REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: 44 Pž-4666/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Matas, predsjednice vijeća, Jagode Crnokrak, sutkinje izvjestiteljice i Mladena Šimundića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NIKO LOGISTIKA d.o.o. OIB 68099805442, Pleškovec, Pleškovec 64/B, kojeg zastupa punomoćnik Marko Jaklin, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika JAKOPIĆ TEAM d.o.o., OIB 24783047226, Grabrovnik, Grabrovnik 126, kojeg zastupa punomoćnik Neno Rstić, odvjetnik u Zagrebu, Biankinijeva 9, radi naknade štete, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj Povrv-324/2019-38 od 30. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj 28. lipnja 2023.
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj Povrv-324/2019-38 od 30. rujna 2022. te se predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom je presudom točkom I. izreke održan na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Ivana Kvakana iz Čakovca poslovni broj Ovrv-689/2019 od 22. listopada 2019. kojim je tuženiku naloženo tužitelju platiti iznos od 83.833,05 kn / 11.126,56 EUR sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje na odnose iz trgovačkih ugovora od 10. rujna 2019. do isplate, i troškom ovršnog postupka u iznosu od 1.552,91 kn / 206,11 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje na odnose iz trgovačkih ugovora od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, a sve u roku od 15 dana. Točkom II. izreke je tuženiku naloženo tužitelju naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 16.064,00 kn / 2.132,06 EUR, u roku od 15 dana.
2. Sud je ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev po računu broj 38-2019 od 3. rujna 2019. koji se odnosi na troškove koje je tužitelj imao u vezi s nabavkom rabljenih dijelova i popravkom motora na svom kamionu, a to stoga što je sud utvrdio da je tužitelj od tuženika naručio popravak kamiona, da je tuženik naplatio svoj rad, da nakon toga kamion nije bio popravljen, o čemu je tužitelj izvijestio tuženika i dao mu rok za otklanjanje nedostataka. Tuženik je prihvatio reklamaciju i popravljao kamion tako da je zajednički s tužiteljem angažirao drugog majstora u Republici Sloveniji, ali nakon toga kamion ponovno nije bio popravljen, pa ga je tužitelj bio primoran popraviti kod trećeg izvođača, društva Sara trans d.o.o. koje je u konačnici otklonilo kvar. Sud je pritom prihvatio nalaz i mišljenje vještaka strojarsko-tehničke struke Aleksandra Makovca koji je utvrdio da je popravak u tuženikovu servisu bio neodgovarajući ili nestručan iz više razloga (pogrešna montaža dijelova, nečistoća, krhotine i strugotine i sl.), da niti tvrtka u Sloveniji koju je angažirao tuženik nije otklonila kvar pa je za tužitelja došlo do štete jer je trebalo popraviti i remontirati motor, a uslijed toga su nastali troškovi materijala i rada u ukupnom iznosu od 87.963,93 kn. Sud iz rezultata dokaznog postupka utvrđuje da je tuženik obavljao generalni remont motora u kojem je zamijenjen klipni sustav motora i da je tom prilikom došlo do pogreške, uslijed čega su bili potrebni ostali popravci koji su uslijedili. Pritom se pozvao na odredbe članaka 590., 608. stavka 1. i 2. i 610. stavka 1. i 5. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje: ZOO). Sud nije prihvatio tuženikov zahtjev za izuzeće vještaka, jer za to nije ispunjen niti jedan zakonom propisani razlog sukladno odredbi članka 254. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP). Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a.
