REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U DUGOM SELU

10 370 Dugo Selo, Ul. biskupa A.Kažotića 13

Poslovni broj: 10 P Ob-28/2021-51

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, po sucu Ranki Memišević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari 1. tužitelja R. N., OIB: ... iz S. (ranije iz S. )i 2. tužitelja D. N. OIB . . . iz S., (ranije iz S.), oboje zastupani po punomoćniku P.Ć., odvjetniku iz Z., protiv tuženika R.N. , OIB: .. iz S. , zastupanog po punomoćniku M.B., odvjetnici iz Z., radi povišenja uzdržavanja te u pravnoj stvari tuženika-protutužitelja R.N., OIB: .... iz S., (dalje tuženika) zastupanog po punomoćniku M.B. , odvjetnici iz Z. protiv 1. tužitelja-protutuženika R. N., OIB:... (dalje 1. tužitelja) i 2. tužitelja-protutužene D. N. OIB . . . (dalje 2. tužiteljice) oboje iz S., oboje zastupani po punomoćniku P.Ć., odvjetniku iz Z., radi ukidanja uzdržavanja, nakon održane usmene, glavne i nejavne rasprave, 20. travnja 2023. zaključene u nazočnosti svih stranaka i njihovih punomoćnika, 28. lipnja 2023., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Mijenja se visina uzdržavanja određena točkom III. presude Općinskog suda u S. poslovni broj P2-471/05 od 25. travnja 2005. na način da se nalaže tuženiku R. N., OIB: ... da za uzdržavanje 1.tužitelja R. N., OIB:..., plaća iznos od 159,27 eura/ 1.200.00 kuna[1] mjesečno počevši od 15. veljače 2021., pa do 30. studenog 2021. s dospijećem do 15. u mjesecu za tekući mjesec, s time da je dospjeli iznos od 1.911,12 eura/12.000.00 kuna[1] dužan platiti odjednom u roku od 15 dana zajedno sa zakonskom zateznom kamatom oddospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate i to:

- na iznos od 159,27 eura/1.200,00 kuna[1] od 15. veljače 2021. do isplate,

- na iznos od 159,27 eura/1.200,00 kuna[1] od 15. ožujka 2021. do isplate,

- na iznos od 159,27 eura/1.200,00 kuna[1] od 15. travnja 2021. do isplate,

- na iznos od 159,27 eura/1.200,00 kuna[1] od 15. svibnja 2021. do isplate,

- na iznos od 159,27 eura/1.200,00 kuna[1] od 15. lipnja 2021. do isplate,

- na iznos od 159,27 eura/1.200,00 kuna[1] od 15. srpnja 2021. do isplate,

- na iznos od 159,27 eura/1.200,00 kuna[1] od 15. kolovoza 2021. do isplate,

- na iznos od 159,27 eura/1.200,00 kuna[1] od 15. rujna 2021. do isplate,

- na iznos od 159,27 eura/1.200,00 kuna[1] od 15. listopada 2021. do isplate,

- na iznos od 159,27 eura/1.200,00kuna[1] od 15. studenog 2021. do isplate,

i to do 31. prosinca 2022. određenim po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

II. Odbija se tužbeni zahtjev 1.tužitelja R. N. za povišenje uzdržavanja za razdoblje od 15. veljače 2021., pa do 30. studenog 2021. za iznos od 39,81eura/300,00 kuna[1] mjesečno te od 1. prosinca 2021. pa nadalje za iznos od 199,08eura/1.500,00 kuna[1] mjesečno, kao neosnovan.

III. Odbija se tužbeni zahtjev 2. tužiteljice D. N. OIB ... za povišenje uzdržavanja na iznos od 199,08eura/1.500,00 kuna[1] od 15. veljače 2021. pa nadalje, kao neosnovan.

IV. Utvrđuje se da je na dan 1. prosinca 2021. godine prestala obveza tuženika R.N., OIB:..., za uzdržavanje 1.tužitelja R. N., OIB: ...., utvrđena temeljem točke III. presude Općinskog suda u Sl. poslovni broj P2-471/05-3 od 25. travnja 2005.

V. Utvrđuje se da je na dan 31. kolovoza 2021. godine prestala obveza tuženika R. N., OIB:..., za uzdržavanje 2. tužitelja D. N. OIB..., utvrđena temeljem točke III. presude Općinskog suda u S. poslovni broj P2-471/05-3 od 25. travnja 2005.

