Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 31 Gž-2313/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vande Senta kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. š. društvo s ograničenom odgovornošću iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik T. K., odvjetnik iz Z., protiv tuženog D. V. iz R., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik B. G., odvjetnik iz K., radi predaje u posjed i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-2/2022-6 od 28. ožujka 2023. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 27. lipnja 2023. godine
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-2/2022-6 od 28. ožujka 2023. godine.
II Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška postupka u povodu pravnog lijeka.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
"I Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev koji glasi:
''Nalaže se tuženiku D. V. iz R., predati u posjed tužitelju H. š. društvo s ograničenom odgovornošću, dio kčbr. 3982 k.o. R. koji je obuhvaćen ARKOD parcelom 3252360, u roku 15 dana
Nalaže se tuženiku D. V. iz R., isplatiti tužitelju H. š. društvo s ograničenom odgovornošću, iznos od 20.262,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, koje teku: na iznos od 3.416,00 kn od 31.12.2015.,
na iznos od 3.334,00 kn od 31.12.2016.,
na iznos od 3.416,00 kn od 31.12.2017.,
na iznos od 3.366,00 kn od 31.12.2018.,
na iznos od 3.366,00 kn od 31.12.2019.,
na iznos od 3.364,00 kn od 31.12.2020. do isplate, te se nalaže tuženiku naknaditi parnični trošak, u roku 15 dana.''
II Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 497,70 € / 3.749,92 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom prema stopi zatezne kamate na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, računajući ovu od 28.3.2023. do isplate, u roku 15 dana."
2. Protiv ove presude žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnoga lijeka.
3. Žalba nije osnovana.
4. Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Pobijana presuda u svemu je sačinjena sukladno čl. 338. st. 4. ZPP pa nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.
5. Prvostupanjski sud navodi da uvidom u izvadak iz zemljišne knjige utvrđeno je da je predmetna kčbr. 3982 k.o. R. upisana kao Pašnjak L. p. u površini od 4247601 m2, te je ista uknjižena kao vlasništvo Republike Hrvatske.
6. Uvidom u Ugovor o privremenom korištenju zajedničkog pašnjaka u vlasništvu Republike Hrvatske od 17.12.2015. (str. 42-44 spisa) utvrđeno je da je navedeni ugovor sklopljen između Republike Hrvatske kao davatelja i tuženika kao privremenog korisnika na temelju članka 48. stavak 1. točka c) Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Ovim ugovorom davatelj daje, a korisnik prima na privremeno korištenje poljoprivredno zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske na području Grada K. Ugovor o privremenom korištenju zajedničkog pašnjaka u vlasništvu Republike Hrvatske od 3.3.2021. je sklopljen između Republike Hrvatske, zastupane po gradonačelniku Grada K. i tuženika.
7. Kčbr. 3982 k.o. R. je vlasništvo Republike Hrvatske, ista je upisana u zemljišnim knjigama kao Pašnjak L. p. odnosno upisana je kao poljoprivredno zemljište - pašnjak, a ne kao šuma. Slijedom navedenog tužitelj nije vlasnik nekretnine, niti ne postoje činjenice sukladno članku 166.stavak 4. ZV na temelju kojih bi se predmnijevalo vlasništvo tužitelja na predmetnoj čestici, te stoga tužitelj niti ne može zahtijevati predaju u posjed predmetne kčbr. 3982 k.o. R.
8. Prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj nije niti vlasnik, niti posjednik predmetne nekretnine i on njome niti ne gospodari jer se radi o poljoprivrednom, a ne šumskom zemljištu. Iz gore navedenih razloga za tužitelja nije nastala nikakva šteta, a na strani tuženika koji ima valjanu pravnu osnovu za korištenje nekretnine nema protupravnosti, te je zahtjev tužitelja za naknadom štete neosnovan u cijelosti.
9. Ova odluka suda prvog stupnja je pravilna iako djelomično iz drugih razloga.
10. Među strankama nije prijeporno, a to proizlazi i iz izvatka iz zemljišne knjige da k.č. 3982 je što se tiče oznake zemljišta navedena kao oranica L. p. i pašnjak L. p. ukupne površine 4,247.601 m2 te da je kao vlasnik upisana Republika Hrvatska.
11. Odredbom čl. 18. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama (Narodne novine broj 41/90 – dalje: ZID ZŠ) propisano je da šume i šumska zemljišta na teritoriju Republike Hrvatske, osim šuma i šumskih zemljišta u privatnom vlasništvu, jesu u državnom vlasništvu Republike Hrvatske, što znači da šume i šumska zemljišta koje su bile u društvenom vlasništvu na dan stupanja na snagu ZID ZŠ, postale su vlasništvo Republike Hrvatske, neovisno o tome da li se takve nekretnine nalaze unutar ili izvan područja građevinskog zemljišta, ukoliko su se nalazile u programu gospodarenja šumama i šumskom zemljištu, kao i neovisno o kulturi, odnosno oznaci zemljišta.
12. Također valja reći da je odredbom čl. 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine broj 34/91) propisano da na poljoprivrednom zemljištu u društvenom vlasništvu na teritoriju Republike Hrvatske postaje nositelj vlasničkih prava Republika Hrvatska, dakle, temeljem te odredbe Republika Hrvatska je postala po sili zakona vlasnik cjelokupnog poljoprivrednog zemljišta koje na dan stupanja tog zakona bilo u društvenom vlasništvu.
