Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 31 Gž-2367/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vande Senta kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice M. P. iz Z., OIB …, drugotužiteljice M. D. iz S. G., OIB …, obje zastupane po punomoćniku Z. F., odvjetniku u S. G., protiv tuženika Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u S., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu poslovni broj P-5876/2019 od 2. lipnja 2022. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 27. lipnja 2023. godine

p r e s u d i o  j e

Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu poslovni broj P-5876/2019 od 2. lipnja 2022. godine i sudi:

Odbijaju se prvo i drugotužiteljica s tužbenim zahtjevom koji glasi: "1. Utvrđuje se da su tužiteljice vlasnice nekretnine označene kao č. zem. 8717/18 z.ul. 6801 k.o. S. G., u cijelosti, svaka za po ½ dijela , stoga su ovlaštene tužiteljice ishoditi uknjižbu prava vlasništva navedene nekretnine na svoje ime, svaka za po ½ dijela, uz prethodni izbris istoga prava sa imena tužene, što je ova dužna trpjeti.

2. Dužna je tužena naknaditi tužiteljicama parbeni trošak u iznosu od 3.350,00 kn zajedno za zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena, koja kamata teče na navedeni iznos od dana presuđenja pa do isplate, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

Nalaže se prvo i drugotužiteljici da tuženiku naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 232,26 eura[1] /1.750,00 kn u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"1. Utvrđuje se da su tužiteljice vlasnice nekretnine označene kao č. zem. 8717/18 z.ul. 6801 k.o. S. G., u cijelosti, svaka za po ½ dijela , stoga su ovlaštene tužiteljice ishoditi uknjižbu prava vlasništva navedene nekretnine na svoje ime, svaka za po ½ dijela, uz prethodni izbris istoga prava sa imena tužene, što je ova dužna trpjeti.

2. Dužna je tužena naknaditi tužiteljicama parbeni trošak u iznosu od 3.350,00 kn zajedno za zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena, koja kamata teče na navedeni iznos od dana presuđenja pa do isplate, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

2. Protiv ove presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine.

3. Žalba je osnovana.

4. Prvostupanjski sud u bitnom utvrđuje a u povodu tužbenog zahtjeva tužiteljica da je prednik tužiteljica podnio agrarnu prijavu poslovni broj Agr. 1127/39 i to baš u odnosu na č.zem. 8717/18 k.o. S. G., da tužiteljice nisu u posjedu agrarne odluke koja je donesena po toj agrarnoj prijavi pa stoga sud prvog stupnja smatra da je kao materijalno pravo potrebno primijeniti odredbe čl. 1. i 3. Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog Primorja (Narodne novine broj 138/46 i 111/47 – dalje: Zakon o ukidanju), pa sud prvog stupnja na temelju rezultata dokaznog postupka, iskaza svjedoka i provedenog očevida na licu mjesta utvrđuje da je prednik tužiteljice na određeni način bio obrađivač zemljišta koji je koristio zemljište kao gospodarsku cjelinu i to za branje taklji i sječu drva a što bi sve ukazivalo na to da se nije radilo o šumskom zemljištu, kao u vrijeme podnošenja agrarne prijave tako i kasnije pa stoga pruža tužiteljicama traženu pravnu zaštitu temeljem čl. 1. i čl. 3. Zakona o ukidanju.

5. Ova odluka suda prvog stupnja nije pravilna.

6. Prije svega valja reći da iz navoda tužbe jasno proizlazi da su tužiteljice traženu pravnu zaštitu zasnivale na Zakonu o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije iz 1930. godine.

7. Među strankama nije prijeporno da je prednik tužiteljica dana 21. srpnja 1941. godine pod poslovnim brojem Z-694/41 podnio agrarnu prijavu te je kao podnositelj agrarne prijave upisana M. P. žena A. a agrarna prijava se odnosi na č.zem. 8717/6.