VI. Nalaže se 1. tužitelju R. N. i 2. tužiteljici D. N. da tuženiku R. N. naknade parnični trošak u iznosu od 504,81eura/3.803,55 kuna[1] , u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e:

1. U tužbi od 15. veljače 2021. 1. i 2. tužitelji navode da je presudom Općinskog suda u S. poslovni broj P2-471/05 od 25. travnja 2005. razveden brak A. N. i tuženika, te je određeno da će ovdje tužitelji tada mlt. D. i mlt. R. N. živjeti s majkom. Istom presudom tuženiku je naloženo da za uzdržavanje D. N. plaća iznos od 900,00 kuna mjesečno, a za R. N. doprinosi iznos od 700,00 kuna mjesečno. Tužitelji su sada punoljetni i dosuđeni iznos im nije dovoljan za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba jer se i dalje redovno školuju i uredno izvršavaju svoje obveze. Predlaže da se navedena sudske odlukaizmijeni te se naloži tuženiku da za svakog tužitelja plaća iznos od 199,08eura/1.500,00kn mjesečno od dana podnošenja tužbe 15. veljače 2021. pa nadalje.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Oboje tuženika da žive s njim u zajedničkom kućanstvu na istoj adresi S.zajedno sa tužiteljevim ocem R. N. te on za tužitelje podmiruje troškove hrane i svih režija uz pomoć svog oca. Ne postoje povećane potrebe primatelja uzdržavanja, a s obzirom da 2. tužiteljica D. N. radi, smatra da bi uzdržavanje za nju trebalo ukinuti. On je nezaposlen, ne ostvaruje nikakve prihode, a ima i obvezu uzdržavanja mlt. sina A. N. 1. i 2. tužitelji su punoljetni, ostvaruju prihode svojim radom, R. povremeno radi preko učeničkog ugovora, a D. radi cijelo vrijeme od 2019. Ističe da se 2. tužiteljica D. N. više redovno ne školuje, ne ispunjava školske obveze redovito, prekinula je redovno školovanje nakon srednje škole, nije u roku položila niti maturu, radila je, pauzirala je jednu godinu, bila u radnom odnosu po Ugovoru o radu u periodu od studenoga 2019. do lipnja 2020., te je tek nedavno upisala izvanredni studij. Prije navedenog perioda je radila na učenički ugovor pa potom na studentske ugovore. Po njegovom saznaju ostvarila je od 2019. do danas (14.4.2021.) 70.000,00 kuna prihoda. Znači D. zarađuje, punoljetna je i izvanredno se školuje. Ističe da dijete koje ima prihode dužno je pridonositi svome uzdržavanju, te da je zbog prekida u školovanju izgubila pravo da je tuženik uzdržava. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev 1. i 2. tužitelja u cijelosti.

3.Tuženik R. N. dana 20.7.2021. podnosi protutužbu u odnosu na 2. tužiteljicu D. N. Ističe da je D. N. rođena 26.8.2000. te je postala punoljetna 26.8.2018. D. N. je u lipnju 2019. završila Poljoprivrednu školu te se nakon završetka škole zaposlila. Nije položila državnu maturu i bila je u radnom odnosu od studenoga 2019. do lipnja 2020. Nije nastavila redovno školovanje u smislu čl. 290 ObZ. Stoga je prestala tuženikova zakonska obveza za plaćanje uzdržavanja 2. tužiteljice Da. N. sa danom 1. lipnja 2019. Stoga predlaže da sud utvrdi prestanak njegove obveze uzdržavanja D. N. sa danom 1. lipnja 2019.

4. Tuženik R. N. dana 31.8.2021. podnosi protutužbu i u odnosu na 1.tužitelja R. N. te predlaže da se donese presuda da je sa danom 31.8.2021. prestala tuženikova zakonske obveza uzdržavanja 1.tužitelja-protutuženika R. N. U tom podnesku dopunjuje navode odgovora na tužbu te ističe da su tužitelji punoljetne osobe koje su dužni uzdržavati oba roditelja. Majka tužitelja i tužitelji bespravno stanuju u nekretnini tuženika te istu odbijaju predati u posjed tuženiku.

Tužitelji pokušavaju od tuženika dvostruko naplatiti dugovanje s osnova uzdržavanja i to upravo na nekretnini tužitelja u kojoj žive. Pored osnovnog u tom podnesku postavlja i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u odnosu na oboje tužitelja te predlaže da ukoliko sud utvrdi da nije osnovan njegov protutužbeni zahtjev za ukidanje obveze uzdržavanja za oboje tužitelja da usvoji njegov protutužbeni zahtjev za sniženje uzdržavanja oba tužitelja te da se utvrdi da je s danom podnošenja protutužbe promijenila obveza tuženika odnosno da usvoji protutužbeni zahtjev i izmijeni odluku u točki III. ranije navedene sudske odluke te odrediti da je tuženik od dana 31.8.2021. pa nadalje za uzdržavanje 1. tužitelja dužan plaćati iznos od 79,63eura/600,00 kuna[1] , te za uzdržavanje 2. tužiteljice dužan plaćati iznos od 79,63eura/600,00 kuna[1,] te da se naloži 1. i 2.tužiteljima-protutuženicima da mu solidarno nadoknade parnični trošak.