3. Tuženik je protiv presude podnio žalbu zbog bitnih povreda odredaba postupka, pogrešno i nepotpunu utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te zbog odluke o troškovima postupka. Smatra da je počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 11. ZPP-a. U obrazloženju sud se poziva na utuženi račun, ali obrazloženje presude ne obrazlaže sadržaj tog računa u kojem se navodi da se prefakturiraju računi drugih društava, što nije dopušteno. Niti javni bilježnik nije smio izdati rješenje o ovrsi na temelju računa u kojem se potraživanje ovrhovoditelja navodi kao prefakturiranje računa drugih društava, a da pri tome niti ne prileže ti računi. Dodatno, u računu se navodi da se prefakturira ponuda društva Sara d.o.o. za rezervne dijelove, odnosno uslugu popravka, a račun za to nije izdan. Tuženik je prigovarao visini potraživanja i vrijednosti rezervnih dijelova, a kroz provedeni postupak nije utvrđeno koji su rezervni dijelovi korišteni u popravku i kolika je njihova vrijednost pa je neosnovano presuđeno da je tuženik dužan tužitelju platiti iznos od 83.833,05 kn. Žalitelj ističe da tužitelj nije nakon tuženikovog popravka proveo postupak osiguranja dokaza kako bi se utvrdilo je li tuženikov nestručan rad glede zamjene klipova uzrok kvara na vozilu, zatim navodi da iz spisa ne proizlazi da je tužitelj tuženiku dostavio u zakonom propisanom roku i na zakonom propisani način pisanu reklamaciju za navodno nekvalitetno izvedene radove glede zamjene klipova, da je iz iskaza saslušanog svjedoka, djelatnika društva Sara trans d.o.o. utvrđeno je da je trebalo promijeniti čitav donji postroj motora, dakle pored klipova i blok motora i radilicu, pa je iz toga za zaključiti da kamion nije imao problem samo glede klipova za što je bio angažiran tuženik, već je bilo više nedostataka, a to proizlazi i iz iskaza svjedoka Miljenka Lacka koji je potvrdio da već kod kupovine kamiona u Austriji isti nije bio u voznom stanju i da razlog za to tada nije bio poznat. Tužitelj je smatrao da treba zamijeniti klipove da bi kamion bio u voznom stanju, ali se kasnije pokazalo da su nedostaci na kamionu značajni, a iste tužitelje neosnovano pokušava naplatiti od tuženika. Sud je počinio bitne povrede postupka jer o razlozima presude ne navodi očitovanje tuženika na nalaz i mišljenje vještaka, odnosno ne navodi da je vještak sačinio i dopunu nalaza, u kojoj odgovara na tuženikove primjedbe, a da je tuženik ponovno dostavio očitovanje na dopunu nalaza i mišljenja, pa presuda nema razloga o tim navodima i time je počinjena bitna povreda postupka, a slijedom čega tuženik u žalbi reproducira sadržaj svojih podnesaka kojim prigovara nalazu i mišljenju vještaka i zahtjeva izuzeće sudskog vještaka Aleksandra Makovca, odnosno imenovanje drugog vještaka koji bi proveo stručno i nepristrano vještačenje. Nadalje, sud propušta u razlozima obrazloženja navesti da je tužitelj od tuženika zatražio popravak kamiona znajući da je tuženik specijaliziran za vršenje popravaka traktora, i da je upravo zbog toga tužitelj određeno zatražio samo zamjenu klipova jer tuženik nema instrumente kojima bi mogao utvrditi o kojem se kvaru u kamionu radi. Također činjenica da sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka, a ne obrazlaže zbog čega nije prihvatio tuženikove primjedbe na nalaz vještaka predstavlja bitnu povredu postupka. Sud nadalje navodi u točki 13. obrazloženja da se utuženi račun odnosi na rabljene dijelove za popravak motora prema ponudi Sara trans d.o.o. i da to odgovara izračunu vještaka, no tuženik navodi da izračun vještaka ne sadrži koji su se rabljeni dijelovi koristili za popravak motora pa niti vrijednost pojedinih rabljenih dijelova koji su se koristili za popravak. Sud nije prihvatio zahtjev za izuzeće vještaka navodeći da za to nisu ispunjeni razlozi iako sud ne navodi u razlozima obrazloženja koje je razloge za izuzeće vještaka tuženik naveo, a tuženik je naveo 10 razloga zbog kojih traži da se u ovoj pravnoj stvari imenuje drugi vještak. Smatra da su postojale okolnosti koje dovode u sumnju nepristranost vještaka, jer vještak nije stručno odgovorio na primjedbe tuženika. Stoga tuženik osporava odluku suda u cjelini kao i odluku o troškovima postupka pa predlaže presudu preinačiti, a podredno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Pobijana je presuda ispitana na temelju odredbe članka 365. stavka 1. i 2. ZPP-a. Presuda je zahvaćena bitnom povredom postupka zbog koje je za sada nije moguće ispitati.
