Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama-Buie

Buje, Istarska 1

Repubblica di Croazia

Tribunale Comunale di Pisino

Sezione distaccata di Buje-Buie

Buie, Via dell’ Istria 1

Poslovni broj P-587/2021-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie po sutkinji: M.

V., u pravnoj stvari tužiteljica: 1. J. J., OIB …7, iz U.,

K. 37 i 2. N. G., OIB …5, iz U., N. ulica 29,

obje zastupane po punomoćniku T. B., odvjetniku iz U., protiv

tuženika: T. D., OIB …, iz R., R. br. 33,

zastupanog po punomoćnicima I. Š. i B. V., odvjetnicima u Z., radi utvrđenja ništetnosti pravnog posla, nakon javne glavne rasprave zaključene 23. svibnja 2023. u nazočnosti punomoćnika tužiteljica, 27. lipnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnim ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen 2. rujna 2005. godine između R. D. rođene P., pok. M. iz

U., K. 24, rođena 06.06.1927. kao primateljice uzdržavanja i R. A. pok. S., iz U., K. 24, rođena 16. 0.1961. te

D. J. pok. J., rođen 22.08. 1955. kao davatelja uzdržavanja,

sastavljen u obliku javnobilježničkog akta pred javnim bilježnikom u B. S. N., broj OU-544/05 od 02. rujna 2005.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljicama J. J. i N. G.

naknadi ukupno prouzročeni trošak parničnog postupka od 1.512,66 eur/11.397,14 kuna, sa zateznim kamatama koje na ukupan iznos troškova parničnog postupka teku počev od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

III. Tuženik se odbija sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.

Obrazloženje

1. U predmetu posl. br. P-764/18 tužitelj T. D. je protiv tuženika: 1. J.

R., 2. J. J. i 3. N. G. podnio dana 11. travnja 2018.

godine tužbu radi utvrđenja da je tužitelj vlasnik u 17/30 dijela k.č.br. 5905 k.o. Umag, što su tuženici dužni priznati i trpjeti da se tužitelj, temeljem pravomoćne presude upiše kao vlasnik opisane nekretnine u 17/30 dijela, uz istovremeno brisanje navedenog suvlasničkog dijela sa imena tuženih.

Tužitelj tvrdi da je vlasništvo na naprijed navedenoj nekretnini stekao nasljeđivanjem svojeg pok. brata J. D. pok. J., i to kao nasljednik u čiju

da su korist preostali nasljednici, a kako da je to vidljivo iz zapisnika sačinjenog pred javnim bilježnikom A. M. dana 28. ožujka 2018. pod posl. br. O-3184/17,

UPP/OS-5/18, odrekli nasljedstva. Pokojni J. D. da je bio suprug pok. A.

D. koja je umrla 03. studenog 2014. Iza njene smrti, za života pok. J. D., iz tužitelju nepoznatog razloga, nije proveden ostavinski postupak. Međutim, s obzirom na oporuku pok. A., s kojom pok. J. D. nije imao djece, a koja oporuka je sačinjena 02. kolovoza 2006., jedini nasljednik je upravo pok. J. D.. P.. J.

D. je, umro nakon A. D., odnosno, pune tri godine nakon njene smrti, točnije,

14. prosinca 2017. Dakle, pok. J. D. je opisanu nekretninu stekao nasljeđivanjem svoje pok. supruge A. D., kao jedini nasljednik i, u krajnjem slučaju, s obzirom da je između pok. A. i njega kao davatelja uzdržavanja zaključen ugovor o doživotnom uzdržavanju sa pok. D. R., a koji ugovor da je potvrđen od

strane javnog bilježnika S. N. iz B. pod posl. br. OU-544/05-1 od 02.

rujna 2005., jedan dio predmetne nekretnine da je stekao i s osnova bračne stečevine.