8. Čitanjem zbirke isprava iz predmeta poslovni broj Z-163/59 na ročištu održanom dana 15. prosinca 2021. godine konstatirano je da je pod Z-163/59 evidentiran Pl sastavljen kod agrarnog geometra u S. G. dana 25. siječnja 1941. godine a zaprimljen na sudu dana 9. rujna 1941. godine, iz Pl br. 644 upisana je č.zem. 8717/6 na ime posjednika katastarske općine S. G. a pod istim brojem Pl evidentirana je č.zem. 8717/8 također na ime katastarske općine S. G. Daljnjim pregledom konstatirano je da predmet cijepanja nije č.zem. 8717/6 već je to čestica 8717/8 te je pod agr. 1127/39 kao novoformirana čestica evidentirana č.zem. 8717/18, šuma površine 8987 m2, na ime P. M. žene A. iz S. G.

9. Dakle, ukoliko bi se prihvatilo utvrđenje prvostupanjskog suda, i tvrdnje tužiteljica da je agrarna prijava njihovog prednika pogrešno upisana na č.zem. 8717/6, te da je trebala biti upisana na č.zem. 8717/8 od koje je kao novoformirana čestica nastala utužena č.zem. 8717/18, valja reći da tužiteljice u tužbi samo tvrde da je agrarna reforma njihove prednice zabilježena u zemljišnoj knjizi pri čemu niti ne tvrde da je donesena odluka u povodu te prijave.

10. Ako takva odluka nije donesena onda ovaj sud ukazuje na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-3926/12 od 19. studenog 2015. godine kao i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revx-456/2015-2 od 14. prosinca 2021. godine iz kojih jasno proizlazi da je za razrješenje agrarnog odnosa prema Zakonu o likvidaciji agrarnih odnosa iz 1930. godine potrebno dostaviti agrarne odluke a što je pretpostavka stjecanja prava vlasništva na temelju navedenog zakona jer su se agrarni odnosi sukladno tom zakonu razrješavali isključivo donošenjem konstitutivnog akta nadležnog tijela, dok se agrarni odnos sukladno Zakonu o ukidanju agrarnih odnosa iz 1946. godine razrješavao ex lege (tako i odluka istog suda Rev-217/11-2 od 21. veljače 2018. godine.

11. Stoga, kako tužiteljice niti ne tvrde da je takva odluka donesena, a da su tvrdile onda bi se moglo kroz personalne dokaze eventualno utvrđivati sadržaj takve odluke a što ni ne proizlazi iz stanja spisa, onda je neosnovan zahtjev tužiteljica koji činjenični supstrat i pravnu osnovu zasniva na Zakonu o likvidaciji agrarnih odnosa iz 1930. godine.

12. Pritom, valja reći da je punomoćnik tužiteljica tek na ročištu održanom dana 13. travnja 2022. godine ukazao da bi odnose među stranaka trebalo rješavati temeljem Zakona o ukidanju agrarnih odnosa iz 1946. godine pri čemu iz takve tvrdnje proizlazi neosnovanost tužbenog zahtjeva temeljem Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa iz 1930. godine obzirom da je čl. 6. Zakona o ukidanju agrarnih odnosa iz 1946. godine propisano da na slučajeve pravomoćno razriješene na osnovu Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa iz 1930. godine, ne primjenjuju se propisi tog zakona.

14. Međutim, a što tuženik pravilno i navodi u žalbi, da ukoliko su ispunjene i druge pretpostavke iz Zakona o ukidanju agrarnih odnosa iz 1946. godine, nije ispunjena pretpostavka iz čl. 3. tog zakona i koju pretpostavku tužiteljice, a na kojima je teret dokaza nisu dokazale jer nisu ni tvrdile da je njihov prednik imao takav posjed drugih nekretnina koje bi zajedno s utuženom nekretninom činile jednu gospodarsku cjelinu (vidi presudu VRSH Revx-456/2015 od 14. prosinca 2021. godine).

15. Kako se promijenio uspjeh stranaka u postupku to je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP valjalo tuženiku dosuditi trošak postupka zastupanja po državnom odvjetništvu i to za sastav odgovora na tužbu, dva podneska i pristup na četiri ročišta po 250 kn što ukupno čini 232,26 eura odnosno 1.750,00 kn.

16. Zbog navedenog, a temeljem čl. 373.a. st. 1. toč. 2. u vezi st. 4. ZPP odlučeno kao u izreci (točka I).

17. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP (točka II).

U Zagrebu, 27. lipnja 2023. godine

Predsjednica vijeća:

Vanda Senta, v.r.