5.Tužitelji su se na protutužbe tuženika očitovali na ročištu 2. 9.2021. navodeći da se protive navodima protutužbi.

6. Sud je u ovom postupku proveo sljedeće dokaze: izvršio je uvid u rodne listove R. i D. N. (list 4-5), presudu Općinskog suda u S.

poslovni broj P2-471/05 od 25. travnja 2005. (list 6), izvršio uvid u potvrdu zavoda za R. N. (list 15-18), zk. izvatke (list 45 i 50), e mail poruku (list 56), rodni list za A. N. (list 70), ugovore o obavljanu studentskog posla N. D. i Sveučilišta u Z. od 28.8.2019., 2.9.2019., 22.10.2020., 26.11.2020., 1.1.2021., 1.2.2021., 2.3.2021., 1.4.2021., 2.5.2021., 3.6.2021., 3.7.2021., 3.8.2021. (list 72-83), preglede isplata za N. D. za 2019., 2020., 2021. (list 84-87), potvrdu HZMO za D. N. da nije prijavljena na mirovinskom osiguranju od 12.10.2021. (list 88), potvrdu HZMO za R. N. da je prijavljen na mirovinskom osiguranju od 12.10.2021. (list 89), očitovanje Tehničke škole Z. za R. N. (list 91), potvrdu Sveučilišta u Z.

fakulteta  od  23.9.2021.  (list  114), potvrda o plaćanju (list 120-126), potvrde o visini dohodaka i primitaka Porezne uprave za tuženika R. N., za tužiteljicu D. N. i Ricarda Novosel za 2020. i 2021. i 2022. (list 202-212, 225-228), potvrdu zavoda za R. N. da je prijavljen na mirovinskom osiguranju (list 217-218), potvrdu HZMO za D. N. o prijavi na mirovinsko osiguranje od 22.9.2022. (list 219-221), ispisnica za D. N. Tekstilno tehnološkog fakulteta od 22.9.2022. (list 240), te potvrda Tekstilno tehnološkog fakulteta od 22.9.2022. (list 242), saslušan je 1. tužitelj (list 111 i 250) i 2. tužitelj (list 116, 250), te tuženik (list 117, 251) i saslušan je svjedok A. N. (list 248).

7.Nije izvršen uvid u Link studentski poslovi, niti preslike neplaćenih računa, ovršni prijedlog od 12.3.2021. s prilozima i rješenja o ovrsi (list 131-200) jer ih tuženik dostavio nakon zaključenja prethodnog postupka, a činjenica koju je istim htio dokazati da tužitelji nisu plaćali režije za prostor u ... , mu je bila poznata već u vrijeme podnošenja odgovora na tužbu, te je time prekludiran za podnošenje navedenih dokaza.

8.Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući sve provedene dokaze u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev 1.tužitelja R. N. djelomično osnovan, da je tužbeni zahtjev 2.tužiteljice D. N. neosnovan u cijelosti, dok je osnovni protu-tužbeni zahtjev tuženika R. N. u odnosu na 1. tužitelja R. N. i u odnosu na 2. tužiteljicu D. N. osnovan.

9.Predmet tužbenog zahtjeva 1. i 2. tužitelja jest povećanje uzdržavanja dosuđenog ranijom pravomoćnom odlukom Općinskog suda u Z., poslovni broj P- 2424/10 od 30. lipnja 2011. Osnovni protutužbeni zahtjev tuženika jest ukidanje njegove obveze uzdržavanje u odnosu na oboje tužitelja kao njegove punoljetne djece te eventualno kumulirani protutužbeni zahtjev na sniženje njegove obveze uzdržavanja u odnosu na oboje tužitelja.