Međutim, u ostavinskom postupku iza smrti pok. A. D. rođ. R. tuženici su

"zatajili" da je pok. J. D. umro pune tri godine nakon njene smrti, kao i postojanje oporuke od 02. kolovoza 2006. Temeljem takvog ponašanja, svakako nezakonitog i prijevarnog, od strane tuženika javni bilježnik Ž. K. je donio rješenje posl. br. O-224/18, UPP/OS-17/18-3 kojim se tuženici proglašavaju nasljednicima iste u cijelosti, i to u odnosu na k.č.br. 5905 k.o. U.. Tužitelj je na miran način pokušao s tuženicima postići dogovor oko predmetnog spora, međutim, tuženici nisu željeli ni čuti za takvu mogućnost, pa da su čak zabranili tužitelju doći u predmetnu nekretninu kako bi uzeo osobne stvari svog pok. brata J. D.. Stoga, tužitelj podnosi tužbu sa zahtjevom radi utvrđenja da je tužitelj vlasnik u 17/30 dijela k.č.br. 5905 k.o. U., što su tuženici dužni priznati i trpjeti da se tužitelj, temeljem pravomoćne presude upiše kao vlasnik opisane nekretnine u 17/30 dijela, uz istovremeno brisanje navedenog suvlasničkog dijela sa imena tuženih.

2. Tuženik J. R. priznaje tužbeni zahtjev.

3. Tužene J. J. i N. G. protive se tužbi i tužbenom zahtjevu.

Tuženice J. J. i J. G. podnose protutužbu 11.10.2018.

U navodima protutužbe tužene ističu da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju između pokojne D. R. kao primateljice uzdržavanja i pokojne A. R. te

pokojnog J. D. kao davatelja uzdržavanja pravno nevaljan. U vrijeme sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju 2. rujna 2005. godine pokojna D.

R. zbog svog zdravstvenog stanja nije imala poslovnu sposobnost koja se traži za zaključenje ugovora. Stoga je ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen protivno prisilnim propisu iz čl. 56. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, NN 53/91, 73/91.111/93, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01 dalje ZOO/91. Radi se o ništetnom (ništavom) pravnom poslu, prema čl. 103. st. 1. ZOO/91. Tužene/protutužiteljice jesu zainteresirane osobe,

u skladu s odr. čl. 109 ZOO/91 i podnose protutužbu sadržaja kao u izreci.

4. Tužitelj/protutuženik protivi se protutužbi u cijelosti. Protivi se da bi pokojna D. R. u vrijeme zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju bila nesposobna shvatiti značaj svojih postupaka, te da ista nije imala poslovnu sposobnost. Ovakve prigovore, osporavati pravni posao koji je pokojna D.

zaključila za života, u slučaju da su smatrali da je to ništetan pravni posao, isti su mogli i morali to osporavati za vrijeme trajanja ostavinskog postupka iza njezine smrti.

5. Rješenjem suda posl. br. P-556/2019-40 od 21. srpnja 2021. godine sud je odlučio odvojeno raspravljati o protutužbi.

6. Rješenjem poslovni broj P-556/2019-41 od 30. srpnja 2021. godine prekinut je postupak po tužbi T. D. protiv tuženika J. R., J.

J. i N. G. do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka s

obrazloženjem u bitnome da je odluka u tom predmetu ovisi o prethodnom rješenju pitanja je li ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen dana 5. rujna 2005. godine između pokojne D. R. kao primateljice uzdržavanja i pokojne A. R. i J. D. kao davatelja uzdržavanja ništetan.

7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljica na utvrđenje ništetnim ugovora o doživotnom uzdržavanju od 2. rujna 2005. godine sklopljen između R. D.

rođene P., pok. M. iz U., K. 24, rođena 06.06.1927. kao

primateljice uzdržavanja i R. A. pok. S., iz U., K. 24, rođena 16.

0.1961. te D. J. pok. J., rođen 22.08. 1955. kao davatelja uzdržavanja,

sastavljen u obliku javnobilježničkog akta pred javnim bilježnikom u B. S.

N., broj OU-544/05.

8. Tužiteljice su djeca pokojne R. D. i imaju pravni interes za podnošenje tužbe na ništetnost ugovora o doživotnom uzdržavanju.

9. Radi utvrđenja pravno relevantnih činjenica u postupku su izvedeni dokazi uvidom u sve isprave u spisu, preslik oporuke (str. 9), zk izvadak (str. 12), pročitan je ugovor o doživotnom uzdržavanju (str. 19-22), medicinska dokumentacija (str. 44-49), medicinska dokumentacija (str. 101-120), provedeno je vještačenje pokojne R. D., te je pročitan nalaz i mišljenje vještaka psihijatra, izvršen je uvid u predmet poslovni broj P-323/99, O-224/2018, O-313/07, O-3184/2017. Pregledane su se sve ostale isprave u spisu. Saslušani su svjedoci V. L. i L. L..

