REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2190/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HEP – OPERATOR DISTRIBUCIJSKOG SUSTAVA d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB 46830600751, protiv tuženika GRAD ZAGREB, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB 61817894937, kojeg zastupa punomoćnik Marko Ramljak, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-363/2023-2 od 7. veljače 2023. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu Povrv-393/2021 od 25. listopada 2022. ispravljena rješenjem istog suda i poslovnog broja od 3. studenog 2022., u sjednici održanoj 27. lipnja 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije temeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP).
Obrazloženje
1. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je točkom I. izreke djelomično je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nikole Tadića iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-7951/12 od 26. srpnja 2012., kojim je naloženo tuženiku isplati tužitelju iznos od 1.211.527,71 kn / 160.797,36 EUR, i naknaditi trošak ovršnog postupka u iznosu od 6.250,00 kn / 829,52 EUR. Točkom II. izreke djelomično je ukinut predmetni platni nalog kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju zatezne kamate po stopi određenoj po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i od 10. travnja 2010. do isplate, te isplati tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 175,00 kn / 23,23 EUR sa zateznom kamatom i zatezne kamate na troškove ovršnog postupka u iznosu od 6.250,00 kn do isplate po stopi određenoj po čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju zatezne kamate na iznos od 1.211.527,71 kn / 160.797,36 EUR koje teku od 24. svibnja 2010. do 28. lipnja 2013. po stopi od 15% godišnje, a od 29. lipnja 2013. pa do isplate, kao i zatezne kamate na troškove ovršnog postupka u iznosu od 6.250,00 kn / 829,52 EUR, od 26. srpnja 2012. do isplate, po stopi koja se za razdoblje do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih nefinancijskim trgovačkim društvima na razdoblje dulje od godine dana, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, u roku od osam dana. Točkama IV., V. i VII. djelomično su odbijeni tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 1.211.527,71 kn / 160.797,36 EUR, od 10. travnja 2020. do 24. svibnja 2010., za naknadu troškova ovršnog i parničnog postupka. Točkom VI. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 51.073.04 kn / 6.778,56 EUR, u roku od 8 (osam) dana.
2. Protiv presude suda drugog stupnja prijedlog za dopuštenje revizije podnosi tuženik zbog pitanja :
„Je li počinjena bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. Zakona o parničnom postupku (pred drugostupanjskim sudom), u vezi čl. 375. st. 1. Zakona o parničnom postupku, ako drugostupanjska presuda ne sadrži ocjenu žalbenih navoda od odlučnog značaja?“
„Smatra li se da su ugovorne strane (djelomično) isključile primjenu Posebnih uzanci o građenju, ako su pojedino pitanje u potpunosti regulirale, k tome drugačije nego što je ono uređeno u Posebnim uzancama ili se Posebne uzance o građenju imaju primijeniti i u takvoj situaciji, kada su protivne ugovoru, ako u ugovoru nema izričite odredbe da ugovorne strane isključuju primjenu Posebnih uzanci?“ „Je li za ocjenu dospijeća obveze na isplatu odnosno početka tijeka zateznih kamata odlučno da tužitelj dokaže je li i kada naručitelj zaprimio račun / okončanu situaciju, u smislu čl. 62. i čl. 117. Posebnih uzanci o građenju te Ugovora (ovdje konkretno čl. 4. st. 2.) ili se o dospijeću (krajnjem datumu isplate) ima zaključiti na temelju datuma sastavljanja računa / okončane situacije?“
„Može li se o postojanju obveze jedinice lokalne i područne samouprave na isplatu zaključivati na temelju trgovačkih običaja / Posebnih uzanci, na način različit od onoga kako glase odredbe Ugovora, bez da se ispita je li poštovana procedura propisana kod preuzimanja takve (novčane) obveze od strane jedinice lokalne i područne samouprave?“
ističući da se radi o pitanjima koja udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz članka 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19,80/23 - dalje: ZPP) .
3. Tužitelj ujedno podnosi prijedlog, u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP).
4. Na prijedlog nije odgovoreno.
5. Prijedlog djelomično nije osnovan a djelomično nije dopušten.
6. Kraj u postupku utvrđene činjenice da je tužitelj izvršio naručene građevinske radove i da mu ih tuženik nije platio, pa tužitelj svoju tražbinu potražuje u ovoj parnici, o pitanjima koja postavlja tuženik ne ovisi odluka u ovom sporu zbog čega niti postavljena pitanja ne udovoljavaju uvjetima važnosti i dopuštenosti kako ih određuje čl. 385.a ZPP-a.
7. Vezano na navode tuženika da mu je pobijanom odlukom povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje , valja navesti da tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudska prava i temeljnih sloboda.
8. S obzirom da je ovaj sud ocijenio da postavljena pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st.1. ZPP, odbijen je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije i odlučeno je kao u izreci pod toč I. izreke.
9. Kako tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje, u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije temeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP i riješiti kao u toč. II izreke.
Zagreb, 27. lipnja 2023.
Predsjednik vijeća:
mr.sc. Dražen Jakovina