10.Tužbeni zahtjevi oboje tužitelja-protutuženika kao i tuženika-protutužitelja se tako temelje na materijalnom pravu sadržanom u odredbi čl. 285. Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 103/15,98/19 dalje ObZ), prema kojoj odredbi osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određenog prijašnjom ovršnom ispravom, ako su se okolnosti promijenile. Temeljem odredbe čl. 290.st.1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" 103/15, 98/19 dalje ObZ) je određeno da su roditelji dužni uzdržavati punoljetno dijete koje se školuje u srednjoj školi odnosno polazi sveučilišni studij u skladu s posebnim propisima, odnosno program za osnovno obrazovanje ili program srednjoškolskog obrazovanja odraslih, te redovito i uredno ispunjava svoje obveze a najdulje do navršene 26 (dvadeset šeste) godine života djeteta. Stavkom 2. je propisano da dijete koje je završilo obrazovanje iz stavka 1., a ne može se zaposliti, roditelji su dužni uzdržavati godinu od dana prestanka obrazovanja ako dijete nije navršilo 26 godina. Stavkom 4. je propisana obveza roditelja uzdržavanja punoljetnog djeteta koje zbog teške i trajne bolesti ili invaliditeta nije sposobno za rad, dok ta nesposobnost traje. Prema odredbi čl. 429. st. 1. Obiteljskog zakona ako je pravo na uzdržavanje utvrđeno ovršnom ispravom, obveznik uzdržavanja može tužbom tražiti da se utvrdi prestanak njegove obveze uzdržavanja čim prestanu postojati zakonske kojom prihvaća tužbeni zahtjev iz st. 1. toga članka sud kao dan prestanka prava na uzdržavanje utvrditi dan podnošenja tužbe ili koji drugi dan nakon tog dana ako nađe da je ona prestala tog dana.

11.U ovom postupku je sud tako imao utvrditi da li su se promijenile okolnosti od ranijeg presuđenja i da li su te promijenjene okolnosti od utjecaja na određivanje visine uzdržavanja, u konkretnom slučaju od utjecaja za povišenje uzdržavanja 1. i 2. tužitelja kao punoljetne djece tuženika. Također je bilo potrebno utvrditi da li je s danom podnošenje protutužbe ( ili kojim danom nakon toga) kako u odnosu na 1. tako i na 2. tužitelja prestala obveza tuženika na uzdržavanje 1. i 2.tužitelja

12.Među strankama je nesporno da su 1. i 2. tužitelji djeca tuženika koja su u vrijeme podnošenja tužbe bila punoljetna. Nesporno je da je tuženiku presudom Općinskog suda u S. poslovni broj P2-471/05 od 25. travnja 2005.određeno uzdržavanje 1. i .2 tužitelja i to za 1.R. N. u iznosu od 700,00 kn a za 2. D. N. u iznosu od 900,00kn. Nesporno je da je tuženik otac i jednog maloljetnog djeteta a to proizlazi i iz rodnog lista mlt. A. N. jer je isti rođen 17.1.2011.g.

13. Sporno je da li su 1. i 2 tužitelji u vrijeme podnošenja tužbe odnosno u vrijeme podnošenja protutužbi bili osobe koje se redovito školuju. Sporna je visina njihovog zahtjeva jer tuženik tvrdi da oboje rade i zarađuju. U odnosu na osnovni protutužbeni zahtjev sporno je da li je s danom podnošenja protutužbe 20.7.2021. u odnosu na 2. tužitelja R. N. i danom 31.8.2021. u odnosu na 1. tužiteljicu D. N. prestala obveza tuženika R. N. da uzdržava kako 1. tužitelja tako i 2. tužitelja. Ovo stoga jer je sukladno čl. 429. st. 2. ObZ propisano da će u presudi kojom prihvaća tužbeni zahtjev iz st. 1. toga članka sud kao dan prestanka prava na uzdržavanje utvrditi dan podnošenja tužbe ili koji drugi dan nakon tog dana ako nađe da je ona prestala tog dana.

14.. U svom iskazu 17.11.2021. 1-tužitelj R. N. iskazao je da je postao punoljetan u svibnju 2020., maturirao je u lipnju 2021., završio je srednju poljoprivrednu školu i nije imao namjeru studirati. Zaposlio se 14.rujna 2021. kao konobar a otkaz dao 31.10.2021. jer mu nisu odgovarali uvjeti na poslu i jer ga je poslodavac prijavio samo na 2 sata. Na tom poslu je zaradio 750,00kn i "bakšiš" 30,00 kn dnevno. Nije se prijavio na Zavod po završetku škole jer je radio preko W. Posao traži ali ne nalazi. Na ročištu 20.4.2023. iskazao je da je radio i od 11/2021 do 5/2022, pa 4 mjeseca nije radio zbog ozljede van posla pa je potom od sredine 11/2022 do sredine 1/2023 radio kao konobar. To potvrđuju i materijalni dokazi u spisu potvrde Zavoda iz koje proizlazi da je bio zaposlen od 17.9.21. do 29.10.2021.a potom od 1.12.2021. do 31.7.2022. (dakle 7 mjeseca) i Porezne uprave. Također iz očitovanje Tehničke škole Z. za Ricarda Novosel (list 91) utvrđeno je da je 1- tužitelj radio i kao učenik od 25.6. do 31.7.2020.