10. Da su tužiteljice kćerke pokojne R. D. utvrđeno je uvidom u ostavinski spis poslovni broj O-313/07 i Rješenje o nasljeđivanju posl. br. O-313/07 od 9. listopada 2007. godine. Pokojna A. D. je bila sestra tužiteljica. U tom ostavinskom postupku predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju se ne spominje.

11. Uvidom u predmet posl. br. O-224/2018 utvrđeno je da je A. D.

preminula 3. 11.2014. godine, da su njezinim nasljednicima proglašeni J. R.,

J. J. i N. G., brat i sestre pokojne.

12. Uvidom u predmet posl. br. O-3184/2017 utvrđeno je da je J. D. preminuo

11.12. 2017. godine i njegovim nasljednikom je proglašen ovdje tuženik.

13. Uvidom u predmet posl. br. P-323/99 utvrđeno je da je brak zaključen dana 17. kolovoza 1985. između pokojne A. D. i J. D. razveden presudom posl. br. P-323/99-5 od 26. kolovoza 1999. godine.

14. Nije sporno da su pokojna R. D. kao primateljica uzdržavanja i pokojni

R. A. i D. J. kao davatelji uzdržavanja dana 2. svibnja 2005. godine zaključili ugovor o doživotnom uzdržavanju, a predmetom imovine primateljice uzdržavanja je i suvlasnički dio nekretnine k.č.br. 5905 kuća, štala i dvorište k.o. U.

u 7/30 dijela.

15. Iz medicinske dokumentacije u spisu za pokojnu R. D. je utvrđeno da

je već 27. siječnja 2005. godine pa do 9. veljače 2005. godine pokojna R. D.

bila u OB Pula, Odjel za živčane bolesti. Kod radiološke obrade CT mozga vidljiva je bila atrofija mozga i ostale promjene na mozgu. Na odjel u bolnici je bila primljena radi dezorijentacije, zatajenja mnestičkih funkcija mozga, dementne slike stanja, uz slabiju mogućnost ishrane. U nekoliko navrata je bila pala, radi veće mogućnosti nestabilnosti kod hoda. Odobrena joj je kućna fizikalna terapija i higijenske gaćice pelene, radi inkontinencije. Nakon izlaska iz bolnice, pokojna D. je bila na pregledima u bolnici,

bez poboljšanja općeg stanja, sa uočenim vrtoglavicama, bolovima pogoršanje neurološkog i fizičkog stanja, kako je sve opisano u medicinskoj dokumentaciji (str. 101-120). Dana 27. siječnja 2005. godine postavljena joj je dijagnoza Dementia incip, str 120.

16. V. L., rođ. ….1957. je poznavao A., J. i A. mamu

koju su zvali R., a dime ne zna. J. je svaki dan dolazio kod njega i supruge na

kavu, bili su susjedi i živjeli su na udaljenosti od 60 m od njih. J. i A. su živjeli sa pok. mamom od A. u kući od A. mame, ne zna od kada, ali sve do

njezine smrti. On je A. mamu znao iz viđenja jer nije išao kod njih u kuću. Bio

je svojom suprugom J., A. i D. kod javnog bilježnika, ne zna kada,

prije koliko godina, jer su ga oni zamolili da ide. Rekli su mu da će uzdržavati i D.

i da će im ona pustiti stan, to mu je rekla D.. Ne zna koliko je godina imala tada

D. i koliko je vidio kod javnog bilježnika ona je sve razumjela o čemu se radi. Zna da su normalno pričali kod javnog bilježnika. Drugog se ne sjeća. Ne zna da li je je D. bila dementna i da li je zaboravljala, jer je nije dobro poznavao. Na ponovni upit tko mu je rekao da će D. pustiti stan A. i J., naveo je da su mu to rekli

A. i J., da trebaju uzdržavati D. i da će im ona pustiti stan. Kada mu je pojašnjeno da je u ranijem dijelu iskaza rekao drugačije, da mu je to rekla D., naveo je da se više ne sjeća tko mu je što rekao, ali je i naveo da su mu to rekli da će uzdržavati D. i da će D. pustiti stan, J. i A.. D. im to nije rekla,

njemu i supruzi, ali je D. to rekla kod javnog bilježnika. Kada je bio upitan da li je to čuo, ponovno je naveo da se malo sjeća kad su prošle tolike godine. Ne sjeća se da li je javni bilježnik čitao ugovor o doživotnom uzdržavanju. Ne sjeća se da li je D. bila u bolnici prije zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju.