6. Žalitelj pravilno ukazuje na to da presuda nema razumljive razloge, niti o odlučnim činjenicama niti o primjeni materijalnog prava pri ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva, odnosno platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivana Kvakana iz Čakovca poslovni broj Ovrv-689/19 od 22. listopada 2019. Tužitelj je postupak započeo prijedlogom za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave, računa, a prema sadržaju navoda tijekom postupka pa i sadržaju razloga obrazloženja proizlazi da se tužbeni zahtjev zapravo odnosi na naknadu štete kao posljedicu povrede ugovorne obveze iz ugovora o djelu kojeg su sklopile parnične stranke i to tužitelj kao naručitelj, a tuženik kao izvođač, pri čemu se djelo odnosi na popravak tužiteljevog kamiona.
7. Prvostupanjski sud navodi odredbe Zakona o obveznim odnosima kojima se regulira ugovor o djelu kao i institut odgovornosti za nedostatke obavljenog djela te potom iz rezultata dokaznog postupka zaključuje da su za tužitelja zbog neadekvatnog tuženikovog postupanja nastali troškovi sadržani u predmetnom računu, ali ta činjenična utvrđenja ne dovodi u konkretnu vezu s pojedinom odredbom Zakona o obveznim odnosima na koje se pozvao, pa nije za razabrati primjenom koje od navedenih odredaba Zakona je sud ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.
8. Valja reći da tužitelj s pravom ukazuje na to da račun kao vjerodostojna isprava ne može sadržavati naznaku „prefakturiranje računa“ jer račun mora održavati istinito određeni poslovni događaj, dok ovdje tužitelj zapravo zahtijeva naknadu štete. Međutim, činjenica da je unatoč tome izdano rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje sadrži platni nalog, a po prigovoru protiv tog platnog naloga se vodi ovaj postupak, nije odlučujuće od utjecaja na zakonitost presude, jer sud platni nalog može sukladno odredbi članka 452. stavka 1. ZPP-a ukinuti, a daljnji postupak nastaviti o glavnoj stvari kao po tužbenom zahtjevu.
9. Iz utvrđenja koja je sud izveo da je tužitelj naručio popravak kamiona od tuženika, kojeg je uredno i platio tuženiku, ali da se nakon toga kamion odmah pokvario, o čemu je tužitelj izvijestio tuženika i dao mu rok za otklanjanje nedostataka, što je tuženik prihvatio i popravio kamion kod drugog majstora u Republici Sloveniji, pa je nakon toga kamion ponovno bio u kvaru, nakon čega je tužitelj bio primoran angažirati trećeg izvođača koji je u konačnici otklonio kvar, nije jasno je li sud tužbeni zahtjev ocijenio osnovanim primjenom članka 608. ili 610. ZOO-a na koje se poziva. Odredbom članka 608. ZOO-a je propisano da uz urednu obavijest da djelo ima nedostatak, naručitelj može zahtijevati otklanjanje kvara i uz određivanje primjerenog roka, a ako to zahtijeva pretjerane troškove, izvođač može odbiti izvršiti popravak, u kojem slučaju naručitelju pripada pravo po njegovom izboru ili na sniženje naknade ili na raskid ugovora i na naknadu štete. Odredbom članka 610. ZOO-a su pak propisana prava naručitelja u slučaju manjih nedostataka, a stavkom 1. je definirano da je manji nedostatak taj kad obavljeni posao ima nedostatak zbog kojeg djelo nije neupotrebljivo, odnosno kad posao