15. Tuženik R. N. bi imao obvezu uzdržavanja 1-tužitelja R. N. od lipnja 2021. do lipnja 2022. i to u slučaju da 1- tužitelj nije mogao naći posao a sve s obzirom da se nije odlučio nastaviti redovno školovanje. Iz iskaza 1- tužitelja ne proizlazi da nije mogao naći posao već da je prvo otišao na ljetovanje za koje je posudio

novac od prijatelja, a zatim bio zaposlen mjesec i pol, dao otkaz, pa ponovo bio zaposlen od studenog 2021. do svibnja 2022. Dakle provedenim dokazima sud je utvrdio da se 1. tužitelj zaposlio u rujnu 2021. ali ga je poslodavac prijavio samo na 2 sata te je radio mjesec dana. Dakle po završetku školovanja nije se prijavio na Zavod a kada je posao i dobio dao je otkaz iako drugi posao nije našao. Danas je opće poznato da postoji manjak radne snage i sud je mišljenja da mlada osoba sa završenom školom kao što je tužitelj posao može naći ako ga trži i želi se zaposliti. Kako je utvrđeno da se 1. tužitelj R. N. ponovo zaposlio u studenom 2021. odnosno 1.12.2021. i radio 7 mjeseci, sud smatra da je na taj dan dakle 1.12.2021. prestala obveza tuženika da uzdržava 1- tužitelja. Naime 1. tužitelj nije dokazao da je dobio otkaz niti zašto je prestao raditi, pa da bi ga otac trebao uzdržavati i nakon gubitka tog posla. Slijedom navedenog ispunjene su zakonske pretpostavke za prestankom obveze uzdržavanja, a kako to propisuje čl. 290. st. 2. ObZ-a, a u vezi s čl. 429. toč. 1.i 2 ObZ-a, te je odlučeno kao u izreci pod IV. ove presude.

16. Što se tiče 2-tužiteljice D. N. ista je na ročištu 16.2.2022. iskazala da je upisana na fakultet 2020/2021., da je u prosincu 2021. "zamrzla" godinu a ispite misli nastaviti polagati u ljeto 2022., traži posao. Na ročištu 20.4. 2023. iskazala je da studij nije nastavila i od studenog 2022. u stalnom je radnom odnosu. Iskazala je i da nije imala uvjete da upiše redovno drugu godinu studija. Dakle, nesporno je da je srednješkolsko obrazovanje završila u lipnju 2019. godine jer je 26.8.2018. napunila 18. godina. Kako nije nastavila redovno školovanje u 2019. godini, obveza tuženika da je uzdržava prestala je godinu dana po završetku njenog redovitog školovanja ukoliko se nije mogla zaposliti. I svjedok A. N., majka tužitelja iskazala je na ročištu 20.4.2023. da je D. N. završila srednju školu prije 5 godina dakle u lipnju 2019.

a da je potom radila prvo preko đačkog servisa a kada je upisala fakultet preko student- servisa.

17. Iz potvrde zavoda utvrđeno je da je D. N. bila zaposlena od 2.11.2019. do 15.6.2020., potom od 20.7.2020. do 21.7.2020., potom od 25.7.2020. do 14.10.2020., potom od 8.12.2021. do 26.1.2022., potom od 1.5.2022. do 31.5.2022., potom od 1.6.2022. do 29.7.2022., te da je od 25.8.2022. ponovo bila zaposlena. Iz navedenog je utvrđeno da je D. N. od studenog 2019. pa nadalje više-manje u kontinuitetu radila, dakle nakon srednješkolskog obrazovanja nije nastavila školovanje niti kao redovan ni izvanredni student. Sud smatra da je na taj dan dakle

2.11.2019. prestala obveza tuženika da uzdržava 2.tužiteljicu D. N. ali kako je tuženik u odnosu na nju tužbu za utvrđenje prestanka uzdržavanja podnio tek dana 31.8.2021. sud sukladno čl. 429. toč. 1.i 2 ObZ-a kao dan prestanka obveze uzdržavanja može najranije utvrditi taj datum. Pravo na uzdržavanje ne može se priznati punoljetnom djetetu koje vlastitim propustom nije iskoristilo zakonom predviđenu mogućnost, "pruženu mu priliku", da ga ostvari. 2. tužiteljica D. N. nije nastavila redovno školovanje 2019. upisom na fakultet, već je isti upisala 2020. da bi ga 2021. "zamrzla" a potom odustala od istog. Slijedom navedenog ispunjene su zakonske pretpostavke za prestankom obveze uzdržavanja 2. tužiteljica D. N., a kako to propisuje čl. 290. st. 2. ObZ-a, a u vezi s čl. 429. toč. 1.i 2 ObZ-a, te je odlučeno kao u izreci pod V. ove presude.