17. L. L., rođ. ….1959. je iskazala da se sjeća kad su ona i suprug

bili kod javnog bilježnika kad su pok. D., A. i J. zaključivali ugovor. Pozvali

su ih J. i A. da budu svjedoci. Oni su bili rekli da ako oni budu uzdržavali staru da će im ona ostaviti stan, mama od A.. Mamu od A. je viđala, bile su susjede, znale su se vidjeti u trgovini. Ona je bila svjesna kad je to potpisala, (ugovor) a na upit kako to zna, rekla je da zna jer su se viđale u trgovini. Ona nije čula da bi D. rekla da želi ostaviti stan. Ne sjeća se ničega kod javnog bilježnika osim da su potpisali kao svjedoci. Svi skupa su bili unutra kod javnog bilježnika, ne sjeća se da bi javni bilježnik razgovarao sa D.. Zna da je D. bila bolesna, ali inače je pričala lijepo. Ne sjeća se da li je D. bila u bolnici prije nego što je zaključila ugovor o doživotnom uzdržavanju.

18. Sud je iskaze ovih svjedoka ocijenio nevjerodostojnima i iskazi su bili površni, te kraj materijalnih dokaza u spisu, sud ne vjeruje da svjedoci nisu primijetili kod pokojne D. neuobičajena ponašanja. Da i nisu, to ne mijenja odluku suda, budući materijalni dokazi u spisu i provedeno medicinsko (psihijatrijsko) vještačenje daju i više nego dovoljno osnova da sud utvrdi da pokojna D. u vrijeme zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju, a s obzirom na svoje zdravstveno stanje nije bila u mogućnosti takav ugovor zaključiti, niti shvatiti njegove pravne posljedice.

19. U postupku je provedeno medicinsko vještačenje po vještaku psihijatru T.

K., specijalist psihijatrije, subspecijalist psihijatrije - dječje i adolescentne psihijatrije, stalni sudski vještak iz područja psihijatrije. Vještak je bio obvezan razmotriti medicinsku dokumentaciju koja prileži predmetu i očitovati se da li je pokojna D. R., obzirom na svoje zdravstveno stanje bila sposobna zaključiti ugovor o doživotnom uzdržavanju, dana 2. rujna 2005. godine, te da li je ona u vrijeme sklapanja ugovora bila sposobna shvatiti značenje ugovora o doživotnom uzdržavanju od 2. rujna 2005. godine i razumjeti njegove pravne učinke na njezina prava i obveze te pritom upravljati svojom voljom.

20. Vještak psihijatar je dostavila nalaz i mišljenje u kojem je u bitnome ustvrdila da pri procjeni stanja svakog gerijatrijskog bolesnika posebnu pozornost treba obratiti kognitivnom statusu, kao bitnoj sastavnici procjene kapaciteta za odlučivanje koji ima značajne implikacije kod razmatranja posljedica određenih aktivnosti. Uvidom u spis se doznaje kako je pokojna D. R. rođena …. 1927. godine, a preminula 31.

7. 2007. godine u dobi od 80 godina. Bila je udata za S. R. koji je preminuo

10. 2. 2002. godine. U braku je rođeno četvero djece: kćer J. J. rođena 1951.; sin J. R. rođen 1956.; kćer N. G. rođena 1958, i kćer