13. Ovaj sud u kazuje na potvrdu samog tužitelja sa stranice 11 spisa iz koje proizlazi da je samo dio kč.br. 3982, a koja je predmet ove tužbe evidentirana unutar osnove gospodarenja gospodarskom jedinicom "K. nizinske šume" s važnošću od 1. siječnja 2011. pa do 31. prosinca 2020. godine, odnosno uključene su u šumskogospodarsko područje Republike Hrvatske, kao što valja reći, a to među strankama nije prijeporno, da je tuženik prvotno 2015. godine, a zatim i 2021. godine s Republikom Hrvatskom sklopio ugovor o privremenom korištenju zajedničkih pašnjaka u vlasništvu Republike Hrvatske iz kojeg proizlazi da je tuženik od dana 21. svibnja 2015. godine u mirnom posjedu poljoprivrednog zemljišta na području grada K. i to čestica i površine pobliže označenih u točki II ugovora s tim da iz čl. 2. je razvidno da se tuženiku daje na privremeno korištenje ukupno 11 katastarskih čestica a među kojima je upravo i utužena kč. 3982 ukupne površine od 4,246.701 m2 s tim da je navedeno da tuženik proporcionalno broju uvjetnih grla stoke dobiva na korištenje 13,13% ukupne površine zajedničkih pašnjaka a što iznosi 70,0800 ha (hektara).
14. Iz ovoga je razumno za zaključiti da kč. 3982 na koju je upisana Republika Hrvatska kao vlasnik predstavlja dijelom poljoprivredno a dijelom šumsko zemljište.
15. Tužitelj svoju aktivnu legitimaciju, a bez obzira što je kao vlasnik na kč. 3982 upisana Republika Hrvatska temelji na tvrdnji da sukladno čl. 17. Zakona o šumama (Narodne novine broj 140/05…94/14) je propisano da šumama i šumskim zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske gospodari trgovačko društvo dok je odredbom čl. 41. propisano da je to trgovačko društvo dužno osigurati zaštitu šuma u vlasništvu Republike Hrvatske od protupravnog prisvajanja, korištenja i drugih protupravnih radnji te provoditi šumski red, kao i na odredbi čl. 16. st. 1. Zakona o šumama (Narodne novine broj 68/18…145/20) gdje je također propisano da su šume i šumska zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske, da njima gospodari javno šumoposjednik a to je upravo tužitelj kojeg je osnivač Republika Hrvatska.
16. Također, valja reći da u biti ovdje tužitelj ne potražuje naknadu štete u smislu odredbe čl. 165. st. 1. ZVDSP traži da mu tuženik naknadi sve koristi koje je imao za vrijeme svog posjedovanja i to u visini iznosa zakupnine koju bi inače plaćao da mu je tužitelj to šumsko zemljište u toj površini dao u zakup.
17. Odgovara da iz gore citiranog ugovora o privremenom korištenju zajedničkog pašnjaka u vlasništvu Republike Hrvatske koji je zaključen između Republike Hrvatske i tuženika temeljem Zakona o poljoprivrednom zemljištu tuženik od ukupno 11 katastarskih čestica koje mu se daju na korištenje, a među kojima je i kč. 3982, dobiva na korištenje iznos od oko 70 hektara dok tužitelj svoj tužbeni zahtjev glede površine šumskog zemljišta kojeg tuženik koristi bez ugovora o zakupu temelji na tome da je tuženik pred Agencijom za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju dao izjavu o korištenju poljoprivrednog zemljišta ukupne površine od oko 95 hektara.
18. Međutim, kao što to i sam tužitelj navodi radi se o izjavi tuženika koju je dao navedenoj Agenciji o korištenju poljoprivrednog, a ne šumskog zemljišta uz činjenicu da tuženik temeljem gore citiranog ugovora o privremenom korištenju ima pravo koristiti ukupno 11 čestica i kč.br. 3982.
19. Stoga, u konkretnoj situaciji, kada tužitelj svoje tvrdnje o korištenju šumskog zemljišta temelji na takvoj izjavi tuženika, zatim kada tuženik točno ne identificira u naravi koji dio utužene katastarske čestice je tuženik koristio (a kao što je ranije navedeno radi se o katastarskoj čestici površine 4,247.601 m2) radi eventualnog utvrđenja da li se radi o šumskom zemljištu u situaciji kada je kč. 3982 dijelom poljoprivredno a dijelom šumsko zemljište, onda tužitelj, nije dokazao da je tuženik koristio bez ugovora upravo šumsko zemljište time što je koristio kč. 3982 u većem opsegu nego što je imao prema ugovoru o privremenom korištenju zajedničkog pašnjaka u vlasništvu Republike Hrvatske.
20. Pritom nije odlučno što, a kako se to navodi u žalbi, prvostupanjski sud nije obrazložio niti rješenjem odbio dokazni prijedlog tužitelja da se pribavi službenim putem podatak o AZPP glede zapisnika o korištenju poljoprivrednog zemljišta za utuženi period potpisan po tuženiku jer, a kao što je to ovaj sud i prethodno obrazložio, prihvaćena je kao istinita tvrdnja tuženika o postojanju tog zapisnika, međutim, a kako je to i prethodno navedeno, radi se o izjavi glede korištenja poljoprivrednog a ne šumskog zemljišta.
21. Zbog navedenog, a kako ovaj sud nije našao da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), to je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci (točka I).
22. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP (točka II).
U Zagrebu, 27. lipnja 2023. godine
Predsjednica vijeća:
Vanda Senta, v.r.