18. Kako su 1. i 2 tužitelji tražili povišenje uzdržavanja od 15.2.2021. a u ovom postupku je utvrđeno da je obveza tuženika da uzdržava 1. tužitelja R. N. prestala s danom 1.12.2021. a da uzdržava 2. tužitelja D. N. prestala s danom 31.8.2021. trebalo je utvrditi potrebe 1. tužitelja R. N. za razdoblje od 15.2.2021. do 1.12.2021., te potrebe 2. tužitelja D. N. za razdoblje od

15.2.2021. do 31.8.2021, kao i mogućnosti tuženika Rickyja Novosel, da bi se odlučilo o zatraženom povišenju uzdržavanja za ta razdoblja.

19.Člankom 307. st. 2. ObZ određeno je da će sud pri procjenjivanju potreba uzdržavane osobe uzeti u obzir njezine prihode, imovinsko stanje, sposobnost za rad, mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje te druge okolnosti o kojima ovisi odluka o uzdržavanju, dok je stavkom 3. istog članka određeno da će se pri procjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati uzet u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja.

20.Člankom 316. st. 2. ObZ kojim je popisano uzdržavanje punoljetnog djeteta, propisano je da su oba roditelja, svaki prema svojim mogućnostima, dužni plaćati uzdržavanje za punoljetno dijete iz čl. 290 OBZ-a, s time da se roditelju s kojim dijete stanuje u iznos uzdržavanja uračunavaju troškovi stanovanja.

21. U ovom postupku je utvrđeno iz iskaza oba tužitelja i svjedoka njihove majke da oboje tužitelja R. i D. N. stanuju s majkom A. N. I to u iznajmljenom stanu od prosinca 2021. a do tada su stanovali u . . . gdje najam nisu plaćali, dakle imali su samo troškove režija koje je snosila njihova majka. R. N. po svom iskazu nije doprinosio svom uzdržavanju dok je D. N. pomagala majci s režijama u periodima kada je radila. Dakle, za vrijeme dok je tuženik bio dužan uzdržavati sina R. (do 1.12.2021.) te kćer D. (do 31.8.2021.) oni su živjeli s majkom u kući za koju nisu plaćali najam. Ipak majka je plaćala režije za stanovanje i time doprinosila njihovom uzdržavanju a nedvojbeno je i kupovala stvari za njihovu prehranu dakle time doprinosila njihovom uzdržavanju.

22. Po mišljenju suda punoljetnoj djeci tuženika realno je trebao veći iznos za mjesečno uzdržavanje od onog koje je određeno presudom iz 2005. godine jer u vrijeme podnošenja tužbe za povišenje uzdržavanja su bili u dobi od 18,5 god. – R. N. i od 20,5 god. –D. N., dakle bili su više kronološke dobi nego za vrijeme donošenja prethodne odluke, pa je životno i logično da im treba više novca za hranu, odjeću, obuću i izlaske, a što je utvrđeno i njihovim iskazima. Ipak u odnosu na D. utvrđeno je da je i sama zarađivala pa je tako uvidom u Ugovor o obavljanu studentskog posla N. D. i Sveučilišta u Z. od 1.2.2021. utvrđeno da je u veljači 2021. zaradila 2.153,00kn. Po Ugovoru od 2.3.2021. zaradila je 2.028,00kn, po Ugovoru od 1.4.2021. zaradila je 1.410,00kn, po Ugovoru od 2.5.2021. zaradila je 3.172,00kn, po Ugovoru od 3.6.2021. zaradila je 4.644,00kn, po Ugovoru od, 3.7.2021. zaradila je 2.011,00kn, po ugovoru od 3.8.2021. zaradila je 3.685,50 kn. Dakle, za mjesece od veljače 2021. do kolovoza 2021. 2. tužiteljica D. N. je svojim radom ostvarivala prihod od 1.410,00kn do 4.644,00kn mjesečno, pa sud smatra da nema osnove da se u odnosu na nju usvoji tužbeni zahtjev za povišenje uzdržavanje za to razdoblje (sve s obzirom da je obveza njenog uzdržavanja prestala 31.8.2021.) jer je uz činjenicu da joj majka pomaže jer je djelomično uzdržava kao punoljetnu osobu, da najam stana od veljače 2021. do kolovoza 2021. nisu plaćali, te da je tuženik bio u obvezi plaćati joj mjesečno iznos od 900,00kn za uzdržavanje a imao je i obvezu uzdržavanja maloljetnog sina. Dakle sud je tužbeni zahtjev 2. tužiteljice za povišenje

uzdržavanja odbio kao neosnovan, te je odlučeno kao u točci II izreke ove presude.