A. R. rođena 1961. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji pokojna

D. R. imala je višestruke kronične zdravstvene tegobe: stabilnu anginu pektoris, povišen krvni tlak, kardiomiopatiju, stenozu mitralne valvule, šećernu bolest, atrofiju mozga, organski psihosindrom, subarahnoidalnu cistu, ventrikulomegaliju, cerebrovaskularnu insuficijenciju, encefalopatiju, te normotenzivni hidrocefalus. Navedene zdravstvene tegobe odnose se u značajnoj mjeri na mozak koji kontrolira sve živčane funkcije u tijelu i stoga se smatra najvažnijim ljudskim organom. Atrofija mozga je bolest koja se događa kada dolazi do gubitka živčanih veza i funkcija u mozgu. Živčane stanice mozga (neuroni) propadaju, a veze između njih se gube ili smanjuju, odnosno postupno propadaju. Atrofija mozga je bolest koja utječe na sve životne funkcije, propale živčane stanice nemaju mogućnost obnove. Kao posljedica atrofije mozga nastaje demencija koja se definira kao gubitak ili smanjena sposobnost pamćenja i mišljenja, koncentracije, sposobnost planiranja i učenja (kognitivna sposobnost je često ograničena do te mjere da osoba nije u stanju normalno obavljati svakodnevne aktivnosti). Psihoorganski sindrom je mentalni poremećaj uzrokovan organskim oštećenjem mozga uz kognitivne deficite i poteškoće s pamćenjem, a karakterizira ga kombinacija tri glavna simptoma – smanjenje intelektualnih sposobnosti, slabljenje pamćenja i emocionalna nestabilnost. Psihoorganski sindrom sa razvojem demencije predstavlja skupinu simptoma uzrokovanih bolešću mozga. Kroničnog je i progresivnog tijeka, nije ga moguće izliječiti. Unatoč liječenju, u slučaju da je prepoznat, nije dostupan značajnijoj korekciji. Moždano tkivo propada pa time i tzv. više kortikalne funkcije - pamćenje, mišljenje, orijentacija, razumijevanje, prosudba. Što se tiče svijesti, očuvana je njena budnost, dok su ostale komponente narušene - svjesnost prema sebi i drugima, prema okolini, mogućnost usmjeravanja pažnje, preuzimanje i pohrana informacija, deficit je u rasuđivanju i prosudbi. Prisutne su , dakle, postepene promjene u cjelokupnom doživljavanju realiteta. Osoba može biti povodljiva, može ju se lako zbuniti ili smesti, može biti slabo orijentirana prema sebi, drugima, vremenu i prostoru - dakle, promijenjena je sposobnost upravljanja svojom voljom. Poremećeno je poimanje zbilje koje je ranije bilo temeljeno na iskustvu i mišljenju - time je poremećena sposobnost planiranja i organiziranja. Svemu navedenom je pridruženo i emocionalno doživljavanje koje se manifestira kao djelomično ili potpuno nekritično socijalno ponašanje. Npr. može se raditi o nekritičnoj privrženosti ili nekritičnoj svadljivosti i paranoidnosti. Poremećena je i motivacija jer se ne temelji više toliko na iskustvu. Promijenjeno je i raspoloženje koje može varirati od nekritično dobrog raspoloženja do nekritične svadljivosti. Arahnoidalne ciste su benigna cistična proširenja subarahnoidalnog prostora ispunjena cerebrospinalnom tekućinom. Dugogodišnji rast ciste i kompresija na moždani parenhim uzrok su kognitivnih smetnji pacijenta. Ventrikulomegalija je proširenje moždanih komora kao posljedica atrofije mozga odnosno gubitka volumena njegova parenhima, kao i promjene u glijalnim stanicama i mijelinizaciji neurona, što dovodi do smanjene elastičnosti tkiva u mozgu. U starom ljudskom mozgu može doći do promjena koje predstavljaju kompenzacijsku ekspanziju prostora ispunjenog cerebrospinalnom tekućinom što se naziva hidrocefalus i opisan je u pokojničinim zdravstvenim tegobama. Cerebrovaskularna insuficijencija je bolest u kojoj je kronično poremećena prokrvljenost žila tijela. To dovodi do smanjenja opskrbe kisikom i hranjivim tvarima u mozgu. Pojavljuje između ostalih kod starijih od 60 godina, kod bolesnika sa šećernom bolesti i kod bolesnika s povišenim krvnim tlakom. Encefalopatija je naziv za poremećaj i oštećenje funkcije velikog mozga. Iz svega navedenog, ugovor o doživotnom uzdržavanju očito je napisan u vrijeme kad je ostaviteljica bila dementna. Navedena objašnjenja psihičkih promjena kao što su gubitak ili smanjena sposobnost pamćenja i mišljenja, koncentracije, sposobnost planiranja i učenja (kognitivna sposobnost je često ograničena do te mjere da osoba nije u stanju normalno obavljati svakodnevne aktivnosti). kod ostaviteljice, s velikim utjecajem na obiteljske odnose u iznesenom slučaju, ukazuju da je njezina sposobnost za rasuđivanje u smislu racionalnog shvaćanja svoje situacije te značenja i posljedica svojih djela bila na bitan način oštećena. Obzirom da je psihoorganski sindrom sa dementnim razvojem skup simptoma koji označavaju propadanje moždanog tkiva vrlo postepeno i progresivno, tkivo može postepeno propadati mjesecima i godinama, pok. gđa. Djulsa Redžić je od ovog poremećaja oboljela prije potpisivanja spornog Ugovora. Isto znači da je njen doživljaj realiteta bio promijenjen.

