Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-592/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Perić Aračić, kao predsjednice vijeća, Josite Begović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Đorđa Benussi, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1) Z. P. pok. I., A., S., . C., P. .., OIB: … i 2) K. K., A., .. W. p., K. …, OIB: …, oboje zastupani po punomoćnici B. Š. J., odvjetnici u Š. protiv tuženika: 1) N. G., B., L. .., OIB: …, 2) J. G., B., L. .., OIB: …, 3) J. G., Š., I. .., OIB: … i 4) A. K., Š., T. s. J. ., OIB: …, svi zastupani po punomoćnicima-odvjetnicima u OD R. i P. j.t.d. Š., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P- 979/2019-25 od 21. travnja 2022., u sjednici održanoj 28. lipnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja se odbija kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-979/2019-25 od 21. travnja 2022. se potvrđuje.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se da su tužitelji P. Z. OIB: … i K. K. OIB: …, suvlasnici za 1/2 dijela svaki čest.zem. 15696/176 K.O. P., označen slovima B-C-F-E-B na geodetskom snimku izrađenom po stalnom sudskom vještaku za geodeziju,dipl.ing.geod. od dana 02. prosinca 2019. K. Š., koji snimak je sastavni dio ove presude.“

II. Dužni su tužitelji nadoknaditi tuženicima trošak parničnog postupka u iznosu od 85.312,50 kn, sve u roku od 15 dana."

2. Ovu presudu pravovremenom i dopuštenom žalbom pobijaju tužitelji zbog pogrešne primjene materijalnog prava, bitnih povreda parničnog postupka i pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, dakle svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - u daljnjem tekstu: ZPP), predlažu drugostupanjskom sudu, u smislu članka 366. ZPP-a, usvojiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu tako da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje. Žalitelji traže i naknadu troškova žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora zahtjev je za utvrđenje i uknjižbu prava vlasništva.

6. Prvostupanjski je sud tužbeni zahtjev odbio na temelju pravila o teretu dokazivanja jer da tužitelji nisu dokazali da bi nasljeđivanjem i darovanjem stekli predmet spora, odnosno točno određeni dio zemljišnoknjižne čestice 15696/176 k.o. Primošten.

6.1. Tužitelji su tvrdili da je vlasnica predmeta spora bila Š. L., koja da je to stekla od svog oca I. P., a ugovorom o darovanju, kao i oporukom, to dala tužitelju Z. i njegovom bratu A. P. pok. I., koji je svoj dio darovao tužiteljici, sestri K. K., a prvostupanjski je sud utvrdio da predmetna nekretnina nije navedena u ugovorima na koje su se tužitelji pozivali, pa čak ni po narodnom nazivu, a u oporuci pok. Š. navodi se samo da ona sve svoje nekretnine i pokretnine ostavlja Z. i A., bez navođenja o kojim je nekretninama riječ, pa su jedini dokazi koji su išli u prilog tvrdnji tužitelja da je predmet spora bio vlasništvo pok. Š. L. bili su iskazi svjedoka A. Č., unuk Š. sestre J., koja da je od oca dobila jednako zemlje kao i Š., a to je dio susjedne zemljišnoknjižne čestice, te A. P. pod. I., brata tužitelja, koji potvrđuje da je predmet spora poklonio tužiteljici. Sud iskazima svjedoka nije povjerovao i jer se tvrdnja o navodnom vlasništvu Š. na dijelu zemljišnoknjižne čestice 15696/176 k.o. P. pojavila tek u ovom postupku, a ne i ranije u postupku koji se vodio radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe cijele nekretnine, pa dakle i sada spornog dijela, a u kojem je jedna od parničnih stranaka bio upravo svjedok A. P. pok.I., brat tužitelja, kojem je, po navodima tužbe, pok. Š. L. darovala polovicu predmeta spora. Upravo na temelju presude istog prvostupanjskog suda donesene u tom postupku (P-1596/06), koji je vođen i protiv Republike Hrvatske i Općine Primošten, jer je nekretnina bila upisana kao društveno vlasništvo, u zemljišnim knjigama, kao suvlasnice cijele zemljišnoknjižne čestice, uknjižile su se za po ½ dijela prava vlasništva M. G., majka tuženika N. i J. G., te S. P., majka tuženica J. G. i A. K., koje su kasnije svoje suvlasničke dijelove ugovorima o darovanju prenijele na svoju djecu, sada tuženike.