23.Tuženik-protutužitelj R. N. po stuci monter instalacija je nezaposlen što je utvrđeno i uvidom u Potvrde P. u. za 2020. i 2021. iz kojih proizlazi da je za 2021. imao prihod od 7.750,00kn s osnove dohotka iz imovine a za 2020. iznos od 2.605,12 kn. Isti je radno sposobna osoba, rođena 1972. godine, koji prema svom iskazu od 16.2.2022. trenutno zaradi do 1.000,00kn mjesečno, s

2.000,00kn mu pomaže rodbina te ima trošak stanovanja, troškove režija oko 2.000,00kn i prehrane oko 1.500,00kn, te je iskazao da je zadnjih 5 g. zarađivao do 5.000,00 do 6.000,00kn od najma i na kladionici. Na mlt. sina A. troši 500,00kn mjesečno kad je kod njega a za njegovo uzdržavanje plaća 1.200.00kn mjesečno. Iskazao je da od nekretnina ima samo onu u R. a što je utvrđeno i uvidom u zk izvadak (list 459) te da ima u vlasništvu automobil iz 2005. i prikolicu koje su pod ovrhom. Dopunski saslušan iskazao je da ne radi jer mu je obitelj imućna, a da od siječnja 2022. ima prihod od najma radione 150,00 eura mjesečno i od stana 80,00 eura mjesečno, a živi s partnericom koja dobro zarađuje. Za mlt. sina A. N. plaća po dogovoru 138,00 eura/1.039,76 kuna[1] mjesečno. Na upit je iskazao da od veljače 2021. do dana saslušanja ima mjesečni prihod od 450,00 eura/3.390,52 kuna[1] mjesečno. Svjedok A. N., majka tužitelja iskazala je da je tuženik cijeli život formalno nezaposlen ali je uvijek zarađivao radom na crno, prodavao je aute i iste servisirao te tako zarađivao zadnjih godina po njenoj procjeni i do 5.000,00 eura mjesečno, što je čula kada se o tome razgovarao na dvorištu.

24. Sud nije poklonio vjeru iskazu tuženika da živi od pomoći obitelji jer je isti osoba srednje dobi, po struci kako je iskazao monter instalacija, te nije niti životno niti primjereno da ne zarađuje i svojim radom, makar i "na crno". Dakle sud vjeruje da je njegov izbor da bude formalno nezaposlen već i radi ovrha koje se protiv njega provode jer nije plaćao uzdržavanje djeci. Sud nije poklonio niti vjeru iskazu svjedoka A. N., da je tuženik zarađivao od 5.000,00 do 10.000,00 eura jer se taj iznos čini nerealnim i pretjeranim. Ipak, nedvojbeno je da tuženik ima obvezu uzdržavanja mlt. sina A. N. koji je 2021. bio u dobi od 10.g. (rođ.17.1.2011.) te ta obveza ima prvenstvo pred uzdržavanjem punoljetne djece. Odlučujući o iznosu za uzdržavanje sud je cijenio da je prema podacima Ministarstva nadležnog za poslove s . s . (objavljen u NN 30/21), minimalni iznos za dijete od 7-12 godina iznosi 1.352,60kn, dok prema podacima Ministarstva i objavljenoj Odluci o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta nadležnog za poslove socijalne skrbi (objavljen u NN 30/21), minimalni iznos za dijete od 7-12 godina koji treba doprinositi obveznik uzdržavanja s prihodom do 3.500,00 iznosi 1.337,00 kuna.

25. Sud je poklonio vjeru iskazu 1-tužitelja R. N. o njegovim potrebama za uzdržavanja u odnosu na prehranu, odjeću i obuću, slobodne aktivnosti (teretanu, košarku, nogomet) ali svakako smatra da mu nije nužan trošak od 1.360,00kn mjesečno za cigarete. Stoga proizlazi da njegove mjesečne potrebe svakako iznose od 15.2.2021. više nego ranije, dakle oko 2.400,00kn, pa tuženik kao njegov roditelj s kojim ne stanuje treba i može snositi iznos od 1.200,00kn.