nije obavljen u suprotnosti s izričitim uvjetima ugovora, pa je onda naručitelj dužan dopustiti izvođaču otklanjanje nedostataka, a ako to ovaj ne učini u primjerenom roku, onda naručitelj može po svom izboru ili otkloniti nedostatak na račun izvođača, ili sniziti naknadu ili raskinuti ugovor. Naime, iz prethodnih utvrđenja bi bilo za zaključiti da je nakon prvog tuženikova popravka tužitelj prigovorio tuženiku nedostatke izvršenog djela i dao mu primjereni rok za otklanjanje, što je tuženik i učinio putem drugog majstora u Republici Sloveniji. Međutim, nakon tako obavljenog popravka proizlazi da je kamion ponovno imao kvar, a nema razloga o tome na koji način je tužitelj tada postupio u smislu prava s osnove odgovornosti za nedostatka izvršenog djela, odnosno je li tražio od tuženika ponovno uklanjanje nedostatka ili je izjavio raskid ugovora u smislu odredbe članka 608. ili 609. ZOO-a. Prema za sad iznijetim utvrđenjima odlučnih činjenica proizlazi da je tuženikov posao imao nedostatak koji je djelo činio neupotrebljivim, ali nije utvrđeno je li tužitelj raskinuo ugovor. U tom smislu presuda ne sadrži jasne razloge o tome kako je sud utvrdio koje od prava po osnovi nedostataka je tužitelj prema tuženiku izabrao iskoristiti.
10. Žalitelj osnovano ukazuje i na nekritičko prihvaćanje nalaza vještaka pri ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva s obzirom na to da je zadatak vještaka bio utvrditi uzročno-posljedičnu vezu između postupanja tuženika i nastanka štete tužitelju. Žalitelj s pravom ukazuje na nedovoljnu određenost mišljenja vještaka Aleksandra Makovca kada u točki 6. mišljenja navodi „da je prvi popravak u firmi tuženika izveden korektno, ne bi bili potrebni svi ostali popravci, osim zamjene i popravka na sistemu za dovod goriva koji se mogao popraviti nezavisno od generalnog remonta motora u prvom popravku“. Žalitelj je iznio niz primjedaba na nalaz i mišljenje o čemu se vještak očitovao, a žalitelj s pravom navodi da sud nije dao razloge o tome na koji je način ocijenio očitovanje vještaka na iznijete primjedbe, odnosno kako je vještak otklonio te primjedbe, koje su se u bitnome odnosile i na neodređenost odgovora vještaka na postavljeno pitanje koje je zahtijevalo utvrditi uzročno-posljedičnu vezu između postupanja tuženika i nastanka štete tuženiku. U tom smislu nedostaju jasni razlozi i o ocjeni svih izvedenih dokaza zajedno, kako iskaz stranaka o tome što su zapravo ugovorili kao tuženikovu obvezu, o čemu su iskazi proturječni, jer tužitelj tvrdi da je naručio ukupni popravak vozila kojeg je kupio kao rabljenog, dok tuženik tvrdi da tužitelj od njega zahtijevao samo izmjenu klipova, a sud je propustio vještaka u usmenom saslušanju vještaka ispitati i s obzirom na iskaz svjedoka Gorana Grkovca koji je izričito izjavio da je uzrok kvara bio u pogrešnom postavljenju jednog od glavnih ležajeva, uslijed čega je došlo do začepljenja dovoda ulja u motor. Kako je vještak naveo da su moguće pogreške u radu tuženika bile u pogrešnoj montaži, u nečistoći i slično, za sada se takvi razlozi obrazloženja ukazuju nedostatnim. U tom smislu je sud mogao prihvatiti prijedlog tuženika za provođenjem novog vještačenja.