6.2. Prvostupanjski sud zaključuje i da je ovaj postupak samo jedan od pokušaja ishođenja povoljne odluke u vezi predmetne nekretnine, s obzirom da je utvrdio kako je tužba ovdje svjedoka a tamo tužitelja A. P. pok. Ilije protiv M. G. i S. P., kao tuženica, radi utvrđenja prava suvlasništva na zemljišnoknjižnoj čestici 15696/176 k.o. P., pravomoćno odbačena zbog toga što je riječ o presuđenoj stvari, te da je pravomoćno odbijen prijedlog ovdje svjedoka A. P. pok. I. da se ispravi rješenje o nasljeđivanju iza A. P. pok. I.(njegovog djeda, a brata Š. L.) na način da se iza riječi zemlja zvana „B.“ (što je narodni naziv za zemljišnoknjižnu česticu 15696/176 k.o. P.), koja je u tom ostavinskom postupku pripala J. G., baki i pravnoj prednici ovdje tuženika, doda tekst „u površini od cca. 450 m2“ (što bi se odrazilo na to što je to po tom rješenju pripalo J. bratu, a svjedokovom ocu I., a to su "sve ostale nekretnine").

6.3. Prvostupanjski sud obrazlaže i da su se tuženici pozivali na načelo povjerenja u zemljišne knjige koje, kako sud doslovno navodi: „…propisuje da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona (st.1.). Stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju (st.2). Nedostatak dobre vjere ne može se predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao zemljišnoknjižno stanje (st.3).“, te obrazlažući da ne nalazi izostanak dobre vjere na strani tuženika.

7. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti, pa ni onu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju potpuno paušalno ukazuju žalitelji, navodeći samo zakonski tekst navedene povrede, a ne konkretizirajući čime bi navedena povreda bila počinjena.

7.1 Nije počinjena niti bitna povreda iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 221.a i člankom 8. ZPP-a na koju žalitelj ukazuje kada tvrdi da je zaključak prvostupanjskog suda o tome da tužitelji nisu dokazali kako su stekli pravo vlasništva predmeta spora, već da su ga stekli tuženici povjerenjem u potpunost i istinitost zemljišnih knjiga, kontradiktoran sadržaju spisa i da su razlozi za presudu suprotni dokazima u spisu. Navedene tvrdnje su potpuno paušalne i suprotno takvim tvrdnjama ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud ocjenu dokaza dao u skladu s člankom 8. ZPP-a, te na temelju takve ocjene dokaza, posebno u njihovoj međusobnoj vezi, ispravno primijenio i pravilo o teretu dokazivanja (članak 221.a ZPP-a).

8. Neosnovano žalitelji tvrde da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje, a sama činjenica da bi utuženi dio nekretnine (zemljišnoknjižne čestice) bio omeđen, na što pri tom upiru, svakako ne dokazuje da je i bio vlasništvo Š. L., kako su to tvrdili tužitelji. Nema niti ima osnove za žalbenu tvrdnju da se drugi postupci među prednicima sadašnjih stranaka, prvenstveno onaj pod br. P-1596/06, nisu vodili u vezi predmeta spora, budući se navedeni postupak vodio u vezi vlasništva čitave zemljišnoknjižne čestice 15696/176 k.o. Primošten, dakle i sada spornog dijela te nekretnine.

9. Žalitelji tvrde da (cit.) „…sud nije primijenio materijalno pravo na utvrđeno činjenično stanje jer se u obrazloženju Presude ne poziva, niti primjenjuje niti jednu zakonsku odredbu.“ S obzirom da je sud pravilno primijenio odredbu o teretu dokazivanja, odnosno neuspjehu tužitelja u dokazivanju da je Š. L. bila vlasnica utuženog dijela zemljišnoknjižne čestice 15696/176 k.o. Primošten, to i nije bilo razloga primjeni nekog materijalnog prava na temelju kojeg bi se mogao prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja. Činjenica da je prvostupanjski sud propustio navesti oznaku članka i naziva zakona kada je citirao sadržaj tog članka (članak 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14), a kako je to navedeno pod točkom 6.3. obrazloženja ove drugostupanjske odluke, ne znači da je osnovana navedena žalbena tvrdnja, a posebno ne da bi time bio ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, jer se materijalno pravo primjenjuje samo ako se dokaže postojanje činjenica nužnih za primjenu nekog prava.

10. Slijedom navedenog žalba se ukazuje neosnovanom, kako u pogledu glavne stvari, tako i u pogledu troškova koji se žalbom napadaju samo posljedično, odnosno kao posljedica pogrešne odluke o glavnoj stvari, radi čega je odlučeno kao u točki I. izreke na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a.

11. Kako žalitelji nisu uspjeli sa žalbom to je o njihovom zahtjevu za naknadu troškova žalbe odlučeno kao pod točkom II. izreke na temelju članka 166. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a.

Dubrovnik, 28. lipnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Verica Perić Aračić v.r.