Pokojna D. R. s obzirom na svoje zdravstveno stanje nije bila sposobna zaključiti ugovor o doživotnom uzdržavanju dana 2. rujna 2005. godine.

Pokojna D. R. u vrijeme njegovog sklapanja nije bila sposobna shvatiti značaj Ugovora o uzdržavanju od 2. rujna 2005. niti je mogla razumjeti njegove pravne učinke na njezina prava i obveze te pritom upravljati svojom voljom.

21. Tuženik prigovara nalazu i mišljenju vještaka psihijatrijske struke odnosno zaključku vještaka da pok. D. R. nije bila sposobna zaključiti ugovor o doživotnom uzdržavanju kao ni shvatiti značaj zaključenja Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen dana 02.rujna 2005.godine. Suprotno nalazu i mišljenju imenovanog vještaka, tuženik je mišljenja da je pok. D. bila sposobna shvatiti značaj svojih postupaka prilikom zaključenja Ugovora o doživotnom uzdržavanju dana 02.rujna 2005.godine.Ta činjenica, između ostalog, utvrđena je i u ostavinskom postupku iza njene smrti u kojem postupku njeni nasljednici nisu problematizirali valjanost pobijanog Ugovora. Ovaj Ugovor je, sukladno odredbama Zakona o javnom bilježništvu, pročitan i rastumačen je pok. D. od strane javnog i to pred svjedocima pa tek nakon što su se uvjerili da ista shvaća značaj toga Ugovora potvrđen je od strane javnog bilježnika. Stoga tuženi smatra da je sud morao ove svjedoke saslušati prije određivanja vještačenja u ovoj pravnoj stvari pa se predlaže sudu saslušati ih i nakon toga pozvati vještaka da se očituje na prigovore na Nalaz i mišljenje odnosno da li njihovi iskazi utječu na eventualno drugačiji zaključak u pogledu sposobnosti pok. D..

22. Tužiteljice nemaju primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka te stoga smatraju nepotrebnim da se vještak sasluša, tim više što, iako tuženik navodi u svom podnesku od 02. svibnja 2023. da prigovara nalazu i mišljenju vještaka psihijatra, on to suštinski uopće ne čini jer ne ističe niti jednu primjedbu kojom bi osporio bilo koje utvrđenje ili zaključak vještaka psihijatra.

23. U odnosu na ostale navode iz tog podneska tuženika tužiteljice ističu da je netočno da je navodna činjenica da je pokojna D. R. bila sposobna shvatiti značaj spornog ugovora o doživotnom uzdržavanju bila utvrđena u ostavinskom postupku vođenom povodom njene smrti jer predmet ostavinskog postupka nije ni moglo biti utvrđivanje činjenice o sposobnosti pokojne D. da shvati značaj tog pravnog posla. Kako je navedeno predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju u ostavinskom postupku iza pokojne D. nije spominjan. Nadalje, tužiteljice ističu da činjenica da je pri sklapanju tog ugovora pred javnim bilježnikom poštivana formalna procedura sastava tog ugovora, te da je taj ugovor pročitan i rastumačen nema nikakav utjecaj na sposobnost shvaćanja pravnih posljedica tog ugovora od pokojne

D. R..

24. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka stručnim i objektivnim, te vještak nije pozivan u sud radi saslušanja, jer to tužiteljice nisu niti predlagale, a tuženik je to predlagao samo uvjetno, nakon što se saslušaju ostali svjedoci na okolnosti stanja pokojne D. i vrijeme zaključenja ugovora.