11. Žalbeni navodi o tome da je sud pogrešno odbio zahtjev za izuzeće vještaka nisu osnovani, pa iako žalitelj s pravom ukazuje da sud u obrazloženju presude nije naveo razloge zbog kojih žalitelj tijekom postupka zahtijeva izuzeće vještaka, valja reći da se isti odnose uglavnom na primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka kao nestručne, odnosno kao pokušaj preuzimanja uloge suda, a to i po ocjeni ovog suda nije razlog za izuzeće, odnosno ne dovodi u pitanje nepristranost sudskog vještaka. Međutim, navedene primjedbe mogu upućivati na potrebu provođenja novog vještačenja i zbog ukazanih nedostataka u mišljenju saslušanog vještaka pa je radi pravilnosti utvrđenja odlučnih činjenica u konkretnom slučaju bilo svrsishodno prihvatiti tuženikov prijedlog za izvođenjem novog vještačenja.
12. Postoji proturječnost u razlozima presude kada sud utvrđuje osnovanost visine zatražene naknade štete prema nalazu i mišljenju vještaka, jer iz nalaza vještaka proizlazi da je vještak došao do visine naknade štete u iznosu od 87.963,93 kn pri čemu pojedini iznosi koji su sadržani i u tom iznosu ne odgovaraju onome što je tužitelj zatražio u predmetnom računu, odnosno vještak je u svom izračunu štete koja je tužitelju prouzročena tuženikovim nestručnim obavljanjem posla, naveo iznose koje tužitelj uopće nije zahtijevao, kako to proizlazi iz utuženog računa i točke 7. mišljenja vještaka. Tako je, na primjer, kao iznos koji za tužitelja predstavlja štetu, vještak naveo i račun od 30. svibnja 2019. društva Auto Hrvatska u iznosu od 2.689,28 kn, zatim račun automehaničarske radionice od 18. studenog 2019. za brušenje radilice u iznosu od 1.100,00 kn, dok se u računu na temelju kojeg je započet postupak ti iznosi ne nalaze. U tom smislu žalitelj pravilno ukazuje i na nedostatak razloga u presudi, ali i na nedostatak nalaza i mišljenja vještaka, o uzrocima kvara koji je otklonilo društvo Sara trans d.o.o., koliki je iznos troška za rezervne dijelove koje je nužno bilo promijeniti baš u vezi s nestručnim radom tuženika, koji su troškovi otklanjanja kvara po trećim osobama bili potrebni, odnosno jesu li svi zatraženi troškovi bili nužni za otklanjanje nedostataka u tuženikovu djelu, pri čemu svakako i taj nedostatak u radu tuženika mora točno biti određen. Valja još navesti da pojedini računi koje vještak uzima u iznos koji nalazi opravdanim s naslova nastale štete datiraju kasnije od računa društva Sara trans d.o.o. koje je izvršilo popravak i ugradilo sve pribavljene dijelove, jer je taj račun iz listopada 2019., dok neki računi koji su u vezi s navedenim popravkom datiraju iz studenog 2019. godine. Sve to presudu za sada čini nezakonitom jer je zahvaćena bitnom povredom postupka zbog koje je nije moguće ispitati, slijedom čega je presudu valjalo ukinuti na temelju odredbe članka 369. stavka 1. ZPP-a.
13. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti bitne povrede na koje je ukazano te će po tuženikovu prijedlogu provesti novo vještačenje radi utvrđenja odlučne činjenice koji je nedostatak tuženikova posla kojeg je nesporno obavljao za tužitelja doveo do troškova za koje sada tužitelj zahtijeva naknadu štete od tuženika. Pri tome će sud odrediti i kojim se pravom tužitelj po osnovi nedostatka tuženikova rada poslužio te će dati jasne razloge i o zatraženom iznosu naknade, pri čemu će u nastavku postupka u izvođenju dokaza vještačenjem razjasniti s vještakom odgovarajuće struke koji su od zatraženih troškova u direktno uzročnoj vezi s postupanjem, odnosno propuštanjem tuženika u izvršenju njegova djela. O svemu tome će sud dati jasne razloge te se pozvati na odgovarajuće odredbe materijalnog prava, a u ponovljenom postupku će odlučiti i o ukupnim troškovima postupka.
Zagreb, 28. lipnja 2023.
Predsjednica vijeća
Dubravka Matas