26. Sud smatra da je tuženik u mogućnosti plaćati uzdržavanje maloljetnog djeteta A. N. kako sam navodi u iznosu od 138,00eura/ 1.039,76 kuna[1] , te da je za sina R. u mogućnosti plaćati i iznos od 1.200,00kn od 15.2.2021. do 30. studenog 2021. ( a s obzirom da je utvrđeno da je obveza uzdržavanja u odnosu na njega prestala 1.12.2021.) Dakle u tom dijelu je tužbeni zahtjev 1. tužitelja usvojen i odlučeno ja kao u izreci ove presude pod I. Kako je

cijeli

dosuđeni

iznos

dospio

tuženik

R. N. dužan je 1.tužitelju R. N. isplatiti iznos od 12.000 kn ( 10 mjeseci), sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog dosuđenog mjesečnog iznosa do isplate. U preostalom djelu tužbeni zahtjev 1.tužitelja R. N. za povišenje uzdržavanja za razdoblje od 15. veljače 2021., pa do 30. studenog 2021. za iznos od 300,00kn mjesečno (do zatraženih 1.500,00kn) te od 1.

prosinca 2021. pa nadalje za iznos od 1.500,00 kn mjesečno, je kao neosnovan odbijen Stavak III. presude).

27. Sud o eventualno kumuliranom zahtjevu tuženika-protutužitelja na sniženje uzdržavanja nije odlučivao jer je usvojio osnovne tužbene zahtjeve.

28.Na dosuđene iznose uzdržavanja 1.tužitelju pripada zakonska zatezna kamata i to od dana dospjelosti svakog pojedinog mjesečnog obroka pa do isplate a sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO - NN 35/05 i 41/08,), s time da je dospjele iznose dužan platiti odjednom u roku 15 dana s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog iznosa do isplate.

29.Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2 ZPP-a, u vezi s čl. 155. u odnosu na tužbu tužitelja, a na odredbi čl. 154 st. 1 ZPP-a u odnosu na protutužbu, jer se u ovom parničnom postupku odlučivalo o tužbi i protutužbi. Tužitelji su zatražili povišenje uzdržavanja s iznosa od 900,00 kn i 700,00kn ( ukupno 1.600,00kn) na iznos od 1.500,00kn i 1.500,00kn (ukupno 3.000,00kn) odnosno za iznos od 1.400,00kn mjesečno, te su uspjeli u odnosu na visinu s iznosom od 500,00kn dakle s 35,71 % tužbenog zahtjeva odnosno 17,86% (od 50% koje se odnosi na visinu). U odnosu na osnovu ( daljnjih 50%) uspio je samo 1. tužitelj dakle uspjeli su s 25 %. Dakle tužitelji su uspjeli s 42,86% tužbenog zahtjeva a tuženik s 57,14%. kada se uspjeh stranke koja je uspjela s većim postotkom odbije od stranke s manjim postotkom uspjeha u parnici, proizlazi da su tužitelji dužni tuženiku naknaditi 14,28 % od zatraženog troška. Tuženik-protutužitelj je troškovnikom (list 254) zatražio trošak jednokratne nagrade po Tbr. 7/2 u iznosu od 200b tj. 398,17 eura/3.000,00 kuna[1] + 25% PDV od 99,54 eura/750,00 kuna[1] ukupno 497,71 eur/3.750,00kuna , te mu je s obzirom na uspjeh od 14,28 % tužitelji dužni naknaditi trošak od 7,10eura/53,55 kuna[1] .

30. U odnosu na protutužbu tuženik-protutužitelj je uspio u cijelosti te su mu tužitelji-protutuženici dužni naknaditi trošak postupka u cijelosti. Tuženik je troškovnikom ( list 254) zatražio trošak jednokratne nagrade po Tbr. 7/2 u iznosu od 200b tj. 398,17 eura/3.000,00 kuna[1] + 25% PDV od 99,54 eura/750 kuna ukupno 497,71 eur/3.750,00 kuna[1] . Dakle 1 i 2. tužitelji su tuženiku dužni naknaditi ukupan trošak postupka u iznosu od 504,81eura/3.803,55 kuna[1] (7,10eura/53,55 kuna + 497,71eur/3.750,00 kuna[1] ), te je odlučeno kao u izreci pod VI ove presude. Tuženik nije zatražio zakonsku zateznu kamatu na trošak postupka pa mu nije niti dosuđena.

31.Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Dugom Selu 28. lipnja 2022.

Sudac

Ranka Memišević v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno u 3 (tri) istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude, a o istoj odlučuje županijski sud .

Dna: 1. odvj. P. Ć.

2. odvj. M. B.,