25. Sud nije saslušavao predložene svjedoke na predložene okolnosti zato što medicinska dokumentacija u spisu i nalaz vještaka psihijatra, koji je nalaz vještak sačinio upravo vodeći se egzaktnom medicinskom dokumentacijom nije dovedeno u pitanje, a saslušani svjedoci, bez obzira na njihov iskaz sud ne bi doveli u sumnju da bi nalaz vještaka mogao biti drugačiji. Već i iz same medicinske dokumentacije u spisu, i sud, bez obzira na izostanak stručnog znanja u području neurologije i psihijatrije, može zaključiti da je opće zdravstveno stanje pokojne bilo takvo da ona nije mogla zaključiti ugovor o doživotnom uzdržavanju te nije mogla shvatiti pravne posljedice tog ugovora. Njezina dijagnoza "dementio" utvrđena je još u mjesecu siječnju 2005. godine, a kako je navedeno u medicinskoj dokumentaciji u spisu i otpusnom pismu. Također, kod prijema u bolnicu u siječnju 2005. godine utvrđena je i atrofija mozga Stoga je sud u cijelosti nalaz i mišljenje vještaka prihvatio i taj dokaz, u ukupnosti sa ostalim materijalnim dokazima je bio osnov za prihvaćanje tužbenog zahtjeva. Saslušanje svjedoka je, dakle, pored vrlo jasnog nalaza i mišljenja vještaka psihijatra u kojem je opisana narav i tijek duševnog stanja pokojne D. R., o medicinske dokumentacije posve suvišno. Svjedoci nisu sposobni svjedočiti o psihičkim sposobnostima D. R. u trenutku sklapanja ugovora. Kako je navedeno stoga

i vještak nije pozivan u sud radi neposrednog saslušanja, jer jasnih primjedbi na njegov nalaz nije bilo, a prijedlog tuženika koji je ranije obrazložen sud nije uvažio.

26. Tuženik i dalje smatra da je tužba tužiteljice neuredna s obzirom da u postupku nisu obuhvaćeni svi nasljednici pok. D. koji su u položaju nužnih i jedinstvenih suparničara. Stoga, tuženik, predlaže odbaciti tužbu tužiteljice i obvezati je na naknadu prouzročenog parničnog troška tuženiku.

27. U odnosu na prigovor neurednosti tužbe jer da u postupku nisu obuhvaćeni svi nasljednici pokojne D., tužiteljice napominju da su u odnosu na tužbu tuženika podnijele tzv. prejudiciranu protutužbu iz čl. 189. st. 1. ZPP-a o čijem rješavanju ovisi odluka o tužbenom zahtjevu kojeg je postavio tuženik protiv tužiteljica i R. J.. U tom postupku tuženik tvrdi da je on jedini nasljednik svog brata pokojnog

J. D., a ovaj da je jedini nasljednik pokojne A. D.. Sporni ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopili su D. R. kao primatelj uzdržavanja te pokojna

A. R. i pokojni J. D. kao davatelji uzdržavanja. Dakle, svi iz tog ugovora su preminuli, a ovdje tužiteljice su podnijele prejudicijalnu protutužbu upravo protiv tuženika T. D., pa nije jasno koga su i zašto trebali obuhvatiti tužbom na pasivnoj strani. Pri tome ističu da je J. R. u postupku po tužbi tuženika priznao njegov tužbeni zahtjev te izjavio da se ne smatra nasljednikom pokojne A.

R., a nužno suparničarstvo ne postoji na aktivnoj strani što znači da tužiteljice ne mogu prisiliti J. R. da s njima bude tužitelj. Osim toga, ugovorom o doživotnom uzdržavanju J. R. nije dobio nikakvu imovinu ili preuzeo neko pravo ili obvezu nego to mogu biti jedino davatelji uzdržavanja, a tuženik tvrdi da je on njihov konačni pravni sljednik.

28. Ovako jasno iznijete navode po tužiteljicama prihvaća sud, te tužbu smatra urednom i po tužbi je sud postupao.

29. U vrijeme zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju 2. rujna 2005. na snazi je bio Zakon o obveznim odnosima (»Narodne novine«, br. 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01., dalje ZOO/91) koji je u čl.103.st.1. propisivao da je ugovor, koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva ništav, ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon o određenom slučaju ne propisuje što drugo. Na ništavost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba

(čl.109. ZOO/91). Isti zakon je u pogledu sposobnosti za sklapanje ugovora propisivao da je za sklapanje pravovaljanog ugovora potrebno da ugovaratelj ima poslovnu sposobnost koja se traži za zaključenje tog ugovora (čl.56.st.1. ZOO).

