članka, ustanova kao poslodavac otkazat će ugovor o radu bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka izvanrednim otkazom ugovora o radu, u roku od 15 dana od dana saznanja za pravomoćnu osudu , a nakon isteka tog roka redovitim otkazom ugovora o radu uvjetovanim skrivljenim ponašanjem radnika, u kojem će slučaju poslodavaca, istodobno uz otkazivanje ugovora o radu, od radnika zahtijevati da odmah prestane raditi tijekom otkaznog roka.

17. Iz navedenih odredbi proizlazi da zakon sasvim jasno razlikuje zapreke za primanje u radni odnos, među kojima je i pravomoćno izrečena sankcija za nasilje u obitelji (čl. 261. st. 1. t. 3. ZSS-a) od razloga za otkazivanje ugovora o radu, u koje ulaze samo pravomoćne osude za "neko od kaznenih dijela iz stavka 1. ovog članka)", a ne i pravomoćno izrečena prekršajna sankcija za nasilje u obitelji.

18. Osnovanim razlogom za otkazivanje ugovora o radu ne može se tumačiti niti sintagma iz 1. stavka tog članka "…niti poslove u djelatnosti socijalne skrbi može obavljati osoba…".

19. Naime, prema odredbi čl. 17. st. 1. ZSS-a, djelatnost socijalne skrbi obavljaju ustanove socijalne skrbi…obrtnici i druge fizičke osobe koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi, pod uvjetima i na način propisan ovim Zakonom kojim se uređuje udomiteljstvo i provedbenim propisima, a prema odredbi čl. 162. ZSS-a, djelatnost socijalne skrbi obavljaju, među ostalima, 4. fizička osoba kao profesionalnu djelatnost ili kao obrtnik te 5. udomiteljska obitelj.

20. Dakle, za navedene bi fizičke osobe pravomoćno izrečena prekršajnopravna sankcija za nasilje u obitelji predstavljala zapreku za daljnje obavljanje poslova u djelatnosti socijalne skrbi.

21. No, navedeno se ni na koji način ne može primijeniti na radnopravni status zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi. Da je volja zakonodavca bila da pravomoćno izrečena prekršajnopravna sankcija za nasilje u obitelji predstavlja zakonom određeni razlog za otkazivanje ugovora o radu onda bi ti i propisao, a kao što je navedeno, to nije tako propisano.

22. Široko tumačenje navedenih odredbi, kako to čini tužitelj, bilo bi suprotno vladavini prava, naročito s obzirom da je otkazivanje ugovora o radu najteža i krajnja sankcija radniku, a u konkretnom slučaju bi bilo i krajnje nepravično s obzirom na dugogodišnji radni staž radnice kod tužitelja.

23. Zbog navedenoga, za ovu parnicu nije ni odlučno je li u međuvremenu za radnicu K. B. nastupila rehabilitacija pa stoga nije ni trebalo pribavljati za nju podatke iz prekršajne evidencije.

24. Sukladno navedenom, tuženik je osnovano uskratio suglasnost tužitelju za namjeravanu odluku o izvanrednom otkazivanju ugovora u radu radnici K. B. pa je tužbeni zahtjev odbijen.

25. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, temeljem odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., proč. tekst , 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022. i 114/2022, dalje: ZPP) njegov je zahtjev za naknadu troškova odbijen u cijelosti te mu je naloženo da naknadi troškove tuženiku.

26. Tuženiku su troškovi zastupanja priznati u visini jednokratne nagrade iz Tbr. 7/2 al. 6. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 118/2014., 107/2015. i 37/2022., dalje: Tarifa), od 200 bodova, a što prema vrijednosti boda od 15,00 kn iz tbr. 50 iznosi 3.000,00 kuna, čemu valja dodati i PDV- u iznosu od 750,00 kuna. Sukladno navedenom, tužitelju je naloženo da tuženiku na ime naknade troškova plati 497,71 EUR, odnosno 3.750,00 kuna prema fiksnom tečaju konverzije.

U Zlataru 28. lipnja 2023. godine

S u d a c:

Damir Čižmek

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove je presude dopuštena žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja D. G., odvjetniku iz V.

2. punomoćniku tuženika I. Š., odvjetnici iz Z.