Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 17 Gž R-3643/2021-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Srđanu Simiću, odvjetniku u Puli, Marulićeva 1/III, protiv tuženika Opća bolnica Pula- Ospedale Generale di Pola, Pula, Zagrebačka 30, OIB: 16089706543, zastupanog po punomoćnici Tei Tončić, odvjetnici u Puli, Ciscuttijeva 8, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-240/2017- 47 od 27. rujna 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 27. lipnja 2023.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-240/2017-47 od 27. rujna 2021. u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke i u pobijanom dijelu pod točkom IV. izreke u dijelu u kojem je zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 12.770,00 kuna / 1.694,87 eura[1] odbijen, te se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Ostavlja se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice, te je tuženiku naloženo da tužiteljici isplati iznos od 36.329,39 kn bruto sa pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke). Tužbeni zahtjev tužiteljice je odbijen u odnosu na isplatu zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći iz točke I. izreke (točka II. izreke). Tuženiku je naloženo i da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 10.972,50 kn (točka III. izreke), dok je zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 12.770,00 kuna odbijen, jednako kao i zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 2.027,50 kn (točka IV. izreke).

2. Protiv točke I. i III. izreke presude, kao i protiv točke IV. izreke presude u dijelu u kojem je zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka odbijen, žalbu je podnio tuženik iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje: ZPP), te predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti, odnosno podredno, istu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike plaće u razdoblju od 1. prosinca 2012. do 30. studenog 2017.

5. U prvostupanjskom postupku nije bilo sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre na odjelu ginekologije, te da je tužiteljica radila u turnusima, dok je bilo sporno da li je tuženik tužiteljici pravilno utvrđivao broj ostvarenih prekovremenih sati i posljedično tome pravilno isplaćivao plaću.

6. Tijekom postupka radi utvrđivanja gore navedenih spornih činjenica izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji za financije i računovodstvo Zorici Unukić koje je izradila dva obračuna. Prema obračunu iz osnovnog nalaza i mišljenju od 23. prosinca 2019. (list 162-184 spisa) tražbina tužiteljice iznosi ukupno 36.329,41 kn, dok iz obračuna predanog na ročištu održanom dana 10. ožujka 2021. kojeg je vještakinja izradila nakon prigovora tuženika, a kojim je djelomično prihvatila prigovore tuženika (list 235-247 spisa) proizlazi da tražbina tužiteljice iznosi 23.590,65 kn.

7. Sud prvog stupnja svoju odluku je temeljio prema prvom obračunu a kojim je utvrđeno postajanje tražbine tužiteljice u iznosu od 36.329,41 kn pri čemu je u obrazloženju pobijane presude (točka 22. obrazloženja) naveo da ne prihvaća primjedbu tuženika da se prekovremeni rad obračunava bez dodataka propisanih kolektivnim ugovorom iz razloga što je sudska praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske potvrdila suprotni stav ne navodeći točno o kojoj se to sudskoj praksi radi. Međutim, razlozi zbog kojih sud prvog stupnja nije prihvatio drugi obračun vještakinje a kojim je vještakinja djelomično prihvatila prigovore tuženika na osnovni nalaz i mišljenje, su nejasni i nedostatni na što s pravom u žalbi ističe tuženik.

8. Naime, za ocjenu osnovanosti tužiteljičinog tužbenog zahtjeva mjerodavne su odredbe Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", br. 126/11 – dalje: KU/11) koji je bio na snazi od 27. listopada 2011., Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", br. 88/13 – dalje: KU/13-1) koji je bio u primjeni od 1. lipnja 2013., te Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", br. 143/13, 96/15 – dalje: KU/13-2) koji je bio u primjeni od 1. prosinca 2013. do 1. ožujka 2018.

9. Člankom 54. st. 1. KU/11 propisano je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Stavkom 2. istog članka propisano je da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, dok je stavkom 3. propisno da su dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća.

10. Sadržajno identične odredbe KU/13-1 i KU/13-2 koji u odredbama čl. 53 KU/13-1 i čl. 47. KU/13-2 na jednaki način reguliraju navedenu materiju.

11. Dakle, iz ranije citiranih odredba mjerodavnih Kolektivnih ugovora proizlazi da se uvećanja i dodaci na plaću obračunavaju na osnovnu plaću.