30. Citirane relevantne odredbe ZOO/91 su jasne, a za ocjenu pravne valjanosti osporenog ugovora o doživotnom uzdržavanju s aspekta poslovne sposobnosti koja

se zahtijeva za sklapanje takvih ugovora, potrebno utvrditi da li je pok. Redžić Djulsa u vrijeme sklapanja ugovora, a s obzirom na njeno zdravstveno stanje, imala poslovnu sposobnost koja se zahtijeva za sklapanje tih ugovora.

Sama poslovna sposobnost fizičkih osoba nije bila izrijekom uređena ZOO/91 na način kako to sada uređuje ZOO/05 koji u čl.18. st.1. određuje da poslovno sposobna osoba može vlastitim očitovanjima volje stvarati pravne učinke, i da ju stječe punoljetnošću (st.2.), te da će umjesto osobe koja nema poslovnu sposobnost očitovati svoju volju njezin zakonski zastupnik ili skrbnik (st.4.). To nikako ne znači da prije stupanja na snagu ZOO/05 nije bila potrebna poslovna sposobnost, što jasno proizlazi iz prethodno citiranih odredaba ZOO/91, kao i da je i tada bila potrebna za fizičke osobe koje takvu sposobnost nemaju, da volju treba očitovati njezin zakonski zastupnik ili posebni skrbnik.

Sud stoga u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka sa zaključkom da pok. Djulsa uslijed svog zdravstvenog stanja u vrijeme sklapanja osporenog pravnog posla nije bila sposobna vlastitim očitovanjima volje stvarati pravne učinke odnosno nije bila poslovno sposobna, a pri tome nije bila ni zastupana po zakonskom zastupniku odnosno skrbniku čime su ti pravni poslovi sklopljeni protivno prisilnom propisu iz čl.56.st.1. ZOO/91 odnosno uslijed čega je pravni posao ništav temeljem čl.103.st.1. ZOO/91. Pokojna Djulsa nije bila sposobna niti shvatiti značaj i pravne posljedice tog ugovora. Dakle, izvedenim dokazima u postupku, cijeneći svaki dokaz pojedinačno i u svojoj ukupnosti utvrđeno je da pokojna Djulsa Redžić u vrijeme zaključenja ugovora, dana 2. rujna 2005. godine, obzirom na svoje stanje takvu sposobnost nije imala i nije mogla shvatiti niti značenje niti pravne posljedice ugovora o doživotnom uzdržavanju. Da Djulsa Redžić nije bila sposobna za rasuđivanje i zaključenje ugovora utvrđeno je iz provedenog psihijatrijskog vještačenja te iz medicinske dokumentacije koja je u spisu.

31. Zbog toga je sud odlučio kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude.

32. Tužiteljice potražuju trošak za sastav protutužbe/ tužbe, zatim za zastupanje na ročištima 12. ožujka 2019., 27. lipnja 2019., 12. siječnja 2022. te 23. svibnja 2023., za svaku od tih radnji 218,90 eura, zatim potražuju trošak vještačenja u iznosu 530,90 eura, trošak sudske pristojbe na protutužbu u iznosu 53,08 eur i na presudu u istom iznosu. Ukupno tužiteljice potražuju 1.512,66 eura.

U skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, u nastavku: Tarifa) i čl. 155. ZPP-a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora sud je tužiteljicama dosudio zatraženi trošak u cijelosti, na temelju odr. čl. 154. st. 1 i 155 ZPP-, jer je trošak postavljen u skladu s tarifom i VPS, te u skladu sa Zakonom o sudskim pristojbama, a trošak je bio potreban.

33. Tuženi koji je izgubio u postupku nema pravo na trošak.

34. Slijedom svega iznijetog i obrazloženog, na temelju navedenih odredbi zakona, a u smislu odr. čl. 325 ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

Buje-Buie, 27. lipnja 2023.

Sutkinja

Margareta Vivoda

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave presude presude.

Dna:

1. Pun. tužiteljica, uz Rješenje o pristojbi za presudu,

2. Punomoćnik tuženika

Broj zapisa: 9-3085a-1665b

Kontrolni broj: 0f4db-96b53-1ecd7

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Margareta Vivoda, O=OPĆINSKI SUD U PAZINU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Pazinu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.