12. Iz prvog obračuna vještakinje a koji je prihvatio sud prvog stupnja, posebice priloga 7 (list 182-186 spisa) proizlazi da je vještakinja vrijednost bruto sata prekovremenog rada (stupac 5 tablice br. 7) utvrdila na način da je osnovnu plaću najprije uvećala za dodatak za posebne uvjete rada i dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi (stupac 4 tablice br. 7) te tako uvećani iznos uvećala za dodatak za prekovremeni rad. Takav izračun protivan je odredbama čl. 59. KU/11, čl. 58. st. 1. KU/13-1 i čl. 51. st. 1. KU/13-2 kojima je određeno da se prekovremeni rad obračunava na osnovnu plaću (bez ikakvih uvećanja i dodataka, pa tako i dodataka za posebne uvjete rada i dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi). Naravno to ne znači da tužiteljici na odrađene, a neplaćene prekovremene sate, se na neplaćene prekovremene sate ne obračunava i dodatak za posebne uvjete rada i dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi a s obzirom da se navedeni dodaci ne isključuju i da tužiteljica i kada radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada, te u svojstvu radnika koji je odgovoran za život i zdravlje pacijenta.

13. Dakle, iz pobijane presude je nejasno iz kojih razloga je sud prihvatio prvi obračun nalaza i mišljenja vještaka. Uslijed navedenog, pobijana presuda se ne može ispitati, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

14. Uz navedeno, potrebno je i navesti i da Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", br. 143/13) stupio je na snagu 1. prosinca 2013. te da je odredba čl. 51. st. 10. KU/13-2 dva puta tumačena. Prvo tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU/13-2 doneseno po Zajedničkom povjerenstvu pod brojem 148. i prema istom mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati. Tumačenje Zajedničkog povjerenstva broj 148 primjenjuje se od dana primjene KU/13-2 dakle, od 1. prosinca 2013.

15. Međutim, tumačenje broj 148 izmijenjeno je (stavljeno izvan snage) tumačenjem Zajedničkog povjerenstva broj 153. dana 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečnih fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i osam sati.

16. Zaključak odnosno tumačenje br. 153, u bitnom se razlikuje od Zaključka broj 148. (koji je Zaključkom broj 153 stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i osam sati, dok je prema Zaključku broj 148 redovni mjesečnih fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati. Zaključak broj 153 o tumačenju odredbe čl. 51. st. 10. KU/13-2 nije stavljen izvan snage. S obzirom da je tumačenje broj 148. izmijenjeno (stavljeno izvan snage) tumačenjem broj 153. dana 21. prosinca 2015., od dana izmjene tumačenja, dakle, od 21. prosinca 2015. primjenjuje se to tumačenje, dakle, tumačenje broj 153 (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-281/2021-2 od 27. travnja 2021.). Pritom je potrebno navesti i da je odredbom čl. 19. st. 6. KU/13-2 propisano da tumačenja zajedničkih povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, Stoga izmijenjeni zaključci zajedničkog povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene.

17. Iz osnovnog nalaza i mišljenja kojeg je sud prihvatio, proizlazi da je vještakinja tijekom cijelog utuženog razdoblja prilikom utvrđivanja mjesečnog fonda radnih sati primjenjivala Zaključak br. 153. S druge strane, iz usmenog očitovanja danog na ročištu održanom dana 10. ožujka 2021. proizlazilo bi da je vještakinja prilikom drugog obračuna kojeg sud nije prihvatio u redovni mjesečni fond radnih sati nije ubrajala blagdane iz čega proizlazi da je u tom obračunu tijekom cijelog razdoblja primijenjivala Zaključak br. 148. Međutim, kako je ranije navedeno, u razdoblju od početka primjene KU/13-2, pa do donošenja Zaključka br. 153 za utvrđivanje mjesečnog fonda radnih sati mjerodavno je tumačenje Zajedničkog povjerenstva broj 148, dok je nakon donošenja Zaključak br. 153 mjerodavno tumačenje iz tog zaključka. Stoga se i iz tih razloga nalaz i mišljenje na osnovi kojeg je sud donio odluku ne može prihvatiti.

18. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 369. st. 1. ZPP, prvostupanjsku presudu ukinuti u pobijanom dijelu i u tom dijelu predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

19. S obzirom da obveza naknade troškova ovisi o konačnom rješenju spora, to je ukinuta i odluka o troškovima parničnog postupka u pobijanom dijelu.

20. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

21. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem, te će dati jasne i valjano obrazložene razloge o odlučnim činjenicama u postupku, pa tako i o eventualnoj visini tužiteljičine tražbine. Pritom će osnovanost tužbenog zahtjeva za razdoblje do 20. prosinca 2015. raspraviti primjenom Zaključka 148. a nakon 21. prosinca 2015. do kraja utuženog razdoblja primjenom Zaključka broj 153.

22. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 27. lipnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj